Autor Tema: Mirila  (Posjeta: 3596 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Vera

  • Lektor Foruma
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 500
  • Postova: 1262
  • Karma: +25/-2
  • Spol: Ženski
Mirila
« : Veljača 16, 2011, 09:16:38 »
Mirila su pogrebna spomen obilježja koja se nalaze na Velebitu.

Nastajala su u vremenu od 17. do 20. stoljeća. Stanovnici Velebita nakon smrti pokojnika nosili bi pokojnika do groblja koja su bila udaljena i preko nekoliko kilometara o...d kuće pokojnika bez stajanja za odmor nosača pokojnika. Odprilike na pola puta od kuće pokojnika i groblja su se nosači smjeli odmoriti i na tom mjestu su nastajala mirila.

Mirila su nastajala na način da nosači pokojnika spuste pokojnika na tlo i sa dva kamena označe njegovo tijelo s time da se jedan kamen postavlja uz glavu pokojnika a jedan uz noge pokojnika (mjera pokojnika od tud i naziv za mirila). Nakon odmora nastavljalo se dalje prema groblju gdje je vršen ukop pokojnika.

Za vrijeme dok je pokojnik na mirilima ili nedugo zatim prostor između dva kamena mirila pokojnika se popločavao plosnatim kamenjem i na uzlgavnom kamenu su se isklesavali plitki reljefi.

Prema pučkim vjerovanjima na mirilima je ostajala duša pokojnika, a u grobu je zakopano samo tijelo pokojnika. I iz tog razloga su mirila posjećivana, ostavljano je cvijeće na njima, molitve za pokojnika su upućivane sa mirila, za razliku od groba pokojnika čije bi se kosti nakon nekog vremena izvadile da naprave mjesto za drugog pokojnika iz te obitelji (jer grobovi za njih nisu imali neku veću važnost).

Rješenjem Ministarstva kulture RH od 27. prosinca 2007. posmrtni običaji vezani uz mirila imaju svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra u smislu Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

Izvor: Fotografije obožavatelja Velebita (facebook) Daniel Zebic
Volim Liku a Lika daleko!!!
Guests can not give points :(
point 0 Points

This topic did not receive points.

Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 635
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Odg: Mirila
« Odgovori #1 : Veljača 16, 2011, 16:47:59 »
   MIRILA I POČIVALA NA VELEBITU

Što li sve krije Velebit u sebi? Što su to mirila i što ona znače, kako su nastala i kakvo im je podrijetlo — o svemu tome malo je pisano. Mirila su vezana uz pogrebni običaj, a za koji tumače da je to poganski običaj  koji je prešao u kršćanski, a koji je poznat ne samo kod balkanaca nego i kod alpskog stanovništva (Švicarska) i azijskog (Tibet). Po svemu sudeći radi se o tradiciji megalitike (i njihovoj srodnosti) čiji je kontinuitet nastavlja do danas. Dakle to je veoma stari običaj koji se na Velebitu nasljeđivao i mijenjao migracijom stanovništva. Mirila su se nasljeđivala s generacije na generaciju, te da mirila postoje od kada postoji Velebit. Predpostavlja se da mirila potječu od 17.st. (da li je postojao ranije teško je utvrditi). Ovaj sadašnji mogao je nastati kao sinteza oblika nadgrobnih spomenika strosjedilaca i migracionog stanovništva iz Bosne i Hercegovine i Dalmatinske zagore, koje je bježalo pred Turcima i koje je naseljavalo ove krajeve. Mirila su vezana  uz pogrebni običaj stanovništva koje je zbog udaljenosti od župne crkve i groblja svoje mrtve moralo nositi do groblja. Ponekad je taj proces trajao i pet sati, ovisno o udaljenosti mjesta u kojem je umro čovjek. Kako je taj proces tekao od samoga početka i nakon smrti pokojnika.
„Prema starom običaju, kad je čovjek umro, onda su ga obrijali, oprali i obukli u svečanije domaće odijelo — haljine. Zatim se mrtvac polagao u sobi — stanu na inprovizirani ležaj — odar, uz koje je gorjela svijeća. Uvečer bi se oko pokojnika okupila rodbina i prijatelji. Pričalo se o pokojniku i svemu prošlome, tako sve do drugoga dana — čuvarina. Uređen pokojnik omotan u plahtu ili ponjavu polagao se na nosila od jačih jelovih ili bukovih kolaca, tri do četiri metra duljine.
Oko jedan metre od kraja, poprečno su se pribijali kraći kolčići, dva sa strane nešto duža i 3-4 kraća u sredini“.

Mrtvački se lijes zbog težine tereta  nije mogao upotrebljavati  ili se vrlo rijetko upotrebljavalo. Mrtvac položen na nosila vezivao se užetom da bi bio stabilan za vrijeme nošenja niz strmine. Za nošenje je bilo potrebno šest, osam ili više muškaraca, osobito iz naselja velike udaljenosti.
Bez obzira na tu udaljenost, pri nošenju mrtvac se nije smio odložiti na zemlju, te su se nosači izmjenjivali da bi lakše svladali težinu tereta i udaljenost puta. Ako je bio velik broj nosača  nap.osam, devet, izmjenjivala su se četvorica sa četvoricom, a ako je bilo samo pet ili šest nosača, onda se zamjenjivao jedan po jedan, odnosno dvojica sa dvojicom.
Odmoriti se počinuti i odložiti mrtvaca na zemlju smjelo se jednino na određenom mjestu - mirilu - prvom stajalištu za počivanje od pokojnikove kuće do groblja.
„Kad bi bi žalosna povorka došla do određenog mjesta, nosači bi mrtvog položili na zemlju, prvi put dakle, i to na slobodno mjesto, tj. tamo gdje do tada nije bilo izrađeni mirilo, a u blizini  nekog mirila koje je bilo izrađeno za ranije preminulog člana obitelji - roda. Tako je jedan rod imao osam do deset mirila na jednom mjestu jedan do drugoga. Svaki je zaselak imao svoje mirilo na istom mjestu puta kojim se prolazilo. Položeni mrtvac „izmjerio“ po dužini tijela i mjera bi se „zabilježila“ s dvije kamene ploče, pa se tek nakon pokapanja mrtvaca  izrađivalo mirilo“.
Položaj pokajnika, kad se odlaže i pravi mirilo na Velebitu je zapad - istok, s time da je glava na zapadu licem okrenutim  izlazećim suncu, jer „To je bio pokojnikov posljednji oproštaj od sunca“. Međutim, ovaj položaj zapad— istok nije pravilo za mirila.
Na mjestu gdje je stajala pokojnikova glava postavljala se okomita veća kamena ploča — uzglavnica, na nekim mirilima prilično precizno i vješto klesana, a na mjestu nogu manja okomito postavljena kamena ploča podnožnica. Nije ni to strogo pravilo.
Mirila su  za velebitsko stanovništvo bila značajna kao obilježje kulture. Ona je značajan kult prema pokojniku, zato su bila važnija od groblja na kome je pokopan mrtvac. Nakon pokapanja pokojnik se nije više obilazio niti se dolazilo na groblje sve dok netko ne umre. Umjesto toga mirila su označavala  spomen na pokojnika, kraj njih se prolazilo pazilo na njihov izgled. Ono što čini osebujnost južnovelebitskih mirila, jesu njihovi ukrasi. Njih sačinjavaju sinbolični, dekorativno  i rijetko figurativni motivi. Jedan od figurativnih motiva je znak križa koji se javlja u različitim oblicima; kao jednokraki ravnokraki križ, kao križ svjetlosti, tj. križ u Sunčevu krugu i u antromopofornom obliku.




Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 635
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Odg: Mirila
« Odgovori #2 : Studeni 17, 2011, 09:07:35 »
Istraživanja mirila započeta su tek tijekom 20. st., pa su sa znanstvenog stajališta još uvijek velika nepoznanica. Iako su neka proučavanja dala znatan doprinos u otkrivanju njihovih osobitosti, ipak nova otkrića otvaraju nova pitanja i nove probleme. Prvo što se otkriva na terenu jest orijentacija skupine mirila jednog lokaliteta prema položaju uzglavnice-podnožnice. Ona je uvjetovana smjerom kretanja pogrebne povorke od naselja do mjesnog groblja i položajem mrtvaca na nosilima: noge naprijed, a glava pozadi, "na zapadu, licem okrenutim prema izlazećem suncu". Taj položaj označava "pokojnikov posljednji oproštaj od sunca", što bez sumnje ima određeno simbolično značenje. Stoga je orijentacija najčešće usmjerena zapad-istok, rjeđe istok-zapad i sjeverozapad-jugoistok. Nameće se pitanje zašto "simbolična" orijentacija zapad-istok nije bila ustaljeno pravilo.

Pretpostavljaju se dva razloga:
 1. mrtvaca se polagalo na tlo i "mirilo" onako kako ga se i nosilo, kako smo već naveli, prema smjeru kretanja, što je imalo i posve praktične posljedice.
 2. orijentacija je ovisila i o geografskom položaju terena (prijevoj Vitrenika i kosina Opuvana doca uvjetovali su orijentaciju sjeveroistok-jugozapad i sjever-jug - "niz buru")

Terenskim istraživanjem zapaženo je nekoliko tipova mirila sistematiziranih prema:
1. položaju (orijentaciji) uzglavnice-podnožnice
2. oblicima uzglavnice-podnožnice
3. obradbi kamenih ploča

I. tip mirila prema položaju uzglavnice-podnožnice već je istaknut i opisan.
II. tip - oblici uzglavnice-podnožnice

Oblici uzglavne i podnožne ploče javljaju se u tri tipa: a) obrađeni tip, b)poluobrađeni tip, c) neobrađeni tip (prirodan oblik kamene ploče)

Obrađeni tipovi su:
1. lučno-zaobljen oblik ploče,
2. pačetvorinast oblik
    (pravokutnik, kvadar),
3. oblik dvosliva (trokutast),
4. oblik nepravilnog trapeza (vrlo rijedak tip)

Poluobrađeni tipovi su:
1. nepravilan lučno-zaobljen oblik ploče,
2. nepravilne pačetvorine,
3. nedefinirani oblici

Neobrađeni tipovi predstavljaju izbor prikladnih kamena neposredno iz prirode i postavljanje bez ikakve obradbe. U izbor ulazi osimpodesne kamene ploče i živi kame (živac) ili stijena podesni u tu svrhu i oblikom i položajem. Rasprostranjenost tipova po lokalitetima mirila pokazuje da se na Velebitu najčešće javlja lučno-zaobljen tip (uzglavnice-podnožnice) mirila, a za njim slijede
pačetvorinasti oblici. U Bukovici i Ravnim kotarima najrasprostranjeniji je tip poluobrađene pačetvorine. Ploča uzglavnice i podožnice obrađivana je samo na prednjoj plohi, na kojoj je uklesan reljefni ukras ili natpis s imenom i prezimenom pokojnika ili samo s inicijalima godinom rođenja i smrti i minijaturnim smbolom križa. Do sada nije uočen ukras i natpis zajedno na istoj uzglavnici, izuzevši na M4 Zavitrenik. To navodi na pomisao da bi mirila s ukrasima mogla biti starija od mirila s natpisom. Valja znati da se nepismenos na Velebitu održala skoro do iza II. svjetskog rata. Velebitski gorštak očito se najlakše izražavao primitivnim simbolima, urezanim u kamen. Reljef je uleknut, veoma plitak lako se troši, osobito u mekome vapnenačkom kamenu pod utjecajem oštrih klimatskih prilika. Rijetko je obrađivana stražnja ploha uzglavnice (izuzevši na M5 Glavčice i МЗModrič). Douzglavnica i ostale ploče popločenog međuprostora plošno su položene jedna do druge od uzglavnice do podnožnice. O dužini mrtvaca i o sposobnosti majstorova oblikovanja ovisi njihov broj u međuprostoru od uzglavnice do podnožnice. Najčešće ih je od 4-6, s tim da su kod starijih osoba veće, a kod djece manje. Skupno mirilo obitelji ili cijelog roda nalazi se u pravilu jedno do drugoga u jednom nizu i u istoj ravnini. Ukoliko je konfiguracija tla uzvisina ili kosina, mirila nisu više u istoj ravnim, nego dobivaju arhitektonski stepeničast oblik (Ml Kruškovac i M4 Zavitrenik). Ш. tip prema načinu obradbe Oblici i građevinska obradba mirila odraz su klesarske vještine i zidarskoga umijeća domaćih majstora gorštaka, najčešće je to primitivno-rustična gradnja tzv. suhozidnog tipa, koji nalazimo i u stambenoj arhitekturi na području Velebita sve do kraja 19. st., a koji se u određenom smislu održao i u tom obliku grobne plastike. Prema otkrićima na terenu i usmenoj predaji moglo bi se zaključiti da je oblikovanje ovisilo, kako je već navedeno, o klesarskoj i zidarskoj vještini majstora i njegovu umijeću "šaranja" (ukrašavanja) mirila. Međutim, važno je istaknuti drugi bitan faktor u ovom procesu, a to je imućnost roda koji je trebao platiti majstorov rad. Skromno izrađeno mirilo govori o socijalnom statusu obitelji ili roda kome pripada, pa time i o slabijem majstoru ili majstoru koji se nije mnogo trudio oko izrade. U tom smislu može se uočiti na nekim mirilima (Ml Kruškovac, M2 Dobroselo, МЗ  "Zapadnjari") veća vještina i preciznost izrade. Odlikuju se "zidarskim" oblikovanjem i preciznom tehnikom klesanja kamenih ploča i njihova postavljanja za uzglavnicu i podnožnicu i popločenja između njih kao po "Uvelu", ali bez vezivnog materijala. Međutim, na istim mirilima, a najviše na mirilima Selina, Modrica, Bukovice i Ravnih kotara, susreće se potpuno rustična izrada. Oblikovanje ploča površno je i nespretno, pa gotovo izgledaju kao prirodna ploča na kojoj naizgled nije izvršena nikakva intervencija. Kada je u pitanju Velebit, otkriva se, kako je već rečeno, na istoj skupini mirila precizno i površno izrađena (M4 Zavitrenik i M6 Šikići), pri čemu ipak prevladavaju precizno izrađena, pa to navodi na pretpostavku da je presudan čimbenik imućnost roda. Neke indicije upućuju na pretpostavku da su velebitski majstori-zidari bili vještiji u izradi od bukovačkih i ravnokotarskih, ne samo mirila nego i stambene arhitekture, po usmenoj predaji doznajemo da su sve do 50-ih god. 20. st. bili pozivani na "ziđarinu" u navedene krajeve, jer su bili priznati kao dobri zidari. Činjenica stoji daje stanovništvo tih krajeva (osobito Ravnih kotara) bilo oduvijek imućnije nego velebitsko, pa je moglo plaćati siromašnog nadničara. S druge strane, i sami su Velebićani (južni Podgorci), da bi prehranili svoju obitelj, odlazili bez poziva "služiti" ili na "ziđarinu" posebno u Ravne kotare i Liku. Njihov rad u ovimkrajevima odnosio se samo na stambenu gradnju. Ostalo su bili težački radovi. Preostala su još mirila na kojima je izostala gotova sva obradba (M2 Matijašica, M2 Modrič). neobrađeni oblici uzglavnice-podnožnice tih mirila kao i njihova popločenja nisu stvorili gotovo nikakav kontrast s prirodom (kao Ml Kruškovac, M2 Dobroselo), pa se potpuno uklapaju u okolni prostor. Bez ukrasa i natpisa, tek s ponekim rijetkim znakom križa, vizualno najsnažnije simboliziraju surovost krša. Tipično je stoga daje i živi kamen tu često poslužio kao uzglavnica s ponekim oskudnim znakom.

Lokaliteti mirila
Sve su skupine mirila locirane uz putove kojima se prolazilo, na blagim uzvisinama s pogledom na okolinu, gdje su se često nalazila i počivala za uprte (Ml Kruškovac, MIO Kosa Magaška), na raskršćima putova (M4 Zavitrenik, M8 Sige Kneževića), na prijevojima (M2 Dobroselo, Ml 1 Ploče), na čistinama kamenjara (M5 Glavčice, МЗ Modrič, МЗ Malo Rujno, M5 Pođi Jukića) ili na planinskim sedlima (sjeverni i srednji Velebit). Udaljenost pojedinih skupina mirila od zajedničkog groblja ovisi o udaljenosti naselja. Najčešće su locirana na pola puta od naselja do groblja. Prva naselja uz more (zimska staništa) bila su blizu groblja pa tako i mirila, otprilike oko 10-20 min. hoda (M5 Glavčice, M6 Šikići,Ml Kozjača,Ml Zukva, МЗ Jusupi,M4 Samardžići, M8 Sige Kneževića, M5 Pođi Jukića). Druga naselja (ljetna staništa) bila su udaljena od dva do pet sati hoda, pa su mirila locirana daleko od groblja u višim obroncima Velebita (M4 Zavitrenik, M2 Dobroselo, M2 Grabove Doline, МЗ Malo Rujno, Mi l Ploće).

Izvor:Senjski zbornik 19

Offline Vera

  • Lektor Foruma
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 500
  • Postova: 1262
  • Karma: +25/-2
  • Spol: Ženski
Odg: Mirila
« Odgovori #3 : Siječanj 31, 2017, 10:21:30 »
MIRILA NA VELEBITU

ila_rendered
Mirila

Izvor: Facebook
Volim Liku a Lika daleko!!!

 


Back to top