-
http://forum.nasa-lika.com/index.php/topic,1764.0.html
SABORSKO
Pričo je meni moj tata o Lici,
o mjestu jednom Saborsko se zove
pa tako odlučih 2007.ispunit njegove skrivne snove.
Putokaz na cesti skreće me desno
na cestu koja mi izgleda tjesno.
Vrluda cesta kroz šumu gustu,
nikako da napustim tu cestu usku.
Krivina lijevo, krivina desno
i gle odjednom predamnom mjesto!
Tabla mi prvo upade u oči
od uzbuđenja srce mi poskoči!
Slovima crnim na žutoj tabli
SABORSKO piše
ta mi se slika ureza u pamet
i ne zaboravljam je više.
Blaga dolina, njive i kuće,
škola, crkva a nebo vruće.
Vozim polako sve se zgledam
al nigdje nikog da ugledam.
Selo veliko, nove su kuće
a ljudi valjda u polju se muče.
Odjednom kraj ceste ugledam djeda,
brkovi gusti a glava sijeda.
Stadoh da pitam za korjene svoje,
al on već znade za mjesto moje.
Bio je kaže u selu mome
al srce ličko odvuklo ga rodnom kraju svome.
Znade za moje i mnoge svoje
koji zbog sile puste
moraše svoje ognjište da napuste.
Trbuhom za kruhom u Slavoniju ošli,
zbog boljeg života svašta su prošli.
Djed bi još pričo, a ja bih dalje
al prvo pozdrave svojima šalje.
Prođoh kroz mjesto,
pogledah lijevo, pogledah desno
zapamtih sliku, tu lijepu Liku!
Saborsko milo,
odoh pričat tati kako je bilo!!!
V.B.© by nasa-lika, all rights reserved
-
HEJ LIČANE!!!
Slavonka sam ličkih korjenova
pa mi ličan ne ide iz snova.
Hej ličane, kršni momče crni
svoje oko daj na mene svrni!
Trepćem, gledam tebe ispod oka
ajd učini već ta dva, tri skoka.
Nema nikog da na mene pazi,
hajde dođi pa me nježno mazi.
Skrit ćemo se negdje u livadi
pa me nježno ljubi, mazi, gladi.
Livada će biti svjedok naše sreće,
naše tajne nikom odat neće.
Ljubovanje naše nek potraje
jedva čekam tvoje zagrljaje.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
LIČANI
Ličani su divni,
ponositi ljudi,
izvana su grubi
al su dobre čudi!
Slavoniju vole
al u srcu Lika,
draža im je Lika
nego Amerika.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MOMAK GRUBI ZNA DA LJUBI
Ličanine, momče grubi
al se u te ja zaljubi!
Kad te vidjeh nako jaka
pomislih: njega voli cura svaka!
E nedam te nikom
vikati ću Likom:
Onaj momak grubi
samo mene ljubi
i čuvam ga zase
neka sada zna se!
Bjež te cure dalje
slavonska ličanka
poruku vam šalje:
Došla sam u Liku
i našla si diku,
lijepog kao sliku.
Ličanina pravog,
izvana je grubi
al nježno se ljubi,
dobar je ko duša
samo mene sluša.
A kad ovo čuju cure
u Liku će da pojure,
ličane će da obljube
i u njih se da zaljube.
Nako grube da ih maze
a oni će da ih paze.
Ljubavima nema kraja
samo sretnih zagrljaja!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
LIČANKA I LIČAN
Ej Ličane, vraže ludi,
ne gledaj me tako
mama će da kudi!
Ej Ličanko curo lipa,
dođi amo
de ne glumi kipa.
Doću k tebi
ak me nećeš dirat,
ak obećaš da ćeš samo
dangubicu svirat.
Hoću, hoću, obećajem
da ću svirat
al ne mogu svirat
ak te nesmim ni malo podirt.
Dobro, ajde evo sviraj malo
onda ću ti dati
kad ti je baš stalo.
Evo curo odsviro sam
sve što ti si htjela,
a sad dođi da te diram,
ajd sad budi smjela.
E Ličane, ja dobila
što sam od te htjela,
bježim kući ipak nisam
za diranje smjela!!!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
KORJENI
Korjeni moji daleko sežu,
za Liku i Saborsko mene vežu.
Tamo se rodi moj djed Marko,
kojeg ja volih ko sunce žarko!
Al´ rano moj djed sklopio oči
tako da puno doznat neću moći.
Tata mi prič´o o svemu što znade,
al´ bio, nikad, pa malo mi dade.
Znam da žive rođake imam
al´malo podataka o njima primam.
Sve na papiru to mi je malo,
a puno mi je do toga stalo.
Zato ću doći ja u Liku
da o svemu dobijem sliku,
da pronađem korjene moje
i upoznam rođake svoje.
Evo me Liko i Saborsko moje,
dolazim u zagrljaje tvoje!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Eto vidis da je ok i tu... i lipo je ca si i tu stavila svoje pismice i stiva....
Pozdrav smijem
-
VEZE S LIKOM
Kakve su moje veze sa Likom?
Svak me to pita kao da nisam rekla nikom.
No dobro, evo opet ću reći,
me neće to mene smetat u sreći.
Moj djed je bio Ličanin pravi
još sliku njega nosim u glavi.
Bio je visok, crn i jak,
ko što je pravi ličanin svak.
Al život težak i okrutan bio
pa je mog djeda preselio.
Slavonija rodna,drugi dom mu bila
pa se eto tako ja u njoj rodila.
Moj djed dragi rano otišo je k Bogu
i sad mi je žao prežalit ne mogu.
Al otac mi pričo o rodu u Lici
i molio: Idi kad budeš u prilici.
2007. Saborskim sam prošla
al nikog od roda posjetiti ošla.
Usjekle se slike duboko u misli
emocije moje u srce mi stisli.
Interneta veze tehničko su čudo
ko imalo znade zabavlja se ludo.
Ali isto tako upisah ja selo
i pronađoh obiteljsko stablo cijelo.
Sad valjda je jasna moja veza s Likom
i zašto je volim
i nedam je nikom!!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
BAKA ANKA
Niska i stara, kosa joj sijeda,
lica okrugla i pomalo blijeda.
Pričljiva, glasna i uvijek jasna.
Srčana, pravedna i ponekad žustra,
al ipak u njoj prevladava težnja
za svoje unuke da bude nježna.
Da to je bila moja baka Anka,
rođena ličanka.
Kosinjski Bakovac, mala je bila,
kada je iz njega odselila.
Slavonija drugi dom joj bila
ali ni u njoj nije ostarila.
Sudbina valjda tako je htjela
moja je baka u avion sjela
i preko "bare" u Ameriku odletjela.
Rijetko se kada vraćala k nama
jer već je bila stara i nije mogla sama.
Tuga joj srce obuzela
kad sudbina najmlađeg unuka oduzela.
S tugom se nije borila moći
pa je od tuge sklopila oči.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
LIKO DIČNA
Liko dična
dično ti i ime,
uvijek lijepa
ponosi se stime.
Lijepe tvoje
šume i livade
a još ljepši
ličani ih rade.
Ličanine, gdje god
svijetom prošo
sretno svojoj
majci, Lici došo!
Al po svijetu
svud njegujte
ličke običaje
nek svi vide,
i nek zavjek traje.
Lička kapa,
lička nošnja,
lička dangubica
nek je ponos
svakog ličkog srca.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SLAVONKA - LIČANKA
Slavonka si ličkoga porjekla;
to je meni moja baka rekla.
Lički korjen i prezime nosiš
sa njim treba da se i ponosiš.
Voli svoje po rođenju mjesto,
al se sjeti i korjena često.
Obiđi ti Liku i djedovo ognjište,
nedaj da ti želje srce tište.
Voli Liku i ličane njene
ne dozvoli da korjenje vene!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ZAŠTO VOLIM LIKU
Zašto u srcu nosim Liku
kad Liku znam samo kao sliku?
Zašto me želja tamo vuče
mada je daleko od moje kuće?
Prošla sam njome samo par puta
al moja mašta njom stalno luta.
Dal je to možda zbog djeda moga
koji je ošo od roda svoga?
Ili je možda zbog bake moje
koja ko mala napustila ognjište svoje?
Davno to bilo kada su ošli
i nikada nisu natrag pošli.
Možda to oni sada kroz mene
žele da volim, žele da ljubim,
sa Likom veze da ne gubim,
da svoje korjene tražim Likom
i da se nedam sustavit nikom.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PUTNIČE ...
Putniče, namjerniče
koji lijepom Likom hodiš
svrati malo u Saborsko
da se dobro ti pogostiš.
Sve domaće ljudi rade
da se gosti dobro slade.
Kravljeg, kozjeg sira ima
pa povolji bit će svima.
Ličkog zelja i krumpira
i uz janje bit će pira.
Medovačom dobro zali
i pohvala ti ne žali.
Tu su ličke sobe lijepe
za umorne da se krijepe.
I putniče namjerniče
ti ne žali svoje priče
kud god ideš pričaj svima
da na zemlji raja ima,
eko raja, moga lijepog zavičaja!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SUZA U SLICI I KRŠNOJ LICI
Šetam u slici po kršnoj Lici,
rijekama plutam i suze gutam.
Ljepotu njenu kroz suzu gledam
ovakve ljepote, nikome ne dam!
Oblaci tmurni skriše mi sliku
u jednom trenu ne vidjeh Liku.
Kad se provedri,oblaci ošli
evo nas slikom natrag smo došli.
Planine kršne gledam u rijeci,
svoju ljepotu pokazuju svima.
Likota stari poljima hoda
sa štapom krivim jedva da klima.
Ljepota se zrca u svakom kutku,
glavom mi prođe tisuću slika
ali ni u jednom trenutko
na njima ne vidjeh ni jednog lika.
I svi su ošli nekud daleko
samo za njima plačeš ti rijeko.
i zato se sama planina zove
i sanja neke ljude nove.
I gleda se ona sama u rijeci,
poruku šalje; samo teci.
Pođi po svijetu, odnesi sliku,
nek svi vide tu našu Liku.
Pričaj im priče njihovih predaka,
tata, mama, djedova i baka.
Možda im srce razbukti želje
i dođu da vide stare prijatelje.
Ako im tuga u srce dođe
nek suzu puste niz lice da pođe
nek je ne žale zalit će s njima
cvijeće na groblju svojim precima!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
[attachimg=1]
-
[attachimg=1]
-
PRELO
Šapnu druga svojoj drugi dragoj
da će sutra bit prelo kod Ane,
nek poruči svome dragom brzo
neka dođe pa će da divane.
Brzo vijest se o prelu proširi.
Cure idu k svojoj drugi rado
a u kući okuplja se i staro i mlado.
Momci došli čak iz drugog sela
sve u nadi da ih čeka golubica bijela.
Vezu, pletu pa i predu cure,
večer, noć je nikud se ne žure.
Momci svoje kutarevke vade
sad će oni s curama da rade.
Zvuci žice u srce sve dira
pjeva momak nikoj neda mira.
"Reka sam ti curo da ću doći
nisam moga s tamburicom proći".
"Mala moja pojeli te vuci
kad se kupaš firange navuci."
"Lipo li je prelit u šljiviku,
dolje trava, gore šljiva plava."
Ori pjesma, nadmeću se momci
ko će kojoj udovoljit djevojci.
Zovu momci i djevojke
na ljubav uz vrata;
Odi curo, dođi brzo dok ne vidi tata!
Ljubavi se tako, puno narodilo,
pa iz prela pravo kući odvodilo.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MOJE SELO
Moje selo nije Lika
a nit´je u Lici
aĺ´u puno malih stvari
liči ko na slici.
Brežuljkasto, krivudavo,
razvedeno,
šumom svuda omeđeno.
Tu se davno doseliše
iz Saborskog ljudi
pa si selo uredište
po vlastitoj čudi.
Svaki dio nosi ime
koj´na Liku sjeća,
nije važno što to bilo
pred jednog stoljeća.
Ima kod nas
Bjeljevina, Varoš, Lička kosa,
sve je odraz to ličkog ponosa.
Prezimena sva po redu
mi lička imamo
i po njima gdje god išli
odmah mi se znamo.
Tomšići i Žagrovići,
Grdići i Galovići,
Biondići, Vukovići,
a i moje Matovine,
to su dična imena mi
moje djedovine!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
BAKINA PRIČA
Ciča zima
svud po Lici snjega ima.
Dim se dimi iz dimnjaka
na prelo nas zove baka.
Okupila baka
snešice i žene
pa im priča svoje uspomene.
Plete baka čarape ko prije
to joj nikad dosadilo nije.
Priča priče o prelu i sijelu,
ništa ljepše od toga na selu.
Tad se skuplja i staro i mlado
pa se priča o svačemu rado.
Čijalo se, tkalo, prelo,
svi su htjeli doć na ličko prelo.
Šala, pjesma, dangubice svirka
i sad baku još u srce dirka.
Prisjeća se ona i mladih momaka
koje voli lička cura svaka.
Sjetila se ona i mojega djeda
kad je bila cura kako ju je gleda.
Onako skrivečki, mami iz leđa,
gledao ju milo ispod lijepih vijeđa.
Sa suzom u oku i sjetom u glasu
za moju bakicu
lijepa vremena to bila su!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Croatia; Ma za ove stihove "nemam rijeci vise nego velika HVALA Verici " ;masem; ;naklon
-
[attachimg=1]
-
[attachimg=1]
-
[attachimg=1]
-
[attachimg=1]
-
[attachimg=1]
-
ZOV
Kad kažem selo i ime cijelo
svak odma kaže:
Slavonka nije, vidiš da leže.
Ličko je selo vidiš to ciijelo
i ona sama ličanka to je;
na što mi brže zakuca srce moje.
S ponosom nosim prezime moje
i volim Slavonsko selo svoje.
Al srcem ipak kola dio Like
i u meni budi najljepše slike.
Kolko god volim Levinovac mali
tolko u meni za Likom je žali.
Zov krvi valjda u Liku vuče
od želje puste srce mi tuče.
Doći će valjda i to vrijeme
kada od želje neće bit ni sjene.
A ja ću ponosno prošetat Likom
a dotad ću se zadovoljit slikom!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
[attachimg=1]
-
TAMO DALEKO…
Daleko od doma svoga,
sela, rijeke, planine,
živim od sjećanja miloga
na sve ljepote domovine.
I vidim slike svog mjesta,
kuće, školu i crkvu,
ta sjeta i čežnja je česta
i one me k´ domu vuku.
Al´ više ne dimi ognjište,
ni mlinice žito ne melju,
te slike srce mi tište
i bude povratka želju.
Želju da ognjište živi,
mlinice kolo da vrte,
da pepel na ognjištu oživi
a mlinice da više ne šute.
Sa željama iz srca što stižu,
po sokolu šaljem pismo:
Liko ti rodna grudo,
zaboravili nikad te nismo!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
[attachimg=1]
-
VELEBITU
U oblaku sivom
nestalo ti vrha,
lije na te kiša,
a Suvaja suha.
Ostaješ za nama
tmuran, siv u kiši.
Sunce sija, bura puše
dok smo moru bliži!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
(http://www.familylobby.com/common/tt6236854fltt.gif) (http://www.familylobby.com)
(http://www.familylobby.com/common/tt6236860fltt.gif) (http://www.familylobby.com)
(http://www.familylobby.com/common/tt6236865fltt.gif) (http://www.familylobby.com)
(http://www.familylobby.com/common/tt6236867fltt.gif) (http://www.familylobby.com)
(http://www.familylobby.com/common/tt6236886fltt.gif) (http://www.familylobby.com)
(http://www.familylobby.com/common/tt6236889fltt.gif) (http://www.familylobby.com)
(http://www.familylobby.com/common/tt6236891fltt.gif) (http://www.familylobby.com)
(http://www.familylobby.com/common/tt6236894fltt.gif) (http://www.familylobby.com)
(http://www.familylobby.com/common/tt6236896fltt.gif) (http://www.familylobby.com)
(http://www.familylobby.com/common/tt6236897fltt.gif) (http://www.familylobby.com)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
JESEN U SABORSKOM
Razbacala boje svoje
na Saborsko, selo moje!
Boji, šara, list po list,
dok god ima taj svoj kist.
Šuška šumom i voćnjakom
dok ne dade halju svakom.
Pa se žuti, zlati, šuti,
pa se gizda i šepuri
i opet se nekud žuri.
Juri s vjetrom i oblakom
i odlazi nekud dalje
da podijeli lijepe halje,
svakom stablu, svakoj šumi
i da negdje dalje šumiii.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Bas mi se svidja ova pjesma o jeseni smijem pletem
-
DA SAM PTICA SOKOLICA
Eh što nisam ptica, ptica sokolica,da raširim krila,
da s visina gledam di mi Lika mila.
Da pogledam šume, polja, rijeke, kuće,
da posjetim mjesta di me srce vuče.
Ne mogu vam reći taj osjećaj mio
što u meni sad je i oduvijek bio.
Rođena u brdu, usred polja, šuma,
usred plodne zemlje i širokog druma.
Odrasla sam isto usred svega toga
i slušala priče cijelog sela moga.
Sve su bile iste, sa žarom pričane,
vezene sa željom, Likom izatkane .
Ostavile traga sve te priče, pjesme,
sada su mi ove ravnice pretijesne.
Pa me želja tjera i da imam krila,
i preletim Likom što mi srcu mila.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ZAUVIJEK U SRCU
Dok gledam i slušam,
slike, pjesme Like, veselim se, pamtim,
želim žarko srcem da se Lici vratim,
u zavičaj roda, moga djeda, bake,
misli su mi tamo, emocije svake.
Tamo čak i šume, ljepše šumee i ljepše listaju,
a i kaplje rose ljepše se blistaju.
I bistrija voda teče ispod mosta
i trava je zelenija, sve je ljepše dosta.
I kamen je svaki, makar njem i siv,
dobro došo prijatelj, tih al' ipak živ.
I dok gledam , slušam, suza sama kane:
doći ću ti Liko, čim proljeće svane!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ZIMA U SABORSKOM
Ustala se, rano digla
u Saborsko zima stigla.
Prosula iz vreće svoje
pahulje na selo moje.
Selo moje, moga roda,
sve je bijelo, ljepše koda.
Još na krošnjam´ lišće žuti,
stisnulo se, hladno, šuti.
Čeka sunce da ga zgrije,
da odleti, da ga nije.
Ili vjetrić da ga spiri,
na zemljicu da odpiri.
I trava još proviruje,
zelena je ne miruje.
A što dalje dan odmiče
zima tu je ne uzmiče.
Mrzne, hladi, suncu neda
nad Saborskom da se zgleda.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
LIKA
Od planine, Velebita dičnog
do Plitvica sa stotinu lica,
sa stotinu jezika što zbori,
raširena Lika nam govori.
Žubore nam rijeke svoje pjesme
da granice Like su pretijesne.
Šume dišu, svježinom odišu,
u proljeće najljepše mirišu.
A jezera sa stotinu lica
svaki kutak zna im samo ptica.
Svaki kamen ima svoju priču
a starine svoje stihe sriću.
Milina je pogledat prirodu,
Liku, Gacku hladnu, bistru vodu.
Izatkana starim - novim bićem
širi krila, tebi Liko kličem.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
KUĆICA STARA - Ivina rodna kuća u Pazarištu
[attachimg=1]
-
BIJELA - NEDIRNUTA
Zasjalo je sunce,
ravnice se bijele,
bljeskaju se pahuljice
što na njih su sjele.
Sve glatko je, ravno,
nema nigdje traga,
tako bijela, nedirnuta
srcu mi je draga!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ŽIVOT SADA IL' NEKADA
Čitala sam i pričali,
kako nekad bilo,
kako momak divojku
zvao svoje milo.
Škicali se, gledali,
potajice sretali,
u prelima prelili,
pa se nekad ukrali.
Volili se, milovali,
mada stari svitovali,
srce srcu obećali
a ipak se rastajali.
Prstenje razmjenili
pa se onda ženili,
ne voljene uzeli
i mrko se gledali.
Obitelji stvarali,
potajice varali,
život svoj izživli
u starosti smirili.
A sad vele sve opako,
cili svit je naopako.
Divojčica s momkom spi
prije neg' je oženi.
Ljubakaju di god stignu,
bez po srama si namignu.
Bez vinčanja žive skupa,
tvoje, moje nema skuupa.
Zasite se onda toga,
nema našeg – svako svoga.
Pa sad rec'te što je bolje,
ono gore, ovo dolje?
Jel' potajno nije slađe,
nego javno da te snađe?
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
JUTRO SNiJEŽNO
[attachimg=1]
-
Ova kuća je rodna kuća naše Draže. Ponukana njenom ljubavlju prema rodnom mjestu, Crnom Kalu i ljubavlju prema rodnoj kući napisala sam ovo pjesmu.[attachimg=1]
-
Kućo moja, kućo moja,
u tebi mi sve najljepše osta,
sjećanja na tebe
nikad nije dosta.
Kućo moja, kućo stara,
a tebi Vera draga od sveg
srca HVALA!
-
ZAUVIJEK
Slavonska sam duša
venom Lika teče,
jedno drugo veže
zaboravit neće.
Lika stara djedovina
Slavonija dom,
obje drage i zauvijek
u srcu su mom.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Divno Vera,divno... ;ljubav ;ljubav
-
VELEBIT U OBLAKU
Omotan u skute,
oblak siv te jede.
Zamrsio u te’
svoje brke sijede.
Kamen tvrdi, pusti
k’o da od vunice,
prirode ga prsti
pravili za ptice.
Vrhovi ti skriti
u oblaku ljenom,
samo mogu sniti
o pogledu zanosnom.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
KAMENA KUĆA
Kamena, stara
s prozorčića dva
uska i mala
a dolje nekad
još bila i štala.
Kamen, kamenčić
vežu te i drže,
bura i sunce
godinama prže.
Ponosna, vječna,
stara a mala
u mo'm srcu velika,
u stih si stala!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Lijepo,ali fali onih sa emocijama... ;ljubav ;ljubav
-
NA MALENOM BRIJEGU
Na malenom brijegu,
zelenilom skrita,
rodna mi je kuća,
ako me tko pita.
Stara je, već trošna
ali ipak živi,
svakog dana još se
iz dimnjaka dimi.
Mirisi me vrate
u djetinjstvo sretno
o svemu još mislim
veselo i sjetno.
Još osjećam miris
domaćega kruha
kupusa i mesa
što ih mama kuha.
Sjećam se još živo
prepirke nas troje
zbog dva topla skrajka
„Moje je, ne tvoje!“
U stvarnost se vraćam
na glas svojeg tate,
riječi tužne, tihe
u zbilju me vrate.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
bravo bravo bravo Verek hgv hgv hgv hgv hgv hgv
-
DOBRO JUTRO
Dobro ti jutro sunce milo
što novi dan opet budiš
i stavljaš ga u svoje krilo,
nježno grliš i ljubiš.
Dobro ti jutro želim
selo moje i tebi grade,
novom se danu veselim
sve polažem u nove nade.
Dobro jutro kućo i tebi njivo
i tebi šumo – sa tobom dišem,
sve što je srcu milo i živo
sve, baš sve vas volim i uzdišem!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
TAMBURICA MILA
Eh da mi je tamburica mila
da zasvira, da mi srce igra,
al' bi' sretna i vesela bila
da se vrtim čila kao čigra!
I da mi je još garavi lola
pa da igram, poskakujem s njime,
i da s njime vodim naša kola,
samo s njime a ne s bilo kime!
Al' mi nema tamburice mile,
niti moga lole garavoga!
To su samo moje sanje bile
iz mog' srca vječno sanenoga!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
DOBRO JUTRO SELO MOJE
Dobro jutro selo moje,
prijatelji, kućo stara,
dal' te itko trošnu, tihu
obilazi i otvara?!!
Dobro jutro staze, puti
iz mladosti moje rane,
dal' još itko vama prođe
il' vas samo grle grane?!!
Dobro jutro nebo plavo
što nad selom mojim bdiješ,
dobro jutro sunce zlatno
što ga svakog dana griješ!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
DOBRO JUTRO SELO MOJE
Dobro jutro selo moje,
prijatelji, kućo stara,
...
V.B.
*****
-
Krizma,šta ste htjeli ovime reći, hmm sviđa vam se... hoho hoho hoho
Vera jako lijepo... ;super ;super ;super
-
Krizma,šta ste htjeli ovime reći,...
Peticu!!!
-
UVIJEK DOMA
Kao da si plava, pa opet zelena,
bistra, tiha, moćna i jako ledena.
Blistaš od bistrine, tečeš polagano
obilaziš polja i sve što ti dano.
Zavijaš i motaš lijevo i desno
u Gackoj dolini kao da je pomalo ti tijesno.
Ponekad poželiš u širine poći
izliješ se poljem i u sred ponoći.
I tada si tiha, moćna a pitoma
u koritu - vanka, uvijek ti si doma!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
BUĐENJE
Levinovac selo moje
povrh brijega razbacano,
raštrkano na sve strane
to je svakom dobro znano.
Bijelim plaštom ogrnut si,
na suncu se sve preljeva,
uskoro će da te budi
proljeće i prva ševa.
Po šumarku će da mire
jaglaci i ljubičice,
sunce toplo da te grli
zapjevat će rane ptice.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
LAKU NOĆ
Laku noć selo moje,
prijatelji, kućo stara,
u snovima ću vas sniti
dok mi duša se odmara!
Brijege tvoje, pute, staze,
prijatelje svoje stare
kako hode, obilaze
i za tebe ipak mare.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PROLJETNA SJETA
Proljetno tiho je veče’
ni ptice se više ne čuju,
vrijeme polako teče,
osjećaji ne miruju.
Cestom, niz selo se krećem,
pogledom klizim okolo,
sa nje nikud ne skrećem,
sve mirno je naokolo.
Na kuću rodnu gledam,
ponosna je, tužna i nijema,
sjeti se oteti ne dam
pomoći od nikud nema.
U oku mi suza zablista,
sjećanja navru razna,
nikada više ista,
zauvijek ostat će prazna.
Još samo ćošak jedan
živi, tinja al’ blijedi
ispijen,star i bijedan
u kući otac sjedi.
Dalek, očiju blijedih,
u prošlosti još samo živi,
pognut, kosa sijedih,
svi dani su mu sivi.
Ne vidi laste što stižu,
ni travu što buja, zeleni,
svi isti dani se nižu,
teško ga gledat meni.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ovde; prekrasno doista herz;
-
Uvijek sam mislila da je to neistina, da se ne može baš tako, JAKO, voljeti rodni (ili bilo koji drugi) kraj. Volim puno gradova i sela ali...nemam u sebi taj "prekidač" koji bi me takvom silinom vezao za jedan kraj. Moje srce još luta posvuda. Odasvud sam i nisam niotkuda, i zato ti hvala puno na ovim stihovima. Ne samo da uživam u ljepoti tvoje jednostavnosti, iskrenosti i toplini nego i sama...tko zna...možda upravo učim takvom biti :)
TAMO DALEKO…
Daleko od doma svoga,
sela, rijeke, planine,
živim od sjećanja miloga
na sve ljepote domovine.
I vidim slike svog mjesta,
kuće, školu i crkvu,
ta sjeta i čežnja je česta
i one me k´ domu vuku.
Al´ više ne dimi ognjište,
ni mlinice žito ne melju,
te slike srce mi tište
i bude povratka želju.
Želju da ognjište živi,
mlinice kolo da vrte,
da pepel na ognjištu oživi
a mlinice da više ne šute.
Sa željama iz srca što stižu,
po sokolu šaljem pismo:
Liko ti rodna grudo,
zaboravili nikad te nismo!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Hahahaha :)))) samo sam JEDNOM u Levinovcu bila. Na prvom dijelu tvog vjenčanja :)) Nikad neću zaboraviti ono brdašce poviše kuće, tebe na hoklici :D i dragog :D Awww kakva fotografija :) Bila si najlijepša mladenka na svijetu :D A haljina...:))) sa rozastim cvjetićima...jelda???
-
E Dijana neka vremena se ne mogu vratiti ali lijepe uspomene ostaju u srcu a možemo ih sačuvti na slikama ili na ovaj način na koji ja to pokušavam, pišući onako kako osjećam i sjećam se. ;ljubav
-
ŠUMSKO JUTRO
Jutro je svježe i rosno,
sunce tek otvara oči,
tišinu jedino para
potok što živahno brboći.
Stabla su vita, ponosna
na život što njima buja,
uskoro cijelom šumom
ćut' će se pjesma slavuja.
Uživam slušat tišinu
šume dok budi se iz sna
umivena jutarnjom rosom
čarobna i ponosna.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
JUTRO LIKO
Evo mene zajedno sa jutrom,
da te grlim riječama umilnim,
nek' te grije naše zlatno sunce,
i zrakama obasjava silnim!
Dobro jutro gdje čuješ - ne čuješ,
nek' te rosa ovog jutra mije
nek' te mije i nek' te nasmije!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MEDVID LIČKI
Na livadi, pored šume
medvid Lički gleda u me',
nakrivija malo glavu
k'o da traži žrtvu pravu.
Onda ipak capom mane
mrave s njuške da odmane,
sagiba se isponova
da još mrava malo prova.
Na mene se ne ogleda
samo lipe mrave gleda
jer su fini pa se davi
oti Lički mali mravi.
Strah vam mene baš i nije
nisam blizu grdosije,
jer ga gledam sad sa slika
daleko je moja Lika!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ZELENKA
Izvor ’ladni, čisti,
šuma je sakrila,
okupan je zelenilom
gledat je milina.
’Vako nešto, bistro,
što niz kamen teče
a gledaš mu na dno čisto
naći ni’ko neće.
Šuška, zbori i žubori
k’o da želi reći:
„Volim ovaj kut zeleni
po njem’ sam’ ću teći!
Volim jelve, šumu gustu
sa kojom se grlim,
volim kamen ovaj sivi
i ka njemu hrlim!“
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
USPOMENE
O'šli dragi su moji
ostale samo sjene
u selu di se rodih
žive još uspomene.
Sićanja na brata i mamu
koji’ sad’ više nema,
na toplu rodnu kuću,
na krevetac di se drema.
Pusto dvorište, štala,
Šarka nema da laje,
jabuka već davno stara
ni ona ploda ne daje.
Plot klimav, trul se ruši,
padaju i zadnje letve,
nema ni’ko da radi,
nema ni sjetve ni žetve.
Pomalo zaborav uze
običaje, ljude i selo,
nestaje sve polako
htjelo se il’ ne htjelo.
U ladici čuvam slike
djetinjstva i mladosti
srce sa sjetom kuca
sićajuć davnih se radosti!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PISMO IZ LIKE
Stiglo pismo iz Like – Saborskog'
piše srcem strina tate mog'!
Radosnica suza u oku mi blista
čitajuć’ što piše na stranici lista.
Re’ci čitki, kratki, dorečeni
o poklonu piše koji šalje meni.
Ručnik Lički na dar što se dav’o
kad je Ličan svoju ’ćer udav'o.
Ličke coklje teple i vunene
na nju navik sićati će mene.
Knjiga maća, pjesmarica Bogu,
samo stihom zahvalit joj mogu.
Spominje mi još nevistu svoju
drugu živu, staru strinu moju.
Pa mi onda piše di se rodi deda,
sveg’ se dobro sića mada stara, sjeda.
I još veli ’vako: „ U Liku kad dođeš, ne skitaj,
u Saborski dojdi za Stiline pitaj!“
A na kraju pisma pozdrave mi šalje,
pozdravlja sve moje, nek’ prenesem dalje!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
LETNjI SUTON
Letnji suton ponad Kapele
gledam kroz jelve
ka’ da su ga saplele.
Sunce klizi kroz grane ka' prste
tražeć svoju zipku da odmori, usne,
sniva snove puste!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
[attach=1]
-
MIRIS ZAVIČAJA
Slavoniju živim
Liku srcem nosim,
prvu žarko volim
drugom se ponosim!
Ovdje život vodim
misli su mi tamo
sve mi milo srcu
onamo i 'amo!
Ravnice, brežuljci,
kamenje i rijeke
sve u meni budi
osjećaje rijetke.
Zadrhtim na mis'o
ljepote prirode
krajolika Ličkog
di se preci rode.
Mirisi me vrate
u moje ravnice
a prati ih pjesma
raspjevane ptice.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Svaka tvoja pjesma u herz; me dira i vraća iznova tamo odakle jesam. Predivno draga moja šefice ;ljubi; te. huhu;jj huhu;jj
-
NA VRH KAPELE
Na vrh Kapele,
velebne planine,
dugo ko’ niska
Saborsko selo
od zime se stiska.
Bijeli ogrtač,
ruho hladno,
obuklo se selo
za zimu prikladno.
Šume okolo
kićenih grana,
zatrpane kuće
sa svih strana.
I hladno je,
stiska i štipa
al' ipak zima
svima je lipa.
Iz rafunga svakog
dimi se lagano,
toplo u kući,
na stolu slano.
Slanina, kupus,
police fine,
miris se širi
iz ličke kujne!
A vani leti,
leprša i bijeli,
u toplom, site
snijeg sve veseli.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Opisala si ga upravo onako kako izgleda na slikama.Preljepe slike i preljepa pjesma.
-
herz; herz; cmok; cmok;
-
JELA
Visoka - vita,
ka nebu hita,
granama vije,
zelena nije.
Na svakoj
pregršt snijega bijela
nosi ponosna
vita jela!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
TRGOVI U SNIJEGU
[attachimg=1]
-
LIKOTA
Brka mrka,
oka prodornoga,
glasa jasnog,
grlatog do Boga!
Kršnog stasa,
k'o Velebit pleća,
čvrste čudi,
a šaka najveća!
Korak dugi,
u kolo se neda,
stoji, škica
samo cure gleda!
Lipu glavu
resi lipa kapa
resan dugin
k'o s plitvičkog slapa.
Milo gledat
svu tu je lipotu
što Bog dade
Likoti u dotu!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
[attach=1]
ANKA CIGANKA
Davno je vrijeme prošlo
dok selom išla je Anka
u suknji šarenoj dugoj,
okretna, lajava ciganka.
Svratila i u našu kuću
tražila kupusa, mesa,
motiku čaća joj nuđal
na što se odma’ stresa.
Gatala bi iz dlana
za koru kruha, slaninu:
„Sve ću da ti kažem,
samo čistu istinu!“
Jezika dugog' je bila,
za svakoga našla riječi
a svakom bi isto rekla:
„Vidim ti put k’ sreći!“
Poljubila i vrata često,
prazne torbe iz sela,
tad bi psovala svima,
na sred puta bi sjela.
Ipak, lijepo je bilo
dok selom išla je Anka,
u šarenoj dugoj suknji,
okretna, lajava ciganka.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
[attach=2]
-
TUPALE
[attachimg=1]
-
hoho hoho hoho Ni sanjet nisu mogli Ilija,Anka i ostala ekipa da će se o njima čak i pjesme
pisati.
Za ovo bi ti Vera moja one svaki dan gatale i to besplatno. huhu;jj huhu;jj
-
VRATNIK
Na kamenoj stijeni sivoj,
na krivini naskroz krivoj,
Vratnik prijevoj, Vratnik selo
na Velebit je zasjelo.
Vratnik-vrata otvorena,
prema Senju buru sprema,
puše, kosi i prkosi,
pozdrave iz Like nosi.
Vratnik selo, srcu milo
puno djece odgojilo,
i rasulo širom svijeta
sad’ ih muči želja, sjeta!
Dok Velebit bura hara
Ličko srce progovara,
o ljubavi, ličkoj grudi,
o starosti koja žudi!
Od povratka nema ništa,
nestadoše im ognjišta,
stari o’šli gori Bogu,
u zaraslo ić’ ne mogu.
Iz tuđine Vratnik voli
navrati se crkvi, školi,
i posjeti grob od stari
cvjetak barem koji zari.
Suzom zali grudu rodnu
i zapivaj ti narodnu;
„Lipša Lika
neg’ sto Amerika!“
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Vera, jel ti imaš kakvu poveznicu s Vratnikom jer si ga točno onako opisala kako i je, O D L I Č N O ;super ;super
-
DUGA
[attachimg=1]
-
Moram priznat da nisam imala priliku sa vidim taj dio Like a bio mi je tako blizu.
Ljepo si ovo napisala Vera. ;super ;super
-
ŽELJA
Želja mi davna, česta
positit' sva Lička mjesta,
celu Liku, Brinje,
Bakovac, Kosinje,
biserne Plitvice
i umiti lice.
Rijeke Liku, Gacku
- kraljicu Hrvatsku,
bistru, ladnu, snenu
Likom razvedenu.
Do Čovića, Lešća stići
i u Sincu sve obići,
na izvoru vode pitii
želju svoju ispuniti.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Ostvarit ćeš ti svoju veliku želju i i napit se vode iz Gacke bistre ledene. ;super ;super
-
Jadranka,da se nebude prehladila,za slavonce je Gacka bistra voda jakoooo ledena kekek; kekek;
-
OJ PAVENKO
[attachimg=1]
-
Odlična, divna pjesmica! Za to ime ne znam, to je valjda lički izraz. Mi to zovemo zimzelen. smi jem;- smi jem;-
-
Snježo Pavenka je zimzelena biljka, a za mene je Zimzelen kućni cvijet koji se sadi u tegle i drži u kući eventualno preko ljeta se tavi van jer on ne podnosi zimu i vani bi se smrzo.
Vjerovatno ti znaš i stručni naziv za taj cvijet, a ja sam po tom pitanju laik i znam samo za to ime.
-
Jadro, upiši u google " zimzelen" pa ćeš vidjeti sliku. Zimzelen, višegodišnja biljka, puzava, baš ta na Verinoj slici, a i inače je to i narodni naziv. Pod "narodni" mislim najčešći, vjerojatno postoje i drugi narodni lokalni nazivi. smi jem;- Zimzelen se zove jer je i zimi zelen. To je trajnica koja raste u prirodi po cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj uz rubna područja šuma, a nekada je bio omiljeno cvijeće naših baka i prabaka i bilo ga je posađeno ispred svake kuće. U zadnjih dvadesetak godina se može nabaviti i kultivar krupnijih šarenih listova, a i obični zimzelen ne samo plavih nego i ljubičastih i bijelih cvjetova. Ja imam i taj šarenih listova, a i ovaj starinski obični sam si posadila koji sam donesla od svoje bake. ;ljubav ;ljubav Ko cura se sjećam da mi je baba pričala kako se i kod nas dok još nije bio običaj svatove kitit ružmarinom ( svadba je običaj kad se goste kiti nečim što je cijelu godinu zeleno, uz more zimzelen ne raste pa je tamo vazda zelen ružmarin, a na kontinentu zimzelen, jer svatovi mogu biti u bilo koje doba godine (osim u korizmi ;.uplasise smi jem;- ), i kod nas u buket stavljao zimzelen, a kasnije kad se u dućanu pojavio krep papir, zimzelen se upotpunjavao sa ružicama od krep papira.
-
Ne vjerujem da ti itko više radi,ali je bio običaj u prošlosti.To je bilo u prošlosti dok nije bilo šlaera,onda se u kosi nosilo cvijeće.Svako je mjesto drugačije zvalo.
Snježo to su bili običaji za svadbe.
-
...a šta sam ja drugo rekla nego to? razmisljam razmisljam huhu;jj huhu;jj
-
Odlična, divna pjesmica! Za to ime ne znam, to je valjda lički izraz. Mi to zovemo zimzelen. smi jem;- smi jem;-
Ne razumijem čemu si se onda čudila AKO si ti upravo o tome pričala!
-
Odlična, divna pjesmica! Za to ime ne znam, to je valjda lički izraz. Mi to zovemo zimzelen. smi jem;- smi jem;-
Ne razumijem čemu si se onda čudila AKO si ti upravo o tome pričala!
Draga moja, pa ne znam po čemu si ti shvatila da sam se IČEMU čudila? ;uf; ;uf;
-
...a šta sam ja drugo rekla nego to? razmisljam razmisljam huhu;jj huhu;jj
Pa na ovo!!!
-
...a šta sam ja drugo rekla nego to? razmisljam razmisljam huhu;jj huhu;jj
Pa na ovo!!!
hahahah, onda si navela krivi citat. Čudno mi je bilo to kada me poučavaš kako su to bili običaji za svadbe, a ja sam pričala baš o običajima za svadbe. hoho hoho
-
...a šta sam ja drugo rekla nego to? razmisljam razmisljam huhu;jj huhu;jj
pa ja to namjerno samo da ti pišeš, hehehhe a za običaj čisto sumljam da si znala aheheheh
Pa na ovo!!!
hahahah, onda si navela krivi citat. Čudno mi je bilo to kada me poučavaš kako su to bili običaji za svadbe, a ja sam pričala baš o običajima za svadbe. hoho hoho
-
...a šta sam ja drugo rekla nego to? razmisljam razmisljam huhu;jj huhu;jj
[/quote
pa ja to namjerno samo da ti pišeš, hehehhe a za običaj čisto sumljam da si znala aheheheh
Pa na ovo!!!
hahahah, onda si navela krivi citat. Čudno mi je bilo to kada me poučavaš kako su to bili običaji za svadbe, a ja sam pričala baš o običajima za svadbe. hoho hoho
heheheh, malena moja, evo ti ;ljubav , heheheh, ti si još "ranglice vukla po prašini" dok sam se ja udavala, a to znači vrlooooo vrlooooo davno. Ne poznaješ me i ne možeš tvrditi koje ja običaje znam ili ne znam. Ja sam samo bila navela ono što mi je pričala moja pok. baba kakav je bio običaj dok se ona udavala. U etnografiji je poznato da se kićenje svatova zimzelenom koristilo kod svih Slavenskih naroda.
-
Snježo, neznam zašto se treba prepucavat i potrošit dvije stranice da bi se otkrila topla voda. Pavenka je naziv kod Ličana ili u Lici za književni naziv Zimzelen ili latinski Vinca minor. Pošto se radi u Lici i ličkim običajima normalno je da se daje naziv koji se koristi lokalno ili? Zato mislim da nije ok da skoro uvjek se koristi "kod nas" ili "Mi to zovemo"jer tako možemo na desetine naziva za svaku stvar naći. Zato mislim da je ok ako se napiše ime za stvari koje se koriste u Lici.
(Attachment)
-
Evo ja jučer kosila,pa se malo sjetila Snježe i pavenke,ma idem joj poslikat da žena zna kekek; kekek; našu pavenku kekek; kekek; samo što je Milina sva rascvjetana,a kod moje je cvijet prošao kekek; ,sve u svemu to je pavenkica...
[attach=1] [attach=2] [attach=3]
-
Snježo, neznam zašto se treba prepucavat i potrošit dvije stranice da bi se otkrila topla voda. Pavenka je naziv kod Ličana ili u Lici za književni naziv Zimzelen ili latinski Vinca minor. Pošto se radi u Lici i ličkim običajima normalno je da se daje naziv koji se koristi lokalno ili? Zato mislim da nije ok da skoro uvjek se koristi "kod nas" ili "Mi to zovemo"jer tako možemo na desetine naziva za svaku stvar naći. Zato mislim da je ok ako se napiše ime za stvari koje se koriste u Lici.
Poštovani gazda Mile! Ama baš NIGDJE nisam osporavala lički naziv (molim pozorno čitati) nego sam samo ustvrdila kako mi je nepoznat i navela pod kojim imenom mi je poznata ta biljka. A kad bi se pažljivije čitao Forum, nisam jedina koja koristi navedene fraze jer sam osobno shvatila kako je ovo stranica koja ne priča samo o Lici nego i o Ličanima, ma gdje bili, pa sam se stoga "usudila" tako šta navesti jer ljudi ličkoga porijekla su preseljenjima usvajali neke nove izraze. Ništa loše time nisam mislila. Nikoga nisam željela uvrijediti niti ga omalovažavati u njegovom izričaju. Ličko ime biljke je jednako lijepo kao i ono drugo.
Svojevrsno "prepucavanje" nije nastalo oko imena biljke nego oko toga "sjećam li se ja tih običaja". Lijep pozdrav svim Ličanima i simpatizerima, ma gdje bili i ma kako se zvali!
(Attachment)
-
U PROLAZU
U prolazu samo
okrznuh ljepotu
kraja predaka,
oćutih miris starine,
naslutih, veza je jaka!
U prolazu samo
u zjenici oka
osta slika,
u srcu upisah:
Moja Lika!
U prolazu samo
obećah: Da, do' ću!,
Da sanjat ću,
danju i noću!
U prolazu samo
zauvijek ostavih srce,
pokrenuh lavinu
misli, želja i osjećaja,
zavoljeh planine, rijeke i šume,
zavoljeh Liku do kraja!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
VOLJENI DOM
Cesta uska i pusta
na moje brdo vijuga,
kući, rodnome domu
di čeka samo me tuga!
Na ulazu još uvijek stoji
dud star, rodan i zelen,
od tereta grana svijenih,
ploda što liječi k’o melem!
Šljive opet su rodne
grane im vise doli,
jabuke i kruške isto
sve tata ih moj voli!
Kuća, štala i štagalj
klimavi svi već pomalo
a nekad’ su bili čvrsti
al’ vrijeme ih satralo!
Prazni zjape odavna
pusti, nikoga nema,
ipak ponosno stoje
čekaju da ih se sprema!
Sve isto je, ali i nije,
Sve tu je, u sjećanju mom,
Kuća, brat, sestra, mama i tata,
to moj je voljeni dom!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
OJ PAVENKO MAJKE BOZJE CVIJECE.
TESKO CURI KOJA TE NOSIT NECE. ;lala ;lala ;lala wqe wqe wqe
-
Evo moram se pohvaliti da ja imam pavenku u Australiji, bas sam se ugodno inenadila kad sam je ugledala kod jedne nase starije Licanke i odmh uzela pelcere za presaditi smi jem;-
-
ŠLJIVAK
U šljivaku moga tate
razasute šljive svuda,
kud’ god kreneš i okreneš
ima baš ih svud-posvuda!
Šljiva ranka, prekmezarka,
pa ringlovka žuto zlatna
i još jedna stara sotra
imena mi nepoznata.
Šljiva ranka, plava, zrela,
malo reska i otvrda
za rakiju najbolja je
zaposjela pola brda.
Pekmezarka roda fina
objesila grane dolje,
nudi šljive za pekmeze
divne, slatke, ponajbolje!
I ringolvka se razmeće,
k’o loptice, žuto-bijela,
zove, žudi da je berem
a miriši do po’ sela!
U najdaljem kutu – gore
šljiva jedna bez imena,
sorta stara, najrodnija,
iz djedovog još vremena!
Sitna, glatka, žuto – zrela
od pogleda skrita svima,
pomislit bi samo mogla
kako nikog’ ne zanima!
U šljivaku moga tate
nevažna ni jedna nije
jer svaka je ponajbolje
u kazanu od rakije.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
JUTRO POD VELEBITOM
Zora je rana
budi se dan!
Krik ptice ranke
razbi mi san!
Velebit još se
u zori kupa,
nasuprot njega
moja je klupa.
Gledam kako je
obrast’o – zelen,
ogroman, tih,
za dušu melem.
Polako sunce
kraj njega viri,
zraku po zraku
zlaćanu širi!
Zasja se kruna,
zasjeni zoru
na vrhu Vrha
na mom prozoru!
Jutro je, jutro!
Zora nije!
Nad Velebitom
sunce se smije!
V.B. - Cesarica, 06.08.2013
© by nasa-lika, all rights reserved
-
IMA JEDNO SELO
Ima jedno selo
u krilu Kapele,
šume vite jele
ladom ga saplele!
Ima jedno selo
crvenih krovova,
željno ljudi, djece,
neispunjenih snova!
Ima jedno selo
čvrsto, prkosno,
ime mu Saborsko
dično, ponosno!
V.B. 05.09.2013.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Ma biće u Saborskom i ljudi i dice, eto samo kad naš vrganj stigne sa svojom ekipom celo selo je na nogama hoho hoho .
-
CESARICA
U buri se kupa,
suncu i vedrini,
u bistrini mora,
djedovoj starini.
Na kamenu vrelom
u cvrkutu cvrčka,
u hladiću murve,
zelenoga smrčka.
Malena i mila
ostala i bila,
Cesarica stara
kraj mora odmara!
V.B. - 03.08.2013
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Jako jako lijepo!
-
ZAUVIK
Zauvik u oku
treperi slika,
u srcu i duši
Velebit i Lika!
U uhu milina
šum Plitvica, Gacke,
lipota biserni',
lipota Hrvatske!
Zrakom lebdi miris
šuma, polja,
zove te da ideš
kuda te je volja!
Sve odiše, miri,
srce mi se širi,
Liko ti si lik,
uvik, zauvik!
V.B. - 16.09.2013.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
VRATIT ĆU SE
Vratit ću se jednom,
u okrilje tvoje,
u pitomo selo,
u Saborsko moje!
Vratit ću se k tebi
di korijeni bijehu,
vratiti ću se pjesmi,
ličkom kolu, smijehu!
Dok suzu otirem
gledajuć' ti slike,
zadrhtim od ljubavi,
Saborskog i Like!!!
V.B. - 15.10.2013.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Lijepo !!!!
-
PONAD SABORSKOG
Ponad Saborskog
svitanja rumena,
rano-jutarnja buđenja,
poglada sanena!
Dan za danom zrači,
vedrinu sunce prosipa,
kao da Božić nije,
kao dan svetog Josipa!
Pusto sivilo polja,
krasi ga zimzelen šuma,
svježina blaga prija
šetaću s druma!
Ponad Saborskog nebo
zaogrnulo ljepotom,
zove, doziva, mami
nesputanim životom!
V.B. - 25.12.2013.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
NAD GRADOM
Nad gradom predvečerje,
noć se lagano vuče,
polu oblačno, polu vedro,
polu mjesec ponad kuće!
Povjetarac lagani, noćni
njiše sve na putu
i oblak i voćku i mene
u zimskom toplom kaputu!
Davno dan se skrio
odnio sunce, toplinu,
ustupio noći mjesto
mjesecu da prospe milinu!
Nad gradom noć, tišina
i zimski povjetarac
sve živo sniva snove
čuje se samo tajac!
V.B. - 05.01.2014.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
VOLJENI VELEBIT
Visok, strm, grebenast,
zelen, siv, kamenit,
u oblaku skriven
naš ponos Velebit!
Širok, škrt i bogat,
divlji, sur i lijep,
jedina je kuća
za runolist cvijet!
Pust, razapet, rasut,
šumovit i gol,
kiša, snijeg i zima
zadaju mu bol!
Proljeće ga krasi,
ljeto razgaljuje,
svježinom i hladom
živote daruje!
Ponasan s visina,
šumovit, kamenit.
pozdrave nam šalje
voljeni Velebit!
V.B. - 12.01.2014.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
U TAMI TAVANA
Na tavanu starom
moje rodne kuće,
prignuta se krećem
jako mi je vruće!
Polumračno, tijesno,
vrtim, ne mirujem,
gledam kutak svaki
tražim, zavirujem!
Paučinu pauk
posvuda otkao,
zapinjem u niti
al’ mi nije žao.
U jednome kutu
za rog zakačena
preslica je stara
iz davni’ vremena.
Pored nje vreteno
još uvijek je oštro
iako je podosta
godina već prošlo.
Zaklonjen sa zipkom
što ljulja se lako,
starac kolovrat
potiho zaplak'o!
Paučinom spleten,
prašinom posut,
odavno odbačen
u skriveni kut.
Prašnjava i stara,
hrđom ovijena,
u najdaljem kutu
pegla odbačena.
Nema više bake,
nema moje mame,
odbačene stvari
ostale su same.
Nikom ne trebaju,
nit’ tko za njih mari,
postale su samo
nepotrebne stvari.
Odbačene i smještene
u tami tavana
nikad više neće
vidjet svijetlost dana!
V.B. - 16.02.2014.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Jako lijepo! Al ne moraju sve te stvari ostati zaboravljene i da ne vide više svjetlo dana. Neka budu barem suveniri, spomen na drage ljude. slikati; slikati; slikati;
-
MOJA STANICA
Ovo nije pjesma već priča
o jednom zaboravljenom kraju,
o stanici, o vlaku, o pruzi,
u mom’ rodnom zavičaju!
Sve osta’ u prošlosti davnoj,
skoro već ne vidjeh vlaka,
pusta je pruga djetinjstva,
napuštena stanica svaka!
Sjećanja naviru svježa
kao da još se zbiva,
očekujem da će doći,
tu je, iza okuke se skriva!
Sjedim na vrhu brijega
u dolinu gledam njega,
sivog što svira i juri
u stanicu uć’ se žuri!
Ulaz prometnik daje,
uz ciku kotača staje!
Putnici izlaze – ulaze,
kondukteri na red paze!
Radnici, domaćice, đaci,
djeca, odrasli, starci,
košare, torbe, alati
sve u vagon će stati!
Sjećam se još moga društva,
veselog, bučnog i živog
s torbama svakog’ dana
za zabavu uvijek krivog!
Svađa prijateljska zbog karte
svakoga dana isto,
nitko popusti neće,
svak’ u pravo, da smo na čisto!
Posvađani do škole i natrag
u vlaku mirenje pada,
dok truckamo se kući
pobjedi svak’ se nada!
Tužna je zbilja pruge,
vlaka, stanice naše,
između pragova trava
zgrbljene zgrade plaše.
K’o avet nekih vremena,
stoje oronule, jadne,
samo ih posjećuje kiša
i zimi snijeg kad padne.
U mislima još čujem
dolazak, njegov zvižduk,
udaranje bučećih kotača,
žurećeg vlaka huk.
Ali samo u mislima,
u zbilji nikada više,
odnijeli vjetrovi vlakove
stanicu peru kiše!
Opet sam na vrhu,
na brijegu djetinjstva moga,
gledam dolinu i prugu
čujem kucanje srca svoga!
Tišina svuda oko mene,
a dolje pruga pusta,
do stanice šuma
i nad njom magla gusta!
Stanica Slavonska Pivnica,
natpis joj nestao davno,
nekada puna ljudi, vagona,
nestala i ona neslavno!
U njoj još samo golubi prele
vrapci i druge ptice
i pokoji ćuk se čuje
skriven usred noćne kmice!
Sjećam se prozora nekad,
stana iznad prometnog ureda
i zavisti moje velike
što drugi kroz njega gleda.
I ograde pored pruge,
iako klimava bila,
poslužila đacima uvijek,
tajni puno je skrila.
Bunar pod lipom starom
još na mjestu jedini stoji,
živ dokaz vremena prošlog
mnoge godine broji.
Nestalo ljudi i vlaka
stanica pusta, tiha,
Pivnica Slavonska joj ime
u mislima i usred’ stiha!
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Prekrasni stihovi koji su i mene vratili puno godina unatrag . Petak naveče odlazak vlakom za Liku,nedjelju popodne povratak i tako svaki vikend.
-
ŠIROKO SRCE
Širokoga srca,
raširenih ruku,
volim te Liko
ko' slatku jabuku!
Razgalim se, slomim
kad samica ječi,
zavičaju, širok si,
pred tobom se kleči!
Od ushita, sreće
suza se kotrlja,
podrhtava srce,
na košulji mrlja!
Volim te do groba
sama u njeg' poć'u,
nek’ te vole drugi,
ostavit te moću!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
NOĆAS SAM SNILA
Noćas sam usnula selo,
bila na rodnom' pragu,
gledala ljepotu kraja
brata i majku dragu!
Noćas sam, kao nekad’
slušala selo dok diše,
njive, šume i konje,
sve kojih nema više!
Noćas sam, još jednom
djetinju sreću snila,
svoje drage i mile
voljela i voljena bila!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
LIČANKA
U kosi crnoj pavenka vije
sjaje oči, lice se smije!
Noge lagane stupaju smjelo
nose radosno vito joj tijelo!
Pljeni lipotom svoje oprave,
vjenčićem pavenke oko glave!
U kolo laka, poskoči vita,
koja je, čija, svak’ se zapita!?
Mamina, tatina, bake i deda
lipotu Ličku svak’ zagleda!
Takve lipote daleko nije,
oprave, tila, lica što smije!
Nema joj ravne nadaleko
sretan onaj što je doček’o!
Pred oltar hodi ushićena
u dobru i zlu – vjerna žena!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
TA BESPUĆA
Ta bespuća sela moga
razasutog ne sve strane,
ogrnuta plaštom bijelim,
povijene šumske grane.
Mami tiho, zove nijemo,
ostarjelo, napušteno
selo tužno izgubljeno.
Ta bespuća sela moga
sve su šira, veća, pusta,
obrasla u draču, šumu
zemljica što rani usta.
Mami tiho, zove svoje
tužno pati srce moje!
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
DOLAZIM TI LIKO
Dolazim ti Liko
k’o magla jeseni,
ne čeka me nitko,
ne nada se meni!
U svitanju dana
prepoznajem kraja,
gledam razdragana
ljepote tvog raja!
Ponegdje još rano
i magla te skriva,
sve Bogom ti dano
gora, rijeka, njiva!
Upijam te slike
s ljubavlju ih spremam,
djedovine – Like
od njih ljepših nemam!
(Vera Matovina Biondić)
09.08.2015
© by nasa-lika, all rights reserved
-
POD VELEBITOM
Okupan, još rosan
od noćašnje kiše,
kameno – zelen
svježinom odiše.
Po oblaku para,
vrhe svoje skriva,
Velebit planina
ne kroćena, kriva.
Nadkrilio more,
staru Cesaricu,
iza sunce proviruje,
miluje po lici.
Odmiče polako
jutro već je dan,
iz zagrljaja Velebita
sunce došlo van!
(Vera Matovina Biondić)
16.08.2015
© by nasa-lika, all rights reserved
-
DUNJA SA ORMARA
U bakinoj sobi
na vrhu ormara,
stoji žuta dunja
kao da odmara!
Još uvijek u nosu
njen fin miris ćutim,
i tužna sam, žalim,
u sebi se ljutim!
Gdje nestaše stari
'oklice i stolci,
kredenci, ormari,
ćupovi i lonci?
Gdje nestaše bake,
dunje sa ormara,
običaji kraja
i vremena stara?
Zašto sve je o'šlo
i nestalo sjaja,
baka, dunja i ormara
običaja kraja!
(Vera Matovina Biondić)
16.09.2015
© by nasa-lika, all rights reserved
-
POZDRAVI JE PRIJATELJU
Pozdravi je prijatelju
i ispuni srca želju.
Pozdravi je i „zagrli“
jer mi mis´o k´a njoj juri.
I reci joj da ću doći
uzduž njome sretna proći!
I Gacke se vode napit,
svu ljepotu odakrit.
Prenesi joj moje riječi
kad daljina mene prijeći.
I uslikaj koju sliku
bar da gledam moju Liku!
(Vera Matovina Biondić)
04.03.2015.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
NA DLANU TE IMAM
Na dlanu te imam
u magli i suncu,
s osmjehom te gledam
u oku i srcu!
Ime ti je Lika,
Velebit i Gacka,
polje, škrape, šuma,
lipota Hrvatska.
Saborsko, Perušić,
Gospić, Ličko Lešće,
Brinje i Kosinje
došla bih vam češće.
Daleko me preci
od vas ostaviše
jer tada im biješe
ovdje puno ljepše.
U dušu mi usadiše
ljubav, ponos, čežnju srca,
ličke riječi i ognjište
za što srce zavik kuca.
Na dlanu te imam
grlim te veliku,
volim te s ponosom,
tebe, moju Liku!
(Vera Matovina Biondić)
10.08.2016.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MJESEČINA
Mjesečina ponad grada
razlila se tiha,
i ne sluteć mjesec tako
došet'o do stiha.
Razgalio srce, dušu
svojom mjesečinom,
a ja tješim srce svoje
rakijom i vinom.
Ne da mjesec mjesečini
do zore da ode,
niti meni žalosnoj
da popijem vode.
Jutro već je osvanulo,
zora, dan se budi,
po ulici moga grada
već hodaju ljudi.
Ja mamurna od mjeseca,
rakije i vina,
dočekujem novo sutra
takva mi sudbina.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
LEVIN NOVAC
Legenda stara priča
o šumi, o Levinu banu,
o ljudima što dođoše k njemu,
o prodaji i kupnji u danu.
I priča o velikom novcu,
o zaradi Levina bana,
o Likotama vrijednim i jakim
što radiše svakoga dana.
Kričiše šumu na brdu,
pališe panje i granje,
praviše pute i staze
i kuće na sve strane.
Na jednom, pa drugom brdu
nicahu kuće ko gljive,
sadiše, sijaše sjeme
na brdovite plodne njive.
I priča legenda stara
o velikom novcu,
o selu na Levin brdu,
o mome Levinovcu!
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
IMA JEDNA CESTA
Ima jedna cesta
u životu mom
koja uvijek vodi
tamo gdje je dom.
Krivudava, uska
nad krivena hrastom,
hladovinom gustom,
neznancu prekrasnom.
Ima jedna cesta
na brežuljak vodi
kući, rodnom domu
gdje me mati rodi.
Pusta je po malo
rijetko 'ko je prođe
samo sinak neki
iz tuđine dođe.
Ima jedna cesta
na brežuljku tamo
koja srce zove:
"Daj prođi me samo!"
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
GRADE MOJ
Noć prostrla tišinu
ponad ulica i zgrada,
ponad staza, igrališta,
ponad moga grada.
Tišinu prekrasne noći
osvjetljavaju reklame i lampe,
razbija je zvižduk vlaka
i spuštanje rampe.
Tamo negdje pas laje,
noćne tišine nestade,:
„Dobro jutro želim
moj voljeni grade!“
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MJESEČINA BIJELA
Mjesečina razlila se bijela
ponad kuća gradova i sela.
Obasjala klupu, zaljubljene
među njima i tebe i mene!
Vani hladno dah nam podrhtava
srce gori niš’ nam se ne spava.
Tak’ je lijepo dok se ljubav krade
nit' nam zima, nit’ se kući dade!
Vrijeme leti mjesečina prođe
došlo vrijeme ipak da se pođe.
Nema više mjesečine bijele
zora sviće pijetli se vesele.
Kukuriću navješćuju dan
rastjeruju moj predivni san.
Mjesečinu bijelu rastjeraše
ugasnuli i poljupce naše.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PUST DOM
Otišlo zauvijek djetinjstvo
sjećanja pomalo blijede,
godina za godinom ide
kosu prošarale sijede.
Dok pamtim još pišem
o kući, bratu i mami,
o djetinjstvu sretnom na selu,
o mirisima što njuh mami.
Zime najljepše bijele
u selu mom su bile,
brijeg pun cike, veselja
godine prošle su skrile.
Usnulo selo moje
spava duboki san
još poneka kuća živi,
dimi se dimnjak sam.
Na cesti staze nema
zameo snijeg ju gust,
na brijegu predivnog sela
stoji dom moj pust.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved