-
SUZA ZA BRATA
[attachimg=1]
-
MOM SINU - 30.07.
Danas imaš 9 godina.
Sekina torta baš ti je fina.
I sav si važan i bitan
jer nisi više malen i sitan.
Znaš računati i pisati
a najbolje znaš crtati.
Meni si malen i beba još
mada već dobro gađaš i koš.
Uvijek ćeš biti mrvica moja
kao i ja mama tvoja.
Volim te sine ko oči svoje
uvijek ćeš biti maleno moje.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
DOŽIVLJAJ IZ DJETINJSTVA
Mala sam bila, prkosna i čila.
Nos svoj svud sam podturil.
Radoznala, znatiželjna,
znanja svakog bila željna.
A na selu bilo svih vrsta zamki
a vražić mali nađe ih i u slamki.
jednoga dana nagnuh se na deku,
htjela da legnem na tu stvar meku.
Al propadoh glavom u vudu : buć!
I seka moja poče me vuć.
Brzo!: viče : Aj djede amo
topi se Vera, držim je za noge samo.
I moj djed odmah spasit me ode
od tad ja više ne htjedoh ni blizu vode.
Taj strah dugo u meni je vlado
dok s kćerkom svojom ne zaplivah rado.
I sad se molim za djedovu dušu
i uvijek se sjetim na ljetnu sušu,
i molim se da ode
jer zbog nje ko mala
skoro se utopih u kaci vode!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MOJOJ MAMI
[attachimg=1]
-
MAMA I TATA
Kad vidjeh osmjeh na licu tate,
znam, sretan je
što mamu kući vrate.
Ljubav se vidi
u svakoj bori lica
mada je na
pomolu pedesetica.
Puno za reći,
al brzo im prođe
i evo, starost na vrata dođe.
Sretni su skupa
srca im ko jedno
zajedno lupa.
Kroz život kroče kao jedno,
vole se, razumiju,
to jako je vrijedno.
Gledam ih sjetne,
tuže i sretne,
i uvijek kao da žele
sve da dijele,
jedno drugo razvesele.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MOJA TOČKICA
Sićušna, malena
i živahna bila,
čak si još malešna
bježala iz krila.
Tepati sam htjela,
zvala sam te milo,
dođi svojoj mami
vrati se u krilo.
Točkica si moja;
tako sam te zvala,
jer si bila sićušna
i malena, mala.
Danas već si djevojka,
a još juče mala,
danas već si velika
a još juče u naručje stala.
Iako si odrasla
za mamu si milo
i još uvijek zovem te
da dođeš u krilo.
Srce majka svaka
za dijete bi dala,
zato zlato mamino
ne treba mi hvala!
V.B. beba
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PRIJATELJU...
Prijatelju, ako me voliš,
zaista ne moraš
za oprost da moliš.
Sve što mi kažeš
sve ću da shvatim,
ljubavlju svojom
tebi da vratim.
Al molim te nemoj
raditi iza leđa
takav način
jako me vrijeđa.
Drag si mi, mio
pa budi takav
kakav si bio.
Nemoj zamjerit,
svati me oprosti,
puna sam sjete,
tuge i žalosti.
Nisam za društvo
svakoga dana
kad sam ovakva
rađe sam sama.
Znam da ćeš reći:
prijatelji služe
da te u tuzi tješe
i u sreći da se
s tobom druže.
Istina, al ipak želim
sama sa sobom
tugu da dijelim,
nikoga svojom boli
da smetam,
sama s nesrećom
svojom šetam.
Zato prijatelju, čekaj me!
Kad sve ovo mine,
kad nesreća tugu
s lica mog skine,
vraćam se k tebi
da se opet družimo
jedno drugom ruku pružimo.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
IME MOJE MILO
U snu i na javi ime me tvoje prati
glas i šapat tvoj mukli
u sretne trenutke me vrati.
Drhtim sva od sreće,
potisnem tugu u kutak
i mislim da vratit se neće
niti jedan trenutak.
Al uzalud je skrivam
neće da nestane,
samo me muči i pati
i pravi još veće rane.
U tunelu sam mračnom
i zato te tražim ruku,
vodi me nekuda naprijed
pomozi mi da liječim muku.
Znam da teško je shvatit
sve moje jadi i želje
al vjeruj da meni je teže
ustati svakoga dana
nesretna iz postelje.
Samo me nada još tjera
da ne stanem na po puta,
u mislima ti dozivam ime,
glasom tihim i nježnim
što želim da k tebi doluta.
Šapni mi barem još jednom
one dve riječi na uho,
da mogu ići dalje,
da ne mislim da sve je gluho.
A ja ću evo čitaj -
tebi na glas reći VOLIM TE IME MILO
i nadam se da si ti sretan
a meni .... kako bilo......
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Verice , ma ti si stvarno nadareni talenat ,, volim sve tvoje stihove ali ljubavni su ti jako dirljivi i neznam sto bi ti reka ,nego mnogo ti hvala ,, Pozdrav od Tome, iz AUS,,,,,Ma ti znas ,, koji je to Tomica,,
-
[attachimg=1]
-
SVI SVETI...
Tišina, svijeće
i mnoštvo se kreće.
Od groba do groba idu
za svakog svoga
potiho molidu.
I pale svijeće,
stavljaju cvijeće
a oči pune tuge i sjete
i svakog svoga
ponaosob se sjete.
Tišina, svijeće, cvijeće
i mrak se kreće.
Mrak, tišina, svijeće!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
12.studeni, dan sjećanja na tragediju - SABORSKO -
U SPOMEN
12. studeni, suze, tišina se "sluša",
nitko ne zbori, prazna je duša.
Mislima samo slike se slažu,
rat, pucnjevi, ljudi zapomažu.
Nedužni ljudi, žene i starci
platiše glavom u četničkoj hajci.
Suze i vriisak, lome se zrakom,
plaču djeca nad mrtvom majkom.
I majka tužna lomi se od bola,
osta bez svoga, jedinog sokola,
žena bez muža, djeca bez oca,
prokleta mržnja ote hranioca.
I nema kraja, oružje zveči,
tenkovi bruje, sve zrakom ječi.
Padaju granate, kuće bez krovova,
ceste, dvorišta, puna su rovova.
Bezdušnici, tirani, bez srca tuku,
Saborsko muče, žele da razvuku,
da sravne mjesto i da ga nije,
hrvatsko srce žele da ne bije.
Sramno i podlo s vojskom se kriju,
robe i pale, sve živo ubiju.
Pustoš zgarišta, njema tišina,
12. studeni, crna sudbina.
Al srce hrvatsko još uvijek bije,
ne da se, bori, pokorno nije.
Rane duboke, milih nema
al ono vuče, zgarište sprema.
Gorčina i inat mješa se u svima,
vratit se kući želja je njima.
Sporo, polako kuće niču i crkva i škola
na temelju starih, na temelju bola.
Vraćaju se starci, pa mladi, djeca
i opet s tornja zvono jeca,
plače, pozdravlja žrtve, heroje
što život dadoše za ognjište svoje,
a žive zove na misu svetu
da se pomole za dobro na svijetu.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
BAKA
Sjećam se dobro još svoje bake,
bila je stara al ruke još jake.
Voljela je sjedit uz peć u kutu
da nikomu ne smeta da nije na putu.
Rukama uvijek nešto je šila,
il heklala, vezla il vreteno vrtila.
Lijepe, debele čarape je plela,
bile su tople, nosit sam ih htjela.
Prsluke vunene splesti je znala
ah, što bi sada za jedan dala.
Tabletiće, stolnjake znala je vesti
da naučim od nje, nisam htjela sjesti.
Te ruke stare, žilave vrijedne
ni moje dve - njene jedne.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PRIJATELJ PRAVI
Kad tuga i bol te sviju
i nemaš kuda više,
samo se povjeri prijatelju,
olakšat će, patiti ćeš tiše.
Samo prijatelj dragi može
da shvati boli
i da nemožeš iz te kože
jer srce ne bira kog voli.
On uvijek ima riječi
da ublaži gorčinu,
vesel će biti tvojoj sreći
i pomoć da te problemi minu.
Samo u velikoj muci,
prijatelj pravi je s tobom
uvijek, tu negdje, pri ruci,
i nikad, baš nikad sa zlobom.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ŽIVI USPOMENA
Starica, baka, majka i žena,
još samo živi od uspomena.
Sjećanje na sinove i muža
još kakav-takav život joj pruža.
Slike ni jedne od njih ne osta,
samo se sjeća još svega dosta.
Srce joj jako, tuga ga slama
al opet živi iako sama.
I priča priče, kao da ih gleda,
bistra joj pamet a glava sjeda.
Ne plaće više, suze su stale,
al srce, duša i dalje žale.
Svijećama, cvijećem grobove kiti,
priča i želi sa njima biti.
Tepa im, žali hoće za njima,
zašto je Bog k sebi ne prima.
Iako tužno, srce još jako,
mora se mirit da je sve tako,
da život teče a prošlost je sjena
na njih što nema vječna uspomena.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
TUŽNA PRIČA
Život mi tužna priča
i nikada tuzi kraja.
Podigoh k nebu pogled,
dal vide me mili iz raja.
Otišli djedovi moji
kad mala sam još bila,
niti se ne mogu sjetiti
da tepali su mi „mila“.
Za djedovima dragim
na „put“ je otišla baka
bolest je naglo uze
mada još bila je jaka.
Nesretna sudbina uze
i moga dragoga brata
a s njime koda mi ošli
i mama i tata.
Od tuge za unukom najmalađim
ode i baka druga
i dalje se nižu, slažu
jedna za drugom tuga,tuga i tuga.
Nesreća tuče me, šiba,
nemilice name se sipa,
sama u mračnom tunelu,
ruka za spasom pipa.
Trebam ruku spasa,
reme za suze da lijem,
trebam nekog kog volim,
nekog s kim da se smiijem.
Gušim se od stresova ovih
od tuga nakupljenih u sebi,
trebam nekog da pričam,
jednostavno da „puknula“ nebi.
Al nema onog kog želim,
nema onog kog volim,
samo ostale na srcu rane,
koje željom i htjenjem solim.
Samo ostala suza gorka,
što lije niz lice nijemo,
o Bože dragi dali je pravo ovo,
zar ovo si za mene spremo?
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PRIJATELJU GDJE SI
Ostavi me, zaboravi,
kao da nikada bilo nije
tamo negdje možda
zabavlja se smije.
Boli i tišti,
srce tužno jeca,
ništa od obećanja,
ništa od prijatelja.
Poruke pišem,
zovem jer trebam,
čekam da dođe
priliku vrebam.
Samo da pričam,
na ramenu plačem
sve svoje brige
prijatelju kažem.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
[attachimg=1]
-
ŽENA
Žena oduvijek teško je biti,
kuhati, prati , spremati šiti,
saditi, kopati, pljeviti, brati,
uvijek se žuriti nikada ne stati.
Rađati djecu, dojit i gojit,
za dobru majku uvijek slovit,
pa zatim se truditi sve uskladit,
na poslu negdje plaću zaradit.
I onda pored tog svega,
mužu još biti voljena žena,
odmorna, sretna,
nikada sjetna!!!
V.B.
Posvećeno svim ženama i majkama.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Ne ,nije tesko biti zena,dapace,Muza treba odgojiti ko malo dijete,treba ga nauciti da kuha,pere,sprema,kopa sadi i gradi a kad sve zavrsi onda neka voli zenu do mile volje.
-
MAJCI
Najdraža moja mama,
oduvijek si tu negdje
kraj mene da nisam sama!
Vidala si bolne rane
u moje dječije dana.
Melem za srce si uvijek
za svaku bol si mi lijek.
I sad kad majka sam i ja
zovem te bakom od milja
al moja si voljena mama,
samnom si i nisam sama!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
POSJET SABORSKOM 08.04.2010.g.
Mada je travanj, jutro je svježe,
još mraza ima,
da to je Lika, hladno je zima.
Ponegdje čak se i snijega bijeli,
aparat nosimo jer snimit bi htjeli.
Gledam na sat vrijeme mjerim,
brojeve biram, dobro jutro želim.
Načelnicu pitam vremena dal ima
slavonce ličke dal na kavu prima?
Pomalo bez riječi, zbunjeno je stala
al sam brzo na to odgovor joj dala.
U Lici sam blizu, na domaku sela,
I da se baš žurim
upoznat je hoću pa sa autom jurim.
Dočeka nas milo,
s nevjericom pita kako se to zbilo,
zašto nisam prije javila se bila
pa za doček bi se bolje pripremila.
Uz kavicu pričamo, vremena je malo,
hoću još upoznati nekoga do kog mi je stalo.
Đurđica ih zove,
iz krevata diže, prekida im snove.
Još saneni, zbunjeni, Goran i Jelena
ispred kuće čekaju, ah, što sam ih smela.
Uspomenu želim, slikanja se primam
prijatelje nove sad na slici imama.
Vrijeme brzo prošlo, sve bilo je kratko
al Saborskim proći bilo mi je slatko.
V.B.
(16.05.2010.)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PRVA PRIČEST
(mom sinu)
Sunce na nebu se javlja,
ptičice veselo poje,
danas je veliki dan
za maleno zlato moje.
Halja bijala ga čeka
spremna za obući,
ponosno, veselo, vedro
na prvu pičest će poći.
Prvi put u životu
da hostiju primi bijelu,
da osjeti tu dobrotu
Krista u svom tijelu.
Bože, kroz život ga prati
dobrotom svojom ga voli
nek bude dobar i sretan
mama Te za sina moli.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SINE
U mome oku zjenica ti si,
na srcu melem što rane liječi,
ni malen, ni velik nisi,
radujem se svakoj tvojoj sreći.
Tuge tvoje i moje su tuge,
sve dobro i loše sa tobom dijelim,
ne marim za priče nikakve druge
i sretan ti 10. rođendan želim.
;ljubav ;ljubav ;ljubav ;ljubav
V.B.
Mom sinu Karlu za 10. rođendan.
-
[attachimg=1]
-
OTIŠLA SI IZNENADA
[attachimg=1]
-
POŠTAR TOME
Ima jedan poštar ime mu je Tome,
njega cure vole za njim noge lome!
Starke nosi vaik, dužu kosu ima,
na motoru uvik sa torbom se klima.
Po selima juri da poštu raznese
pa uz put naviri di se šljiva trese.
Dok obiđe teren, gume često buši
jer zaviri svuda di kazan se puši!
Da popriča malo, voli zato svratit,
inače ne pije, neće šljive klatit.
eins eins eins
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
BRATU IVICI
[attachimg=1]
-
MAJČINA LJUBAV
U kuću rodnu gledam,
prozore trošne njene,
na tren kao da vidim
obrise majčine sjene.
I čekam hoće li doći
do vrata kao prije,
tuga me obli i suze
što dočekala me nije.
Prazno je mjesto za stolom,
na vrata nema tko da me prati,
toplu majčinsku ljubav
nitko mi ne može dati.
U srcu nosit ću uvijek
sjećanje na majku svoju
svu ljubav od nje mi danu
pretočit ću na djecu moju.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SAMO PRIJATELJ DRAG
Dok sreća, veselje u životu kruže,
svi sretni su samnom i samnom se druže.
Vole me i zovu, u društvu me žele
i svima sam draga, barem tako vele.
Kada život kolo nesreće zavrti,
tada tek se vidi prijatelj do smrti.
Svi nestanu brzo iz života siva,
kao miši s broda, a niš nisam kriva.
Samo ipak osta jedan svijetli trag,
zauvijek uz mene moj prijatelj drag!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MAMA
[attachimg=1]
-
SUSRET
Kroz glavu mi prošlo
na stotinu misli
za kratkog trenutka
što na kiši kisli.
Samo smogli brzo
jedno drugom reći
imam nešto za te
u malenoj vreći.
Zbunjena trenutkom
susreta na kratko
ne rekoh ti ono
što poželih jako!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SELO MOJE MALO
Levinovac, selo moje malo
u tebi je sve stalo, nestalo.
Nema više ljudi, djece, kuća
nit' ograda od letvica – pruća.
Nema štala, konja niti krava,
nema snova sve tužna je java.
Svi otišli ostavili stare
neki mare a neki ne mare.
Rekli davno neki stari ljudi;
šuma bila - šuma opet budi.
Nesta sela, nesta običaja,
nesta moga rodnog zavičaja.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MOJ TATA
Pomalo svijen, tih i blijed,
ispijen nabran, ćelav i sijed.
Tužnog pogleda, očiju sjetnih,
nekada toplih, veselih sretnih.
Bezvoljne priče, tužnoga glasa
u prošlosti živi i traži spasa.
Sa štapom u ruci hodi polako,
gledam i znam da nije mu lako.
I stalno priča život svoj,
takav je, sjetan, tata moj.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PISMO MAJCI
13.04.1944. - 02.08.2010.
Travanj je majko, život opet buja
negdje se čuje i pjesma slavuja.
Sve se zeleni, odiše svježinom
a ti vječno snivaš sa jedincom sinom.
U najljepšem dobu rodila se ti si
al šesdeset sedmi dočekala nisi.
Na tvome je grobu cvijetak sunovrata
a lampaše palimo tužni ja i tata.
I pismo ti pišem i na glas ga čitam
što mi majko ode stalno se to pitam.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MEZIMICA MOJA
U sobici malenoj
sve je dio tebe,
sjela sam i gledam
a srce me zebe.
Svaki detalj mali
u svakome ti si
a daleko ošla si
ovdje samnom nisi.
Suza sjete krene mi
dok ti sliku gledam,
svakog dana borim se
da poteku nedam.
Iako si odrasla
dijete moje ti si,
uvijek srce mamino
pratit će te di si.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PRIJATELJU....
tako mi nedostaješ
u dugim ljetnim danima,
u večernjim, tihim satima.
Misli mi prazne,
odzvanjaju šuplje,
svaki dan gore i gluplje.
Tako mi nedostaješ
dok besciljno lutam
i pogledom kružim,
shvati me iako ti se tužim.
Osmjeha mi fali
da tugu mi zbrišu
i misli da skrenu,
suze obrišu.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
Mojim najdražim prijateljima, oni znaju koji su!
-
ŽELJA
Uvijek mi puno znače
riječi, mišljenje tvoje,
dok tuga i suze me guše
ti tiješiš srce moje.
Melem na rane privijaš,
hrabriš i suze brišeš,
snage mi daješ svoje
da dišem ko' što i ti dišeš.
U mom životu si važan,
posebno imaš mjesto,
najbolji, najdraži ti si
na tebe mislim često.
Vjeru u život pružaš,
riješenje za sve nađeš,
odgovar svaki znadeš
i smisao svemu daješ.
Nemam u ovom životu
puno htijenja i želja,
osim da imam sreće
i vječno te za prijatelja.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MAJCI
02.08.2010. -02.08.2011.
Dan, mjesec pa godina,
prohujala samo,
kao da juče' bilo je
da zovem te mamom.
Danas nema više te,
ni juče', ni godinu,
mada si u mislima
i u srcu uvijek tu.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
OPROSTI PRIJATELJU
Da boljeti mogu riječi
što prijatelj može reći,
samo znade srce moje
koje skriva boli svoje.
Moram samo ponos skupit',
hrabro naprijed stupit',
prijatelju ruku dati
ne patiti i plakati.
Olakšati sebi - njemu,
posvetiti se tom problem.
Zaboravit loše sve,
ipak misli na mene!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Predivno,pravog prijatelja imat nešto neprocijenjivo, ;super ;super ;ljubav ;ljubav ;ljubav ;ljubav
-
PRIJATELJSKA RUKA
U srcu mi zapisano ime prijatelja
da ostane tamo bila mi je želja.
Najviše kad trebam prijateljsku ruku
nestaše u trenu, sve k sebi povuku.
Prijatelja nema više nigdje blizu,
ostaše mi suze da za srce grizu.
I ožiljak trajni na srcu mi vene
sa imenom prijatelja što ostavi mene!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Super Vera, ;ljubav ;ljubav ;ljubav ;ljubav ;ljubav
-
MAJCI
Zauvjek si majko
otišla od mene,
ostale mi samo
lijepe uspomene.
Sjećanja na ljubav,
nježnost, pažnju danu,
privijala melem
na svaku si ranu.
Svaki dan se sjetim
tebe i tvog lika,
u mislima uvijek
lebdi tvoja slika.
Al' posebna danas
ti si uspomena
jer slavi se praznik,
Dan od sviju žena.
Molit ću se za te',
zapaliti svijeću,
i svim dragim ženama
poželiti sreću!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
SVIM MAMA, BAKAMA, SESTRAMA, KĆERIMA I SVIM ŽENAMA, SRETAN DAN ŽENA!
-
16.11.2012. - Svi smo mi Gotovina i Markač
Generali, naši ljudi
više im se sad ne sudi.
Pravedni su odležali,
krv su svoju za nas dali!
Proganjani, zatvoreni,
nepravedno oblaćeni,
pravicom su okrunjeni!
Generali, naši ljudi
vraćaju se svojoj grudi.
Pravica je pečat dala
Hrvatska vas dočekala.
U oku mu suza blista
na drugoj smo strani lista!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
TATA
Dok gledaš me nježno
očima boje potočnice,
pratim tvoje crte i bore
urezane duboko u lice.
U svakoj od njih
godina poneka piše,
mladost preuze starost
i natrag nema više.
Staračke su ti ruke,
drhtave, hladne,
kuda nestaše one jake
što hraniše nas gladne?
Sada i štap u njima
težak je kao klada,
nemoćne, bolne ostaše
od napornoga rada.
A noge što stupaše čvrsto,
i brzo svud’ su stigle
lijepe se sada za pod,
jedva se od njeg’ podigle.
I uvijek iznova pričaš
stare priče i sjećanja
svakoga dana nanovo,
mladost ti duša sanja.
Dok hodaš lagano,
svijen, pre tobom hodalica
skrivam pogled od tebe
i tužni izraz lica.
Prošli su tvoji dani
još osta samo sjena,
ljubav za mile, drage
i vječna uspomena.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
[attachimg=1]
-
Rastuzila si me sa ovom pjesmom jako. Moj tata mene nemoze vise gledat wqe wqe
-
...osjećajno... koje ti je tata godište?
-
MAJKO
Danas je Majčin dan
djeca mi poklon dala,
poljubili me milo,
veselo čestitala!
Grlo bez glasa osta,
u oku mu suza stala,
sretna i tužna sam majko
jer nisam ti čestitala.
Ne mogu više ti dati
zagrljaj, poljubac sreće,
nemam te više mama
ništa mi vratit te neće.
I zato draga mama
ako me čuješ i pratiš
molit ću uvijek se za te’
znam ne možeš da se vratiš.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ZAUVJEK FALIŠ MAMA
Mama, rođendan slavim
a tebe nemam više,
suza mi oko kvasi
srce pjesmu ti piše!
Nemam osmjeha tvoga,
zagrljaj tvoj mi fali,
nježno da me poljubiš,
stisneš k'o kad smo bili mali!
Sve čestitke, želje od srca
primam od prijatelja,
samo fali zauvijek
od tebe najljepša želja!
Znam na nebu bdiješ,
osmjeh sa suncem šalješ,
u srcu svome osjećam
vječnu ljubav mi daješ!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Na ovu nemam komentara,ustvari jednostavno neznam što bi napisala.
placem
-
U PLAVIM OČIMA PIŠE
U plavim očima sjetnim
piše kako volio si brata,
majku moju vjerno i do groba
sad si tužan i umoran tata.
Nedostaju i meni da znaš
u životu okrutnom i teškom,
imam samo slike i sjećanja
pa ih gledam i mislim sa smiješkom.
Na polici ispred koje sjediš
slika mame i jedinog brata,
svakog trena pogledavaš na njih
nekad s njima i popričaš tata.
Olakšaš si tugu sa riječima
liječiš svoje ispijene oči,
dok ih gledaš i pozdravljaš tiho,
dok si budan usred tihe noći.
Tužan živiš od danas do sutra
vratit nikog natrag se ne može,
s ljubavlju još sjećamo se na njih,
a ti gore, pozdrav isporuči Bože!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
BRATE
(31.07.1994.-31.07.2014.)
U nizu godina tužnih,
vremena - dana ružnih,
sjećanja i slike kruže
na grobu rascvale ruže!
Rođendan danas bi bio
al' grob te odavna skrio,
odnio život i radost,
ugasio sretnu mladost.
Otrgla ruži se grana
na srcu majke rana,
svaka joj godina duga
i nju odnese tuga.
Teško je tužan biti
smijat se, suze kriti,
tješiti oca za vama
jer sve ste mu ti i mama.
Tmuran je ljetni dan,
ne slavimo tvoj rođendan,
svijećom, ružama kitimo grob
oplakujemo ne doživljenu dob.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SUZA ZA MAMU
Danas mi je tužna suza u oku zasjala,
sjetila se majko tebe, kad sam bila mala.
Sjetila se ruke tvoje žuljevite drage
glasa nježnog i pogleda, priče tvoje blage.
Teška sjeta obuzela dušu mi i srce,
bez tebe mi nisu isti ni mjesec, ni sunce.
Bez tebe mi prazno, pusto u kući i vani,
besane mi duge noći a još duži dani.
Ostala mi slika tvoja kao uspomena
a u srcu upisana za sva si vremena.
Pozdravljam te, poručujem: Mislimo mi na te’!
Primi suze i poljupce od mene i tate!
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
RUKE MOGA OCA
Drhtave, smreškane
stare,
Staračke, slabe
male.
A opet jake,
kad pričaju kruže,
s pričom i cigaretom
tješe se i druže.
Nema ničega,
nema toga novca
za koji bih dala
stisak ruke moga oca!
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MAJKO
Otišlo je sve sa tobom
sve djetinjstvo, mirisi kolača,
priče blage srcu drage
cika, vika i jek plača.
Ugaslo se i ognjište
svi otišli razasuti,
a u srcu sjeta, ljubav
tinja, bukti pa zašuti.
Proljeće novo sviće
zelenkada žuta cvijeta,
znam da je gledaš i vidiš
Majko s onoga svijeta!
Pusto je dvorište i kuća,
pusto je i moje srce,
nema te riječju da griješ
k´o ovo proljetno sunce.
Žal vječna osta za tobom
još sjećanja jedino pamte,
u djetinjstvo i mladost moju
često sa sjetom me vrate!
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Pjesma je posvećena mojoj mami koja je otišla na današnji dan prije 6 godina.
JEDNA I JEDINA
U mirisu noći,
mjeseca što sija
u srcu se budi
stara nostalgija.
Zamiriši prošlost
djetinjstvo i mama,
nestašluci djece
i njena galama.
Plač pa i suza
tad je bila laka,
obrisat je brzo
to zna samo majka.
A sad kad je nema
javi se sjećanje,
bol, tuga i rane
nisu ništa manje.
Jedna i jedina
na svijetu je mama
a otišla zauvijek je
ostala sam sama!
(02.08.2010.-02.08.2016.)
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Posvečena pjesma za sve naše muževe - supruge, muškarce - muškarčine!!!
MUŠKARČINE
Ah, te naše muške glave
kad što žele tad se jave.
Vole jesti, vole piti
dobru ženu uvijek sniti.
Glume uvijek muškarčinu
bure nose i ne brinu.
Na jeziku uvijek prvi
od rođenja im u krvi.
Dobacuju i fućkaju
sam' se smiju i zezaju.
Kad ostane sam, bez para
muškarčina se zatvara.
Dar govora tad nestaje
zamuckuje i zastaje.
Nema riječi da se javi
nasta zbrka mu u glavi.
Želi vikat, urlat, derat
sav je napet za razderat.
Al’ pred ženom osta fin
muškarčina i fakin.
Što o njima još sad reći...?
Da su manji, srednji, veći,
da ih ima raznoraznih,
a za žene su zarazni!
Bili ’ vaki il' onaki
muškarčina on je svaki.
Voli, ljubi i pomazi
svak’ na svoju ženu pazi.
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SESTRA
[attachimg=1]
-
SJEĆANJE NA 1972.
Brdo ponad rijeke, njive i šumarci,
sve puno je sjete o bratu i majci.
Tuga srce dodiruje, suza se kotrlja
dok sjećanja zapisujem na papiru mrlja.
Na ravnici, gore, iznad kuće naše
krumpir mladi procvjetao a mal’ brat nam maše!
K’o proljeće veselo haljine šarene
obukla je mama na sestru i mene.
Za ručice držimo malenoga brata,
iz hlada nas gledaju i mama i tata.
S osmjesima širokim pozeri smo mali,
mirni i poslušni za slikanje stali.
I sad gledam sliku i sjećam se 72.
zapisujem – opisujem
srca punog tuge!
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
[attachimg=1]
-
STRINA ANKA SABORČANKA
Starica, baka, majka i žena
čvrsta i snažna kao stijena.
Tamnoga lica od vjetra i sunca
jakoga glasa, dobroga srca.
Još uvijek radna a i fletna
dok priča život pomalo sjetna.
Život joj ispisan na licu i dlanu
djeca su o´šla sva'k na svoju stranu.
Ostala sama u velikoj kući
krati vrijeme čarape pletući.
U proljeće vrt velik zasadi
kopa, pljevi, marljivo radi.
Čvrsta, snažna, marljiva Ličanka
ta moja Saborčanka strina Anka!
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
-
OTIŠLI STE
Otišli ste iznenada
jednog ljeta i jeseni,
ostavili samo tugu,
gorke suze i tati i meni.
Nestali ste u trenutku,
nestali ste k'o u noći,
svako malo si pomislim:
"Kad bi barem mogli doći!"
Brate dragi, majko moja,
za vas dragog Boga molim,
počivajte s božjim mirom
i u grobu ja vas volim!
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
-
POD STARIM ORAHOM
Pod starim orahom sjedim
gledam kuću rodnu i prag njen,
zatvoren prozor stari
i dimnjak nakrivljen.
Djetinjstvo tu provedoh
života mog' najljepši dio,
sjećam se mame i tebe brate
kako si se smi''o.
U svakome stihu pišem
"otišli ste" i ti a i mama,
očiju punih suza
pjesme pišem o vama
Ostade kuća prazna,
puste su njive i voćnjaci,
u brzom prolazu auta
još poneko pogled baci.
Počesto dođem kući
otvorim prozore njene,
sjećanja naviru burno
tad vidim i vaše sjene.
Evo me i danas ovdje,
pod starim orahom sjedim
sjetna gledam u dom rodni
i prebirem po slikama blijedim.
Dvadeset tri su pune
kako te nema brate,
kod mnogih u sjećanju živiš
a najviše kod mene i tate.
27.10.1994. - 27.10.2017.
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PEČAT ŽIVOTA
Jutrima kada te budim
sanen u grču se trzaš,
umorno tijelo teško je
ali ruku brzo pružaš.
Otireš oči plave,
ćelavu glavu brišeš,
na ležeć sve radiš
no ipak teško dišeš.
Ležeć´, sjedeć´ il´stojeć
sve velik napor predstavlja
čak i slušni aparat
drugi na uho ti stavlja.
Kapljice u oko za vid
aparat u uho za sluh
opori okus usta
i jako loš njuh.
Bolest, nesreća,
previše teška žalost
ostavi na te pečat
na život i starost.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
TENA
Okice crne, krupne i snene,
lijepe su okice naše Tene.
Zlato, srećo, voljeno dijete
živahna si, vesela od glave do pete.
Svakoga dana mijenjaš se, rasteš
pratiš nas, slušaš kao da znadeš.
Ujo, teta, djedovi, bake
maze te nose te snage jake.
Tko će više čuvati, mazit
svi se natječu tko će te pazit.
Narasti velika i budi jaka
vole te tvoji deda i baka.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ZLATO NAJSTARIJE
Ode moje zlato najstarije,
ode milo iz majčina krila,
voljenome u zagrljaj mili
nek je sretna i nek širi krila!
U mislima uvijek s tobom bit ću,
majčino te srce uvijek voli
tvoju sreću, ljubav neka čuva
dragog Boga uvijek će da moli.
Jedna suza od radosti kanu
za najstarije zlato koje ode
za još jednu ljubav što se rodi,
zaljubljeni za ruke se vode!!!
16.06.2018.
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ŽIVA SJEĆANJA
Rascvali su jorgovani,
divlje ruže i jasmini,
maslačci i tratinčice
razasuti po tratini.
Propupalo, nabujalo
voće staroga šljivika,
slušam, ćutim svu tišinu
sa vrh brijega – mog vidika.
Još poneka ptica pjeva
i pokoja lasta sleti,
napuštenu staju staru
obleti je i posjeti.
Čak ni ona gnijezda više
ne savija i ne lijepi,
ćuti tugu, pustoš sela
dođe, prođe i odleti.
Plodne njive šuma grli
uzima ih i zaklanja,
kak´ je nekad plodno bilo
može samo da se sanja.
Ostadoše još sjećanja
živog sela na vrh brijega.
Dok nas živih svijetom ima
zaboravit neć´mo njega.
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
-
GRRR
Kod djeda i bake
stanjuje Grrr.
Prvo kad ga vidjeh
bilo mi je brrr.
Drugi put već htjedoh
za nogu ga vući
po ušima mekim
ručicom ga tući.
Slijedeći put sjedoh
ispred njega važno,
okrenuh ga sebi
pa zagrlih snažno.
Nije više strašan
medo zvani Grrr
jer sad ga već volim,
nije više brrrr!!
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PLESAČICA MALA
Ručica u zraku
jezik pucka lako,
nogice malene
cupkaju polako.
Prstići se miču
kao da puckaju
a zvuci na telki
nikako ne staju.
Neumorne nogice
plesačice moje
u ritmu muzike
plesni korak kroje!!
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
-
TATA
Znaš li tata dragi
nisam više dijete
sad sam samo žena-baka
od glave do pete.
Nemam mame, tate
djetetom me zvaše
uskraćena ostah
od ljubavi vaše.
Do nedavna ti si
zvao me i čeko,
otišo si iznenada
pozdrav nisi reko.
Barem kad bi mogo
poruku poslati
jesi l sreo brata,
je l je s tobom mati?
Jesi l bolje mjesto
sa njima našao
željela bih znati
da mi nije žao.
I molim te tata
bar se u snu javi
pozdravit te želim
tako kada ne na javi!
29.09.2020.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ZVONO
U sobici maloj
na noćnom ormaru
šuti, stoji čeka
tvoju ruku staru.
Od mesinga starog
izlizan od rada,
stoji čeka ruku
još se uvijek nada.
Ošo si, to ne zna
zvono mesingeno
zvonit više neće
jer na put si kreno!
29.09.2020.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ZBOGOM TATA
Ne, ne shvaćam, nestvarno je
odlazak bez zbogom tata,
čujem zvono još ponekad
iza zatvorenih vrata.
Mislima mi još caruje
tvoja ruka suha, duga,
tvoje oči plavo blijede
iz kojih se vidi tuga.
Odavno sam znala
za t'e život nema smisla
svak' tvoj pogleda odav’o je
da te bolest-tuga stisla.
Ali ipak još ne shvaćam,
još te tražim, slušam zvuke
a i zvono mesingano
čeka dodir tvoje ruke!
02.03.2021.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SPAVAJ, SPAVAJ ZLATO MALO
Spavaj, spavaj zlato malo,
oke sklopi snivaj san,
spavaj, spavaj sanjaj slatko
divan, lijep i sunčan dan!
Spavaj, sanjaj oko moje
vrtić, tete, prijatelje
ostvari si sve što voliš
ljubav sreću i sve želje.
Spavaj, sanjaj pa se budi
milo, sretno i veselo
ljubit ću ti lice drago
milovati kosu, čelo!
11.01.2022.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
GODINE
Prošle su godine duge u nizu,
sve ostalo daleko a ipak blizu.
I kuća i selo i mama i tata,
veselje dječje i odlazak brata.
Dvorište obraslo u zelenu travu,
štala pusta, tužna traži konje, telce, kravu.
Nema pasa, mački ni ljudskoga roda,
niti po dvorištu, niti cestom hoda.
Samo još poneki auto cestom juri
i potrubi glasno, odjuri jer žuri!
(02.02.2023.)
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved