« Odgovori #5 : Travnja 17, 2008, 12:52:01 »
DVI, TRI O LOVINCU
Lika je oduvijek bila jedno od najatraktivnijih područja Hrvatske. S Velebitom, najimpersivnijim hrvatskim planinskim masivom, čistim vodama, čistim tlom, očuvanim krajolikom i malim brojem stanovnika predstavlja i jedno od najatraktivnijih područja za razvoj tradicijske i ekološke poljoprivrede i planinskog turizma.
Na samom jugu Like, u krajnjem jugoistočnom dijelu gorske Hrvatske, u trokutu Gospić – Udbina – Gračac smještena je Općina Lovinac. Prostor koji se tradicionalno naziva Lovinačkim krajem (prema najvećem naselju, Lovincu) uglavnom se poklapa s prostiranjem današnje Općine Lovinac. On je prirodno omeđen izdancima Ličkog sredogorja na sjeveru te planinskim masivom Resnika na sjeveroistoku i istoku. Izrazitu geografsku među prema submediteranskom prostoru s južne, jugoistočne i zapadne strane, čini Velebit. Povoljnost i važnost geografskog položaja Općine proizlaze iz njezina smještaja na rubu Ličke zavale koja je prirodno povezana s Gračačkim poljem. Relativna uravnjenost, manje nadmorske visine (većina naselja je na 570-600 m.n.m.) i prohodnost kraja, prednosti su tog prostora u društvenom i gospodarskom smislu. Geoprometno značenje Općine Lovinac proizlazi iz njezina smještaja u dinarskom planinskom prostoru preko kojeg vodi najkraća i najpovoljnija prometna veza Dalmacije sa Sjeverozapadnom Hrvatskom (time i Srednjom Europom). Glavnim tranzitnim pravcem u dolini rijeke Ričice, između Velebita i Resnika, prolaze značajni cestovni, željeznički i energetski pravci. Danas Općinom Lovinac prolazi i najznačajnija autocesta, «Dalmatina», prometna žila kucavica Hrvatske. Tu se nalazi i tunel Sveti Rok, dok se u Općinu Lovinac spuštaju dva odvojka s autoceste što je izuzetno pridonijelo gospodarskom razvoju kraja. Povoljan geografski položaj omogućio je kontinuitet naseljenosti toga kraja od pretpovijesti do danas.
Teritorijalno-administrativnom podjelom općina Lovinac pripada Ličko-senjskoj županiji i obuhvaća površinu veličine 350 km². Susjedne općine su joj Gračac, Gospić, Jesenice, Obrovac, Starigrad i Udbina. Lovinačka općina gravitira glavnom regionalnom središtu Like – gradu Gospiću
Naseljenost lovinačog kraja seže još u prapovijest. Arheološka i paleontološka istraživanja u nedalekim Cerovačkim pećinama (kod Gračaca) otkrivaju nalazišta iz paleolitika. Nađene su tisuće kostiju spiljskog medvjeda, divljeg konja, jelena... ali i kosti čovjeka, najvjerojatnije lovca na spiljske medvjede. Ostaci keramike, oruđa, brončano dugme... upućuju na to da su se spiljom koristili u kasnijim razdobljima i pripadnici ilirskog plemena Japoda. Tragovi njihove keramike pronađeni su i u špiljama u neposrednoj blizini naselja Vranik. Utvrđeno je da su Japodi naseljavali ovo područje u prvom tisućljeću p.n.e. Bili su stočari i hrabri ratnici. Kultura Kelta (Gala) prodire preko Like u te krajeve u 4. st. p.n.e. donoseći svoje tekovine. Prožimanjem dviju kultura stvara se ratničko-stočarska organizacija ilirskih i ilirokeltskih plemena. Ostaci nekropola, ali i japodskih naselja poput Vrkljanskih gradina, Rukavinske gradine, Cvituše i Razvale, svjedoče o životu tih plemena na ovom prostoru. U 2. st. p.n.e. preko Ličkog polja prodiru Rimljani želeći pokoriti Japode. Žestoki otpor ilirskih plemena u sukobima s Rimljanima vremenom su se smirili i tada započinju mirnija vremena. Organizacijom rimske uprave, Japodi ostaju u sastavu Ilirika (Ilyricum), odnosno provincije Dalmacije. Najvažnija baština iz rimskog vremena su ceste. Dvije su se rimske ceste spajale kod Lovinca. Jedna je iz Salone preko Gračaca i Lovinca vodila do Otočca i dalje, a druga iz Zadra preko Velebita i Lovinca prema unutrašnjosti. Na ulazu u mjesto Lovinac, pored Ričice, ispod brda Cvituša, gdje su Rimljani imali svoju postaju, pronađeni su tragovi rimske ceste u dužini od 70 metara. Hrvati u to područje dolaze u prvoj polovini sedmog stoljeća kao saveznici bizantskoga cara Heraklija (Heraclius), s ciljem da sruše avarsku moć. Živjeli su u rodovsko-plemenskim zajednicama. Legenda kaže da je jedan od braće Lovelos na području današnjeg Lovinca utemeljio svoju zajednicu.
U srednjem vijeku, raspadom prvobitnoga rodovskog uređenja, izdvajaju se moćne feudalne obitelji koje imaju svoje zemljišne posjede i grade utvrđene gradove. Povijesni podaci govore da je početkom 14. st. na tom prostoru postojala starohrvatska župa Hotuča. Ostaci starohrvatskih gradina na lovinačkom području svjedoče o tom vremenu - grad Lovinac, Novak grad sa Štulića kulom, Vranik, Budak grad, Zagon i Lukavac.
Osmanlije su taj prostor vojnički zaposjeli 1527. godine. Hrvatsko stanovništvo bježi pred njima i sklanja se na sigurnija područja, dok osvajači počinju naseljavati novo stanovništvo – kršćane pravoslavne vjere (Vlasi, Srbi) koji su imali posebne povlastice. U ratovima za oslobođenje Like od osmanske okupacije osobito se istaknuo senjski pop Marko Mesić.
Osmanska vlast se zadržala do 1683. godine. Izgonom Osmanlija uglavnom odlazi i njihovo stanovništvo. Jedini materijalni trag iz tih vremena jest kula u Vraniku.
Lovinačko područje je planski naseljavano u razdoblju 1691.-1712.god. kada i nastaje većina današnjih naselja. Austrija dobiva u posjed Liku 1699. godine (mirovni ugovor u Srijemskim Karlovcima).Doseljavaju se Hrvati starosjedioci, zatim Hrvati Bunjevci te u velikom broju srpsko stanovništvo. Prva evidencija o broju stanovnika iz 1712.god. pokazuje da je u lovinačkom području živjelo oko 2000 stanovnika. Austrijski pokušaj civilnog organiziranja prostora nije uspio i južna je Lika 1712. godine pripojena Vojnoj krajini. Polovicom 18. st. organizirana je Lička pukovnija (sjedište u Gospiću) u sklopu koje je uređena Kumpanija (satnija) sv. Mihovila sa sjedištem u Lovincu.
Stabilizirana naseljenost, uvođenje ratarske privrede uz postojeću stočarsku, te općenito bolji uvjeti života pridonijeli su porastu broja stanovnika lovinačkog kraja. Krajiškim popisom iz 1857.god. zabilježeno je 8385 stanovnika u kumpaniji Sv. Mihovil - Lovinac. Tada je dostignuta najveća naseljenost ovih prostora i najveći, ikada zabilježen, broj stanovnika općine Lovinac. U krajiškom razdoblju formiraju se nova manja naselja uz postojeća starija (Lovinac, Cerje, Sv. Rok, Ploča, Ričice, Vranik, Smokrić, Kik). Grade se nove ceste i popravljaju stare. Godine 1789. izgrađena je cesta Gospić - Lovinac - Gračac (dio ,,dalmatinske ceste" koja povezuje Žutu Lokvu preko Like s Kninom). Godine 1832. sagrađena je cesta Sv. Rok - Mali Halan - Obrovac i tako je ostvarena najkraća veza između Like i Sjeverne Dalmacije. Grade se i crkve: Sv. Mihovila u Lovincu, Sv. Rok isposnik u Sv. Roku, Sv. Marije Magdalene u Ričicama. Godine 1779. osnovana je državna trivijalna škola u Lovincu, a 1816. i narodna Ilirska škola. U Svetom Roku je Ilirska škola osnovana 1854., a 1869. u Ploči i Štikadi. Vojna je krajina razvojačena 1873., a konačno ukinuta 1881. godine. Do kraja 19.st. ukupan broj stanovnika lagano pada. Razlozi su uglavnom ekonomske prirode. Dio stanovništva (pretežno Bunjevci) iseljava u rijetko naseljene, ali plodne dijelove Bosne (doline Sane i Vrbasa). Nakon razvojačenja Vojne krajine, a pogotovo na prijelazu stoljeća, Hrvati lovinačkog kraja sve se više uključuju u prekomorsku emigraciju, ponajprije u SAD. Kasnija odredišta Lovinčana bit će Kanada, Australija, Venezuela, Njemačka i druge zemlje. Spori gospodarski razvoj općine, nepovoljna gospodarska struktura (najveći udio primarnih djelatnosti), sve veći udio starog stanovništva, loša prometna povezanost ubrzali su iseljavanje od početka 60-ih godina do početka 90-ih godina. Tragedija koja je zadesila Hrvatsku 1991. godine, u općini Lovinac prekinula je stoljetnu naseljenost u rujnu 1991.godine. Preživjeli stanovnici otjerani su u progonstvo, a u svoj razrušeni zavičaj počinju se polagano vraćati nakon 1995.godine. Prema procjeni, u cijeloj općini Lovinac danas živi oko 1000 stanovnika u deset naselja: Gornja Ploča, Kik, Ličko Cerje, Lovinac, Raduč, Ričice, Sveti Rok, Smokrić, Štikada, Vranik. Naselje Vranik ne samo da je najviše općinsko naselje (na koti 920 m n.m.) nego i jedno od najviših u Hrvatskoj. Naselja su se formirala uglavnom tijekom 18.st. kada se stabilizirala naseljenost. Većina današnjih naselja nalazi se u blizini nekadašnjih srednjovjekovnih gradina. U nizinskom dijelu općine naselja su smještena uz glavne prometnice i vodotoke, na rubovima plodnih polja. Osobitosti općine su raspršena naselja uz malobrojne obradive površine uglavnom na planinskom okviru. Zaseoci patronimičkih imena međusobno su odvojeni. Imena tih zaseoka ujedno su i prezimena njihovih stanovnika (bivših i sadašnjih). Tako su najpoznatija prezimena iz lovinačko kraja - Ivezići, Rupčići, Šulentići, Vrkljani, Pavičići, Budaci, Jurjevići ... Najveća koncentracija stanovništva i gospodarskih funkcija je u općinskom središtu - Lovincu (533 stanovnika) Današnje stanovništvo općine Lovinac čine katolički Hrvati – Bunjevci, pravoslavni Srbi i nešto Roma.
Klima općine Lovinac i južne Like odgovara općim obilježjima klime Gorske Hrvatske. Modifikatorski utjecaj reljefa i nadmorske visine na temperature zraka i raspored padalina vrlo su veliki. Niži dijelovi imaju osobine pretplaninskog podneblja, dok viši imaju značajke planinske klime. Ljeta su umjereno topla i vrlo ugodna, obzirom na ostale dijelove Hrvatske. Srednje srpanjske temperature kreću se između 18 i 22ºC u nižim dijelovima. Zime su vrlo hladne i oštre. Srednje siječanjske temperature niže su od 0ºC (prosječno od -2 do 0ºC). Okolne planine ističu se kao hladniji otoci s 2-5 stupnja nižim srednjim temperaturama ljeti i zimi. Temperaturne inverzije česta su pojava u kotlinama i poljima tijekom zimskog razdoblja.
Lovinački kraj spada u najkišovitije u Hrvatskoj. Velebit i podvelebitski dijelovi općine primaju najviše padalina (oko 3000 mm god.), jer su kao reljefna prepreka vlažni ,,otok" obzirom na nižu okolinu. Povećana količina padalina rezultat je hlađenja vlažnoga i toploga maritimnog zraka. Niži, sjeverniji dijelovi općine primaju nešto manje padalina (oko 2000 mm god.), a zbog utjecaja kontinentalnog režima padaline su učestalije u toploj polovici godine.U tim krajevima snijeg je uobičajena pojava u zimskim mjesecima i njegov udio u ukupnoj količini padalina varira između 5 i 20%. Iako u pravilu počinje padati u studenome, nije rijetkost da zaleprša i u travnju. Prosječan broj sniježnih dana u Lovincu je između 30 i 80 godišnje. U ravničarskim dijelovima snježni pokrivač debljine 30 i više centimetara zadržava se desetak dana godišnje, dok na planinama između 20 i 70 dana. Maksimalna visina snijega se kreće između 80 i 150 cm. Najučestaliji vjetrovi u Lovincu su iz sjeverozapadnjak i sjevernjak.
Danas je Općina Lovinac najpoznatija po očuvanim i zaštićenim prirodnim vrijednostima. Tu su atraktivni prirodni pejzaži, guste netaknute šume, brojni krški fenomeni, čiste vode i čisti okoliš. Područje Općine Lovinac obuhvaća velike dijelove Nacionalnog parka Paklenica, poput specijalnog rezervata Sveto brdo, i Parka prirode Velebit. Geološki sastav i građa relativno su jednostavni, u najvećem dijelu općine, prevladavaju karbonatne stijene (vapnenci i dolomiti) uglavnom mezozojske starosti specifične po svojoj topivosti. Takav sastav stijena utjecao je na prevlast krškog reljefa sa svim zanimljivostima na površini. Tu su slikovito oblikovani vrhovi, kukovi, grede, ponikve, škrape, krške depresije ... Brojni su i speleološki objekti (spilje, ponori, jame), ali zasada manjim dijelom istraženi. Posebno se mogu izdvojiti špilja Debeljača, pronađena prilikom eksploatacije kamena za izgradnju autoceste, buduća velika turistička strakcija, zatim Rokina špilja, Vranička špilja, Strmotića ponor i Babina jama. Općina obiluje riječnim tokovima, ponornicama, potocima i izvorima kvalitetne podzemne vode što joj je jedan od najvećih gospodarskih potencijala.
Vegetacija je goleme vrijednosti i gotovo je potpuno očuvana. Osim vrijednih biljnih zajednica bukovih šuma, pozornost privlače brojni endemi (Kitaibelov jaglac, hrvatsko zvonce, dinarska oštrica, Waldsteinova zvončika, velebitski karanfili, sirištare, pakujac) i zaštićene biljne vrste (tisa, božur, veprina, alpski kotrljan, kranjski ljiljan i mnoge druge). Posebnu vrijednost lovinačkog kraja čine brojne vrste samoniklog ljekovitog bilja, čiji uzgoj u kontroliranim uvjetima, a u cilju očuvanja prirodnih staništa i njhove biološke raznolikosti razvija Poljoprivredna zadruga Lovinac. Najviše kote u općini su velebitski vrhovi: Sveto brdo (1753 m) i Babin vrh (1744m). Područje općine Lovinac obiluje i jezerima. To su prirodna (krška) i umjetna jezera poput akumulacijskog jezera u Štikadi i akumulacije rijeke Opsenice u Svetom Roku, omiljenog ljetnog izletišta stanovnika Općine s uređenom šljunčanom plažom.
Općina Lovinac danas se ubrzano gospodarski razvija. U cilju što boljeg očuvanja svojih priodnih resursa, kulturnih i tradicijskih vrijednosti, porenula je projekt održivog razvoja ruralnog turizma baziranog upravo na valorizaciji naslijeđa. Jer, upravo ono što je do nedavno bilo kočnica ekonomskog razvoja: malo stanovnika, disperzija naselja, male poljoprivredne površine i nerazvijena poljoprivreda, danas je postalo najveća komparativna prednost Općine Lovinac.
Veliki je pokretački činitelj nova autocesta, koja se u ovom prostoru spaja s brzom cestom Gornja Ploča - Udbina i koja ovdje ima dva ulaza/izlaza: Gornja Ploča i Sveti Rok (gdje se križa sa starom cestom Gospić – Gračac). Malu udaljenost od Jadrana savladavaju i željeznička pruga Zagreb - Knin - Split (Zadar, Šibenik) te regionalna i državna cesta (Gospić - Gračac - Obrovac). Turizam i proizvodnja zdrave hrane, pri uvjetima velike prometne dostupnosti – upravo su oni aduti s kojima Hrvatska računa biti konkurentna na europskom i svjetskom tržištu u budućnosti.
Autori članka
Bojana Markotić-Krstinić
Nikola Vidaković
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Lovinac (Posjeta: 27928 )
