« Odgovori #1 : Lipnja 17, 2011, 14:04:18 »
Ovim se putem zahvaljujem ravnateljici Danijeli ,što mi je izašla ususret i dala malo veće informacije o senjskoj gimnaziji.
-Senjsko srednje školstvo u novom Hrvatskom školskom sustavuO srednjem školstvu u Senju može se povijesno govoriti uglavnom kao o gimnaziji u Senju.Njenu prvu povijets napisao je Stjepan sabljak pod naslovom:Chronik des Gymnasiums in Zengg i objevio je u prvom tiskanom programu gimnazije 1853.Sabljakova povijest dragocijen je izvor za poznavanje gimnazije u Senju,nakon što ju je Ožegović 1839.god.obnovio.
Prema dokumentima Biskupskog arhiva u Senju može se utvrditi da gimnazija u Senju datira iz 1725 .god.kada ju je osnovao car KarloVI.Vodstvo ŠKOLE I NASTAVE POVJERENI SU REDOVNICIMA PAVLINIMA IZ SAMOSTANA SV.Nikole u Senju.Prvih godina nastava se odvijala u samostanskim prostorijama ,ali je ubrzo uz samostan dozirana nova školska zgrada.Škola je postupno otvarala pojedine razrede .Več 1734.god. postoji šest razreda:I.(parva) ,II.(principia)III.(gramatika),IV.( sinteksa),V. (poezija),VI. (retorika).To je standardni oblik tadašnjih latinskih škola (gimnazije),a razvili su se u okviru svog školstva isusovaci.Spomenute godine 1734.,na gimnaziji je bilo preko 50 đaka.Škola je osnovana u prvom redu za potrebe školovanja svečeničkih kandidata,a zatim i za djecu senjskog plemstva ,krajiških časnika i trgovaca.
Osim gimnazije ,u Senju je djelovala i nautička škola (1780.).I tako je senjsko srednjoškolsktvo mjenjajući programe ,od latinske gimnazije do njemačke realke te opet do francuske gimnazije,bilo svjedokom povjesnih promjena u vojnom i političkom ustroju grada Senja.
1802.god. gimnazija je zatvorena ,da bi se ponovno otvorila 1808.god.Te se godine može smatrati jednim od medjaša u povijesti senjske gimnazije .Tada je, naime ona obnovljena i više nije bila vezana ni uz jednu redovničku zajednicu.Do tada je prelazila i biskupske u privatnu gimnaziju i obratno. Najveće je promjene doživljavala u vremenu promjea pavlina i franjevaca.Od 1827.do 1839.god. nakon relativne krize ,gimnazija ne radi.
1839.god. biskup Ožegović uspijeva otvoriti privatnu gimnaziju ,počevši s prvim gramatičkim razredom.Nedugo zatim ponovno se postavlja pitanje da li da se gimnazija ponovno povjeri franjevcima .Konačno se odlučuje da ostaje privatnom,ali da se i franjevački đaci školuju u njoj.
25.travnja 1843.god. senjskoj je gimnaziji priznato pravo javnosti pa su njene svjedođbe imale vrijednost u svim državama Monarhije.
Do 1849.god.svaki razred gimnazije trebao je imati svoga učitelja ili profesora.Bilo je slučajeva da je jedan profesor vodio dva, pa čak i tri zareda.Bilo je i razdoblja kada nisu postojali svi razredi ,a u tom periodu bilo je i prekida u djelovanju.Od 20.kolovoza 1849.god. (delreton) gimnazija se sastojala od osam razreda ,a ustrojen niže i više gimnazije.Koncem 1852.god. broj đaka se popeo na 140.
Da bi i siromašni đaci mogli pohađati gimnaziju,direktor gimnazije ,Stjepan Sabljak ,potiče biskupa Ožegovića na to, a ovaj i sam ,uvidjevši taj problem ,svojim novcem otvara Zavod koji dobiva naziv“OŽEGOVIĆIANUM“.
Gimnazija je bila u sustavu Vojne krajine ,pa je na njoj uz latinski nastavni jezik bio i njemački. Tek 1868.god. nastavnim jezikom postaje hrvatski jezik.Period senjskog srednjeg školstva od 1869.do 1990.god. karakteriziraju osmogodišnje i četverogodišnje gimnazijsko obrazovanje.Škola učenika u privredi,te nakon ukidanja gimnazije,osnivane Centra odgoja i usmjerenog obrazovanja.
Godine 1990.Senju se vrača gimnazija ,te uz elektrotehničku školu,kao dvije didaktičke jedinice ,dobiva naziv:Srednja škola Pavla Rittera Vitezovića u Senju ,pod kojim nazivom djeluje i danas.
Odlukom Ministarstva kulture i prosvjete 1991.god. ukida se program elektrotehničke škole ,a uvodi se program obrtništva elektrotehničke struke.Prema tome, od školske godine 1991/92. ne upisuju se više učenici u prvi razred elektrotehničke struke-tehničke škole.
Iste godine upisuju se učenici u prvi razred obtničke škole , tako da danas u školi djeluju:dva prva razredna odjela gimnazije,dva dijela drugog razreda ,jedan odjel trećeg i jedan odjel četvrtog razreda gimnazije,jedan odjel trećeg i jedan odjel četvrtog razreda elektrotehničke škole,te po jedan odjel triju obrtničkih razreda.Prema tome, danas u školi ima ukupno jedanaest odjela 3 295 učenika.
Ovakav skračeni,pregled srednjeg školstva u Senju ,od njegovog nastanka do danas,bio je nužan,kako bi se moglo bolje sagledati senjsko srednje školstvo u ozračju Nove hrvatske škole.
Nova srednja škola u Senju ne može se promatrati ni analizirati izvan opće mreže srednjih škola u Hrvatskoj ,odnosno u županijama.Prema tome ,svako promišljanje ustrojavanja odgovarajuće mreže srednjih škola u ličko-Senjskoj Županiji .Pretpostavka je da će i ubuduće u Senju postojati gimnazija i uz nju, eventualno i neka strukovna škola.Ta pretpostavka se gradi na činjenicama da je Senj takvo urbano središte, koje bez barem jedne srednje škole ne može zadovoljavati osnovne potrebe građana za školovanje mladih .
Gospodarstvo Senja nije takvo, a na žalost neće ni biti da bi profiirirao jednu jaču i stabilniju srednju strukovnu školu.Prema tome, stabilna srednja škola u Senju može ostati i opstati samo gimnazija općeg smjera.Osnovni materjalnii kadrovski(uvjeti) preduvjet za takvu gimnaziju postoje, iako sama opremljenost učionica nije naj suvremenija.Da bi senjskkoa gimnazija bila kvalitetna i po tome prepoznatljiva ,kao i u svojoj prošlosti ,neophodno je osuvremenjivanje odgojno-obrazovnog procesa u njoj. To podrazumijeva poboljšanje kvalitetnih uvjeta te stabiliziranje kvalitete nastavnog kadra.Pretpostavka je za to bila bi takva organizacija da škola ima četiri niža i četiri viša razreda gimnazije.U takvoj bi se organizaciji lakše i bolje provodilo stručno usavršavanje .Suradnja s roditeljima i njihovo sudjelovanje u procesu odgoja i obrazovanja bili bi na višem nivou,što bi također povećalo mogućnost i njihovog uključivanja u riješavanje financijskih poteškoća škole.
Postoje razmišljanja da bi se, nakon denacionalizacije crkvenih objekta u Senju,u bivšoj zgradi Biskupskog sjemeništa ,ponovno otvorio konvikt.Naime, senjski biskup Ježić 1806.god. u toj je zgradi otvorio sjemenište i bogosloviju.Toj je svrsi zgrada služila sve do II.Svjetskoga rata (nakon rata je nacionalizirana),pa bi se ponovnim otvaranjem pitomci kovikta ukljućili u redovnu nastavu gimnazije. To bi povećalo broj učenika koji se upisuju u gimnaziju bi prema demografskim pokazateljima ,koji nisu ružičasti,osiguralo upis kvalitenijih učenika u prvi razred.Dakle senjska gimnazija bi trebala biti organizirana kao osmogodišnji ili pak kao četverogodišnji ,s tim da ima siguran upis dvaju odjela u prvi razred.
Jedino od viđenja srednje škole u Senju je i škola sa sadašnjim ustrojem:opća gimnazija i obrtnička škola,kao dvije didaktičke jedinice.Opća bi gimnazija premapostojećem riješenju mogla upisivati dva odjela u prvi razred ,dok bi obrtnička škola upisivala jedan odjel s tri zanimanja elektromehaničar, elektroinstalater i autoelektričar.Zanimanje bi se kombinirala na način da bi se jedne godine upisivali elektromehaničari i elektroinstalateri,a druge upisivali elektromehaničari i autoelektričari.No,budući su gospodarske prilike u Senju takve da se ne može očekivati da potrebe gosopodarstva i obrtništva budu distatne za upis jednog odjela navedenih zanimanja,nije isključeno da ta škola uskoro dođe pod upitnik opstanka.Da se to ne dogodi več naredne školske godine ,Škola će morati dostatno opremiti da može sklepati ugovore o naukovanju za barem jednu polovinu odjela,pošto nije vjerojatno da će ugovore s obrtnicima sklopiti više od 10-15 učenika.Prema tome srednje školstvo u Senju može u srednjem školstvu naći svoje zdravo mjesto samo preko gimnazijskog programa.U tom smislu je i orijentacija Grada Senja ,a i očekivanja su da će to tako biti.
Što se tiće suradnje sa srednjim školama u Europi ,uspostavljeni su početni koraci sa Srednjom školom u Monzi kod Milana.Kontakti su uspostavljeni u organiziranom prikupljanju pomoći učenika škole“onzi učenicima Srednje škole u Senju,a u „boljim“ vremenima bit će dogovoreno i obostrane posjete pojedinih razreda Monzi i Senju.No, pošto je za većinu učenika u Školi prvi strani jezik njemački,predviđena je i uspostava suradnje s jednom školom iz Austrije ili Njemačke.
Napisao prof:Marijan Meter