Lika => Sve o Lici => Autor teme: Lipice - Lipnja 13, 2007, 19:29:07
Naslov: Lička kapa
Autor: Lipice - Lipnja 13, 2007, 19:29:07
13.06.2007 17:43 Večernji list
DA SE NE ZABORAVI Žene od zaborava spasile autohtoni crveno-crni suvenir Iz Sonjinih ruku nastaju jedinstve ličke kape Autor Marko ČULJAT
[attachimg=1]
TRNOVAC - U kući obitelji Marković imaju veoma vrijedan suvenir - pravi lički, kakvih je sve maje I jedan je od rijetkih originala čija je vrijednost neprocjenjiva. - Nakon kratkog dogovora telefonom, brzo je poštom stigla lička kapa iz Bjelovara.
Kapa stigla poštom To je veoma vrijedan rad na kojem je sačuvan nekadašnji pravi stari materijal za ličke kape - znalački procjenjuje kapu Sonja Marković, koja već godinama izrađuje ličke kape.
Zanat je ispekla u nekadašnjoj gospićkoj Slogi koja je desetljećima pravila na tisuće kapa I prodavala ih na svim turističkim tržištima. Sonja je kape pravila i za jednog gospićkog kapara obrtnika, a sad napokon ima svoj obrt i kompjutorski stroj za vezenje.
Nada se da će njen posao kad-tad nastaviti kćer Katarina kojoj je tek devet godina i ima svoju malu šivaću mašinu. Vrijedna Trnovčanka ima i svoj štand na izložbi Jesen u Lici, gdje i proda dosta kapa.
- Kad sam čula za Sonju i njen obrt, brzo sam se odlučila poslati joj kapu koju sam dobila od moje najbolje prijateljice, magistrice Zdravke Zobec - rekla nam je telefonski Jela Tomašević (63), koja je članica Hrvatskog obrtničkog kulturno-umjetničkog društva Golub u Bjelovaru.
Uspomena sa Trsata Njena prijateljica je ličku kapu kao suvenir dobila od svojih roditelja 1938. godine, kada su bili na Trsatu.
- Smatrala sam da će na ovaj način kapa živjeti. I prijateljici je drago da je dospjela u prave ruke - naglašava gđa Tomašević, koja je rodom iz sela Krnjeuša koje je 1941. spaljeno a nalazi se u Bosni preko rijeke Une, nedaleko do Boričevca kod Donjeg Lapca.
Njeno je djevojačko prezime bilo Matijević i najvjerojatnije je podrijetlom iz Ličkog Cerja kod Lovinca, otkud je nakon progona Turaka i naseljeno područje katoličke župe Boričevac i nekoliko susjednih sela u Bosni.
Licka kapa se izradjuje od kupovnog crvenog sukna,a obod je izvezen od crnog svilenog koncaspiralnog oblika Grofi ili kita su od crnog svilenog konca dugi tri do cetri centimetra. Poslije drugog svjetskog rata kapa mijenja oblik,lakse se dolazi do matrijala,proizvodnja se industrijalizira a sto je najbitnije sve vise se produljuju grofovi. Grofovi se vise ne nose iznad desnog uha vec padaju po plecima jer zbog svoje duzine smetaju i povlace kapu za sobom. izvorni naziv je Crljena kapa negdje u nekim selima i cepica.
Ne znam jeste li znali, ali legenda i priče kažu da je Lička kapa nastala nakon poznate Krbavske bitke 1493. godine na Krbavskom polju u Lici. Naime, nakon krvave bitke u kojoj je izginulo na stotine Hrvata, najvećim dijelom Ličana, žene i majke stradalih su počele izrađivati kape sa simbolima Krbavske bitke. Tako veliko crveno polje na kapi označava Krbavsko polje natopljeno krvlju stradalih Hrvata, dok donji dio kape označava Turke koji su u to vrijeme okupirali veliki dio Hrvatske pa tako i Like sve dok ih Hrvati uz pomoć popa Marka Mesića (našeg Ličana) nisu protjerali iz Like. Crne rese koje vise sa kape označavaju suze majki i žena koje su ostale bez svojih sinova odnosno muževa. Eto tako je nastala naša, svugdje poznata Lička kapa smijem
Crvena kapa ili Crvenkapa ili Lička kapa izrađuje se vezenjem po čoji iako se nekada koristilo bojano tkano sukno. Izrađuje se vezom lančancem , vezenjem određenih uzoraka karakterističnih za Liku, (zečji skok) a nakon šivanja upleću se rese ili kite načinom uvezivanja niti svilenca ili pamuka u jedan dio ruba kape. Crvenu kapu danas nose uglavnom folklorna društva a veoma je tražena i kao suvenir.
Lička kapa tradicionalno je pokrivalo za glavu i prepoznatljivi dio muške narodne nošnje. Rese sa zadnje strane kape Ličani zovu kite i u originalnoj su izvedbi bile dugačke do četiri prsta šake onoga tko kapu nosi na glavi. Promjene trendova, sociološke i kulturološke razlike mijenjale su i duljinu kite. U prošlom se stoljeću mjestimice udomaćilo da mladi dečki nose dulje, a stariji muškarci kraće kite. Iz tog je vremena ostala uzrečica »Što je kita dulja, to je bećar bolji!«.