je naselje smješteno 40 km južnije od Senja na obali Velebitskog kanala, te trajektna luka za otok Rab. Nekada je to bilo sjedište općine i trgovište za planinska sela. Srednjovjekovno naselje Ablana i crkva Sv. Nikole iz 1179.g. sa grobljem i tornjem, najreprezentativniji su primjeri povijesti Jablanca (11.-16.st). Stanovništvo se danas bavi pretežno ribolovom i turizmom. Južno od Jablanca nalazi prirodni fenomen i turistička atrakcija uvala Zavratnica.
Nalazi se na 44°43' sjeverne zemljopisne širine i 14°53' istočne zemljopisne dužine, na mjestu gdje se kontinentalna Hrvatska najviše približila otoku Rabu, a podno Velebita. ;
Prvi put se spominje 27. listopada 1179.. Romansko ime Ablana pod kojim se javlja u dokumentima je zapravo talijanizirani oblik hrvatskog imena Jablanac. Kroz povijest su se za vlast nad Jablancem otimali knezovi Frankapani, rapski knezovi, buški župani i Šubići. 1251. je ban Stjepan Gut-Keled odlučio podignuti o svom trošku u Jablancu "na brdu Jablaniću" utvrđeni grad i da će njegovi stanovnici imati sloboštine kao što ih ima Šibenik, Trogir i ini kraljevski gradovi na moru. U to vrijeme je Jablanac bio pod nadležnošću rapske biskupije. Stanovnici su, sudeći prema tekstovima iz povijesnih dokumenata pisanih glagoljicom, bili čakavci, iz iste skupine kojoj su pripadali lički, krbavski, pounjski i čakavci koji su živili uz rijeku Sanu. Martolozi su kao prethodnica turskih osvajanja opustošili Podgorje (posebice Karlobag na poklade 1525.)), što je za posljedicu imalo raseljavanje domicilnog stanovništva. Jedno vrijeme se držala posada u Jablancu, koja je raspuštena nakon pogibije Petra Kružića. Potom se napustilo cijeli podgorski kraj zbog izloženosti prema turskim položajima. Nakon oslobađanja od Turaka sredinom 17. stoljeća, vlasti su odlučile repopulirati ovaj kraj, a za nove naseljenike se izabralo bunjevačke Hrvate. Doselilo ih se u nekoliko valova. Prvi val iz 1645. (iz Jasenice i Pozrmanja) nije uspio, jer je nasilno ponašanje senjskog kapetana prouzročilo da su ti doseljenici produžili dalje na Pag, Rab i okolicu Ražanca i Vinjerca. 1655. dolaze Bunjevci iz okolice Obrovca, Zelengrada i Karina. Iako doseljavanje nije bilo potpuno uspješno, potaklo je Bunjevce iz Liča, Krmpota i Krivog Puta na preseljavanje u Podgorje, među ostalim i u Jablanac, tako da su do 1690. stanovnici jablanačkog kraja bili Bunjevci iz iz Liča i oni iz Pozrmanja, Ražanca i Posedarja. Kultura
Jablanac je naselje i trajektna luka na obali Velebitskoga kanala, 38 km južno od Senja. Mjesto se nalazi u dnu duboko uvucene uvale, nasuprot otoku Rabu. Iznad Jablanca, na kamenoj litici, se nalazi planinarski dom na najnižoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj (20 m). Podrucje oko Jablanca obiluje brakovima i podmorskim vruljama, pa je podrucje bogato ribom. S obje strane Jablanca se nalaze uvale prikladne za sidrenje manjih brodova. Uvala Zavratnica izgledom nalik fjordu posebno je turisticki privlacna jer more zalazi duboko u kopno a Velebit se strmo obrušava u more.
Mjesto je preko Alanskog ,Jablanačkog sedla (1612m)povezano s ličkim zaleđem,a s otocima Rabom (preko Pudarica)i Pagom (preko stare Novalje) povezano je trajektnim vezama. Naselje je prvi put spominje god. 1179.i kao sjedište stare hrvatske župe Albana.koja se prostirala na sjever do uvale Žrnovnice kod Jurjeva,a na jug DO Karlobaga.U XIII.stolj. za vladavine Frankopana njegova je luka bila proglašena slobodnom lukom(castrum)hrvatskog bana Stjepana Šubića. U XVI.STOLJ. MJESTO SU OSVOJILI I RAZORILI Turci.2 km. Južnije nalazi se atraktivan kanjon,jablanački zaljev Zavratnica s dubokim morem i sa strmim klisurama oko obližnjeg brda Klačanica…
Današnji Jablanac značajno je prometno i administrativno središte pod Velebitom,udaljen oko 40 km južno od Senja. Naselje je smješteno uz zaljev brda Klačnice i Panasa. Iznad mjesta na brdu Klačenica nalaze se ostaci nekoć značajnog ilirskog naselja, o čijoj prošlosti govore brojni ostaci materijalne kulture ,naselja ,o čijoj prošlosti govore brojni ostaci materijalne kulture ,grobova,zidovi kuća i jaki bedemi kojoma je bilo naselje zaštićeno .U rimsko doba ovo naselje nema neke važnosti i uskoro prestaje postojati.U ranom srednjem vjeku na Klačnici se nalazi starohrvatsko naselje Ablana,sjedište župana. Od početka XII.st. propašću Stinice podno Klačnice uz duboki i zaštićeni zaljev počinje se razvijati današnji Jablanac.G.1179. sjeverno iznad mjesta jablanački župani sagradili su crkvu Sv. Nikole. Na suprotnom uzvišenju sagrađena je jaka tvrđava s kulama i kućama građana.Tada su Jablancu podijeljene povlastice..Istovremeno je Rabljanima dopuštena sloboda trgovine ,sječa šume i ispaša u planini na teritoriju jablanačke župe.Sve do XVI.st. Jablanac nema neke posebne važnosti .Uslijed turske opasnosti starosjedioci sele u sigurnije krajeve .Tek na početku XVII.st. u napušteni kraj naseljavaju se Bunjevci od Krmpota ,Vinjerca i Posadarja. Jablanac ponovno postaje važno središte svoje okolice. Današnji Jablanac tipićan je primorski gradić s oko 600 žitelja ,nastao oko zaljeva –luke ,koja je oduvijek bila sigurno sklonište brodova i mornara.Okolica je zanimljiva posebno planinski predjeli Alana—Mirova—Štirovače.Isto tako su ugodne šetnje uz more prema Stinici (na zapad) ili puteljkom u zaljev Zavratnicu koji se doimlje kao „fjord“ ali je to zapravo duboka utonula draga iznad koje se dižu visoke stijene brda Klačnice i Zavrattnice. Pokraj staze i po stijenama raste rijetko bilje i širi se mlada borova šuma ,izrastaju fenomeni krša visokih litica što se zrcale u plavetnilu mora.Tišina i ljepote prirode učinile su Zavratnicu spomenikom prirode i najljepšom dragom u Hrvatskom primorju .Ovdje je ugodno kupanje i odmor u tišini. Istočno od Jablanca (300m) nalazi se kamp“Njive“ ,a zapadno (1km) uz cestu nalazi se auto-kamp „Panas“ u kojemu ima 30 mjesta za šatore i vozila Iznad luke novoizgrađeni hotel „Jablanac“.Na obali je autobusna postaja (senj-rijeka) i trajektno pristanište Pudarica (otok Rab)i Novalja (otok Pag).