Lika => Sve o Lici => Autor teme: Vera - Prosinca 23, 2010, 13:41:40
Naslov: Potkivanje konja
Autor: Vera - Prosinca 23, 2010, 13:41:40
POTKIVANJE KONJA
Nekad je kovač bio obrt od kojeg se živjelo. Ljudi bi dolazili ''servisirati'' tadašnje prijevozno sredstvo, ali prije svega sredstvo za rad i vuču.
Prava je to nauka od starine koja zahtijeva puno strpljenja, volje, znanja i prije svega ljubavi. I to one prema životinjama, posebno konjima. Bez te ljubavi nema ništa od potkivanja konja, jednog od najstarijih zanata koji se prenosio s koljena na koljeno.
Potkove su se izrađivale od lima. Posebnim sjekačem izrezivao se oblik koji se potom kovao i prilagođavao kopitima životinja. Svaka životinja ima svoj karakter pa različito prihvaća potkivanje. Govedu bi se, kao i konju, potkivala sva četiri kopita, a prije toga bi se namakala kako bi se s njima moglo lakše raditi. U protivnom, čavao bi mogao završiti u mekšem dijelu papka. To nikako ne bi bilo dobro za životinju, ali i vlasnika jer govedo ne bi bilo sposobno za rad i do dva mjeseca. Danas se volovi i krave gotovo i ne potkivaju jer za tim nema ni potrebe budući da već odavno ne rade na polju, a da ne govorimo o nošenju tereta. Stoga su se današnji malobrojni potkivači usredotočili na konje.
Konjski vanjski dio kopita sastoji se od : rožine, tabana, odnosno donjeg dijela kopita i žabice, odnosno dijela tabana u obliku slova v. žabica je poput gumenog klina, ona ublažava udarce kopita po tlu i sprječava klizanje. Kopita rastu tijekom cijelog života konja. Svakodnevna njega kopita mora uključivati provjeru olabavljenih ili izgubljenih potkova, čišćenje kopita i otkrivanje šepavosti ili upale. Ako se konj ne može slobodno kretati različitim terenima, kopita se neće trošiti na prirodan način, te će previše narasti i pucati. s druge strane, ako se mnogo kreće cestom, kopita će se brže trošiti nego što rastu, te će postati ranjava. Potkove sprječavaju trošenje kopita. nakon potkivanja konja treba prekovati svakih 6 do 8 tjedana, što znači skinuti potkove, obrezati kopito i vratiti potkove. Iste se mogu ponovo staviti ako nisu istrošene. čak i ako konju nisu potrebne nove potkove, ipak ih treba zamijeniti jer je kopito zasigurno naraslo. Ako je kopito veće od potkove, prevelik je pritisak na zglobove i tetive, zbog čega se konj može spotaknuti. Drugi problemi do kojih može doći su labave ili izgubljene potkove, stanjivanja potkove uslijed napornog rada ili izbijanje potkivačkih čavala. Potkivač mora biti veoma vješt i mora se dugo obučavati prije nego postane sposoban obrezivati kopita i potkivati konje. Netko drugi ne bi se smio miješati ili pokušati obrezati kopito. većina potkivača zagrije potkovu tako da se užari, a tada ju je lakše oblikovati da bolje pristaje konju. ako se iste potkove stave nakon obrezivanja kopita to se zove prekivanje.
Evo i par slika kako se to nekad radilo a i danas.
Naslov: Odg: Potkivanje konja
Autor: Vera - Prosinca 23, 2010, 13:42:55
Gizdavi
[attachimg=1]
Naslov: Odg: Potkivanje konja
Autor: Vera - Siječnja 28, 2011, 21:37:03
Krasni konj iz šesdesetih godina na njemu mala ličanka Marijana J.Žalac
Pozdrav dragi ličani; pa da i ja napišem nešto što znam o potkivanju konja, onoliko koliko mi je ostalo u sjećanju. Nedaleko od Saborskog prema Plitvicama u jednom zaseoku zvanom Sertić poljana bio je naš kovač jedini kojeg se sjećam, zvali smo ga Boža kovač. U Saborskom i okolnim selima je bilo toliko konja da se je trebalo kod njega naručit bar 15 dana prije da se dođe na red za potkivanje konja. Pa sam i ja tako jedne prilike išao sa ocem kod kovača na prekivanje konja. Imali smo dva lipa riđana. Za prekivanje nam je trebao cijeli dan da bi se dva konja kvalitetno prekovala a postupak prekivanja je sljedeći: najprije smo raskovali konje ili skinuli sve potkove dolje, onda je kovač sa nožcem obradio unutarnji dio kopita taban i tako zvanu žabicu. Vanjski dio kopita se oblikuje podeljačom . Sa te dvije alatke se najviše radilo oko uređivanja kopita. Na kopitu se moralo skinuti sav novonarasli dio koji je kovač prepoznavao bez nekih poteškoća. Kasnije sam i sam u nuždi znao pribit potkovu u šumi kada sam išao u kiriju sa ocem . Kada se je kopito dobro obradilo onda se pripasuje potkova koja se morala ugrijati pomoću vatre u koju se stavljao ugljen od šljive ili od jelovih grana. Pomoću mišine se je raspireva i u to se stavljala potkova da se dobro ugrije ili dok ne počmu iskre skakat iz potkove. Tako ugrijana potkova se uzima kovačkim kliještima i na nakovnju se oblikuje i ravna, ako je kriva potkova se mora tako iskovati da lijepo leži na vanjskom rubu kopita a unutarnji dio potkove ne smije dodirivati taban kopita jer bi se konj podbio i nebi mogao hodati . Kad se potkova uredi slijedi prikivanje čavlima koi se danas rijetko vide . Svaki čavao prije nego se zabije mora se na vrhu malo lupit čekićom, tako da nakon nekoliko udaraca promjeni smjer prema van , kada se zabija u kopito u svaku potkovu se zabija šest do osam čavala . Čavli se zabiju i zavrnu i zatim se višak čavala odsječe. Pomoću dva čekića dotegnu tako da je potkova tvrdo zabijena. Toliko sam ja uspio zapamtit. Ne znam da li sam lijepo sročio. Nadam se da ćete razumjeti što sam opisao, mada je to teško pisanim putem objasniti . Dao sam sve od sebe.
Naslov: Odg: Potkivanje konja
Autor: Vera - Travnja 11, 2012, 19:12:51
;ljubav Željko za ovako napisano i objašnjeno čista petica. Stvarno si opiso što se veli od A do Ž. Samo tamo nastavi i u drugim temam a vidim da ih ti imaš. Da se lipo sičaš tih dana kad je Bog oda po zemlji, barem tamo se kaže u nas. huhu;jj huhu;jj huhu;jj huhu;jj
U no je vrime u Čoviću bilo tri kovača istovremeno, gore navedeni Mate Dujmović (Cigo), Toma Šantić i još jedan čini mi se da se zvao Ćako al' moran još provjerit.
Konjska potkova je načinjena od željeza od 2 cm širine i 0,50 cm debljine.Na krajevima su nešto ojačane a sprijeda je bio štitnik koji je prelazio na vanjsku stranu kopita.Potkove su imale po sredini rupice za zabijanje čavli.Čavli koji su se koristili za kopita bili su drugačiji od ostalih,mekši,da ih se lakše siječe.Pored potkova koje su pokrivale samo vanjski dio kopita na kojem konj hoda postojala je još jedna vrsta potkove koja se nazivala "ploče".Pločom bi se pokrivalo kopito,a imala je oblik kopita.Ploča je bila također iskovana od kvalitetna željeza,oko kraja su bile su rupe kroz koje su se zakivali čavli u kopito.Ploče su bile nepraktične,jer su se jako konji u njima klizali i često bi one pucale.
Naslov: Odg: Potkivanje konja
Autor: Vera - Travnja 17, 2012, 08:18:06
Juče pričam sa mojim svekrom o Lici, o njegovom rođenju u Vratniku, pa onda kako se tamo živilo i radilo i saznam da su radili sa volovima. Nebi to bilo ništa čudno ali kaže njegov djed i njegov otac su mu pričali da su se i volovi kao i konji obavezno potkivali. Za rad u šumi - izvlačenje balvana a i za hod uopće po cesti moralo se da bi zaštitili papke i da bi bili snažniji. Potkivanje volova je drugačije od potkivanja konja Oni se potkivaju s jednom malom potkovicom na svaki papak. to je 8 potkovica po volu, 16 za par. puno posla. Eto od starijih se puno može doznati.
Draga Vera dobro su ti oni pričali kako su volovi bili potkivani i da su izvlačili iz šume trupce, meni je to moja pokojna baka pričala, ali ova slika je dokaz da su volovi to radili i eto kojim slučajem točnu u Vratniku malo poviše crkve sv.Mihovila. Na slici je Mile Biondić (LARMA) moj svekar, njegov sin Marko Biondić (Crni Kal-Larma) i Nikolaš (ne znam ime) to je nadinak. Marko Biondić je odmah do volova ispod njega je njegov pokojni otac Mile Biondić.
Sve pročitah, tema odlična! Željko, ma bolje nisi mogao objasniti, i ja se svega upravo tako sjećam, a i toga da se volove potkivalo. Kao što je Draža opisala potkovu je sasvim točno, a ne kako Vera reče da su potkove bile od lima.