Nasa - Lika Forum
Lika => Lički gradovi i sela => Senj => Autor teme: Draža - Listopada 28, 2010, 14:28:14
-
Senjska gimnazija
1.Jos 1634. godine u Senju postoji odredjeni oblik gimnazije, a funkcionira u okvirima pavlinskoga reda;
2.1725. car Karlo VI osnovao je "Senjsku gimnaziju" sto je ujedno i sluzbeni pocetak skolstva u Senju (na poticaj tadasnjeg senjsko-modruskog biskupa Pohmajevica utemeljen je licej, odnosno jedna vrsta gimnazije, koji je djelovao sve do 1819. godine);
3.Sve do 1786. godine gimnazija je bila pod upravom Pavlina senjskoga samostana sv. Nikole, a nakon ukinuca toga reda u skoli poducavaju bivsi pavlini i franjevci. Kroz to vrijeme nije uvijek bilo 6 (sest) razreda;
4.1802. skola se, zbog nedostatka kadra i nekih nesporazuma s franjevcima, zatvara;
5.1808. skola ponovo otvara, a u njoj poducava biskupski kler. Od te godine postojao je u Senju, uz neke prekide, filozofski licej kao dvorazredna skola koja je u prvom redu pripremala ucenike za upis na teologiju.
Sve do 1843. godine licej je privatnog karaktera, a od te godine dobiva pravo javnosti i omogucuje ucenicima upis na sve vise skole.
1849., reformom skolstva, licej je dokinut, a njegovu ulogu od tada vrse zadnja dva razreda gimnazije;
6.1819- 1839. traje prekid javnog skolstva;
7.1820-1827. skola je ponovno zatvorena zbog neodgovarajuceg skolskog kadra i financijskih poteskoca, ali djeluje kao privatna, odnosno biskupska gimnazija;
8.1839. Mirko Ozegovic obnavlja rad gimnazije u Senju, koja je prvih cetiri godine privatnog karaktera;
9.1843. dobiva pravo javnosti i stalnu drzavnu potporu;
10.1849. reformom skolstva gimnazija dobiva 8 (osam) razreda, pa tada prva 4 (cetiri) cine nizu, a druga 4 (cetiri) visu gimnaziju;
11.1857. Mirko Ozegovic je utemeljio i konvikt, odnosno "Zavod za darovite mladice" kako bi im time omogucio i olaksao skolovanje;
12.1868. kao nastavni jezik uvodi se hrvatski, a buduci da je gimnazija bila u sastavu Vojne krajine njegovu je ulogu do tada, uz latinski, obavljao i njemacki jezik;
13.1871. Senj dobiva status Kraljevskog slobodnog grada;
14.1872. senjska se gimnazija drzi zemaljskim zavodom i sve do Prvog svjetskog rata djeluje relativno stabilno. Za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata nastava se odrzavala vise manje redovito, ali broj ucenika stalno je oscilirao sto je jedan od pokazatelja koliko je rat djelovao na rad skole;
15.1945. skola dozivljava velik pritisak pri upisu novih ucenika jer je to jedina gimnazija od Zadra do Rijeke;
16.1956. uvodi se osnovno skolstvo, pa se gimnazija svela na 4 (cetiri) razreda;
17.1968. gimnazija dobiva ime senjskog knjizevnika i povjesnicara Pavla Rittera Vitezovica;
18.1975. reformom skolstva se elektrometalska skola "Vladimir Copic" i gimnazija "Pavao Ritter Vitezovic" integriraju u Centar odgoja i usmjerenog obrazovanja "Vladimir Copic", cime se istovremeno napustio klasicni oblik gimnazije;
19.1990. reforma u programu obrazovanja Centra odgoja i usmjerenog obrazovanja, te ponovno uvodjenje Opce gimnazije;
20.1992. naziv Centar zamjenjuje se nazivom srednja skola Senj, a kasnije joj je u naziv vraceno i ime glasovitog Senjanina Pavla Rittera Vitezovica
-
Ovim se putem zahvaljujem ravnateljici Danijeli ,što mi je izašla ususret i dala malo veće informacije o senjskoj gimnaziji.
-Senjsko srednje školstvo u novom Hrvatskom školskom sustavu
O srednjem školstvu u Senju može se povijesno govoriti uglavnom kao o gimnaziji u Senju.Njenu prvu povijets napisao je Stjepan sabljak pod naslovom:Chronik des Gymnasiums in Zengg i objevio je u prvom tiskanom programu gimnazije 1853.Sabljakova povijest dragocijen je izvor za poznavanje gimnazije u Senju,nakon što ju je Ožegović 1839.god.obnovio.
Prema dokumentima Biskupskog arhiva u Senju može se utvrditi da gimnazija u Senju datira iz 1725 .god.kada ju je osnovao car KarloVI.Vodstvo ŠKOLE I NASTAVE POVJERENI SU REDOVNICIMA PAVLINIMA IZ SAMOSTANA SV.Nikole u Senju.Prvih godina nastava se odvijala u samostanskim prostorijama ,ali je ubrzo uz samostan dozirana nova školska zgrada.Škola je postupno otvarala pojedine razrede .Več 1734.god. postoji šest razreda:I.(parva) ,II.(principia)III.(gramatika),IV.( sinteksa),V. (poezija),VI. (retorika).To je standardni oblik tadašnjih latinskih škola (gimnazije),a razvili su se u okviru svog školstva isusovaci.Spomenute godine 1734.,na gimnaziji je bilo preko 50 đaka.Škola je osnovana u prvom redu za potrebe školovanja svečeničkih kandidata,a zatim i za djecu senjskog plemstva ,krajiških časnika i trgovaca.
Osim gimnazije ,u Senju je djelovala i nautička škola (1780.).I tako je senjsko srednjoškolsktvo mjenjajući programe ,od latinske gimnazije do njemačke realke te opet do francuske gimnazije,bilo svjedokom povjesnih promjena u vojnom i političkom ustroju grada Senja.
1802.god. gimnazija je zatvorena ,da bi se ponovno otvorila 1808.god.Te se godine može smatrati jednim od medjaša u povijesti senjske gimnazije .Tada je, naime ona obnovljena i više nije bila vezana ni uz jednu redovničku zajednicu.Do tada je prelazila i biskupske u privatnu gimnaziju i obratno. Najveće je promjene doživljavala u vremenu promjea pavlina i franjevaca.Od 1827.do 1839.god. nakon relativne krize ,gimnazija ne radi.
1839.god. biskup Ožegović uspijeva otvoriti privatnu gimnaziju ,počevši s prvim gramatičkim razredom.Nedugo zatim ponovno se postavlja pitanje da li da se gimnazija ponovno povjeri franjevcima .Konačno se odlučuje da ostaje privatnom,ali da se i franjevački đaci školuju u njoj.
25.travnja 1843.god. senjskoj je gimnaziji priznato pravo javnosti pa su njene svjedođbe imale vrijednost u svim državama Monarhije.
Do 1849.god.svaki razred gimnazije trebao je imati svoga učitelja ili profesora.Bilo je slučajeva da je jedan profesor vodio dva, pa čak i tri zareda.Bilo je i razdoblja kada nisu postojali svi razredi ,a u tom periodu bilo je i prekida u djelovanju.Od 20.kolovoza 1849.god. (delreton) gimnazija se sastojala od osam razreda ,a ustrojen niže i više gimnazije.Koncem 1852.god. broj đaka se popeo na 140.
Da bi i siromašni đaci mogli pohađati gimnaziju,direktor gimnazije ,Stjepan Sabljak ,potiče biskupa Ožegovića na to, a ovaj i sam ,uvidjevši taj problem ,svojim novcem otvara Zavod koji dobiva naziv“OŽEGOVIĆIANUM“.
Gimnazija je bila u sustavu Vojne krajine ,pa je na njoj uz latinski nastavni jezik bio i njemački. Tek 1868.god. nastavnim jezikom postaje hrvatski jezik.Period senjskog srednjeg školstva od 1869.do 1990.god. karakteriziraju osmogodišnje i četverogodišnje gimnazijsko obrazovanje.Škola učenika u privredi,te nakon ukidanja gimnazije,osnivane Centra odgoja i usmjerenog obrazovanja.
Godine 1990.Senju se vrača gimnazija ,te uz elektrotehničku školu,kao dvije didaktičke jedinice ,dobiva naziv:Srednja škola Pavla Rittera Vitezovića u Senju ,pod kojim nazivom djeluje i danas.
Odlukom Ministarstva kulture i prosvjete 1991.god. ukida se program elektrotehničke škole ,a uvodi se program obrtništva elektrotehničke struke.Prema tome, od školske godine 1991/92. ne upisuju se više učenici u prvi razred elektrotehničke struke-tehničke škole.
Iste godine upisuju se učenici u prvi razred obtničke škole , tako da danas u školi djeluju:dva prva razredna odjela gimnazije,dva dijela drugog razreda ,jedan odjel trećeg i jedan odjel četvrtog razreda gimnazije,jedan odjel trećeg i jedan odjel četvrtog razreda elektrotehničke škole,te po jedan odjel triju obrtničkih razreda.Prema tome, danas u školi ima ukupno jedanaest odjela 3 295 učenika.
Ovakav skračeni,pregled srednjeg školstva u Senju ,od njegovog nastanka do danas,bio je nužan,kako bi se moglo bolje sagledati senjsko srednje školstvo u ozračju Nove hrvatske škole.
Nova srednja škola u Senju ne može se promatrati ni analizirati izvan opće mreže srednjih škola u Hrvatskoj ,odnosno u županijama.Prema tome ,svako promišljanje ustrojavanja odgovarajuće mreže srednjih škola u ličko-Senjskoj Županiji .Pretpostavka je da će i ubuduće u Senju postojati gimnazija i uz nju, eventualno i neka strukovna škola.Ta pretpostavka se gradi na činjenicama da je Senj takvo urbano središte, koje bez barem jedne srednje škole ne može zadovoljavati osnovne potrebe građana za školovanje mladih .
Gospodarstvo Senja nije takvo, a na žalost neće ni biti da bi profiirirao jednu jaču i stabilniju srednju strukovnu školu.Prema tome, stabilna srednja škola u Senju može ostati i opstati samo gimnazija općeg smjera.Osnovni materjalnii kadrovski(uvjeti) preduvjet za takvu gimnaziju postoje, iako sama opremljenost učionica nije naj suvremenija.Da bi senjskkoa gimnazija bila kvalitetna i po tome prepoznatljiva ,kao i u svojoj prošlosti ,neophodno je osuvremenjivanje odgojno-obrazovnog procesa u njoj. To podrazumijeva poboljšanje kvalitetnih uvjeta te stabiliziranje kvalitete nastavnog kadra.Pretpostavka je za to bila bi takva organizacija da škola ima četiri niža i četiri viša razreda gimnazije.U takvoj bi se organizaciji lakše i bolje provodilo stručno usavršavanje .Suradnja s roditeljima i njihovo sudjelovanje u procesu odgoja i obrazovanja bili bi na višem nivou,što bi također povećalo mogućnost i njihovog uključivanja u riješavanje financijskih poteškoća škole.
Postoje razmišljanja da bi se, nakon denacionalizacije crkvenih objekta u Senju,u bivšoj zgradi Biskupskog sjemeništa ,ponovno otvorio konvikt.Naime, senjski biskup Ježić 1806.god. u toj je zgradi otvorio sjemenište i bogosloviju.Toj je svrsi zgrada služila sve do II.Svjetskoga rata (nakon rata je nacionalizirana),pa bi se ponovnim otvaranjem pitomci kovikta ukljućili u redovnu nastavu gimnazije. To bi povećalo broj učenika koji se upisuju u gimnaziju bi prema demografskim pokazateljima ,koji nisu ružičasti,osiguralo upis kvalitenijih učenika u prvi razred.Dakle senjska gimnazija bi trebala biti organizirana kao osmogodišnji ili pak kao četverogodišnji ,s tim da ima siguran upis dvaju odjela u prvi razred.
Jedino od viđenja srednje škole u Senju je i škola sa sadašnjim ustrojem:opća gimnazija i obrtnička škola,kao dvije didaktičke jedinice.Opća bi gimnazija premapostojećem riješenju mogla upisivati dva odjela u prvi razred ,dok bi obrtnička škola upisivala jedan odjel s tri zanimanja elektromehaničar, elektroinstalater i autoelektričar.Zanimanje bi se kombinirala na način da bi se jedne godine upisivali elektromehaničari i elektroinstalateri,a druge upisivali elektromehaničari i autoelektričari.No,budući su gospodarske prilike u Senju takve da se ne može očekivati da potrebe gosopodarstva i obrtništva budu distatne za upis jednog odjela navedenih zanimanja,nije isključeno da ta škola uskoro dođe pod upitnik opstanka.Da se to ne dogodi več naredne školske godine ,Škola će morati dostatno opremiti da može sklepati ugovore o naukovanju za barem jednu polovinu odjela,pošto nije vjerojatno da će ugovore s obrtnicima sklopiti više od 10-15 učenika.Prema tome srednje školstvo u Senju može u srednjem školstvu naći svoje zdravo mjesto samo preko gimnazijskog programa.U tom smislu je i orijentacija Grada Senja ,a i očekivanja su da će to tako biti.
Što se tiće suradnje sa srednjim školama u Europi ,uspostavljeni su početni koraci sa Srednjom školom u Monzi kod Milana.Kontakti su uspostavljeni u organiziranom prikupljanju pomoći učenika škole“onzi učenicima Srednje škole u Senju,a u „boljim“ vremenima bit će dogovoreno i obostrane posjete pojedinih razreda Monzi i Senju.No, pošto je za većinu učenika u Školi prvi strani jezik njemački,predviđena je i uspostava suradnje s jednom školom iz Austrije ili Njemačke.
Napisao prof:Marijan Meter
-
Veoma se često početak Senjske gimnazijen veže uz dolazak redovnika pavlina u napušteni dominikanski samostan sv. Nikole u Senju godine 1634. Nije sporno da su upravo tada pavlini došli u Senj na poziv tadanjeg senjsko-modruškog biskupa Ivana Krstitelja Agati-ća. Iz tekstova biskupove darovnice" kao ni iz same djelatnosti pavlina ne može se nipo-što zaključiti da su oni u Senj došli radi školstva, a iz onoga što o njima znamo iz 17. stoljeća, ne dade se zaključiti da su se oni time bavili, bar ne na institucijski način, tj. kao službeni voditelji škole. Godine 1684. u samostanu su živjela samo tri redovnika, a 1696. petorica. Brojniji od pavlina bili su senjski franjevci. Jedni i drugi, zajedno s kaptolom i ostalim svećenicima, nedvojbeno su na neki način radili na opismenjavanju Senjana, ali nije nam za sada moguće odrediti na koje su sve načine oni to činili. Svakako se ne radi o gimnaziji. Gimnazija u Senju otvorena je tek godine 1725. Na molbu biskupa Pohmajevića određuje car i kralj Karlo VI. da se u Senju osnuje latinska škola a za njezino uzdržavanje određuje godišnjih 400 forinti. Vodstvo škole i nastava povjereni su redovnicima pavlinima iz samostana sv. Nikole u Senju. ' Prvih godina nastava se odvijala u samostanskim prostorijama, ali je ubrzo uz samostan dozidana nova školska zgrada. Škola je postupno otvarala pojedine razrede. Svakako već 1734. godine postoje svih šest razreda: (parva), II (principia), III (gramatika), IV (sintaksa), V (poezija), VI (retorika). To je standardni oblik tadanjih latinskih škola (gimnazija), a razvili su ga u okviru svoga školstva isusovci. Spomenute godine 1734. na gimnaziji je bilo preko 50 đaka. Naime, 47 gimnazijalaca bilo je te godine uključeno u predstavu »Genoveva«, a zacijelo nisu baš svi bili uključeni u predstavu. Od tih 47 njih je 34 iz Senja, a drugi su iz bliže i dalje okolice Škola je osnovana u prvom redu za potrebe školovanja svećeničkih kandidata, a zatim i za djecu senjskog plemstva, krajiških oficira i trgovaca. U to vrijeme u Senju je već razvijena pomorska trgovina i obrt pa je razumljivo da je bogatiji građanski sloj želio svojoj djeci pružiti mogućnost više naobrazbe. Prvi jači udarac škola je doživjela kada je biskup Benzoni iz nje povukao svećeničke kandidate. U svom izvještaju u Rim 1741. on piše daje na taj korak bio prisiljen kako bi oslobodio svećeničke kandidate od štetnog utjecaja školskih učitelja. Iz konteksta nije tako jasno u čemu se sastojao taj loš primjer: da li tek u tome što su se pavlini trsili da se što više oslobode biskupske nadležnosti, ili je posrijedi nešto drugo. Benzoni i za pavline i za franjevce piše da ga ne žele priznati svojim poglavarom. Od viših redovničkih poglavara tražio je da se iz pavlinskog samostana uklone neki »skandalozni« učitelji, što znači da je nekolicina gimnazijskih učitelja tada morala napustiti Senj, jer i sam biskup dodaje da je u tome imao uspjeha. On ne govori koliko je pavlina tada bilo u samostanu, nego jednostavno kaže da ih ima mnogo.Njegov nasljednik Vuk Čolić piše 1748. daje u pavlinskom samostanu 14 redovnika, što znači da ih je i dalje bilo dovoljno za uzdržavanje škole. Čolić kaže da oni vode školu, ali ne donosi nikakve sudove o njoj, pa nmožemo zaključiti jesu li svećenički kandidati u njegovo vrijeme u pavlinskoj školi ili nisu." Iz naknadnih podataka proizlazi da su Benzonijevi nasljednici držali Senjsku gimnaziju kao redovni put školovanja svećeničkih kandidata. I svjetovne su vlasti imale primjedbi na račun pavlinske škole. Dne 17. rujna 1777. opomenut je pavlinski provincijal da za Senjsku gimnaziju priskrbi valjane učitelje,a 4. listopada 1780. Dvorsko ratno vijeće, u sporazumu sa senjsko-modruškim biskupom Ivanom Kabalinom, nalaže pavlinima da točno vrše školske propise,Ako se na te podatke gleda izdvojeno, može se dobiti dosta negativan sud o djelovanju te pavlinske škole. Čini mi se ipak da to inzistiranje na kadrovima i propisima ne proizlazi iz lošeg stanja u gimnaziji, nego u prvom redu iz činjenice da je u to vrijeme cjelokupno školstvo bilo obnavljano, pa je razumljivo daje za nove programe svagdje, pa i u Senju, trebalo tražiti odgovarajuće nastavnike. Naime, upravo je 1777. izišao novi »Ratio educationis«, koji uvodi nove programe i usmjerenja. Također je jasno da nadležne vlasti trebaju u takvim slučajevima osobito bdjeti da se novi propisi izvršavaju u potpunosti. Ipak ne smijemo isključiti mogućnost daje pavlinska gimnazija imala i nekih stvarnih nedostataka. Njih je vlast posebno zapažala u vrijeme kada se kovao plan o dokidanju pavlinskog reda, jer su slabosti reda na svoj način podupirale nakanu da se red dokine i da se uloga koju je on imao prenese na druge redove i ustanove. U tom smislu treba gledati i na pregovore s franjevcima da preuzmu Senjsku gimnaziju. Franjevačka upravaodobrila je 17. svibnja 1783. da trojica franjevaca mogu biti zaposlena na gimnaziji u Senju kao učitenji.Da do smjene nije trebalo doći samo zbog nedostatka stručne spremnosti kod pavlina, vidi se i po tome
što su ti pavlini godine 1780. u Senju držali ne samo gimnaziju nego i nautičku školu.Svakako je za rad gimnazije presudan bio događaj kada je odredbom carskog veličanstva 1786. dokinut pavlinski red na području cijele Austrijske Monarhije. Budući daje senjska gimnazija bila povezana s tim redom, ukidanjem reda došla je u pitanje i njezina opstojnost.
.
Izvor:Senjski zbornik,Mile Bogović
-
Stara senjska gimnazija
[attach=1] [attach=2]