NOVA LIČANKA
Pišemo već dugo, al' se nismo znale,
o susretu skorom obećanje dale.
Snjeg po malo sipi, mračak već je pao,
u nekom mi džepu zvoniti je stalo.
Martina me zove, veli lutat voli,
a sad stoji ispred crkve i Bogu se moli.
U susret joj idem, vidim je gdje stoji,
na raskrižju ceste koda promet broji.
Kada me je ugledala, koda vidje spas,
upalila auto i dodala gas.
Zdravo, ćao, veče, u vožnji smo kratkoj,
u prvom trenutku, dosta bilo svakoj.
Tek kada smo stale, iz auta izašle,
u srdačnom zagrljaju u času se našle.
Kava cigareta, ona, Iva, ja
i slika je uslikana za vremena sva.
Pričljiva je, ko i sama, priča teče lako,
voli šale, zezancije i smijat se jako.
Crnog oka, kose crne, garava je sva,
a zove se Martina K.B.,
Nova Ličanka!!!
V.B.
[attach=1] [attach=2] [attach=3]
harmonik; Aoj moji Ličani, tek kad bi je sreli,
od iznenađenja na dupe bi sjeli.
I stasom i glasom Ličanka je prava,
dotjerana uvijek koda i ne spava.
Trepavice duge, kadddd zatrepće s njimaaa
mora da vas zapljusne ko na moru plima.
A okiceee, crne, krupne, sjajne kao žeravica
smakšale bi i najtvrđa lička srca.
V.B.
;ljubav