Nasa - Lika Forum
Književnost => Pjesmice => Autor teme: velebitska-plava - Lipnja 27, 2007, 19:25:05
-
- Dobrisa Cesaric -
Da vam predstavim jednog naseg pjesnika ciji su radovi meni medju najljepsima. Neki su vec skuzili za njega ...drugim putem na kojim sam ga spominjala ;)
Ako i vi imate omiljenog pjesnika ili posebne pjesmice koje bude u vama uspomene...tugu, srecu , radost ili slicno pisite o tim pjesnicima ili vasi mislima
PJESMA MRTVOG PJESNIKA
(http://www.yoodo.eu/imagehosting/images/TWV68227.jpg)
Moj, prijatelju mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita u život je budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.
Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.
Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U mraku sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.
Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi živote!
Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.
Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!
Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
...za moju dusu i moje uspomene velebitska-plava :'(
-
SAM SA VATROM
U peći vatra bruji i šumori.
Ja stojim o zid naslonjen u tami.
Sad vatra i ja u sobi smo sami.
Sve jačim šumom javlja se iz peći.
I ko da znak mi daje zapucketa.
To vatra hoće nešto reći.
(http://www.yoodo.eu/imagehosting/images/ctM69207.gif)
Ali ja vatru samo slušat umijem,
I čudnovata spopada me sjeta,
Što njezin jezik ne razumijem.
-
PRATNJA
Njene mi oči nisu dale
Zaboraviti posve na nju.
One su samo meni sjale
Na mojem dugom putovanju.
Kao da hoće da me brane
Sve moje pratile su pute.
A u tegoba pune dane
Pogledahu me zabrinute.
-
Zamagljeno staklo
Nježnosti moja, koliko je godina
bez tebe prošlo
i jedva da te prepoznajem.
Ptica koju još pamtim
ponovo maše krilima
silazeći s davnog neba,
nekadašnje zvijezde
opet će progristi
tamnu ponjavu neba
i zaslijepljen gledam
njegovo staro lice.
Ako sam kralj
ja sam i prosjak
koji okreće tebi
svoje gladne oči.
Naslanjam usne
na zamagljeno staklo
i slušam riječi
koje jedna duša
govori drugoj.
-
DUŠO MOJA
Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.
Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.
Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.
Dušo moja, ti umorn si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.
Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.
Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Zvonimir Golob
-
DRAGUTIN TADIJANOVIĆ(1905-2007)
VISOKA ŽUTA ŽITA
KADA U RUMENE ZORE
ILI U JASNA JUTRA
PROLAZIM
POLJAMA ROSNIM,
GDJE MLADI VJETAR NJIŠE TEŠKE KLASOVE
VISOKOG, ŽUTOG ŽITA,
IZNENADA STANEM,
I GLE!
MOJE SRCE,OD RADOSTI,GLASNO KUCA
KAO ZLATNI SAT.
-
DRAGUTIN TADIJANOVIĆ je rođen 4. 11.1905.god u Rastušju kod S.Broda kao sin Mirka i Mande Tadijanović.
PRVU PJESMU "Tužna jesen"objavio je 1922.god
Već do 1935.god proslavlja se s "Dugo u noć" u zomsku bijelu noć! "Visoka žuta žita"
Tadijanović je 1964.i 1965.bio prijedsjednik Društva književnika, u koje ulazi 1936 god.
Već 1968 god. Tadijanović dobija nagradu za životno djelo Vladimir Nazor.
2005 upisuje informatički tečaj kako bi mogao odgovarati na "mailove"štovatelja.
Pet škola zove se po Tadijanoviću.
-
DOBRIŠA CESARIĆ
VOĆKA POSLIJE KIŠE
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi,pa ih njiše.
I bliješti, suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet,kao prvo,
Obično,malo,jadno drvo.
-
Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipanj 1899. - Zagreb 30. listopad 1977.), hrvatski književnik , prevoditelj s ruskog, češkog i njemačkog.
(http://www.yoodo.eu/imagehosting/images/IeG79759.jpg)
BEZIMENOJ
Starinska ura na ormaru spava.
Kazaljke njene vec se rdjom zute.
Umorna lampa tiho ocrtava
prostore uske, samotnicke pute.
Ja ne znam gdje sam? Nesto tamno slute
umorne oci. Noc je. Topla. Plava.
Tako je tesko, kada stvari sute
i kad se mijenja proslost, san i java.
Pa gasim staru lampu, sklapam oci.
Nitko mi nece u posjete doci,
ni tat, ni gost, ni drug, ni draga zena.
Naslonim glavu na krilo samoci
i slusam zvizduk vlakova u noci.
- O gdje si sada, gdje si, Bezimena?
-
USNE
Usne koje si jednom poljubio
nisu iste usne.
Dva puta neces ubrati
istu ruzu,
ni dotaknuti licem
isto lice.
Usne koje si dvaput poljubio
nisu iste usne.
U drugom poljupcu
jos je uvijek zivo
sjecanje na prvi poljubac.
Zvonimir Golob
-
Zdenko Runjić (26. oktobar 1942. - 27. oktobar 2004.), hrvatski skladatelj, jedan je od najpopularnijih i najkreativnijij autora domaće zabavne muzike, prvenstveno dalmatinsko-mediteranskog melosa. Rođen je tokom Drugog svjetskog rata u Slavoniji, iako je svoj čitav život proveo u Splitu, a svoje životno djelo posvetio Dalmaciji. Bogat muzički opus počeo ja na Festivalu zabavne glazbe Split, na kojem se prvi put pojavio 1963. godine
OTVORI PROZORE SNA
Tvoje lice, nježno lice, ranilo je srce moje,
dok za tobom ludo bije, primi ga u krilo svoje.
Tvoje ruke, nježne ruke, slutim dragi sred tišine,
vraćaju mi iz daljine miris tvoje puti meke.
Otvori prozore sna,
kraj tebe bit ću ja, da, bit ću ja,
shvatit ćeš u trenu tom
da ljubim te, da ljubim te.
Otvori prozore sna,
i sretna bit ću tad, da, bit ću tad,
u dvoje, ljubavi, znaj, je ljepše sve.
Tvoje ruke, nježne ruke, slutim dragi sred tišine,
vraćaju mi iz daljine miris tvoje puti meke.
Tvoje usne, nježne usne, kao da sva zvona zvone,
kad se plaho, poput srne, umiru na čelu mome.
Otvori prozore sna....
-
Željko Sabol (Bjelovar, 26. studenoga 1941. - Zagreb, 5. rujna 1991.), hrvatski književnik, tekstopisac i autor šansona, likovni kritičar.
SVA SU MOJA PROLJEĆA U MENI
Kada voliš, svijet ti je na dlanu
i daljine na plovidbu zovu
i sve riječi u jednu riječ stanu
u snovima slutiš ljubav novu.
Kada voliš, vode mirno teku
i nebo je kao suza čisto,
stare rane više nas ne peku
i dana za danom ništa nije isto.
I do srca vodi svaki trag
kad ti priđe onaj tko je drag.
Sva su moja proljeća u meni
i kad dođu duge hladne kiše
i kada prvo lišće zarumeni
ja te volim svakog trena više.
Sva su moja proljeća u meni
kad se zima svome bliži kraju
i kada prva grana zazeleni
sva su moja proljeća u meni.
Kada voliš, sjajnije su oči,
toplije su, vrelije su usne,
putnik nađe put u svakoj noći
sretan kao dijete koje usne.
I do srca vodi svaki trag
kad ti priđe onaj tko je drag.
Sva su moja proljeća u meni
-
Fran Krsto Frankopan (Bosiljevo, 4. ožujka 1643. - Bečko Novo Mjesto, 30. travnja 1671.), hrvatski plemić, ratnik, urotnik i pjesnik.
(http://bilderhosting.yoodo.eu/uploads/323827bc56.jpg) (http://bilderhosting.yoodo.eu)
Polubrat Katarine Zrinski i šurjak Petra Zrinskog, s kime je bio jedan od organizatora urote hrvatskih i ugarskih velikaša nezadovoljnih centralizatorskom i kunktatorskom politikom Bečkoga dvora koji je sklapao ponižavajuće mirovne sporazume s Osmanlijama, najviše na štetu Hrvata i Madžara.
Fran Krsto, najmlađi sin karlovačkog generala Vuka Frankopana, prema nekim se izvorima rodio u Karlovcu 4. ožujka 1643. Nakon očeve smrti poslali su ga na školovanje u Zagreb, gdje je polazio isusovačku gimnaziju. Stanovao je u konviktu za vanjske učenike u Habdelićevoj ulici, a dodatnu je nastavu pohađao u isusovačkom kolegiju, gdje je stekao sklonost prema knjizi i pisanju.
Radi nastavka školovanja i odgoja odlazi u Italiju gdje je proučio talijansku poeziju i upoznao uglednu rimsku patricijku Julijanu de Naro kojom se i oženio. Vrativši se u domovinu pošao je očevim stopama i postao ogulinski kapetan te je sudjelovao u velikom boju s Turcima kod Otočca. Velikaš izrazite umjetničke nadarenosti; rođeni pjesnik, za života je objelodanio samo jedan književni rad, spjev "Elegia" (1656.). Današnji istraživači vjeruju da dio njegove zbirke "Gartlic za čas kratiti", što ju je priredio u posljednjim danima života kao zatočenik u Bečkom Novom Mjestu čekajući smaknuće, sve do nedavna poznata samo djelomice, sadrži i pjesme napisane u doba vedre mladosti, u danima kad je prevodio na slovenski jezik Moliereovu komediju "Georges Dandin", dok su samo one tužne nastale u tamnici. Priređujući zbirku, znajući da gleda skoroj i strašnoj smrti u oči, nije ih poredao kronološki nego ih je pomiješao.
Tragičnu sudbinu pjesnikovu slijedila je i sudbina njegove poezije, sabrane u zbirci "Gartlic za čas kratiti". Morala su proći puna dva stoljeća dok ju je otkrio tadašnji knjižničar u bečkoj Dvorskoj knjižnici Ivan Kostrenčić; on ju je prvi i objelodanio, i to odmah u knjizi (Vrtić, 1871.), ali samo u izboru, jer su neke od tih pjesama, one erotske iz "Gartlica" i ciklusa "Zganke", zbog smjelosti izraza bile suviše izazovne a da ne bi vrijeđale moralni osjećaj čitatelja. Iako je pojava te knjižice bila litararna senzacija, ipak nitko od tadašnjih kritičara, ni Vatroslav Jagić, nije u njoj prepoznao vrijednost.
-
DIVOJKA KRČMARKA ZNA VOLIT JUNAKA
Dva junaka skup se obljubihu,
Viru davši lipo pobratihu.
U bratinstvu pojdu drugovati,
Na pazaru konje kupovati.
Al je srića vreda namirila
Na divojku ka je krčmarila;
U liposti vridna biše ljube,
U dragosti te junačke službe.
Ter joj pojdu drago govoriti:
Bi l’se dala, divojko, ljubiti
Za prijazan i spenzu junačku;
Nimoj skratit milost divojačku.
Na to mi se grohotom nasmije,
Čašu vina gizdavo napije.
Jednomu je zdravicu napila,
A drugom čašu naklonila:
Ni vas moći jednako ljubiti,
Po vridnosti pravo ugoditi;
Veće vami na izbor ostavljam,
Tko je friži, tome se ojavljam.
Pobratini kad to bihu čuli,
Divojku su na stran ustisnuli:
Vira t’naša, divojko ljublena,
Vsaki nas je tvrđi od kamena;
Gdi se jedan uzda preskočiti,
Tu i drugi neće pogrditi;
Veće skušaj kak je koji čvrstan,
Po tom sudit tko je bolje vrstan.
MUČEĆA LJUBAV
U mučanju trvdnom je zaljubljen živil,
Milost, najam, dragost prositi želići,
Od vile predrage, vim se ni podstupil,
Neg z vustmi je mučal, srcem govoreći,
Z gustim zdihavanjem plamen svoj skazival,
Čudeć, razmišlajuć u njem izgoriti,
Prem ne prosil milost, milost je ufival,
Z mučećim jezikom htil to izprositi.
Štimal je nevojlnik z mučanjem bit srićan,
Al gorući plamen nastal objačati,
Da ni mogal dalje prebolit nesrićan,
Neg kot verna Fenix moral izažgati.
Tako služeć, mučeć oh prez smilovanja,
U ljubavi stalan volil pretrpiti;
Zamiru je štimal pomoć, zazivanja,
Ne hteć reć: vrmiram, moral je umriti. [/color]