Puška
Ti vitka puško moja,
Kako si lagana i lijepa!
Koliko me samo dugo pratiš
Po velebnim šumama ovim!
O ,prijateljice moja!
Koliko smo puta prošli
Kamenjarem bijelim,kroz gudure
I livade travne?!
Nosio sam te o ramenu,pa o boku.
U rukama još snenu.I zajedno smo
Ležali na suhim iglicama jele
Dok je rođeno sunce osluškivalo
Nečije korake daleke.
Kako je lijepa i topla bila!
Al kad sam u rumenim zorama
Stajao raširenih nogu,
Nad plavim očima što gasnu,
Stidio sam se
Što se družih s tobom,prokletom i
Hladnom,
Ti crna puško moja….
Vladimir Jurčenko