Nasa - Lika Forum
Književnost => Pjesmice => Autor teme: velebitska-plava - Lipnja 27, 2007, 20:44:34
-
- Irena Vrkljan -
Godine prolaze
Medju pogledima
koji su do ruba puni poruge i zime
nismo znali sacuvati
malu skrinju
s nasim rukovanjem,
nismo se trazili
pokraj predmeta
sto postaju zli, ubojiti i opasni
i mrze nase tijelo,
zastali smo
da beznadne
i tako sumorne slike
objesimo na zidove
sto izdaju
sudbinu ove bezimene price,
dok vrijeme ljusti naslagu uspomena
i gradi maglu,
i gradi saonice,
kada je snijeg odavno zaboravljen,
i kada lavine donose nove brodove,
a onih starih
ima vec previse
da bismo na svima mogli ploviti.
-
Pjesnik, prevoditelj i esejist (Duga Resa, 1939), autor jednog od najznačajnih suvremenih poetskih opusa.
JA TE VOLIM
Ja te volim
vrlo jednostavno
poput stupa
uz koji se veze da ne padne
mlada grana
ja te volim
tako obicno
ko sto je onaj crni kruh
koji jutrom jedemo zajedno
dobar gladnome covijeku
i posve potajno
da nitko nezna
ja te volim negdje medju zvijezdama
u visokoj plavoj svijetlosti
gdje vrijeme nema vise svoje znacenje
i svake noci dok ti spavas
ja stojim tamo i vec te dugo cekam
-
DA LI CE ME NEKAD TVOJE RUKE PREPOZNATI
da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima
Zeljko Krznaric
-
IZ KOJEG SI TI SVIJETA
iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane
koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim
Zeljko Krznaric
-
Jedna za moju dusu i za bracu mog ... :) VP
SVE STO MI OSTAJE
Sve sto mi ostaje to je moje srce,
veliko kao nebo
i duboko kao more.
Zamisli,
to je sve što ostaje,
a ja sam mislio da će
mnogo više toga biti.
Cak ni svoju zvijezdu nemam,
rijeka mi je davno protekla,
ali ipak imam jedno veliko srce
i u njemu beskraj tuge,
bijelu zoru predivnu na dlanu,
imam zaista mnogo...
Vjeruj mi ne žalim
za mnom sjaj ne blijedi.
Zeljko Krznaric
-
LJUBAV SA MNOM
Ljubav sa mnom nije samo smjesak u tisini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rusenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoca je u svijetu i neljubav ljudska- da,
Ljubav sa mnom nije samo smjesak u tisini srca
Gdje mirisu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoca susreta sa istinom.
Vesna Krmpotic........da , tako je :)
-
IVAN CIK
ZAGREBAČKO LETO
Kad vu Zagreb dojde leto
purgerima pak je vruće,
a sa tornja kategrale
stara vura tuče.
Tramvaj dela svoje ture,
po vulicama furt se kreće,
vu remizu od umora
saku noć se bogec vleče.
Na Savi je kupalište
v leti navek puno bilo,
sad se more zagrebačko
tam na Jarun preselilo.
A na more slano plavo
pravi purger ne beži,
na Slemenu rajše v hladu
vuz gemištec si sedi.
Parkovi su pravi raj
kaj ih Zagreb ima,
Tuškanac i Maksimir
vu srcu su vsima.
Tam su mladi purgeri
vu nedelju saku,
vrneju se doma
tek po trdom mraku.
Zrinjevac je blizu
v samom centru grada,
tu se mlada mama
z decom šeta rada.
Na Jelačić placu
puno je kavana,
nad šestinskim lambrelama
gledam našeg bana.
Zagorka vu Tkalči
celi dan stoji,
na sunčanu vuru
vsaki čas gledi.
Z Griča se prek Save
vidi Zagreb novi,
a Trnje kak brod
tam po letu plovi.
Osveženje dojde
kad se malo zmrači,
na posel su došli
vulični perači.
Voda s fontana
po malo curi,
tak vu meni Zagreb
od navek živi.
-
IVAN CIK
POPEVKA V SRCU
Za Zagreb ni teško
napisati popevku.
Zagreb je popevka
kaj v srcu živi.
Purgeri znaju
kak Zagreb diše,
vu Hrvatskoj našoj
denes još više.
Moraš ga ćutit,
senjat po noći
kad Manda vodu
na vrelu toči.
Jelačić ban
vodu je pil,
tuliko leta
i on je žedan bil.
Voda čista
kak biser blešće,
to rana zora
vu Zagrebu mojem sviće.
Manda se skrila,
ona po danu spi.
Tak dragi Zagreb
već puno leta živi.
Popevka za Zagreb
navek bu v srcu spala.
MANDO! Vodu ZAGRABI,
tak si mu ime dala.
-
Vitomir Lončarić (1973.)
Poeziju počinje pisati 1990. zaokupljajući svoju misao sa tematikom starih majstora poezije koji oduvijek tragaju za istinskom ljubavi, pronalazeći sebe kao pjesnika novog duha i novih vrijednosti. Životni put ga vodi od Zagreba do svih većih europskih prijestolnica (Munchena, Amsterdama i Parisa) gdje pokušava proniknuti smisao umjetnosti i poezije. Vječni borac protiv jednog načina mišljenja želi približiti poeziju svakom čovjeku kao jedan od predivnih oblika umjetničkog izražaja koji omogućuje snovima da dobiju konture umjetničkog djela .
NA KRAJU
NAŠAO SAM JEDNO MIRNO MJESTO
GDJE STARI NAŠI ŽIVJET SU HTJELI
AL SAV ŽIVOT ODANDE JE NESTO
ONDJE BITI ONI NISU SMJELI
SAMO JE KAMEN TAMO I STOJI
DA VAM POKAŽE SVOJU KRUTOČU
VJEKOVIMA ONDJE DANE BROJI
UZ TAMU TIHU HLADNU SAMOĆU
TAKO JE SVIMA POD STARE DANE
SVI ĆE NA KRAJU SAMI OSTATI
DA U STAROSTI VIDAJU RANE
KOJE NEĆE NI ZACIJELITI
JEDINO MOŽDA OSTANE NEŠTO
NEKAKAV MALENI DJELIĆ OD NAS
S CILJEM DA PRKOSI DALJE VJEŠTO
U SAMOĆI DA GOVORI ZA VAS
BEZIMENA PJESMA
VEĆ DUGO OČIMA NE VIDJEH SUNCA SJAJ
NI OBLAKE ŠTO KREĆU NA OPASAN LET
GDJE JE NESTAO ONAJ PREDIVNI SVIJET
ZAR VEĆ SVEMU LIJEPOM DOŠAO JE KRAJ
BEZ UPOZORAVANJA NESTA ŠAPAT KIŠE
BEZ VRISKA UGASIO SE IZVORA TOK
A DO NJEGA PLAMEN PROŽDIRE BOROV SOK
I PLANINE ZAUVIJEK NEMA VIŠE
TUGA I PUSTOŠ SU OPET ZAVLADALI
SVIME O ČEMU SAM UVIJEK PISAO
PAKOST I ZLOĆA UKRALI MI MISAO
O LJUBAVNOM SNU KOJEM SMO SE NADALI
OSTADOH ZASLIJEPLJEN I BEZ DOMA SVOG
SA KRILIMA OD STAKLA KRHKIM ZA ZADNJI LET
NA MORU STRAHA PUTU ZA NOVI SVIJET
GDJE KLJUČ JE ŠTO OTVARA TAJNU SRCA TVOG
-
LANE
JEDNOM DAVNO IMA TOME VEĆ I PUNO
NAĐOH LANE BEZ OCA I BEZ MAJKE
GDJE SAMO LUTA USRED LOVAČKE HAJKE
I RONI SUZE KVASEĆI MEKO RUHO
ČINIH SVE DA SPASIM NEJAKO TIJELO
SRCE MI KAŽE KAKO DA SE LIJEK SPRAVI
NA RANE STAVLJAH OBLOGE OD LJUBAVI
TAKO SPASIH LANE ŠTO ŽIVJET JE HTJELO
I IMALI SMO MI DOSTA SRETNIH DANA
DOK NIJE LANE ŽUDJELO ZA SLOBODOM
ZA NJU JE I DALJE DIVLJINA BILA DOM
TE JU PUSTIH DA ZACJELI TA RANA
(Vitomir Loncaric)
GLEDAM U NOĆI
SUNCE JARKO JE U PUNOM SJAJU
BLAG POVJETARAC LISTOVE MIČE
SVE JE ZELENO U MOME KRAJU
VOĆE ZRIJE I MLADCI SE DIČE
CIJELI GRAD PREPUN JE ŽIVOTA
I GLAZBA SE ODNEKUDA ČUJE
TO JE NEČIJA DUŠA CVIJETA
OD SREĆE JER VIŠE NE SAMUJE
KAKO STE SRETNI VI MALI LJUDI
NE VIDITE OD POHLEPE SVOJE
KADA SE PJESNIK U NOĆI BUDI
I KRVAVIM PEROM BODE SRCE SVOJE
SAMO ON VIDI NEISKVARENO
SVE ŠTO JE LIJEPO I ŠTO ZRIJE
VIDI KAD PLAČE OKO NJEZINO
I KAD SE ONA RADOSNO SMIJE
( V.Loncaric)[/color]
-
OSJEĆAM
DA ĆU DUGO SPAVATI
SUZA U OKU I GRČ NA LICU
OSJEČAJI JADA I BEZNAĐE
DUŠA MI PLAČE I BOLI U SRCU
GLEDAM U POGREŠNO SAZVIJEŽĐE
ČIJA JE GREŠKA MOJE ROĐENJE
ČIJE SU LAŽNE RIJEČI NADE
MOJE TIJELO OD BOLI STENJE
ČEKA DA U POSMRTNI ZAGRLJAJ PADNE
KUDA TO IDEM TEŠKO JE ZNATI
NO USKORO SVE ĆE BITI JASNO
OSJEČAM DA ĆU DUGO SPAVATI
ZA BUĐENJE SUVIŠE JE KASNO
( V.Loncaric)
-
PTICA CRNA
POSTADOH PTICA CRNA ŠTO SAMO NOĆU
ŠIRI SVOJA KRILA PO SNULOM GRADU
TRAŽEĆ SPOKOJ ZA DUŠU SVOJU MLADU
ŠTO NA ZNAK ĐAVLA ODGOVORI HOĆU
ŽIVOT SVOJ DAT ĆU U NJEGOVU SLAVU
ZA MALO MIRA I TRUNČICU SNAGE
DA IZDRŽIM TUGU I GUBITAK DRAGE
ŠTO JEDINA DALA LJUBAV MI PRAVU
AL PAKLENA SUDBA OTE JU RANO
I OŽILJKOM SNAŽNIM ZAMRAČI MI
UM TE UPIŠE OVAJ ZNAČAJAN DATUM
U KNJIGU SVIH KNJIGA OTETO JE DANO
I SAD KAO PTICA CRNA SAMO HOĆU
TRAŽITI ZA DUŠU SVOJU TAJ LIJEK
KOJA POČINI SAMO JEDAN GRIJEH
TE U ZAGRLJAJ SMRTI JA POLETJEH NOĆU
( V.Loncaric)
-
Sve sto znas o meni
Ono sve sto znas o meni
To je stvarno tako malo
U d'vje rijeci sve bi stalo
Kada pricala bi ti
Ono sve sto znas o meni
To i drugi ljudi znaju
Sto mi ruku samo daju
Il' na pozdrav mahnu tek
Ne znam dal' dan ce doci
Kad' cemo sami ostati
Kad' cemo dugo pricati
Jedno drugom sav, sav zivot svoj
Jer ono sve sto znas o meni
To je samo stara prica
Ja sam jedan od mladica
Koje vidas svaki dan
Arsen Dedic