Nasa - Lika Forum
Lika => Lička povjest => Autor teme: Draža - Svibnja 05, 2011, 16:44:58
-
Istraživanje običajno-pravnih i imovinskih značajki zadružnoga obiteljskog života temelji se na objavljenim neobjavljenim radovima o obiteljskim zadrugama. Komparacijom podataka iz raznih izvora nastoje se utvrditi čimbenici koji su na ovom području utjecali na ustroj obiteljskog života organiziranog na osnovi suživota srodnika i zajedničkog gospodarenja u jednoj široj obiteljskoj zajednici. U novije vrijeme u etnološkim radovima o obitelji prevladava upotreba termina proširena obitelj umjesto obiteljska zadruga, koju je u hrvatskoj etnologiji utemeljio M. Gavazzi, dok se u povijesnoj literaturi za taj oblik obiteljske zajednice najčešće koristi izraz kućna zadruga Prikaz običajno-pravnih i imovinskih aspekata ličkih obiteljskih zadruga omogućit će izvori u kojima o podatke. U tu svrhu poslužit će i podatci koje o zadrugama donosi B. Bogišić, premda su podatci koje donosi još nedovoljno precizno locirani (Lika oko Velebita), ali mogu poslužiti kao opći uvid u osnovna obilježja zadružnog života u tom dijelu Like u 19. stoljeću.Približno istog vremenskoga određenja je i opis zadruga u Smiljanu i Trnovcu Mile Miškulina, koji je pohranjen u rukopisnoj zbirci HAZU, u kojemu se donose podatci o zadružnom ustroju u završnoj fazi postojanja Vojne krajine, kao i u vrijeme razvojačenja, dakle, u vremenu kada je intenzivnije započelo raslojavanje ovakvoga oblika obiteljskih zajednica.Iz nešto kasnijeg vremena potiče opis zadružnog života u Ivčević Kosi kod Perušića, koji preciznije podatke donosi o zadružnom životu do sredine 19. stoljeća, a kasniji oblici novoustrojenih zadruga nakon diobe tek su okvirno opisani. Monografija o narodnom životu i običajima u Kompolju kod Otočca donosi podatke o zadruzi Grčević, a dijelom se dotiče i zadružnog života uopće u Kompolju, od 19. stoljeća do sredine 20. stoljeća. Dakle, oba izvora prate sudbinu pojedinih zadružnih obitelji kroz dulje vrijeme, osobito u ranijoj fazi, do njihove konačne diobe. Noviji opisi zadruga također nastoje prikazati povijest konkretnih obitelji onoliko daleko u prošlost koliko sjećanja njihovih živućih članova sežu, ali prvenstveno prate završnu fazu njihova postojanja, oblike organizacije i upravljanja, obiteljskih odnosa, gospodarskih prilika, te uzroke njihove diobe.Budući da se radi o opisima individualnih obiteljskih zadruga, mogu se uočiti različite okolnosti koje su odredile sudbinu pojedinih među njima. Tako je, primjerice, opis zadruga u Trnovcu temeljen na predaji koju je kazivač čuo od svojih starijih predaka i sumještana, budući je ovdje zadružni život okončao početkom 20. stoljeća, te izravnih svjedoka njihovu postojanju više u toj sredini nije bilo, što za taj lokalitet potvrđuje i stariji spomenuti rukopis, dok se drugi opis temelji na iskazu jednoga živućeg člana zadružne obitelji, koja se održala do sredine 20. stoljeća. Zanimljiv je treći primjer zadruge, koja je opstala do devedesetih godina 20. stoljeća, o kojoj se iznose saznanja o zadružnom životu u drugoj polovici 20. stoljeća. Riječ je o posve iznimnom i netipičnom obliku obiteljskog života u doba socijalizma, tako da je naprimjeru ove zadruge moguće pratiti mijene u načinu života jedne zadružne obitelji, polazeći od starijih naraštaja (o tome nema puno podataka), sve do konca njihove egzistencije na pragu 21. stoljeća. Takvi su prikazi rijetkost, jer se o zadrugama ponajviše pisalo po sjećanju ili predaji, u prvom redu zato što se radi o pojavama koje pripadaju nekim minulim vremenima. Već je i na temelju okvirnog uvida u primjere zadruga u Lici uočljivo da je riječ o prikazima
zadružnih obitelji različitog vremenskog presjeka, istovremeno i različitih obiteljskih sudbina. Zanimljivo je pratiti kakve su posljedice ekonomskih migracija na sudbinu zadružnog života. Na općoj razini ona je utjecala na raspad zadruga, no pojedini primjeri opstojnosti zadružnog života pokazuju da to ne mora uvijek biti uzrok diobama zadruga i da ta činjenica ima odraza na njihove specifične oblike, kao i na način privređivanja i upravljanja. Pojedini opisi odnose se na nekoliko zadružnih naraštaja, ali je uočljivo da nisu sve te faze podjednako temeljito razrađene, tako da u konačnici raspolažemo s neujednačenom građom, što otežava komparativni postupak i donošenje određenijih zaključaka. Pri razmatranju konkretnih pojava iz zadružnog života te će se pojedinosti posebno naznačiti i na temelju raspoložive građe dati uvid u običajno-pravne okvire i imovinsku uvjetovanost pojedinih specifičnih oblika ovih obiteljskih zajednica. S jedne strane, različitost uzoraka zadruga koje se u ovome radu razmatraju otežava komparativni postupak, no s druge strane, daje objektivniji uvid u moguće varijacije i ukazuje na važnost opreza pri stereotipizaciji karakteristika obiteljskog života na jednom širem području, čemu su nerijetko i sami autori koji daju prikaze zadružnog života katkada skloni. Ovdje također dolaze do izražaja značajna polazišta pri istraživanju zadružnog života, na koja je upozorio još M. Gavazzi, da je potrebno istražiti veći broj individualnih zadružnih obitelji i na temelju tih podataka donositi sintezu nekih njezinih značajki, sintezu zadružnog života uopće ili u određenim regionalnim okvirima, ali pritom biti svjestan da bi se jedva mogle naći dvije obiteljske zadruge koje bi imale posve jednaku strukturu, iste vlasničke odnose, isti poredak u radu i življenju, i ne uzevši u obzir razlike u broju članova i njihovim rodbinskim odnosima, kakvoći i količini pokretne i nepokretne imovine, kao i drugim svojstvima, koja su, prirodno, kod svake zadruge posve individualna, neponovljiva. Iz tih razloga i dalje ostaju otvorene mogućnosti dopunjavanja predodžbi o važnosti običajno-pravnih i imovinskih značajki zadružnog života, budući da kvantitativno, katkada i kvalitativno, izvori o ovoj pojavi nisu dovoljno iscrpni i tek bi je trebalo podrobnije istražiti na području Like.