Nasa - Lika Forum

Lika => Poznati Ličani => Autor teme: velebitska-plava - Srpnja 08, 2007, 18:46:56

Naslov: Lički vojnici, časnici.....
Autor: velebitska-plava - Srpnja 08, 2007, 18:46:56

                (https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/45/Vukovic-pod.jpg/220px-Vukovic-pod.jpg)

Janko pl. Vuković Podkapelski (Jezerane, 27. rujna 1871. - Pula, 1. studenog 1918.) bio je hrvatski mornarički časnik u austro-ugarskoj mornarici i kasnije kratkotrajno kontraadmiral u mornarici Države Slovenaca, Hrvata i Srba.

Vojnu pomorsku akademiju završio je u Rijeci, a kao kadet na brodu Fažana oplovio je gotovo sva mora. Godine 1915. promaknut je u kapetana bojnog broda i imenovan zapovjednikom broda Babenberga te krstarice Admiral Spaun. Nakon sloma Austro-Ugarske Narodno vijeće Države SHS imenovalo ga je kontraadmiralom i postavilo za zapovjednika flote. Poginuo je u Puli kada su talijanski diverzanti potopili admiralski brod Viribus Unitis, kojeg nije želio napustiti.

Naslov: Damir Tomljanović - Gavran
Autor: jodevcic - Listopada 28, 2007, 18:34:35

Rođen je 18. travnja 1968. u Senju, otac Ivan. Odrastao je u Krivom putu , blizu Žute Lokve i Senja, a školuje se u Senju i Zagrebu.
(http://tbn3.google.com/images?q=tbn:9QUbkQUH8rcYJM:http://www.057info.hr/images/vijesti/orginal/gavran_1210340631.jpg)
Pristupa postrojbi za posebne namjene MUP-a u Rakitju kraj Zagreba te napreduje do zapovjednika bojne 1. gardijske brigade Tigrovi.

Poginuo je 17. veljače 1994. godine kod Tulovih greda na Velebitu.

26. srpnja 1994. u Šepurinama kod Zadra, predsjednik Franjo Tuđman otvorio je Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva 'Pukovnik Damir Tomljanović Gavran'.

Čin:
12. veljače 1992. - satnik
28. svibnja 1992. - pukovnik
27. svibnja 1994. – brigadir, posmrtno
Odlikovanja:
24. studenog 1994. – Grb grada Zadra, posmrtno
Redom Petra Zrinskog i Frane Krste Frankopana, posmrtno
Redom Petra Zrinskog, posmrtno
Redom kneza Domagoja, posmrtno
6. srpnja 2000. - Redom hrvatskog trolista, posmrtno
6. srpnja 2000. - Spomenicom domovinske zahvalnosti, posmrtno
Dužnosti:
15. svibnja 1991. – dozapovjednik satnije u Prvoj gardijskoj brigadi
1. srpnja 1991. – zapovjednik satnije
dozapovjednik 4. bojne
8. svibnja 1992. – zapovjednik 4. bojne 1. gbr
17. prosinca 1992. – zapovjednik 2. pješačke bojne 1. gbr
zapovjednik 1. Sektora IZM Zadar, ZP Split
Umro:
Poginuo u borbi 17. veljače 1994


Na obljetnicu njegove smrti, gradonačelnik Milan Bandić, obitelj, suborci i prijatelji su, u njegovu čast, pokraj jezera Bundek otkrili ploču s novim natpisom ulice. »Damir Tomljanović bio je hrabri pripadnik elitne postrojbe i zaslužio je jednu od najljepših ulica, između Mosta slobode i Mosta mladosti«, rekao je gradonačelnik na otkrivanju ploče.

(http://www.javno.com/slike/slike_3/r3/g2008/m02/y164046073766643.jpg)

Naslov: Odg: Lički vojnici, časnici.....
Autor: Mile - Prosinca 08, 2007, 19:03:39

Kolaković Stjepan
Rodom iz Gacke.Bio je konjanički kapetan u Karlovcu, te je godine 1652 dobio od kneza Petra Zrinskog imanje  Modrušpotok kod Karlovca.Otac mu Gašpar služio je 40 godina na Krajini, kao podkapetan u tridesetogodišnjem ratu (protiv Šveda), a onda je bio vojvoda od Zvečaja i kaštelan u Slunju.

Naslov: Zvonimir Hađina
Autor: jodevcic - Siječnja 04, 2008, 22:24:07

Zvonimir Hađina rođen je 7.01.1970  a  poginuo  17.10.1991 u Starom Grabovcu
Baka mu je rodom iz Lipica(Pernari) a mama Marica isto rodenu u Lipica 1947 godine a Zvonimir je roden 1970 u Hrv.Leskovcu..
Evo kaj smo uspjeli nabaviti o njegovoj pogibiji iz knijge 10 godina poslje zahvaljujemo se autoru Kleku kaj nam je ustupio dio stranica .
Ako netko zna vise o njemu neka slobodno stavi tu.Neka ti je laka Hrvatska zemlja za koju si dao svoj život neka ti je vjecna slava i hvala u sve vijeke vijekova.
Ovo je ulomak iz knjige o njeogovoj pogibiji:

Stari Grabovac

Odgovorio je da se zove Zvonimir Hađina i ima nadimak Đurđa te da je zamjenik zapovjednika 1. satnije 1. bojne 1. A brigade ZNG-e. Predstavio mi je i svog zapovjednika 1. voda Milu Conara. Đurđa mi je objasnio kako imaju zadaću zaustaviti napredovanje neprijatelja na tom smjeru. Na brzinu smo se dogovorili o načinu obrane prostora. Đurđin prijedlog bio je da će se on sa svojom skupinom kretati naprijed, poljem između kuća i željezničke pruge, a mi starom cestom smjerom selo Stari Grabovac - selo Roždanik, s ciljem da lociramo neprijateljske položaje i da u najpogodnijem području organiziramo presudnu obranu. Đurđa u to vrijeme nije imao motorolu. Pozdravili smo se i razdvojili. Poslije mi je rekao da nije mogao napredovati tom stranom jer ga je neprijatelj tukao iz smjera autoceste i morao se vratiti na početne položaje.
Krenuo sam sa svojim ljudima prema Paklenici. Kretali smo se lijevom stranom, između kuća i ceste. U Starom Grabovcu više nije bilo mještana. Selo je bilo prazno. Pridružila nam se novinarska ekipa Hrvatske televizije. Snimali su naš odlazak do Paklenice i naš prvi kontakt s neprijateljskim tenkovima. Ta je snimka bila prikazana u Dnevniku Hrvatske televizije.

Sedmoga listopada noć sam proveo na prvim položajima u jarku na lijevoj strani ceste. Oko pola sata poslije pola noći čuo sam preko radioveze kako jedan policajac traži pomoć od mojih nadređenih

Đurđa je u pozadini skupio nešto protuoklopnih sredstava i poslao mi ih na prve položaje.

Oko trinaest sati kiša je prestala padati. Do nas, na prve položaje, došli su neki novi gardisti. Bili su također odjeveni u istočnonjemačke odore, tzv. “šibicarke.”
Tražio sam Đurđu da dođe do mene. Kad je stigao, pitao sam ga tko su ti gardisti. Rekao mi je da je to ostatak 1. satnije, i to 2. i 3. vod. Predložio mi je, budući da smo se sada znatno pojačali, da krenemo naprijed i zauzmemo bolje taktičke položaje za obranu.
Složio sam se.
I tako sam sa svojim vodom krenuo naprijed lijevom stranom ceste, a on desnom. Išli smo ponovno prema Paklenici i stigli do kuća ispred kapelice Svetoga Križa. Na desnoj strani ceste protezao se brisani prostor između kuća dužine oko sto i pedeset metara, dok je brisani prostor na cesti do Paklenice iznosio oko tri stotine metara. Na tom se mjestu činilo da se može organizirati bolja obrana. Bili su to bolji položaji za obranu pa sam predložio Đurđi da tu zauzmemo obrambene položaje. Prihvatio je i počeli smo se utvrđivati. Organizirao sam obranu na prvoj crti tako da je na lijevoj strani ceste bio moj 1. vod iz 1. satnije 5. bojne. Iza mog voda položaje po kućama držao je 2. vod 1. satnije 1. bojne. S desne strane ceste prve položaje po kućama držao je 1. vod, a iza njih 3. vod 1. satnije 1. bojne. S desne i lijeve strane ceste na prvim položajima u jarku napravili smo zaklon od drvenih pragova i vreća napunjenih pijeskom.
Odjednom na radiovezi čujem kako netko traži Kleka 10.
- Na prijamu Klek 10, odgovorim.
-Klek 10, ovdje Klek Sani.
Na prve je položaje došao Đurđa, a s njim je bila i Emina. Pokazao sam mu trenutno stanje i rekao da nam treba još pješačkog strjeljiva i protuoklopnih sredstva. Nakon kraćeg obilaska otišao je natrag u pozadinu.
Devetoga listopada bio je lijep sunčan dan. Neprijatelj je od samog jutra topnički djelovao po selu. Čitavo prijepodne bili smo po podrumima. Poslije podne neprijatelj je smanjio intenzitet djelovanja

Đurđa je nabavio motorolu i javio mi da će doći do mene na prvi položaj. Kad je stigao, rekao mi je da mu je šifra na radiovezi Gavran 1. Došao je sa zapovjednikom 1. bojne Ivanom Rašićem. Zapovjednik 1. bojne na sebi je imao američku prikrivnu odoru, na glavi američku kacigu, policijski prikrivni zaštitni prsluk i automatsku pušku kalašnjikov mađarske izvedbe. Rekao mi je da je jučer potpisano primirje između Hrvatske vojske i JNA te da se zbog toga ne smije djelovati po neprijatelju

Oko devetnaest sati, usred topničkog djelovanja neprijatelja po selu, začula se truba na vozilu negdje u razini zapovjedništva 1. satnije 1. bojne.
Pomislio sam: “Koja li to moj tata sada trubi?”, odnosno tko vozi auto usred neprijateljskog djelovanja po selu. Paljba po nama nije prestajala. Oko dvadeset i dva sata počela je padati lagana kiša, a nakon toga neprijatelj je prestao topnički djelovati.
Čitavu smo noć pretraživali položaje tražeći poginule i ranjene. Tada sam saznao da je poginuo Đurđa. Naime, truba koja se čula usred neprijateljskog djelovanja, bila je iz njegova vozila.

17.Listopada
Netko je javio da smo napadnuti i da nam ponestaje strjeljiva. Sjeo je u auto i krenuo iz zapovjedništva u Ilovu kod Papsta po strjeljivo. Kada je sišao na cestu, iza njega je pala mina 120 mm. Raznijela je vozilo i njega. Mrtvo tijelo se naslonilo na upravljač i aktiviralo sirenu. Inače, s Đurđom mi je bilo najlakše i najljepše raditi.
Do tad ovo mi je bio jedan od najtežih i najkrvavijih dana.
Zvonimir je bio zapovjednik 1. satnije 1. bojne poslje toga ga je zamjenio Beluhan,poslao ga je Ante Gotovina da on bude zapvojednik nakon pogbije Zvonimira

Naslov: Anton Tone Pavlović
Autor: Sanja - Ožujka 13, 2008, 14:51:37

Anton Tone Pavlović

Klikni na sliku

(http://slike.hr/slika/antontonepavlovic0th.jpg) (http://slike.hr/slika/antontonepavlovic0.jpg)


Rođen je u Križpolju, pokraj Brinja 21. lipnja 1884. godine. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu na Gornjem gradu. Kao konjanički poručnik ranjen je u Prvom svjetskom ratu pa je zbog toga povučen u pozadinsku službu u Varaždin. Kao i njegov otac narodni zastupnik u Hrvatskom saboru, bavio se politikom te je na trima izborima biran za narodnog zastupnika HSS-a, a potom 1939. imenovan i senatorom.

Kao hrvatski narodni zastupnik za Kotar Brinje bio je sudionik parlamentarne debate 20. lipnja 1928. godine, kada je došlo do krvoprolića u kojem je pobijen dio vodstva HSS-a na čelu sa Stjepanom Radićem. Tada su ubijeni Pavao Radić i Đuro Basariček, a Stjepan Radić je od zadobivenih rana umro tri dana kasnije, a uz njih je teško ranjen i Ivan Pernar, te lakše Ivan Granđa. Djelovanje Tone Pavlovića je puno šire nego što se iz ovog kratkog zapisa da zaključiti. Umro je u Križpolju, 20. travnja 1941.

Naslov: Damir Tomljanović - Gavran
Autor: vuksamotnjak - Kolovoza 19, 2010, 21:18:03

Damir Tomljanović Gavran rođen je 18. travnja 1968. u Krivom Putu. Bio je zapovjednik 1. gardijske brigade - Tigrova za vrijeme Domovinskog rata. Pukovnik Damir Tomljanović - Gavran bio je istinski entuzijast i domoljub, prekaljeni ratnik i zapovjednik. Kao čovjek i borac nije štedio znoj, napore i odricanja, kako sebe samoga tako i svojih suradnika, časnika, dočasnika i vojnika. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo na vrlo zahtjevnoj zadarskoj bojišnici, u odbijanju neprijateljskih napada na naše položaje na Velebitu, često puta u vrlo teškim vremenskim uvjetima, pri čemu je osobno pridonosio da se izdrži i odrade najzahtjevnije borbene zadaće, s nadljudskim naporima. Svojim sveukupnim angažmanom u matičnoj postrojbi kao i na razini brigade, pridonosio je razvoju i rezultatima postrojbe i OS RH, učvršćujući borbeni moral, zajedništvo i duh nepobjedivosti. Poginuo je 17. veljače 1994. godine kod Tulovih greda na Velebitu a  pokopan je na groblju u Krivom Putu pokraj Senja.
[attach=1]
Nositelj je brojnih odlikovanja: Spomenica domovinske zahvalnosti, Red hrvatskog trolista, Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Red kneza Domagoja. Na obljetnicu njegove smrti u njegovu čast, na prijedlog Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 2007. godine u Zagrebu ulica Bundek preimenovana je u Ulicu Damira Tomljanovića Gavrana.

Naslov: Mićo Latas
Autor: vuksamotnjak - Studenoga 08, 2010, 15:13:54

[attach=1]

Mićo Latas poznatiji kao Omer-paša Latas rođen je kao Mihajlo ili Mićo 1806. u Janjoj Gori u općini Plaški a umro je 1871. u Istanbulu. Kao dijete časnika učio je kadetsku školu u Gospiću i stupio u vojsku kao kadet narednik. Zbog pronevjere novca je 1827. pobjegao u Bosnu i primio Islam.
z Banja Luke odlazi u Vidin, gdje boravi neko vrijeme. Kada je došao u Istanbul, postao je učitelj crtanja prijestolonasljednika Abdul Medžida. Postao je pukovnik 1838. godine, a potom paša, kad je Abdul Medžid stupio na vlast. Bio je odličan vojnik. U krvi je ugušio pobune u Siriji, Albaniji i Kurdistanu. Vrlo mlad imenovan je za maršala, tj. mušira. Godine 1848/49. sa Rusima okupirao Dunavske kneževine. Slomio je ustanak bosanskog begovata na čelu sa vezirom Husein-kapetan Gradaščevićem 1850. godine. Oko tisuću najuglednijih aga i begova je pozatvarao, a oko 400 poslao okovane u Istanbul. Godine 1853. uništio bi Crnu Goru, da to nisu spriječile Austrija i Rusija.
U Krimskom ratu 1853. bio je komandant turske vojske na dunavskoj liniji i dobio titulu serdari ekrema (veliki vojskovođa). Potom je učestvovao, sa engleskim i francuskim saveznicima, u opsadi Savestopolja, u borbama na Kavkazu. Ugušio je ustanke u Mesopotamiji. Godine 1861. kada je bio na pomolu rat sa Crnom Gorom, ponovo bi uništio Crnu Goru, da se nije spasla zauzimanjem Velikih sila. Gušio je i grčki ustanak na Kritu 1867. godine i pošto nije do kraja, zbog loše turske flote i nedostatka sredstava, mogao da sprovede blokadu ostrva, sam se povukao 1868. godine. U Parizu je bio 1865. godine kao glavni vrhovni komandant turske vojske.

Naslov: Franjo Šimić
Autor: vuksamotnjak - Studenoga 27, 2010, 18:27:48

(http://i55.tinypic.com/27xm1zl.jpg)

Franjo Šimić rođen je 25. svibnja 1900. u blizini Gospića a poginuo je od četničke ruke u Mostaru 9. kolovoza 1944. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu za vrijeme prve Jugoslavije. U jugoslavenskoj kraljevskoj vojsci je dobio čin pukovnika.

Osnutkom Nezavisne Države Hrvatske priključuje se Hrvatskom domobranstvu i nakon uspješnih borbi s partizanima u Hercegovini dobiva čin zapovijednika 9. pješačke pukovnije i 2. gorskog zdruga od 1941. do 1942.

 U lipnju 1942. imenovan je Poglavnikovim izvanrednim opunomoćenikom za vojne operacije u područjima oko Plive i Rame i velike župe Lašva-Glaž. Ponovno je zauzeo Šuicu i Tomislavgrad. Iste godine dobiva Vojnički red željeznog trolista III. stupnja zbog zasluga u obrani Kupresa i Bugojna. U studenom 1942. imenovan je zapovijednikom 1. domobranske dobrovoljačke pukovnije, gdje ostaje do lipnja 1944. U veljači 1944. dobiva čin generala. Posmrtno dobiva Vojnički red željeznog trolista II. stupnja s hrastovim grančicama a time i naslov viteza.

Naslov: Josip Filipović
Autor: Vera - Studenoga 29, 2010, 09:23:29

Josip Filipović von Philippsberg rođen u Gospiću 28. travnja 1819. umro 6. kolovoza 1889., barun, jedan od najvećih hrvatskih vojskovođa
[attach=1]
Josip Filipović, jedan od najvećih hrvatskih vojskovođa, od samog je početka svog vojničkog života sudjelovao u svim ratovima na tadašnjem području hrvatskog i austrijskog teritorija. Tako je kao zamjenik glavara glavnog stožernog odjela hrvatske vojske god. 1848. i 1849. ratovao u bitkama za Beč, kod Schwechata, Parendorfa, Altenburga i Moora. Josip Filipović se je osobito proslavio u bitki kod Solferina i u austrijsko-pruskom ratu, u kojem je austrijska vojska izgubila, ali su zato hrvatske pukovnije pod njegovim vodstvom razbile talijansku i prusku vojsku na svom dijelu fronte.

Jedno vrijeme Filipović je bio zapovjednik divizije u carskom Beču, a nedugo zatim promaknut je u generalpukovnika austrijske vojske. God. 1878. kad je na prijedlog Engleske Austro-Ugarska Monarhija dobila međunarodni mandat da riješi "veliku istočnu krizu" tako da za zaposjedne Bosnu i Hercegovinu, Filipović je kao jedan od najistaknutijih austrijskih vojskovođa preuzeo zapovjedništvo, prvo 13. vojnog zbora, a potom i 2. armije s kojom je uspješno ostvario zadatak. U ratnoj operaciji sudjelovale su i sve hrvatske pješačke pukovnije koje su uspješno obavile najteži dio rata. Vojskovođa Filipović je tako ušao u Bosnu preko Save kod Broda, te je brzom i vještom akcijom zauzeo Sarajevo 19. kolovoza god. 1878.

Naslov: Matija Murković
Autor: Draža - Studenoga 29, 2010, 11:19:02

MATIJA MURKOVIĆ
( 14.10.1882 - 10.07.1944, 62 god.)


Matija Murković rođen je 14.11.1882 u Stajnici, kotor Brinje, u koljevci tolikih hrvatskih ratnika, narodnih junaka i vojskovođa.
[attach=1]
Nakon završene gimnazije ušao je u Vojnu akademiju u Budimpešti i završio je.
18. kolovoza 1901 stupio je kao časnik u hrvatsko domobranstvo.
Posebnu darovitost iskazao je u vještini mačevanja te je završio «viši mačevalački tečaj» u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt) i uživao ugled jednog od najboljih mačevalaca u Monarhiji.
Od godine 1907 predavao je kao nastavnik na kadetskoj školi zajedničkog ugarsko-hrvatskog domobranstva u Pečuhu.
Pred izbijanje I. Svjestskog rata nalazio se na dužnosti zapovjednika satnije u dočasnoj školi u Zagrebu.
U I. Svjetskom ratu Matija Murković se isticao kao zapovjednik 25. domobranske pješačke pukovnije na frontu u Srbiji. Istekao se je na Drinskoj fronti te je u prodoru V. Austro-ugarske armije prema Valjevu sa svojom bojnom prodro daleko u zaleđe srpskog operativnog razvoja, te zauzeo Baćinovac, koji je branila gotovo cijela srpska divizija. Tu je bio teško ranjen!
Unatoč tome dospio je 1915 god. na rusko bojište gdje je u borbama proveo dvije godine.
U prosincu 1918 sudjelovao je s 1. narodnom karlovačkom pješačkom pukovnijom u oslobođenju Međumurja, otkud su do Božića 1918 (za 21 dan) istjerani Mađari.
O njegovom istupu iz vojske Kraljevine SHS postoji nekoliko nepodudarnih podataka.
- U članku iz «Vojnika» 1944 god. čitamo da je umirovljen godine 1921 u činu bojnika.
- U «Sportslom leksikonu» 1984 god. čitamo da je Matija Murković godine 1922 jugoslavenski oficir.

Do 1941 god. posjeduje i vodi pilanu u Ličkoj Jesenici.

Kao i mnogi drugi hrvatski časnici starojugoslavenske vojske, djelatni i oni već umirovljeni ili otpušteni tako se je i Matija Murković poslije proglašenja NDH reaktivirao, te je postao zapovjednik divizijskog područja u Sarajevu.

5. pješačka  divizija
osnovana 01. 08. 1941 u Sarajevu (ex-bosanska divizija).
U kolovozu 1943 je reorganizirana u brdsku  diviziju
PIJEŠAČKOG REGIMENTA KOMANDANTI SU:
Pukovnik MATIJA MURKOVIĆ     (? 08. 1941 -? 11. 1941)
Pukovnik Anton Prohaska     (? 11. 1941 -?) ? .04. 1942 i ?.04. 1943
Pukovnik  Domanik (?)     (? -?) 03. 1943
 PODLOŽBOST
3. teritorijalni korpus     (studenog. 1941 do kolovoza. 1943)
 Naredba za borbu-bitku  (20. listopada. 1941)
Glavni kvartir- HQ
7. Pješački Rgt.
9. Pješački Rgt.
6. Topništvo (Artillerie-Gruppe) 

1942 godine preuzeo je zapovjedništvo divizije u Bjelovaru.
1943 godine, nakon promaknuća u čin GENERALA, bio je umirovljen.

* Teško ga je pogodila smrt sina Borne, domobranskog poručnika 369 pukovnije, koji je na Istočnom bojištu 16.08.1942 god. u Novoj Prekopki, zapadno od Rostova, bio teško ranjen i 20.08.1942 umro.

General Matija Murković umro je 10.07.1944 u Zagrebu.
* Udovica Beata Murković i sin Božidar - Dodo napuštaju Hrvatsku i nastanili se u Los Angelesu, gdje je Božidar - Dodo radio kao arhitakt.

Smrćom sina Božidar, grana generala Matije Murkovićeva je izumrla.

U Dvoru Murkovića u Stajnici dugo se čuvao izrezak iz srpskih novina gdje je pisalo:
«Matija Murković vijao je naše čete na Crnom vrhu».
]* * * * * * * * * * ** * * * * * * * * * ** * * * * *
Kronologija vojne karijere:

do 1901                   Vojnu akademija u Budimpešti
18.08.1901   stupio je kao časnik u hrvatsko domobranstvo.
< ... >      «viši mačevalački tečaj» u Bečkom Novom Mjestu     (Wiener Neustadt).
od 1907                   nastavnik u kadetskoj  školi ugarsko-hrvatskog domobranstva u Pečuhu.
1914      zapovjednik satnije u dočasnoj školi u Zagrebu.
1914-1918                   zapovjednik 25. domobranske pješačke pukovnije na frontu u Srbiji.
1915      zauzima Baćinovac, koji je branila gotovo cijela srpska divizija. Teško ranjen!
1915-1917                   na ruskom bojištu gdje je u borbama proveo dvije godine.
1918      sudijeluje u oslobođenju Međumurja, do Božića (za 21 dan) istjerali Mađare.
1921      istupa iz vojske Kraljevine SHS
do 1941                   posjeduje i vodi pilanu u Ličkoj Jesenici.
od 1941                   zapovjednik divizijskog područja u Sarajevu.
1942       preuzeo je zapovjedništvo divizije u Bjelovaru.
1943       nakon promaknuća u čin GENERALA, bio je umirovljen.
10.07.1944.    General Matija Murković umro  u Zagrebu.
]* * * * * * * * * * ** * * * * * * * * * ** * * * * *

Nažalost, mi u Hrvatskoj moramo napisati našu vojnu povijest. Ovo što postoji do danas rađeno je na temelju (u znatnom broju slučajeva) neprovjerenih podataka. Jasno je da je Matija Murković u Srbiji 1914. godine iskazao jedno vrhunsko junaštvo. Istina je slijedeća: Početkom studenog 1914. godine XIII zagrebački zbor ( ili korpus) vodi teške borbe u poznatoj Kolubarskoj bitci. Lošim zapovijedanjem austrijskog generala Potioreka nastupa konfuzija u borbi,  kada na nižim razinama dolazi do  totalne pomutnje koja će na kraju natjerati austro-ugarsku vojsku na (bespotrebno) povlačenje iz Srbije. U tim vrlo teškim i krvavim bitkama iskazano je junaštvo satnika Matije Murkovića. Hrvati su se posebno iskazali u osvajanju uzvisina s kojih su Srbi kontrolirali komunikacije i prilaze u dolinama rijeka. Ustrojene su posebne gorske brigade koje su bile obučene i opremljene za te svrhe i vrlo teške zadaće. Matija Murković bio je tada pripadnik 25. domobranske pukovnije u čijem je sastavu zapovijedao bojnom (bataljunom). On je u toj borbi uspio osvojiti vrlo važnu uzvisinu Baćinovac. Dakle, ne naselje nego uzvisinu u širem prostoru Rudnika, koja je bila izuzetno bitna za daljnji prodor austrougarske vojske u srce Srbije. On je na Baćinovcu zarobio oko 1000 vojnika (Srba). Zatražio je pomoć za ojačanje položaja od zapovjednika pukovnije ali je radi lošeg sustava zapovijedanja nije dobio.
Kada su Srbi saznali da nasuprot njih stoji jedna bojna (oko 500 ljudi), general Živojim Mišić naredio je napad s dvije pukovnije koje su prisilile Murkovića na povlačenje, čime je dovedena u vrlo težak položaj divizija u čijem je sastavu ratovala 25. pukovnija, a time i cijelu austro-ugarsku vojsku. Ne samo što su bili veliki gubici, znatan broj Hrvata je pao u zarobljeništvo. Računa se negdje oko 70.000 vojnika iz cjelokupnog sastava AU vojske. Iduće godine, kada je Bugarska ušla u rat i dovdene njemačke snage, Srbi su bili primorani na povlačenje prema Albaniji i u tom povlačenju stradao je velik broj zarobljenika. Računa se da je svaki četvrti uspio preživjeti.

Naslov: Juraj (Juco) Rukavina
Autor: vuksamotnjak - Prosinca 03, 2010, 00:49:52

[attach=1]

Juco Rukavina rođen je 4. veljače 1898. u Perušiću. Završio je gimnaziju u Gospiću, a zatim vojne škole u Austro-Ugarskoj. Formiranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba postaje kapetan žandarmerije. Umirovljen je krajem 1920-ih a služio je u Makedoniji. 1932. pristupa Ustaškom pokretu i postaje najistaknutija osoba Ličkog ustanka. Uhićen i ljeti 1933. osuđen na kaznu smrti, koja mu je preinačena na 12 godina robije. Godine 1939. bio je pomilovan i pušten iz zatvora, ali već početkom iduće godine ponovo je zatvoren u Lepoglavi, a zatim interniran u Krušćici, gdje ostaje do Travanjskog rata 1941. U rasulu nastalom nakon napada sila osovine na Jugoslaviju, grupa interniraca među kojima je i Rukavina razoružavaju stražare i proglašavaju uspostavu nove vlasti u Perušiću. Poglavnik Ante Pavelić imenovao ga je zapovjednikom Ustaške vojnice 16. travnja 1941.; od lipnja 1941. ima čin pukovnika. Vodio je akcije u Lici, u kojima su provedene masovne likvidacije Srba. U slijedećim godinama obavlja razne dužnosti u Ustaškoj vojnici,, djelujući na području Like, Sjeverne Dalmacije i Zapadne Bosne, gdje se vode borbe s partizanima, a prisutne su i snažne četničke snage pod zaštitom Talijana i kasnije Nijemaca. Nakon pada NDH zarobili su ga Englezi kod Bleiburga i već 17. svibnja 1945., sa grupom drugih ustaških čelnika, predali komunističkim vlastima Demokratske federativne Jugoslavije. Na suđenju pred vojnim sudom II. armijske oblasti, koje je trajalo samo jedan dan i bez ijednog saslušanog svjedoka, prijeki je sud devetoricu iz te grupe, među kojima je bio i Rukavina, osudio na smrt i kazna je izvršena strijeljanem. (U toj grupi bili su i predsjednik vlade NDH Nikola Mandić, ministar Mile Budak i dr.)

Naslov: Odg: Lički vojnici, časnici.....
Autor: Mile - Ožujka 13, 2011, 17:10:51

(https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/45/Vukovic-pod.jpg/220px-Vukovic-pod.jpg)

Janko Mihovil Aleksandar pl. Vuković Podkapelski (Jezerane, 27. rujna 1871. - Pula, 1. studenog 1918.)

Te noći od 31. listopada na 1. studenoga 1918., pred pulskom lukom talijanski razarač spustio je u more splav s vlastitim pogonom. Na njoj su se nalazili talijanski diverzanti 27-godišnji inženjer Raffaele Rossetti i godinu dana mlađi liječnik Raffaele Paolucci. Zaplovili su prema osvijetljenoj luci i cilju svoje zadaće, Viribusu Unitisu. Pod trup su oko pet sati postavili mine. Pri odlasku su primijećeni i uhićeni, dan je znak za napuštanje broda, ali je eksplozija u 6 sati i 50 minuta potresla brod koji se prelomio, nagnuo i počeo tonuti. Lomljava je bila strahovita, teški 305 mm topovi su se otkidali, a kapetanski most na kojemu je stajao Janko pl. Vuković Podkapelski je pucao. Članovi posade vidjeli su ga kako stoji pokraj golemih topova. Jedna željezna greda otkinula se i udarila o kapetanski most. Deset minuta poslije sedam sati prvi zapovjednički brod hrvatske mornarice potonuo je na dno zaljeva. Odnio je na morsko dno prvog zapovjednika i admirala Janka pl. Vukovića Podkapelskog, zajedno s oko 400 časnika i mornara. Nedugo zatim na kapelici Mornaričkog groblja u Puli pojavila se spomen-ploča s posvetom hrabrom admiralu koju je postavila njegova udovica. Iako je upućena nota Antanti da je Narodno vijeće preuzelo mornaricu i da nije u ratu sa silama Antante, već sljedeću noć potopili su ga talijanski diverzanti, a uskoro je Antanta preuzela svo brodovlje kao ratni plijen.

Velika maketa  SMS  Viribus Unitisa u muzeju povjesti  rata u Beču.

Spomen ploča koja se nalazi u  muzeju povjesti rata u Beču.

Slike poslao naš član Mikulandro. Hvala!

Klikni na slike i povećaj ih.

[attach=1] [attach=2]

Naslov: Josip Filip Vukasović
Autor: vuksamotnjak - Kolovoza 05, 2011, 11:33:43

(http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10562/barun_filip_vukasovic.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10562/barun_filip_vukasovic.jpg)

Hrvatski ratnik i graditelj barun Josip Filip Vukasović rođen je u Sv. Petru (Bruvno) 1755. Ratovao je sa svojim postrojbama diljem Europe, a ponajviše u Italiji i Francuskoj. Poznat je kao graditelj Lujzinske ceste, ceste od Senja do Sv. Jurja i od Senja do Novog Vinodolskog, a realizirao je i mnoge druge graditeljske projekte. Umro je od posljedica ranjavanja na bojnom polju protiv Francuza 1809. te je pokopan u Beču. Smrću njegovog sina Filipa 1844. izumrla je muškoj liniji ova slavna senjska plemićka i uskočka obitelj.

Kao časnik Ličke graničarske pješačke pukovnije sudjelovao je 1778. i 1779. u bavarskim nasljednim ratovima te se nakon ovih ratova vratio u svoju regimentu (pukovniju) u Liku.Od vojnika Crnogoraca, Austrijanaca i Ličana sastavio je dobrovoljačku pukovniju "Gyulay" te je unaprijeđern u čin dopukovnika i postao zapovjednik spomenute pukovnije. Godine 1790. vratio se u Ličku graničarsku pukovniju te 1794. godine postaje zapovjednik Ličke graničarske pukovnije. U posljednjoj borbi 1809. borio se sa svojom divizijom kod Asperna te na kraju kod Wagrama, gdje je 6. srpnja smrtonosno ranjen te je poslan na liječenje u Beč, gdje 9. kolovoza 1809. godine umire od posljedica ranjavanja. Filip Vukasović bio je i poznati graditelj cesta, a izgradio je Lujzinsku cestu od Karlovca do Rijeke te ceste od Senja do Svetog Jurja i od Senja do Novog Vinodolskog. Kao iskusni vojni inženjerac osim cesta bio je realizator i drugih važnih graditeljskih projekata. Kažu da je slavni graditelj Lujzinske ceste tvrdio "da sve može novac i Primorac".

Najpoznatiji je član obitelj Vukasović. Vukasovići se u Senju se javljaju u prvoj polovici 16. st., oko 1537., tj. nakon pada Klisa pod Osmanlije, kada se nekoliko članova ove obitelji doseljava u Senj. Članovi ove obitelji kao graničarski časnici služili su u raznim vojničkim posadama Senjske kapetanije i Vojne krajine. Stekli su ugled kao iskusni časnici pa su i odlikovani od austrijskog cara te stekli plemstvo i grb. Godine 1665. dobili su i senjsko plemstvo i bili uvedeni u gradski patricijat. Plemstvo je dobio od cara Leopolda I. 28. siječnja 1667. senjski vojvoda Vinko Vukasović, a plemstvo je potvrđeno na Hrvatskom državnom saboru 1719. Godine 1714. dodijeljeno je viteštvo senjskim plemićima Vukasovićima: Petru, Jurju, Filipu, Antonu i Vinku. Kao bogati građani i plemići u Senju su imali raskošnu baroknu kuću s renesansnim balkonom i pročeljem. U toj kući je tri puta boravio austrijski car Josip II., pa se i danas ova građevina zove "kuća Marije Terezije" (u kojoj je danas smješten Gradski muzej).

 Ovdje možete pogledati video isječak o njemu (http://www.mojnet.com/video-filip-vukasovic-graditelj-lujzijane/e570bc2ce6f722d7f827)

Naslov: Odg: Damir Tomljanović - Gavran
Autor: Draža - Veljače 17, 2012, 13:22:09

Dana 17. 2. 1994.god., od srbočetničko-agresorskog metka, poginuo je legendarni zapovjednik "Tigrova" Damir Tomljanović-Gavran.
Povodom
obilježavanja 18. godišnjice pogibije zapovjednika i heroja Domovinskog
rata Gavrana, u Krivom Putu kod Senja, njegovom rodnom mjestu i mjestu
njegova ukopa, u petak 17. 2. 2012 biti će održan komemorativni skup te
polaganje vijenaca od strane institucija vlasti RH, mnogih
braniteljskih i civilnih udruga, branitelja i domoljuba koji istinski
vrednuju doprinos ovog našeg Heroja u Domovinskom ratu, a nakon
komemoracije održat će se svečana misa zadušnica u župnoj crkvi Gospe
Snježne.
Kao što je prethodno napomenuto, prije 18 godina Damir
Tomljanović-Gavran polaže svoj život na vrletima planine Velebit u obrani strateški važnog područja za obranu a kasnije i za oslobađanje naše Domovine. Upravo zbog te činjenice, da se planina Velebit nalazi na području Zadarske županije i da je obrana ovoga položaja imala
ključnu ulogu u funkcioniranju grada Zadra i Zadarske županije,protekle godine političke vlasti grada odlučile su imenovati trg na Bilom Brigu imenom Damira Tomljanovića - Gavrana. Osim Velebitske bojišnice, Gavran se istakao i na mnogi drugim bojištima diljem Domovine.

[blink]Klik[/blink]

[attach=1]

Naslov: Barun Juraj (Đuro )Rukavina "Vidovgradski"
Autor: Draža - Listopada 13, 2012, 21:40:32

[attach=1]

Barun  Juraj (Đuro) Georg Rukavina"Vidovgradski"  (Trnovac, 1777.-Temišvar, 1849.), vojne  škole  je zavšio u Gospiću,  koji je bio središte Gospićke  pješačke  graničarske pukovnije, a u gradu je djelovala i srednja vojna škola za školovanje dočasnika  Ličke pješačke  graničarske pukovnije.  Bio je austrijski i ugarski naslovni  barun,podmaršal,general topništva,brigadir Banske brigade, sin je Dujma (Duje),krajiškog časnika,kojemu je zbog odanosti austrijskom dvoru i revnosti u izvršavanju vojničkih  dužnosti  1800.  podijeljeno austrijsko nasljedno plemstvo s plemićkim pridjevkom "od Vidovgrada".  Hrvatski ban Franjo Vlašić izabrao ga je za potkapetana Hrvatskog Kraljevstva. U Temišvaru  se oženio 1810.godine Cecilijom Volgenut  pl. Greiftal. Kao kadet stupio je 1793.u Ogulinsku pješačku graničarsku pukovniju s  kojom je 1794.bio na bojištu u Italiji,a u Austrijsko-francuskom ratu  bio je uvijek na prvoj crti bojišta.[size=78%]Kao mladić od 18. godina sudjelovao je 1795. u bici protiv Francuza kod San Giacoma u Italiji   te  je  dobio   za  junačko vojničko  držanje zlatnu vojničku medalju.[/size] Sudjelovao je u borbama u Tirolu (Cvalian) 1796.( te godine je promaknut u čin zastavnika austrijske vojske),  a zatim je sudjelovao  u borbama  u Trientu  1801.i 1809.kod Landshuta.Godine 1800.   promaknut  je  u čin  poručnika,a ubrzo i u čin natporučnika austrijske vojske. U bici kod Asperna,1809.unaprijeđen je u majora,ali je teško ranjen pa  morao napustiti  bojište. Godine 1814. ratovao  je  kod Mantove,  a nakon završenih ratova protiv Napoleona 1814.vratio se u domovinu.Nakon  bitke kod Mantove u Italiji,gdje  je Juraj Rukavina vodio tri satnije  hrabrih Ličana,  Napoleon je  rekao: " Osvojio bi čitav svijet, kad bi imao takvih vojnika, kakvi su Ličani i drugi graničari". Od godine 1814.do 1818.bio je potpukovnik Otočke pješačke  graničarske  pukovnije ,a 1818. godine  preuzeo je zapovjedništvo Ogulinske pješačke graničarske pukovnije.Od godine 1829.,kao generalbojnik  imenovan je brigadirom Banske brigade sa sjedištem u Petrinji,a tu visoku vojničku dužnost obnašao je sve do 1833.godine.

Naslov: Odg: Juraj (Juco) Rukavina
Autor: Draža - Listopada 13, 2012, 21:59:32

Vuče ovo na slici nije Juco Rukavina,već Barun Juraj Georg Rukavina"Vidovgradsi"

Naslov: Odg: Juraj (Juco) Rukavina
Autor: vuksamotnjak - Listopada 14, 2012, 20:21:19

Hvala na upozorenju, evo sređeno

Naslov: Odg: Damir Tomljanović - Gavran
Autor: Draža - Veljače 16, 2013, 14:45:45

[attach=1]

Povodom obilježavanja 19. godišnjice pogibije zapovjednika i heroja Domovinskog rata Damira Tomljanovića - Gavrana, u Krivom Putu kod Senja, njegovom rodnom mjestu i mjestu njegova ukopa, u nedjelju 17. 2. 2013. godine u 11:00 sati biti će održan komemorativni skup te polaganje vijenaca od strane institucija vlasti, mnogih braniteljskih i civilnih udruga, branitelja i domoljuba koji istinski vrednuju doprinos ovog našeg heroja Domovinskog rata, a nakon komemoracije održat će se svečana misa zadušnica u župnoj crkvi Gospe Snježne.

Naslov: Odg: Damir Tomljanović - Gavran
Autor: Draža - Veljače 18, 2013, 16:03:25

[attachimg=1]

Naslov: Odg: Damir Tomljanović - Gavran
Autor: Draža - Veljače 18, 2013, 19:55:34

Jučer je u Krivom Putu kod Senja obilježena 19. godišnjica pogibije heroja Domovinskog rata Damira Tomljanovića Gavrana, najmlađeg pukovnika Hrvatske vojske i legendarnog zapovjednika 2. pješačke bojne 1. gardijske brigade »Tigrovi«.
Uz Gavranove najmilije i brojne mještane na komemoraciji su počast junaku odali izaslanstvo Oružanih snaga i Ministarstva obrane, Udruga ratnih veterana 1. gardijske brigade »Tigrovi«, Udruga Tigar 90/91 Rakitje, Zbor Udruga veterana gardijskih postojbi, Udruga specijalne policije, Udruga pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika »DT Gavran« i Udruga Izviđača »DT Gavran«, predstavnici braniteljskih udruga županije Zadarske i Grada Zadra, Udruga Hrvatske ratne mornarice, Hvidra Zagreb, Odbor za branitelje HDZ-a, izaslanstva gradova Senja, Zadra, Otočca i Gospića, općina Starigrad Paklenica i Poličnik te predstavnici Mjesnog odbora Krivi Put i NK Bunjevac-Gavran i predstavnici DVD-a Senj.
Danas se s ponosom prisjećamo našeg »Tigra« Damira Tomljanovića Gavrana. Želio je Damir dati svoj doprinos onako kako je hrvatski čovjek kroz stoljeća želio i nadao se, a upravo je naš naraštaj od Boga dobio tu priliku. Pozivam vas da očuvamo sjećanje na našeg Gavrana, na svenaše žrtve, na našu snagu i zajedništvo, da ponosno i hrabro kročimo u budućnost po ovome napaćenom, ali ponosnom tlu hrvatske zemlje jer djela naših poginulih, ranjenih i nestalih branitelja poruka su i putokaz budućim naraštajima kako se voli i brani jedina nam domovina, rekao je na komemoraciji predsjednik Udruge ratnih veterana 1. gardijske brigade »Tigrovi« brigadni general u mirovini Tomo Medved.

Kako bi odali počast svome suborcu, Udruga pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika »Damir Tomljanović Gavran« u suradnji s gradonačelnikom Grada Zadra Zvonimirom Vrančićem organizirala je prijevoz autobusom od Zadra do Krivog Puta. Osim članova Udruge, Gavranovih suboraca i predstavnika braniteljskih udruga županije Zadarske i Grada Zadra u Krivi Put su doputovala i djeca članovi Udruge Izvidača »Damir Tomljanović Gavran«. Gosti iz Zadra zapalili su svijeće na krivoputskom trgu ispred spomen-obilježja Gavranu, a Damirovoj majci Mariji uručili su Damirov portret. Nakon komemoracije u župnoj crkvi Gospe Snježne održana je svečana misa zadušnica koju je predvodio vojni kapelan don Milenko Majić. Među okupljenim štovateljima Gavrana bili su, između ostalih i generali Mladen Markač i Josip Lucić te stožerni brigadir Zdravko Andabak.

Tu je bila nazočna i naša Draža koja se potrudila da sve to lipo poslika. Hvala Dražo! ( Mile)

[blink]Klikni na sliku i povećaj[/blink][/b]

[attach=1] [attach=2] [attach=3]
[attach=4] [attach=5] [attach=6]
[attach=7] [attach=8] [attach=9]
[attach=10] [attach=11] [attach=12]
[attach=13] [attach=14] [attach=15]
[attach=16] [attach=17] [attach=18]
[attach=19] [attach=20] [attach=21]

Naslov: Odg: Damir Tomljanović - Gavran
Autor: Mile - Veljače 24, 2013, 19:21:05

Damir Tomljanović Gavran, 19. obljetnica pogibije (http://www.youtube.com/watch?v=sHTEgKxGPlM#ws)

Naslov: Odg:Grivičić Đuro
Autor: Draža - Ožujka 26, 2013, 11:05:48

Grivičić Đuro iz Kosinjskog brda u Perušiću. Bio je generalmajor. Odlikovao se u ratu Italije. Umro u Grazu godine 1870. ;zapravo se ubio, jer je imao američki dvoboj s mađarskim ministrom predsjednikom Andrassyem.

Naslov: Odg:Orešković barun Tomo
Autor: Draža - Ožujka 26, 2013, 11:13:17

Orešković barun Tomo od Breitenthurna rodio se u Širokoj Kuli, po kojoj se i zove v. Breitenthurm..S 15 godina stupio je u vojsku. Sudjelelovao je u sedmogodišnjem ratu s Ličanima. Kao major kod Slunjana vojevao je u bavarskom nasljednom ratu. Godine 1778. osobito se istakao kao major u navali kod Niklasberga, pa mu je zato 8. IX.1778. podijeljen red Marije Terezije. Bio je poslije pukovnik kod đurđevačke pukovnije, gdje je i umirovljen. Umro je 1789. godine u Zagrebu.