Gacka i Otočac, kao sjecište puteva između Sjevernog Hrvatskog primorja i Zapadne Bosne, te Središnje Panonske Hrvatske i Dalmacije, pogodovao je razvitku trgovačkog prometa. To je vrlo rano omogućilo stvaranje prvih industrijskih poduzeća (Poljoprivredne zadruge, Pivovare itd.). Naročito je razvitku gospodarstva, razvitku naselja i stvaranju trgovačkih veza pogodovalo u 19. st. Razdoblje mira. U to vrijeme došlo je do razvitka bankarskog sustava, a na prostoru Gacke i Otočca dioničke štedionice. Ideja osnivanja ovakvih štedno-kreditnih institucija, koje primaju na čuvanje i u ukamaćivanje uštedu širokih slojeva stanovništva nastala je u Engleskoj, a njen začetnik je bio Daniel Defeo (pisac romana („Robinson Crusoe“). Zbog nerazumijevanja tadašnjih vladajućih krugova, ideja nije ostvarena, pa je prva štedionica osnovana 1778.g. u Hamburgu, zatim u Bernu 1787.g., Baselu 1792.g.Genovi 1794.g. Engleskoj 1798.g., Parizu 1819.g. to je razdoblje kada se nakon ukidanja feudalizma, razvijaju kapitalistički odnosi. Kako je u to vrijeme Hrvatska bila izrazito agrarna zemlja, za proces stvaranja novih proizvodnih odnosa presude su bile transformacije u bankarstvu, prometu, obrtu, industriji. Posebno važnu ulogu imao je kreditni kapital, na koji su utjecali Hrvatsko-ugarska nagodbu (sklopljena 1868.g. ), te razvitak kreditnih institucija i kreditnog potencijala. Prema ovoj Nagodbi Hrvatska je morala plaćati 6,44 % za pokriće zajedničkih troškova Monarhije. Za Hrvatsku, ne povoljne odredbe ove nagodbe, bile su izvor stalnih sukoba Hrvata i Mađara što je nakon pedesetogodišnjeg trajanja Nagodbe dovelo do raskida veze s Mađarskom 1918.god. Do sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe kod nas je radila samo jedna kreditna institucija-Prva hrvatska štedionica osnovana 1846.g.,u Zagrebu, s početnim kapitalom od 40.00 forinti. Među osnivačima bilu su :g.Dimitrije Demetar, Ljudevit Gaj, grof Kulmer, te Ivan Mažuranić. Štedionice su imale važnu ulogu u mobiliziranju i propagiranju štednje, a novčana sredstva, tako prikupljena korištena su za odobravanje kredita stanovništvu za pokriće različitih potreba, te razvitak komunalnih uređaja i ostalih lokalnih potreba stanovništva. Njihovo djelovanje je bilo uglavnom usmjereno na ona područja koja su ostala izvan djelovanja ostalih vrsta banaka (centralne, komercijalnih, razvojnih,poslovnih). Otočac, grad bogate i burne prošlosti u to vrijeme je nastojao pratiti tijekove razvitka bankarstva i tržišta vrijednosnih papira. Tako je (prema dostupnim podacima)osnovano Otočka dionička štedionica na sjednici glavne skupštine 24.4.1898.g. Tom prigodom donesena su Pravila Otočke dionice štedionice. Njeni osnivači bili su gospoda: Štefan Schegavčić, G.Murgić, Josip Usmijani, Pave Pavelić, Blaž Devčić, Marko Miletić, Jure Žagar, Šandor Perc, Dujo Milinkovič, Stjepan Dubravčić i D.Vuksan. Ovim Pravilima navedeni su razlozi osnivanja društva načina rada, te kroz 4 poglavlja propisani načini upravljanja društvom.
I.poglavlje
1.POSLOVI DRUŠTVA-primanje i ukamačivanje novca za uložnice i na tekuće račune, davanje predujmova na zlatnu i srebrnu robu, vrijednosne papire, davanje zajmova, kupovanje i prodaju efekata, dionica za račun trećih osoba te obavljanje bankarski i mjenjačkih poslova
2.PITANJA GLAVNICE, DIONICE, DIONIČARE-dionička glavnica je ustanovljena na 80 000 austrijskih kruna(40 000 forinti), koje su podijeljene na 800 dionica po 100 kruna (50 forinti), a glasile su na donositelja i iznos od 100 kruna, a u knjizi dionica je imala svoj list na kojem su bilježene sve promjene. Svaki dioničar je srazmjerno posjedovanju broja dionica u imethu, sudjelovao u ostvarenoj dobiti štedionice. Člankom 7. Ovih Pravila vlasništvo na dionicama se moglo prenijeti ustupanjem, nasljedstvom, zapisom ali tek nakon što je u knjizi dionica obavljen prijenos na drugoga pri čemu su se društvu plaćale dvije krune prepisnine. Sljedećim člankom je bio obrazložen postupak obavještavanja (tri puta putem hrvatskih službenih novina), dioničara koji blagovremeno ne bi izvršili uplatu dionica, nakon čega su gubili pravo na dionice, a neuplaćeni obroci bili bi razvrstani u pričuvu društva. U tom slučaju ravnateljstvo društva je moglo dionice rasporediti ili putem suda pokušati naplatiti.
Izvor:
A.Katunarić, Principi i banka poslovanja, Zagreb 1981.g.
T.Timet:Prilog ekonomskoj povijesti Hrvatske 19 i 20 st.
D.Feketar:Hrvatski zemljopis, Zagreb, studeni 1994.g.
DIONICA
HRVATSKE DIONIČKE ŠTEDIONICE U OTOČCU
(http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/thumb_steddionica.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/steddionica.jpg)