OTKRIĆE GLAGOLJAŠKE ŠTAMPARIJE U KOSINJU I NJENA AKTIVNOST
Trebalo je da prođe preko dvije stotine godina od onih vremena kad su Karaman i Sović zabilježili prve vijesti o izdanjima glagoljaške štamparije u Senju: stoljeće i četvrt otkad je Šafarik publicirano njihove vijesti u jednom svom fundamentalnom i tada veoma poznatom djelu; točno stotinu godina što je Barčić štampao prve fragmente senjskog Misala u svojoj Chrestomathiji; sedamdeset i jednu godinu od Ivančićeva otkrića o radu glagoljaške štamparije u Senju potkraj XV st. a, šezdeset i tri god. Od Asbothova poziva, da se nađe neki Hrvat koji će shvatiti sav značaj tog pitanja za hrvatsku kulturnu historiju, te se prihvatiti posla – i više ne prepričavati ono što su rekli drugi prije njega, nego pokušati da stvari sagleda svojim vlastitim očima.
Držim da mi je dosadašnjim redovima uspjelo ovo vrlo važno pitanje pokrenuti s mrtve točke, a taj moj napor shvatlili su tako i drugi.
Baveći se već decenijima pojedinim bibliološkim pitanjima, sagledavajući knjigu, koja
je nesumnjivo najsnažniji medij ljudske kulture do danas, najdjelotvorniji instrument humanizacije čovjeka i najsigurniji most među narodima i najpogodnije sredstvo za kukuliranje i širenje svekolikog ljudskog znanja—hiljadama godina unazad i hiljadama godina unaprijed – polazeći od tih saznanja, ali sagledavajući knjigu kao materijalni fenomen u njenom razvoju i transformacijama kroz stoljeća i milenije, i to uvijek, a naročito naglašenim interesom za našu vlastitu knjigu, za njenu ulogu u razvitku naših naroda, više je nego logično da sam morao „zagristi“ da je bilo neophodno da „zagrizem“ kako ćemo to još vidjeti a upravo djevičanski netaknuto pitanje problematike najstarijih hrvatskih štamparija i izdavačkih kuća.
To kompleksno pitanje i taj veoma skliski teren, kome su do tada svi mudro izricali, zahtijevali su čovjeka, koji bi bio voljan da ga uzme u detaljniji pretres, svjestan da se pri tome može sukobiti i s neuspjesima i poskliznuti, ali isto tako znajući da samo hrabri moreplovci koji se ne boje zaploviti u nepoznato mogu pretendirati da pronađu i iznesu nešto novo. Ali dakako da je suvišno naglašavati, da ni sama dobra volja tu nije dovoljna.
Ukratko među mnogima ne neriješenima, kao što već rekoh djevičanskim pitanjima iz hrvatske kulturne povjesti, preciznije povjesti hrvatske knjige, naišao sam na tri veoma krupna pitanja za koja sam smatrao, da preko njih nikako ne bih smio preći, a da im bar ne pokušam naći neko riješenje:
1) Zaiteresirao sam se za izvor golih vijesti nekih koji su samo spominjali Kosinj kao mjesto u Hrvatskoj gdje su se štampale knjige.
2) Zainteresirao sam se za pitanje mjesta štamparije najstarije hrvatske i ujedno južnoslavenske knjige: Misala iz 1483.g., za koju se tvrdilo da je „sigurno““svakako“ bez ikakve sumlje pod izvjesno „kako po svemu zaključujemo „morao biti štampan u Mlecima“……..itd. S tim mišljenjem, koja su preko stotinu godina svi naši dosadašnji autori samo varirali i nekritički prepričavali jedan od drugoga, ja se nikako nisam mogao složiti jer za to nisam nigdje vidio niti jednog plauzibilnog argumenta. Najjači i jedini „dokaz“da taj Misal morao biti štampan u Vaneciji bio je da tako savršeno izvedeni posao i tako golemi rad nebi mogao biti djelo naših ljudi, na našem domaćem tlu, odnosno „da je prvi glagoljski Misal m o r a o biti štampan u tadašnjem središtu tipografske vještine, tj. u Veneciji i to samo „ s obzirom na uglednost izdanja uopće, a posebno na čitkost i ljepotu samih slova. Sva ta i takva shvaćanja – odbio sam u priori.
3) Zainteresirao sam se za drugu po redu hrvatsku i ujedno južnoslavensku knjigu, glagoljaški Brevijar iz god. 1491. od koga se sačuvao jedan jedini primjerak, koji se čuva u Venecijankoj biblioteci San Marco, a za koji se u našoj nauci uopće nije znalo, iako je o njemu još god. 1896. u jednoj publikaciji talijanske akademije objavljena čitava monografija.
Ispitujući ta tri problema, došao sam do ovih zaključaka:
Vijest o staroj štampariji u Kosinju, potječe od senjskog biskupa Sebastijana Glavinića (1630-1697) koji je preuzimajući nakon izgona Turaka, Liku i Krbavu pod jurisdikciju svoje biskupije, putovao po tim krajevima god. 1691/2 i vodio o tome putni dnevnik. Došavši u Kosinj – u kome je tom prilikom, prema Schematismusu cleri Segniensis, pro anno Domini 1836, osnovao župu (i to u Gornjem Kosinju)—zabiilježio je.
„Odavde prešavši planine i šume silazeći stiže se u Kosinj (tj.grad).
Utvrda se nalazi na uzvisini i od nje su preostale samo ruševine. Bogat je nepresušnim izvorima. Da je ovo mjesto za vrijeme onih kršćana, koji su to prije obitavali, bilo slavno i nadaleko poznato – vani i u zemlji—dokaz su štampani Ilirski brevijari, koji su ovdje štampani, kao što se to čita u bilješci onih brevijera kojima se sada služe svečenici glagoljaši pri i tanju kanonskog časoslova. Prije je narod slavio Boga u ovom kraju u sedam crkava. Još postoji mjesto, gdje je bio samostan pustinjaka (eremita) Svetoga Pavla, prvog anahorete“.
Nakon svestranog provjeravanja toga teksta i vjerodstojnosti Glavinića kao povjesnog svjedoka doša sam do zaključka da u taj tekst možemo imati puno povjerenja.
„Ako se Glavinić – zaključio sam — dosada pokazao kao pouzdan povjesni svjedok u svim drugim prilikama, nema nikakvog razloga da posumljamo u vjerodostojnost baš tog njegovog podatka ,u kojem on kao biskup govori o brevijerima ,kojim ase služe svečenici u njegovoj biskupiji a na kojim aje on svojim očima pročitao da su štampane u KOSINJU.Štoviše on o tim brevijerima govori kao o nečem što je bilo opčenito poznato ,pa zbog toga i ne navodi neke pobliže podatke ,a kao biskup on je svojim mnogobrojnim vizitacijama imao mnogobrojne prilike , da se na licu mjesta kod mnogih župnika ,osvjedoći da se oni njima služe pri čitanju kanonskih časoslova .
Pored svega toga Glavinićevo svjedočanstvo nije ni metaforično dvosmisleno ili u bilo kojem pogledu neodređeno; naprotiv ono je sasvim određeno i izričito ,a čitav izvještaj je tako suh i prepun činjenica ,da se ono zaista ne može shvatiti nikako drugačije ,nego upravo onako kao jest.
To Glavinićevo svjedočanstvo podupire i niz drugih dokaza koje mi je do sada uspjelo prikupiti ,prije svega veoma živa tradicija koj aje kod naroda u tom kraju prenosi već stolječima s koljena na koljeno ,a koj aje vezana uz jedan određeni i sasvim konkretni lokalitet u Kosinjskom Bakovcu.Ta trdaicija je i danas veoma živa
Ako taj lokalitet ,uz koji narodna tradicija stavlja red prve hrvatske glagoljaške tiskare , na licu mjesta usporedimo s gore citiranim Glavinićevim tekstom vidjet čemo da se zaista“ utvrda nalazi na uzvisini“ a od objekta za koji je on zaključio da su preostale samo „ruševine“ danas je nestao s lica zemlje,za laičko oko i posljednji trag.Međutim prema usmenom obaviještenju Vladimira Mirosavljevića rekognosciranje terena i prve pokusne sonde poklazuje da se tu zaista nalazio srednjovjekovni burg, izuzetnih dimenzija.
Klikni na slike da se povećaju
(http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/normal_1.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/1.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/normal_2.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/2.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/normal_3.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/3.jpg)
Štoviše stroga naučna verifikacija povijesnih vijesti i ovih i onakvih zaključaka i teza kao i mojih osobnih impresija na licu mjesta u jesen god. 1960. kad su me moja istraživanja prviput dovela u KOSINJ ,izvršena pos vim principima arheološke nauke ,kao rezultat iskapanja koja je izvršila jedna naučna ekspedicija ustanovila je n e d v o j b e n o da je u Kosinju cvjetao bujni kulturni život u protohistorijskim vremenima , u vremenima Jopada i Ilir( tamo pred nekih 3000 godina);predrimska, ranorimska ,rimska i kasnorimska civilizacija ;da je tu ostavila tragove kulturnog ranog srednjeg vijeka. Kao i poznatog srednjeg v ijeka ---sve do onih dana kad je tu djelovala prva hrvatska i i prva općejugoslovenska štamparija.I ta iskapanja dala su upravo iznenađujuće bogate rezultate ,koji dokazuju jezikom hladnih i neosporenih naučnih činjenica da je tu, kroz stoljeća i tisućljeća ,cvjetao bujan kulturni život u kojem kontinuitet nikada nije bio prekidan kroz najmanje tri do pet hiljada godina ,a u kojem kosinjska štamparija stoji samo kao normalni i logički, skoro bih rekao neizbježni završetak, kruna, rezultanta svega svega onog što se na tom tlu događalo prije toga, kroz stoljeća i mijenije.
Do sličnih zaključaka dolazimo i daljnjim ispitivanjem Glaviničeva teksta.Zaista u najneposrednijoj blizini tog srednjovjekovnog grada,kule Ribnik ,samo neku stotinu metara udaljeno od gradskih zidina (danas dakako samo još temelj ispod zemljine razine) nalazi se „nepresušeni izvor“koga navodi Glavinić ,s izvanrednom vodom ,koji je i danas aktivan,a za koji se u selu tvrdi da nije nikada presušio.
Karakterizirajući Kosinj,Glavinić kaže „Da je ovo mjesto za vrijeme onih kršćana koji su tu prije obitavali (tj. Prije dolaska Turaka ,prije 1493—ZK.),bio slavno i nadaleko poznato,vani i u zemlji….“Ako uvažimo da je Kosinj (u donekle filozoški deformiranom obliku –Khessin)ucrtao u svoj čuveni geografski atlas čitavog svijeta TheatrumOrbis Therarum slavni holandski geograf Abraham Orthelius(1527.—1598),nap.u izdanju od 1595.u Amsterdamu ,a „nije uveo stotine i hiljade gradova i mjesta,koje mi danas smatramo neupotrebljivo značajnima od beznačajnog ličkog sela Kosinja ,onda zaista ne postoji nikakav argument koji bi dopuštao , da sumljamo da je Kosinj u ono vrijeme koje nas ovdje interesira ,bio nesumnjivo veoma značajan kulturno historijski i geografski pojam.“
Štoviše izgleda da je ono Glavinićevo „slavno i nadaleko poznato v a n i …“,odnosi baš na taj podatak u Ortheliusovom atlasu,kao i na činjenicu, da je za Kosinj kao takav zvao i slavni mađarski humanist i historičar Johannes Sambucus (1531-1584),koji je kartu Iliyricum sa ucrtanim Kosinjem i poslao god.1572.Ortheliusu,što ovaj i sam navodi.
Nakon svih tih dokaza ,kao i niza drugih manje značajnih ,o kojima sam opširno govorio u svojoj knjizi Kosinj i drugim manjim redovima spomenutim u bilješci 77, moramo stvoriti zaključak da je u Kosinju prije krbavske bitke (1493) i daljnjih turskih osvajanja koja su nastupila iza nje postojala šttamparija u kojoj su štampane glagoljaške knjige—točno onako kako to svjedoči biskup Glavinić.
Ko takav Kosinj je postao naučna činjenica protiv koje do sada nitko nije mogao iznijeti niti najmanjeg protudokaza ,koju su kao takvu pozdravili mnogi autori,koja je ušla već u osnovnoškolske udžbenike,enciklopedije i slična izdanja,te koja je prihvačena štoviše u najvišem svjetskom nivou kao nešto što se treba dalje dokazivati.Ne samo što su Nijemci Kosinj uvrstili u popis najznačajnijih datuma svjetske historije knjige,a Helmut Presser direktor Gutenbergova muzeja u Mainzu i profesor historije štamparstva na Univerzitetu u istom gradu,uvrstio ga u zidnu geografsku kartu prvih štamparija čitavog svijeta ,nego se za njega zainteresiraoi najviši svjetski naučni forum za tu naučnu materiju—Internationale Vereinigung fur Geschichte und Gegenwart der Druckkuns,Gutenberg Gesellschaft—za koji sam napisao iscrpan prikaz o toj krupnoj kulturnoj baštini hrvatskog naroda i jednoj od najnovijih tekovina naše novije historiografije.
Prikazujući tu raspravu odštampanu u toj najautoritativnijoj svjetskoj naučnoj ediciji,prof.Marko Orešković je napisao u svom prikazu u Telegramu ,da je „tom raspravom ,sada s tom problematikom upoznat cijeli naučni svijet“ te da je „naš Kosinj postao elementom kulturne baštine cijelog čovječanstva ,koji neče moći mimoići nitko tko bude pisao o prvim štamparijama svijeta“.
Polazeći od postavke da je Kosinj kao mjesto naše prve nacionalne štamparije dokazana naučna činjenica ,da za preko stotinu godina ponavljanu i u raznim varijacijama prepričavanu pretpostavku ,da je prva hrvatska štampana knjiga produkt rada neke venecijanske štamparije ;odbacujući a limine tezu da to remek –djelo srednjovjekovnog štamparstva ne bi moglo biti produkt ruku naših ljudi,samo zato što je tako dobro izvedeno –ne našavši ni najmanjeg plauzibilnog dokaza koji bi ipak upućivao na Veneciju ,postavio sam tezu ,da je ta knjiga jedno od djela kosinjske glagoljaške štamparije .Tragajući za podacima koji bi govorili u prilog toj radnoj tezi (ili protiv nje);pronašao sam na samoj knjizi ranije neuočenu siglu od deset glagoljskih slova :GBDKGBROZZŽ utisnutim istim slovima kojima je štampan Misal ,ali bez boje u tkv.Suhom tisku (Blinddrucku),Konzultirajući sve sačuvane primjerke Misala ,ali bez boje ,u tkv. Suhom tisku ,ustanovio sam da se ta sigla nalazi na svim poznatim nama primjercima ,iz čega se sam od sebe nametnuo zaključak da ono svakako mora stajati u nekoj vezi sa samom štampanjem Misala.
Uočivši na sigli ime BROZ ,odmah sam za završno slovo Ž došao na ideju ,da-u prvom redu zbog toga što dolazi iza imena—označava zvanje nižeg svečeničkog čina,Ž(akan).Za četiri prednja slova došao sam do zalključka da predstavljaju kratice za neku aplikativnu frazu onog vremena ,kakva su prepisivači i štampari knjiga stavljali uz svoje ime ,prije kojeg su redovito stavljali i epitetom Griješni.Ta fraza ,koja se- nakon mnogo odbačenih pokušaja –nametnula sama pos ebi ,jeste Gospodu Bogu dika i kraljvstvo i tako sam čitavu siglu konjektirao ovako:G(ospodu)B(ogu)D(ika i) K(raljevstvo) G(rišni)BROZ Ž(akan)“.
(http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/normal_5.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/5.jpg)
Kako je Broz Žakon ,iz plemena Koluni(dakle imenovao Ambroz ,a prezimenom Kolunić) poznata nam povijesna ličnost ,koja je četiri godnije kasnije (1486)u toj istoj župi (Buškoj) prepisivala jedan Kverezimal i u njemu ostavila već zapis ,to se nakon daljnjeg ispitivanja pokazalo kao očito da se tu radi o istoj ličnosti –i da u prepisivaču Kvarezimala (ili knjiga Svetog Bernardina) treba tražiti i čovjeka koji je bio faktotum u glagoljaškoj štampariji u Kosinju
Nadalje sam došao do zaključka ,da je djelo glagoljaške štamparije u Kosinju i Brevijar iz god. 1492. koji se čuva u venecijanskoj biblioteci San Marco u kojem je talijanska Akademija izdala monografiju još god. 1895,ali u kojem nedostaje završni kvaternion,na kojemu je morao biti i kolofon ,u kojem je stajalo da je ta knjiga štampana u Kosinju ,kako to svjedoči biskup Sebastijan Glavinić
Okolnosti pod kojima je osnovana ta štamparija u Kosinju ,te kako je utrnula njena aktivnost ,mogu biti ovakve ili onakve ,ali da je radila i da se među njene proizvode moraju ubrojiti i Misal iz god. 1483.i Bravijar iz god. 1491-to je ,duboko sam uvjeren dokazano i van svake sumlje-bar tako dugo dok se ne iznesu jaki i neoborivi dokazi ,koji bi govorili protivno .O tome sam pisao dosta iscrpno u svojoj knjizi Kosinj a kroz proteklih sedam godina (od kada sam o toj stvari prviput javno progovorio ,) nikome nije uspjelo da iznese ni najmanjeg podatka koji bi te zaključke ma i djelomično dovodio u sumnju.
Polazeći od tih bitnih elemenata ,a sve ostalo je sekundarne naravi i može poslužiti samo kao dopuna i razrada povijesnih činjenica ,eventualno i njihovih nebitnih korektura,postavi sam još nekoliko teza o kojima bi se, dakako,moglo diskutirati ali protiv kojih do sada nitko ozbiljan nije iznio ni najmanjeg prigovora.To se odnosi u prvom redu na pitanje ,dali je osnivač glagoljaške štamparije u Kosinju mogao biti(što se meni čini n a j v j e r o v a t n i j i m )ANŽ FRANKOPAN VII Brinjski ,koji je kao venecijanski čovjek ,živeći dulje vremena u Veneciji ,poznavao tu novu tehničku tekovinu i prenio je u svoju djedovinu ,Taj Anž Frankopan je bio veoma važna povijesna ličnost , koja je stajala na čelu borbe protiv kralja Matije Korvina—vodeći čitave regularne ratove –a koji je i usto bio veoma pobožan i neobično darežljiv prema crkvama,o čemu su se sačuvali mnogi podaci o pojedinim sačuvenim poveljama.
„Ako je on istaknutim crkvama i samostanima davao razne velike poklone, onda je više nego logičan zaključak ,da je on i manjim crkvama davao isto takve poklone ,samo skromnijeg karaktera ,o kojima se nisu izdavale povelje .A među takve poklone su spadale baš crkvene knjige ,koje, sve da je on to i htio,nije mogao kupiti u Veneciji,jer tamo glagoljaških knjiga nije ni moglo biti.Izvan svake sumnje je, da je p o b u n a z a r e z a nj e s l o v a morala doći sa strane kekog hrvatskog velikaša-a to je ,prije svih drugih mogao biti Anž Frankopan VII Brinjski.
Klikni na slike i povećaj
(http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/normal_4.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/4.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/normal_8.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/8.jpg)(http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/normal_6.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/6.jpg)
Samosvjestan ,kao što je mogao biti samo velikaš ,koji se usudio povesti rat protiv svog legitimnog kralja i protiv većeg dijela svoje vlastite porodice kao čovjek koji je morao osjećati potrebu ,da je na tom sektoru ,konkurira svom suparniku Matiji Korvinu,kao čovjek renesansnog vremena ,koje je kult knjige izdiglo do tada neviđenog nivoa:kao čovjek čije su materijalne mogućnosti svakako bile ograničene ,a- kao što je to uvijek –broj ruku koje su ispružene molile za pomoć-u ovom slučaju za pomoć u crkvenim knjigama –morao je biti veći nego što se mogao namiriti.
Takvog čovjeka sigurno nije trebalo puno nagovarati i uvjeravati da će proći daleko jeftinije ,ako nauči slova i zaposli nekog štampara ,nego ako i dalje plaća (relativno dakako)veoma skupe pisare ,da mu prepisuju crkvene knjige ,kao šte se svakako činilo do tada.
Ta glagoljaška štamparija u Kosinju bila je osnovana prema svemu onomu što danas znamo Godine 1482,kad je Juraj Žakan iz Roča 26.VI.1482 vraćajući se iz Venecije ,u poznati Misal knez a Novaka zapisao u izoli „naša štampa gori gre“.Kako je baš taj Novakov Misal poslužio kao rukopis za naš editio princeps ,za Misal iz godine 1483 to svakako taj Jurjev zapis mora stajati u vezi s Misalom iz g. 1483 .To opet govori da je štamparija u Kosinju morala proraditi u ljeti ili u jesen god. 1482 no na ta pitanje ćemo
još vratiti.Ali kako se vidi ovdje u golemom dijelu zaista izuzetne tipografske vještine ,o pravom remek djelu od kojega su neki primjerice štampani i na pregameni ,postavlja se samo po sebi pitanje ,dali ta kosinjska glagoljaška štamparija nije prije toga Misala štampala i još neko djelo.Teško je naime i pretpostaviti da bi jedna novoorganizirana štamparija pristupila smjesta ,bez ikakvih predradnji ,izradi toga golemog i tako luksuznog djela.
Uvažavajući sve okolnosti koje su dolazile u obzir duboko sam uvjeren da nema ništa logičnije ,nego pretpostaviti da je ta štamparija bila izrada toga remek-djela golemih dimenzije morala.“uhodavajući „ se raditi i na nekim manjim radovima ,ali kako- bar zasada-za tu ,više nego logičku pretpostavku ,koja je skoro ipak bih rekao ipak morala biti cenditio sine gua non, nemam nikakvih konkretnih dokaza ,morat ćemo je ovdje ostavit po strani ,i ostati pri ranijoj tvrdnji da je glagoljaška štamparija u Kosinju bila osnovana negdje u drugoj polovici god. 1482.
Uzroke prestanka rada glagoljaške štamparije u Kosinju treba tražiti svakako u onom općem rasapu koji je nastupio poslije katastrofe na Krbavskom polju ,kada su Turci porobili i popalili te krajeve o čemu je suvremenik pop Martinac plemenom Lopčanin ostavio svoj toliko puta svoj citirani zapis u jednom glagoljaškom Bravijaru ,koji se sada čuva u Župnom uredu u Novom Vinodolskom, a koji je tu i prepisivan .:….
Klikni na slike i povećaj
(http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/normal_7.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/7.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/normal_9.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/9.jpg)
U tom sveopćem rasapu i obezglavljenju u bježanje kršćanske raje prema manje ugroženim krajevima ,u bježanju pod progoniteljima treba tražiti ne samo uzorke prestanka rada kosinjske štamparije nego početka rada i senjske štamparije Završavajući svoju knjigu o glagoljskoj štampariji u Kosinju ,krajem god. 1960 .napisao sam „Kako po utrnuću svih daljih historijskih vijesti i podataka o štampariji u Kosinju ,neposredno već god. 1493 nalazimo glagoljašku štampariju u Senju s kojim je Kosinj bio povezan mnogim vezama,a u kojoj rade i neki Ličani (nap,Urban iz Otočca) sve okolnosti nas upučuju ,da u senjskoj štampariji treba tražiti nasljednika kosinjske štamparije „.
Naime sama se po sebi nameće misao da je u bježanju pred Turcima ,na zapad ,u spašavanju onoga što se spasit dade uz sam goli život ,inventar kosinjske štamparije –kompletan ili fragmentalno –prenesen u sijelo biskupije i administrativne vlasti teritorij na kojem je bio Kosinj—u Senj,nad čijim se zidovima nikad nije zavijorio konjski rep ,niti je na njima sjedio mletački lav .
Kada bi smo sada o ovom mjestu opisivali značaj i položaj Senja u tadašnjoj vojnopolitičkoj ,ekonomskoj i kulturnoj stvarnosti hrvatske ,što je sve uslovljavalo da se kosinjska štamparija evakuira prije porobljavanja toga terena baš u Senj ,kamo ju je usmjerilo i samo tursko nadiranje ,a koji je i po svom geografskom položaju bio najbliži veći centar –tridesetak kolometara preko Velebita do Jablanca i još toliko morem –to bi nas sve dovelo zaista ne samo predaleko ,nego bi to u okviru edicije za koju je ova radnja napisana ,značilo samo ponavljanje onoga što će svakako reći i temeljitije razraditi ,drugi suradnici ovoga zbornika…
Klikni na slike i povećaj
(http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/normal_Svjetska_karta_tiskara_knjiga.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/Kosinjska%20stamparija/Svjetska_karta_tiskara_knjiga.jpg)
Na ovoj zidnoj svijetskoj karti širenja knjigotiska objavljenoj 1962 godine koju je naučno obradio dr. Helmut Presser direktor Gutenbergovog muzeja i šef Katedre za povjes štamparstva u Mainzu objavljen je izbor najvažnijih gradova na svih pet kontinenata uz oznaku godine u kojoj su osnovane štamparije u tom dijelu svijeta.
Među tim gradovima relativno veoma blizu godinama osnivanja prvih europskih štamparija nalazi se i naš Kosinj, u Lici u kome je osnovana prva i to glagoljaška štamparija - Slavenskog juga još davne 1842 godine.