huhu;jj Evo ja vam stalno pričam o tom šlajsu, te kirijašenje, te šuma te košenje. Znam ja puno o tome, samo jako malo radim na tome. Sve su to puste priče, sve što je prije bilo i što je netko drugi radio. Tu i tamo ima da i sama sam nešto radila ili možda još nešto napravim, ali sve je to po modernom sada. Evo uhvatila se u subotu, 21.04. malo posla ali nije to ono; uzmi kosu, vodir za pas, u stvari ne uzmi kosu nego prvo je naklepaj pa rano dok ima rose kosi. Sad ljepo kao što slika vam kaže...
[attach=1] [attach=2] [attach=3] [attach=4]
Pa se malo eto umori, ne ja naravno već strojček, pa ostavi strojček da se hladi ajde malo u šumu. A u šumi malo tišine, nema da čuješ pilu - žagu, tako kod nas su zvali taj radni stroj, da pili drva. Sve odzvanja od motorki, bruji od traktora. Putevi posvuda razvaljeni a šuma prorjeđena i grane samo ostavljene posvuda bez reda i poredta. Čak i trupaca ostavljeni. Živi nered. No za utjehu mi tatina šuma. Još se nitko nije u nju uvalio i porušio ni sa pitanjem ni bez pitanja (jer to nije danas ništa novoga da se pokrede).
[attach=5] [attach=6] [attach=7] [attach=8]
[attach=9] [attach=10] [attach=11] [attach=12]
[attach=13] [attach=14] [attach=15] [attach=16]
[attach=17] [attach=18]
A evo sam se našla i na mjestu di je stric imao kuću ali sve je već šuma obuzela jedino šljive i jabuke cvjetaju i po tome a i po ovoj davno izgubljenoj plastičnoj papuči mogu da zaključim da je tu bila kuća.
[attach=19] [attach=20] [attach=21] [attach=22]