-
Pazarište, predio 13 km sjeverozapadno od Gospića. Obuhvaća sela: Donje Pazarište, Klanac, prije Gonje Pazarište i zaselak Srednje Pazarište, koji su smješteni na ulazu u klanac između Kuka (708 m) na sjeveru i Oteša (745 m) na jugu. Na brdima Otešu i Ostrovici nalaze se ostaci srednjovjekovnih istoimenih gradova, koji su u XV. st. pripadali Frankopanima. Iznad Donjeg Pazarišta su ruševine pavlinskog samostana i crkve (Kloštar), zadužbina obitelji Draškovića iz 1489.
[attachimg=1]
-
U podnožju Velebita u nekadašnjoj buškoj župi nalazilo se >>Donje Žažično<<, gdje je na vrhu Gračini godine 1490 bio Pavlinski samostan.O tom govori povijesna isprava od 01.Studenog 1411 godine ovako; >>Plemeniti ljudi Draškovići iz sela Žažična dolnjega, na kih deli iminja je vrh, ki se zove Gradčina, osnovaše na tom vrhu molstir (manastir) i crikvu sv. dive Marije, te ju daju redovniokom sv. Pavla.<<Drži se da je današnje donje Pazarište upravo tamo gdje je u srednjem vjeku bilo Donje Žažično.
Šematizam Senjske biskupije od godine 1896 kazuje da župljani još i saa svoju crkvu sv. Jakova zovu <<kloštar<<; čine to zato, što je tu zaista nekada bio samostan redovnika Pavlina, koji se (valjda od straha pred Turcima) preselie u Crikvenicu, te je narod od preostalih ruševina podigao sadašnju crkvu.Opisujući Liku i Krbavu odine 1696 javlja Senjski biskup Sebastijan Glavinić da se ispod sela Pazarište, Ostrovica i Hoteš nalaze ruševine od 4 crkve.Jedna od tih crkvi ima zidane stijene i svod, ali nema krova, koji bi je štitio od kiše i snijega, u toj crkvi postoji još i krstionica od četvornoga kamena sa starim natpisima.
Vjerovatno je narod ovu crkvu pretvorio u svoju župnu crkvu. Učiniše to svakako krajem 17. Stoljeća. Imamo naime popis Ličkih župa koji je godine 1700 sastavio Senjski biskup Martin Brajković.U tom popisu glede Pazarišta stoji bilješka; U novije doba podignuta je crkva uzašašća djevice marije. Župnik živi od sabiranja (lukna), koje doprinose katolički Vlasi inače zvani Bunjevci, njhovih je kuća mnogo. Pod Pazarištem je star crkva ispod tvrđe Ostrovice.Tamo bi radi množine stanovnika trebala biti župa, ili bi ondje imao neprekidno biti Kapelan.
Major Bach pisac povijesti Otočke pukovnije veli da je župna crkva Uzašašća blažene djevice marije u Gornjem Pazarištu sagrađena godine 1690, a župni dvor 1818. Isti Bach tvrdi da je župna crkva sv. Jakova u Donjem Pazarištu sagradjena prije 1700 godine, ali da je bila filijalka župe u Gornjem Pazarištu.
Pazarište je isprva pripadalo ličkoj krajiškoj pukovniji.Od nje je godine 1765 odvojeno i pripojeno Otočkoj pukovniji. Sva tanošnja okolica od Velebita do rijeke Like činila je posebnu krajišku satniju, kojoj ipak nije bilo sjedište u Gornjem ili Donjem Pazarištu, nego u selu Klancu.
U Klancu kao sjedištu krajiške satnije osnovana je pučka škola godine 1834. U Gornjemu Pazarištu otvorena je škola iste 1834 godine .
Prigodom popisa koji je obavljen 31.Prosinca 1910 godineživio je 331 žitelj u onom Pazarištu koje se prije zvalo Klanac, te gdje se 1910 godine nalazilo sjedište upravne općine. Samo 66 žitelja biješe u Donjem, a 230 u Gornjem Pazarištu, premda je porezna općina Gornje Pazarište brojila 1152, a porezna općina Donje Pazarište 2182 žitelja. Cijela upravna općina Pazarište brojila je 1910 godine 5632 žitelja od toga 5627 rimokatoličke, a samo 5 pravoslavne ispovijesti.
-
Par slika iz Pazarišta evo prva lađenje velebitskog piva u Bunaru, al je bilo i mrzlo
[attachimg=1]
-
Naišao na potkivanje konja u voćaru pod slivon.
[blink]Klikni na slike[/blink]
[attach=1] [attach=2]
-
[attach=1] [attach=2]
-
[attachimg=1]
-
[attachimg=1]
-
e da mi je provat kako je mrzla piti piva!!
-
E bila piva jako mrzla, a janjetina vruća ist; zivio
[attachimg=1]
-
Bit će rakije rodile su slive zivio
[attachimg=1]
-
Našli se i kokice i petej
[attachimg=1]
-
Stari mostić
[attachimg=1]
-
Još jedan bunar ali bez pive
[attachimg=1]
-
Stara kuća Kalaburina
[attachimg=1]
-
Župna crkva Sv. Jakova apostola sagrađena 1700.g.
[attach=2] [attach=1]
-
bome je lipo pečena janjetina.
-
[attachimg=1]
-
E Cuki da je sad opet ovako vruce i ist;
-
Dobro vece dragi Pazaristani i Pazaristanke licanke i licani cini mi se da ste zaboravili koliko je meni poznato da u Pazaristima postoje jos neka mjesta koja zasluzuju spomena npr.Pazariski Bakovac i Dragnusa gdje su nekada tocnije na kraju II sv.rata zadnja predala Hrvatska vojska nakon pada i preuzimanja vladavine komunizma ....da ne spomínjem ime ..........svima dobro poznato .......uz to i u novijoj Hrvatskoj povijesti kako Pazarista tako i gore navedena mjesta sa svojim hrabrim braniteljima su doprinijeli veliki dio za stvaranje danasnje lijepe Nase Domovine.a posebno moram naglasit obrana grada Gospica i okolice za koje su i mnogi polozili zivote ... Croatia; ;masem;
-
Pazarišta osamdesetih godina
-
(http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/normal_Picture_1831.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/Picture_1831.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/normal_Picture_1827.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/Picture_1827.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/normal_Picture_1857.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/Picture_1857.jpg)
Malo više slika ovdje>>>(http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/thumb_Picture_1870.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/thumbnails.php?album=227)
-
hgv hgv hgv hgv hgv hgv slikice ;ljubav ;ljubav ;ljubav ;ljubav ;ljubav
-
PAZARIŠTE - Bužani ili buška župa prostirala se između sadašnjeg sela Bakovca na sjeverozapadu u Velebitu i rijeke Like na jugoistoku. Upravno središte i župsko utvrđenje buške župe u to vrijeme je Potorjan – to znači pod tornjem ili nešto slično. Potorjan se nalazio između brda Oteša i brda Ostrovice – ili u to vrijeme grada Oteša i grada Ostrovice. Potorjan je negdje u središnjoj Aleksinici na brdašcu što se izdiže kod ovog sela. Ispod župskog grada Potorjana razvilo se obrtničko i trgovačko naselje koje je snabdijevalo robom okolinu, a naziv mu je Tržić. Sam naziv mjesta upućuje na njegov trgovački i obrtnički značaj.
Tržić se nalazio na važnoj prometnici koja je išla od Jablanca u unutrašnjost i tuda je pronošena roba. Bio je povezan dobrim putovima s primorjem i unutrašnošću; Bagom, Sv.Jurjem i Jablancem. Kad su Turci došli u ovo područje početkom 16. stoljeća 1527. godine oni su preimenovali Tržić u Pazarište.
U blizini Potorjana nalazilo se još nekoliko gradova – Ostrovica – zapadno od Potorjana i Oteš jugoistočno. Izgrađeni su u 15. stoljeću na dva brda koji nose i nadalje takav naziv. Naselje Oteš postoji i danas, a sadašnji stanovnici nisu potomci ondašnjeg stanovništva. Na brdu Otešu izgradili su grad i Turci i to u području brda – izgleda da im se ovaj grad na strmoj litici nije bio podesan. Oko grada Oteša, Potorjana i Ostrovice proslavilo se desetke sela, a spomenut ćemo samo selo Gvoznicu čiji onomastik govori da se tu talilo gvozdanu rudaču – to je vjerojatno na području današnjeg sela Kalinovača ili Popovača.
Zapadno od Potorjana nalazilo se naselje koje je nosilo naziv Zažično Donje – sada Donje Pazarište, a istočno od Potorjana je naselje Zažično Gornje – koje sada nosi naziv Klanac. Početkom 16. stoljeća zaposjedaju Turci ovo područje i stanovništvo bježi, iseljava se i raseljava. Turci se nakon 160 godina povlače, zapravo doživljavaju poraz i raspad pod konac 17. stoljeća i 1689 godine dolazi do novog kretanja stanovništva, do novog naseljavanja. U ljeto 1690. godine stižu u ove krajeve preci današnjih stanovnika Klanca, Aleksinice, Donjih Pazarišta i dr., njih oko 1000 čeljadi –pedesetak obitelji- a vodi ih knez jablanički Lovro Milinković.
Kasnije, ovo područje dio je Austrije i Austro-Ugarske postaje Granica – Vojna krajina – dio Hrvatske prema granici Turskog Carstva – s posebnim vojnim poretkom. Idućih skoro dvjesta godina sve do razvojačenja Vojne krajine 1880. godine kada se ovo područje pripaja civilnoj Hrvatskoj. Tada je ovdje postojala vojna vlast – satnija i vojna uprava vezana s pukovnijom u Otočcu i generalatom u Karlovcu.
POVIJEST ŠKOLSTVA NA OVOM PODRUČJU
Škola i školski sustav datira na ovom prostoru iz perioda Vojne krajine i na relativno dugu tradiciju od preko 170 godina što u životu naroda i škole nije tako dug, ali ni tako kratak period. Škola je u Klancu otvorena 1834. godine prvenstveno radi vojnih potreba i u njoj su se dobivala elementarna znanja – čitanje, pisanje, računanje, ali se učilo i gospodarstvo i sijanje žita, lana i konoplje, sadnja krumpira, graha, graška, repe, zelja, kukuruza i dr. Nešto kasnije počela je s radom pučka škola u Donjem Pazarištu, a u XX. stoljeću i u ostalim mjestima ovog područja. Škola je kasnije organizirana da se poslije završena četiri razreda pohađala opetovnica – još jedan razred kad su se utvrđivala znanja i dobivale pouke iz gospodarstva. Takva organizacija školstva zadržala se sve do konca drugog svjetskog rata, a onda je 1955. godine organizirana sedmogodišnja, a 1956. godine osmogodišnja škola tzv. tip B.
Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća na ovom području djelovale su škole u Klancu, Donjem Pazarištu, Velikom Žitniku, Aleksinici, Kruščici, Kalinovači, Velikoj Plani i Kaluđerovcu sa sljedećim brojem učenika: Klanac (287 učenika), Donje Pazarište (214), Kruščica (52),·Aleksinica (51), Velika Plana (46), Kalinovača (32) i Kaluđerovac (23). Ukupno je na ovome području bilo 705 učenika.
Nastava se odvijala od I.-VIII. Razreda u Klancu i Donjem Pazarištu, a radi međusobne udaljenosti i u Kruščici i Velikoj Plani gdje su jedan ili dvojica učitelja predavala od I.-VIII. Razreda sve nastavne predmete. Nastavu u višim razredima osnovne škole izvodili su, gotovo, u cijelosti učitelji koji su završili učiteljsku školu, ali su imali puno ljubavi, motivacije, volje i afiniteta za svoj posao, pa su, iako nedovoljno stručni, ipak svojim zalaganjem, marom, samoobrazovanjem i upornošću radili sustavno i korektno.
Školski objekti u kojima je izvođena nastava bili su potpuno ne uvjetni, loši građevinski izvedeni, bez dovoljnog donjeg svjetla, bez dovoljne površine za školske polaznike, najčešće vlažni, mračni i nehigijenski. Potrebno je napomenuti da u to vrijeme na ovom području nije bilo električne struje kao ni uređenih prometnica. Prometnice su bile potpuno izlokane, blatnjave, a za velikih kiša i neprohodne.
Prva žarulja zasvijetlila je 29.studenoga 1965. godine u Klancu, a prvi kilometri asfalta od Klanca do Aleksinice položeni su 1971. godine. Tekuća, voda i vodovodna mreža od Velike Plane do Perušića provedena je 1981., a telefonizacija čije troškove je u cijelosti snosilo mjesno stanovništvo provedena je 1996.
Tijekom drugog svjetskog rata – školske zgrade u Klancu su izgorjele i sva školska dokumentacija pa se nastava sve do 1963.g. odvijala u priručnim prostorima. U Donjem Pazarištu nastava se održavala sve do 1976. u dva stara građevinska objekta koji su izrađeni 1870.g. za vojne svrhe i potrebe vojne uprave u tom mjestu. U Velikoj Plani, Velikom Žitniku i Kalinovači školski su objekti izgrađeni neposredno poslije Drugog svjetskog rata. Škola u Aleksinici izgrađena je 1908. godine, a adaptirana i građevinski sanirana 1961. godine. Škole u Kaluđerovcu i Kruščici izrađene su poslije Prvog svjetskog rata i u školskim objektima izrađeni su i školski stanovi za učitelje. Školska zgrada u Klancu izrađena je 1963. godine, a u Donjem Pazarištu 1976. godine.
Godine 1962. prestaje s radom škola u Kaluđerovcu zbog organizacijskih okolnosti, a 1965. godine potopljeno je selo Kruščica jer je izgrađena HE-Senj pa je stanovništvo iseljeno, a škola prestala s radom. Općina Gospić 1966.donosi mrežu škola pa na ovom području Osnovna škola u Klancu postaje matična škola s pet područnih škola: Donje Pazarište, Kalinovača, Velika Plana, Aleksinica i Veliki Žitnik. Te školske godine u navedenim školama upisano je ukupno 588 učenika. U navedenom periodu ugasile su se škole u Velikoj Plani i Velikom Žitniku.
Evo dao sam si malo truda da prikupim podatke. Na slikama su učenici bivše osnovne škole „ Franjo Duić Puiz“ u Klancu, generacije školska godina 1973 i mlađi.
Zahvaljujem se ličkim novinama