LIČKO PRELO
Kad se smrkne vani, stiša grad i selo,
brže bolje gremo svi na ličko prelo.
Okupi nas Mile, gazda kakvog nema,
što sve uzde drži, neda da ko drijema.
Gazdarica Vera sve ojka od sreće
pa poziva k prelu, što male, što veće.
Ivu kada dođe sa daleka puta
ne može prepriječit lička zima ljuta.
Jadru našu dragu Posavina tvrda
razdvojit ne može od ličkije brda.
Tu i tamo Draža navrati sa mora
da opjeva staze do rodnih joj dvora.
Ognji, Joja, Đoka, svi se skupe tada,
kada prelo traje nema tuge, jada.
Al ništa bez Željka, vječnog veseljaka,
svaka tema tada razbibriga laka.
Pa i ja se eto svratit volim jako,
bacit brigu na veselje nije uvijek lako.
Riječ po riječ tako, pjesma pjesmu stiže,
da nam zimske noći jutru budu bliže.