-
DJEDA DJEDE MOGA
Bilo je to davno,
stoljeće se broji,
kako su iz Like
ošli preci moji.
Stjepan bilo ime, a Ćutić prezime
djeda djede moga,
stasit kršan Ličan
roda ponosnoga.
Sikiru na rame,
a u svežanj kruva,
do te Bilogore
steći svoje dvore.
Nije bilo lako
od rana do mraka
krčit šume guste,
sanjat snove puste.
Pjevati o Lici
dalekoj i dičnoj,
voljet Bilogoru,
Lici tako sličnoj.
U zavjet sinovma
ostaviti riječi -
Voli svoga doma,
od njeg nema preči!
Gdje god da te sinko
život nosi smjelo,
Hrvatskom se diči,
digni svoje čelo!
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ZEMLJA OD BOGA
Bog je Liku stvorio za sebe
i na svoju sliku i priliku.
Dolje zemlja kamenita tvrda,
a ramena - Velebita brda.
Jezera su oči bistre plave,
duge kose - ljekovite trave.
Kada zbori, sve odzvanja, ječi,
pa gdje ima itko jači, veći?
Šumama se zagrnio vješto
kao plaštem gustim i zelenim,
a kad zimi zabijeli posvuda
nema runa toplijeg od tuda!
Vijugave staze i putići,
pa poželiš sve do srca ići,
al ono je u njedrim duboko
gdje ne smije i ne vidi oko.
Samo čuješ kako glasno kuca
u dubini gdje izvor svjetluca,
pa se pjeni bisernoga zvuka
i napaja vuka i hajduka.
Ličana je kao brata svoga
učinio vita, stasitoga,
a svaka je lička mati dijete
podojila mlijekom zemlje svete.
Zemlja ova od Boga je data
da izrodi takvoga junaka
da zapjeva da sve ori glasno,
da se znade
tko smo, di smo, šta smo.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Svaka čast Snježo,ovo je prekrasno. cmok;
-
Ah Jadro, ošla sinoć leći pa na oči nikak sanak neće. Pa se ustati morala da opišem šta mi na pameti, jer sam Bog zna, da se svega do jutra ne sjetiiii.... ;vesel
Imam pitanjce... Tko stavi ono - all rights reserved? cita:-
-
cmok; bravo bravo bravo bravo lijepo bravo bravo ;super
-
OD PLITVICA DO GRAČACA GRADA
Preko mosta na Korani rijeci
zelene se šume odvajkada,
tu se stade prostirati Lika -
od Plitvica do Gračaca grada.
Ljeto svako kada prema jugu
put ponese i čežnja me snađe
u zelenoj Korani duboko
u kanjonu pogled mira nađe.
Jezera se poslagala tako,
jedno drugo grli oko struka.
Žubor vode i pjevanje ptica,
duši tada nema boljeg zvuka.
I polje se prostrlo Krbavsko,
na dugačko i široko pamti
silne vojske što su vojevali
i junake što su život dali.
Da se vrijesak plavi po ledini,
lelujaju trave od miline,
da nam Lika slobodna ostane,
da se Ličan sjeti djedovine.
Pa se vrati na ognjište staro
gdje u njemu ugarak još tinja,
gdje se soko s Velebita divi
što besjeda stara se spominja.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
GLEDA SOKO
Širi krila i po nebu jezdi,
preko Like gleda soko sivi,
pa mu žao - ispod ove zvijezde
sokolići više se ne gnijezde.
Malo još ih ostade u Lici
u ljepoti dičnog doma svoga,
što stoljeće raseli po svijetu,
što ostave doma jedinoga.
Tek se sjete kako je nekada
Ličan skroman al ponosam bio
i uporan na kamenu tvrdom
snagu volje u srcu nosio.
Iz daleka o njoj pjesme poje,
- Gdje si Liko, rodno mjesto moje?
Tu sam, čekam, djeco zar ne znate,
nije dosta da me se sjećate.
Vratite se sokolići moji,
još vas Lika čeka i poziva,
razbuktajte ognjište što stoji
da nam Lika opet bude živa.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Hrvatskom se dičim
Ne mogu vam ja pjevat o Lici,
postojbini mojih pradjedova,
najčešće je vidim tek na slici,
al su preci ličkoga mi kova.
Ne mogu vam ja pjevat o moru,
o tom sinjem, plavom i dubokom,
al ga volim kao jutro zoru,
ne mogu se nagledati okom.
Slavoniju ne mogu opisat,
nepreglednu tu ravan široku,
al bez nje vam ja ne mogu disat
mada rijetko u mome je oku.
Učili me moji od malena
- Nije tvoja gruda sinko ona
što međama omeđuju mnogi.
Hrvatskom se diči na sva zvona!
Narod mi smo jedan, gdje god rasli,
jedan jezik, jedno nam porijeklo.
Loši žele da nas odvajaju,
al ne mogu što se krvlju steklo.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
LIČKA ZIMA
Kad zamete i zaprti staze,
vijavica kad udari ljuta,
nema mede pa po šumi hodi,
niti vidjet prolaza nit puta.
Objesile jele grane bijele
sve do zemlje opadoše teške,
ne čuju se u daljini pjesme,
više niko tad ne ide pješke.
Samo vjetar razmrsio silni
guste krošnje borova visoki,
nema zime ko one u Lici,
led kad stegne cio potok popi.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
EJ DA MI JE...
Ej,da mi je imat
Ličana za momka,
da me gleda ispod obrvica,
da namigne kao žeravica.
Ej, da mi je gledat
Ličana dok pjeva,
nako grlat kad zaojka glasno,
milnim glasom, razborito, jasno.
Ej, da mi je milovati
duge brke crne,
guste mrke, pa ga svojim zvati,
kad ih suče pa kad ih zavrne.
Ej, da mi je nasloniti
glavu na pleća široka,
marila tad ne bih el se smije.
Ej, da mi je, ali eto nije.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Ej,da ti je nekoga ko Ličana voljeti.... kekek; kekek;
-
KRUŠĆICA
Obuzdaše, ukrotiše, satru,
hučnu, brzu, vilovitu Liku.
Ne vijuga i ne pjeni više
nit Kruščice ima na vidiku.
Ne klepeću mlinice u selu
na brzaku, na Liki rijeci.
Ne praši se više brašno toplo,
otiđoše iz Kruščice preci.
Više mati ne mijesi ko nekad,
više kruva u Kruščici nema.
Sve to sada prekrilo jezero,
u mulju se som na sanak sprema.
Utihnuše potopljeni puti.
Kućama je voda prek krovova.
Raseliše Kruščićane svijetom,
potopiše grobove djedova.
Mirna Lika u jezeru sanja,
ne pjeni se, ne luduje glasna,
tišina je ovladala njome.
Tek zapjeva ševa, zvonka, jasna.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
KRAJ JEZERA
Kad Matica put Korane krene
kroz Jezera sedrom kamenjena
u Prošćansko i Kozjak uteče
pa zahuči silna voda njena.
Prevali se prek Milkinog slapa,
nako bistra, modra i zelena,
tad zapliva vidra razigrana,
u plićini sjaji dlaka njena.
Iz špilje se Jezerkinja Vila javi
da opjeva tu ljepotu vode,
a na travi plavac leptir suncu
šalje pozdrav iz divne slobode.
Nako modar kao i jezero
sa cvijeta je na drugi cvijet ošo,
samo pazi da ga kosac nebi
bezbrižnosti i života došo.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PUT LIKE
Na vrh gorda Velebita
puca pogled prema moru.
Mali Alan pod nogama,
na put pođoh još u zoru.
Kroz stijenje i strminu,
gledah usput degenije
i sokola što se vinu
da nadleti tu milinu.
Iza leđa, ko na dlanu-
more - plavo i daleko,
ispred mene dolje - Lika,
dal me tamo čeka neko?
Tad se spustih u zeleno,
u te mrke guste šume
da udahnem pluća punih,
u koraku brojeć drume.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
STARA KUĆA
Na visoki kameni temelja
stotinu ljeta već stoji,
dok badžva dimi sa ognjišta
sniga se niti vitra ne boji.
U podrumu i pritorku marva
da mlika uvik bude
i kruva pod crijepnjom meka
za prelom ponudit ljude.
Da mati slanine nareže,
a otac rakije dade
za dugih zimskih noći,
jer liti nema kade.
Debeli tesani zidova,
čadna, topla i suva,
na strmom krovu šimla
kuću od zime čuva.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
love; Snježo predivno... bravo bravo bravo
-
BRINJKINJA ANICA
Lipo li si Brinje polje ravno
di pivaju divojke u kolu,
di se čuje lipo besiditi,
pa se ori po gori i dolu.
Kolo vodi Brinjkinja Anica,
a do nje se vataju dičaci
ko će prije do Anice doći,
svi odreda sokoli Brinjaci.
Ide kolo ukrug naokolo
od orija do jabuke rane,
mili Bože vide ti divote,
pisma ori dok zora ne svane.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PROLJEĆE
Zažubori biser voda
ispod otopljena sniga,
zarumeni rujna zora,
gle proljeća ispod briga!
Ušulja se na prstima
da sakrije zimi sliku,
zazeleni i zapjeva
pohodeći svoju Liku.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Proradila Snjezi inspiracija, pa ih stanca ko singerica smi jem;- smi jem;- smi jem;-.
Bravo Snjezana samo stancaj i dalje! huhu;jj huhu;jj
-
;ljubav ;ljubav huhu;jj huhu;jj huhu;jj
-
BIJELI TRAVANJ
Sniježi i sniježi nad Likom opet,
guste se pahulje dale u let.
Fijuće, zviždi, pjevuši vjetar,
nosi ih lagane, raspiruje čar.
Nit travanj travu ne mami svoju
jer sniježak skriva zelenu boju.
Neda se zima, svud bijelo pada,
još mrznu ruke, još studen vlada.
-
DOBRA
Na koncu puta svoga
klancem do Zulejke svrati,
u crno se pretvori,
u ponor sunovrati.
Gdje Đula oplakuje
Milana i sudbu svoju,
gdje voda ponire
iz modre u crnu boju.
Međ liticama ode,
sakri Dobra dobrotu,
pa ječi i odzvanja,
ćuti možeš ljepotu.
Dok tekla kao rijeka
Dobra je dobra bila,
na dugom svome putu
redom je napojila.
Sada pod kaštelom
u mračne dubine ode,
put mora dalekoga
odnese svoje vode.
-
18.04.1874. U OGULINU JE ROĐENA IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ
U spomen na ovu izuzetnu ženu
Dobra ko Dobra, snažna na Liku,
u Ogulinu nikla svijetu na diku.
Unuka slavnog bana Mažuranić Ivana
da ispriča priču o Malik Tintiliniću.
Da djeci reče kroz priče pišući,
da znadu uvijek pouku izvući.
O šegrtu malom Hlapić što se zove,
upornosti i ljubavi, kako ostvariti snove.
Regoču kršnome, Kosjenki divojci,
špiljama u Lici, pravdi i pravici.
Kako je Lika mistična uvijek bila
tako je sanje i maštu Ivani razbudila.
Podno vrletnoga Kleka
u dubokoj mračnoj noći
čudnovato plešu vilenjaci
pa joj neće san na oči.
O čudesma raznoraznim
tad Ivana sroči priče,
u ljepoti pored Dobre,
dok nas bude i nje bit će!
-
Snježo stvarno osvježiš forum,a kraj njezine kuće gdje je rođena u Ogulinu prošla ne znam po koji put.Željko imaš zadatak da poslikaš tu kuću. ;super ;super
-
;sunce MI UDARILO U GLAVU.
-
PISANI KAMEN
Od rimskoga doba
plemena Japoda
iz kamena tvrda
teče živa voda.
U kamenu riječi
da se voda dijeli
izmeđ Ortoplina,
do njih Parentina.
Uklesane stoje,
sve podnosi stijena,
a ledena teče
voda za vremena.
© by nasa-lika, all rights reserved
[attachimg=1]
-
Snježa štanca ko Singerica. Ide to tebi ide, samo naprijed . smi jem;-
-
LIČKI CVJETAK
Prije nego umrem da Liku obiđem,
to mi eto želja, da tamo naiđem.
Da vidim odakle davno ošli preci,
da udahnem zraka, zagazim u rijeci,
Gackoj ili Liki, il uberem cvjetak -
ko nokat - toliki, da ga uzme stave
za vjeke vjekova, kad zauvjek zaspi
moja duša ova.
© by nasa-lika, all rights reserved
[attach=1]
-
ŽUJICA
U prave je gazdarice vaik žujice bilo,
ona je spremit znala da se sve nebi popilo.
Il one drenjulove stare, ak duga popila nebi,
žena je čuvala kuću, pokoju trgnula sebi.
Za zdravlje samo bi ona - nedo Bogo drugače!
Jer ak se propi žena ko bi krpao gaće.
Čovik iz vinenske je čaše izjutra popi ko šalu
jer ni pola čovika da popi onu malu!
Da se ne zarajta grunt, za sina ženit pripremit,
o svemu triba pazit ili za žalost spremit.
Ko ruža tratinčica bila je cvitala sliva,
peći će Gačani žujice, čut će se pisma ča piva.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Snježo što je to "Žujica"? Ja sam rođena Gačanka al moram priznat da nikad nisam čula za tu riječ
il sam toliko osenilila .
-
Gledala sam na Youtubeu neki dokumentatac o pečenju rakije u kraju oko Gacke. Tamo se spominju razni nazivi za rakiju, između ostalih i taj jer, kako kaže pripovjedač iliti spiker, "žujica" je naziv za rakiju žute boje koja se jedina smatrala dobrom jer, veli on, ona bijela nije valjala. Valjda je žuta bila stara ili tak nešto. To me eto ponukalo da upotrijebim taj naziv koji je valjda bio ili još uvijek je karakterističan možda za neka sela, ne sva, jer su joj tako "tepali" zbog boje. Ja nisam ama baš nikakav stručnjak za rakije, al mi se svidio taj prilog, a i naziv "od milja".
-
Snježo stvarno osvježiš forum,a kraj njezine kuće gdje je rođena u Ogulinu prošla ne znam po koji put.Željko imaš zadatak da poslikaš tu kuću. ;super ;super
Željko ni vidio "zadatak" koji si mu namjenila! smi jem;- smi jem;- smi jem;- smi jem;-
-
PUTEM PREMA JUGU
Još će koji dan zarudit,
još pokoja noć odsanjat,
pa ću poći prema jugu,
tugu ću sa srca sklanjat.
Da mi cestu ozeleni
na mom putu Lika leži.
Kroz vrištinu cesta gleda,
na Suvaju pogled bježi.
Male kuće od kamena
sa limenim krovovima,
hladovina ispod murve
i klupica što se klima.
Starčad sjedi i divani
tvrdih pogurenih pleći,
jagodama šumskim mami
da tko kupi i usreći.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
JUNAK IZ LIKE
Tamo di se rđa sije, a niču junaci,
podno starca Velebita - tamo sjeme baci.
Otamo je niko Marijan, di vukovi viju,
na ponos i diku rodu - Liku najmiliju.
Ta gromada od čovjeka, taj junak iz Like,
još većega srca bio - nikom naudio.
Za sva blaga bjelosvjetska njega briga nije,
biti Hrvat, tim se dičit - njemu najčasnije!
Ne rodi se više taki ko što Marijan bio,
što svu silu čovjekovu u srcu nosio.
Jer veće je srce imo od širokih pleća
- Ja sam Ličan! govorio - Eto, to je sreća!
© by nasa-lika, all rights reserved
-
LIČKO JUTRO
Na proplanku podno šume
livada u jutra rosna,
a kroz izmaglicu eto
malo meče svijet da spozna.
Razigrano potrčava,
leptirima čudi li se,
bezbrižno je jer je mama
iza grana koje vise
s vite jele kraj brloga,
motri mlado medvjedica
da u Lici ne zaluta,
gleda kano soko ptica.
-
U TEBI
Nadamnom je sunce pripeklo
i žeže,
a u tebi ladovine sjena,
nosnicama sol mi vonja,
a u tebi miris pokošenog
sijena.
Nepce sladim smokvama i vinom,
a u tebi ledena je voda.
Cvrčci cvrče sa borovih grana,
kliče soko i po tebi oda.
Sve mi dobro, lijepo oko mene
al mi neka u srcu praznina
jer si Liko daleko od mene
pa ne vidim tvojih sad milina.
Prijatelji u tebi ostali,
podno Božje kape sjedim sama,
zalud more, pisme i gradele
kad ja nisam prijatelji s vama.
-
JESEN
Ušulja se jesen
u Liku polako
pa rujan zanesen
obljubi je jako.
Zaplavile šljive,
rakija će teći,
po šumama gljive,
vrganj će se peći.
Još kad zaodjene
košulju od boja -
raskošem zablista
cijela Lika moja.
-
18.04.1874. U OGULINU JE ROĐENA IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ
U spomen na ovu izuzetnu ženu
Dobra ko Dobra, snažna na Liku,
u Ogulinu nikla svijetu na diku.
Unuka slavnog bana Mažuranić Ivana
da ispriča priču o Malik Tintiliniću.
Da djeci reče kroz priče pišući,
da znadu uvijek pouku izvući.
O šegrtu malom Hlapić što se zove,
upornosti i ljubavi, kako ostvariti snove.
Regoču kršnome, Kosjenki divojci,
špiljama u Lici, pravdi i pravici.
Kako je Lika mistična uvijek bila
tako je sanje i maštu Ivani razbudila.
Podno vrletnoga Kleka
u dubokoj mračnoj noći
čudnovato plešu vilenjaci
pa joj neće san na oči.
O čudesma raznoraznim
tad Ivana sroči priče,
u ljepoti pored Dobre,
dok nas bude i nje bit će!
Na današnji dan (21.09.) 1938. umrla je slavna spisateljica. Njena će djela zauvijek živjeti u svoj djeci i krasiti njihova djetinjstva.
-
ZBOGOM
Zbogom Liko,
zbogom prijatelji,
tako niko
neutaži želji,
kao što ste
radost donosili,
čase puste
meni dragi bili.
Tebe Liko
posebnoga kova
gdje je niko
soko roda ova
poštivat ću
kao djete mati
pa ću i ja
ličankom se zvati.
Prelite mi
prijatelji često,
svatko jednom
nađe svoje mjesto,
pa i ja ću
naći gdje pripadam,
ima dana,
ili se bar nadam. love;
-
SVITAK
Savio se šarenilom
na marami povr glave
kao vijenac urešeni
spletoše ga ruke prave.
Na vodu će mati ići
na tjemenu i na svitku
donijeti će ladne Gacke
u kablici vodu pitku.
Iz rukače mliko neće
zatrajat se i proliti
jer će svitak od trakica
na glavi joj vijoriti.
-
DIKA
Nabaci se kamena s ramena
il pogledom priko kola name,
uvik su ti prodorne te oči,
jake ruke kad se primiš zame.
Oj Ivane izili te vuci,
što me mladu ne oženi lani,
pa mi teško čekati jeseni i
sporo mi idu ovi dani.
Samo sučeš svoje mrke brke,
tvoju žagu pozna cila Lika.
To je onaj sa modrim očima,
moja dika iz Ličkog Osika.