Nasa - Lika Forum
Lika => Ličke pjesme => Autor teme: Draža - Ožujka 23, 2013, 13:11:00
-
Dođite teški oblaci
Dođite, nagrnite preko Senjskog Bila!
Dođite, oplodite naša gola polja.
Siromašna, al skupa ko istočna svila,
Dođite! Dođite-ta imate krila!
O, vaša je volja, da nam rode polja,
O, vi nosite zlato i vaša je sila,
Proplačite teški, pšenica će biti bolja!
Ona vas moli malo, uvjek je skromna bila.
Ne ubijajte težaka žegom znojna malja!
Orosite plave kukuruze i ona polja dalja.
I tamo je seljaka tuga presavila
Smočite mu čelo, jer ga je nada posve ostavila.
Gle, kako se požudni talas pomalja!
Gle, kako su se polja od suše zažarila,
O, kako se je za vas suha zemlja priplovila,
Zar ne, vi teški, kako zemlji pomoći valja?
Dođite, nagnite, zlatom ospite,
Svaku suhu nadu, rosom obdarite,
Zagrmite ogromno, život prestrašite,
Al zato životu slasti življenja dajte!
-
SELJACI
U proljeće, kad majka zemlja rastvori odmorna njedra
Sunčanim zrakama, što pljušte ko jesenje guste kiše,
I zadnji spomen zime južnjak, praćen cvrkutom ptica, zbriše..
Odlaze u polje s pjesmama, srca vedra.
Znadu:rad teški ih čeka, na kojeg su vikli odavno,
(s rođenjem već im je određen život patnje i znoja)
Al su ipak radosni, radosni gledajuć polje ravno
I čuteći novo rađanje svjetova sitnih bez broja.
Naskoro plugovi zaškripe i oranice se prošaraju
Zasvijetle na suncu redovi brazda crnih i vlažnih.
U dušama njihovim velike nade se bude i otvaraju
Vrela ljepote-vrela osječaja snažnih.
I zaborav na čas na umor i znoj, što se runi
S mokroga lica natapajući zemlju, gdje će pasti sjeme;
I ne osjete, zaneseni, sunce, što im prži tjeme
I aureolom zlatnom za mučeništvo kruni.
Oni koračaju i nesvjesno držeći plug, ko volovi daščući vuku.
Misli su im otplovile u budućnost, na konac ljeta
I premda znadu, da je daleko, da vide nagrađenu muku, vuku.
Žetvu gledaju dobru; nada ih grije sveta.
A kad ih nada prevari (kako to često biva)
I nakon krvave muke, mršavo rodi polje,
Svaki je pogrušen, šutljiv, bol tešku u duši skriva,
Al nije klonuo duhom; tješi se: bit će bolje….
1939.g.
-
Znaš li autora?
-
Znaš li autora?
Znam Snježo autora tu je među nama...VERA MATOVINA BIONDIĆ....predobro napisala ,samo sam joj ja ukrala nadam se da nebum dobila po tamburi od naše Verice....
-
Ma neeećeeeš... smi jem;- Šta znači ona godina ispod teksta?
-
Valjda kad je Autor napisao pjesmu kekek; kekek; kekek;
-
smjeh smjeh smjeh..volim dan započeti osmjehom!
-
SELJACI
U proljeće, kad majka zemlja rastvori odmorna njedra
Sunčanim zrakama, što pljušte ko jesenje guste kiše,
I zadnji spomen zime južnjak, praćen cvrkutom ptica, zbriše..
Odlaze u polje s pjesmama, srca vedra.
Znadu:rad teški ih čeka, na kojeg su vikli odavno,
(s rođenjem već im je određen život patnje i znoja)
Al su ipak radosni, radosni gledajuć polje ravno
I čuteći novo rađanje svjetova sitnih bez broja.
Naskoro plugovi zaškripe i oranice se prošaraju
Zasvijetle na suncu redovi brazda crnih i vlažnih.
U dušama njihovim velike nade se bude i otvaraju
Vrela ljepote-vrela osječaja snažnih.
I zaborav na čas na umor i znoj, što se runi
S mokroga lica natapajući zemlju, gdje će pasti sjeme;
I ne osjete, zaneseni, sunce, što im prži tjeme
I aureolom zlatnom za mučeništvo kruni.
Oni koračaju i nesvjesno držeći plug, ko volovi daščući vuku.
Misli su im otplovile u budućnost, na konac ljeta
I premda znadu, da je daleko, da vide nagrađenu muku, vuku.
Žetvu gledaju dobru; nada ih grije sveta.
A kad ih nada prevari (kako to često biva)
I nakon krvave muke, mršavo rodi polje,
Svaki je pogrušen, šutljiv, bol tešku u duši skriva,
Al nije klonuo duhom; tješi se: bit će bolje….
1939.g.
Hm....prolitno oranje???.... ne virujen, da su u 1939 g. oni velike nade imali....pa, Bog zna...???
-
Pjesma je nastala u jednom ličkom selu Zavelje,a ja bi to ovako u kratko napisala "Zemlja i život"vjerujući da će biti bolje...
-
...ček.... sad ni ništ ni jasno... Veliš da ja autor pjesme naša Vera, a sad da je nastala u jednom ličkom selu.... :shocked: :shocked: ...Vera je bila u tom selu i tamo je napisala? boze boze
-
...ček.... sad ni ništ ni jasno... Veliš da ja autor pjesme naša Vera, a sad da je nastala u jednom ličkom selu.... :shocked: :shocked: ...Vera je bila u tom selu i tamo je napisala? boze boze
aaaaaaaaa šta ga ti voliš komplicirat,pobogu nemoj kad nije.....kiss
-
:shocked: :shocked: :shocked: :shocked: :shocked: pa šta kompliciram???? postavila sam najobičnije pitanje jer mi nije jasno??
-
POVRATAK
Vratio sam se s proljećem
U moje kršne vrleti…
Zora je…Velebit namaču još rane proljetnje magle,
A preko neprevrnutih strnjika sjećanja žure…
Mislim na male travke-što se pod kapljama rose svijaju
I na zaspale u srcu snove i konture…
Prepoznajem i duh planine i po neku tuželjku staru
U vjetru,koji puše preko brda gori
Dok jesenskim kišama izborani grmeči i mrke vrištine
Pričaju o nečem dalekom i nečem,što boli…
Prolaze ljudi,što na zgužvanom licu nose poljupce patnje.
I sjećaju me na Krista,koga su u crkvi raspeli
I zakopavali za ruke i noge…
Pa ostavili baš tamo,da u svako jutro pred njega
Pokojnici prostiru grijehe svježe i mnoge…
Nižu se misli stare na sve one prošle dane…
Izviru iz znatnih mjesta spomeni-bez stanke…
A onda sputane,polako se gase
Jer rastočilo je vrijeme
I naše vene i srce…
A ostavilo samo netaknute,ove naše tihe i gole proplanke.
Sad još samo ispija zemljan neiscjeđenu bol očiju naših
I u duši polako treperi osjećaj i nemir…
I saznanja
Da je dolje samo čovjek,kamen-zemlja puna ilovače i patnja…
A gore Bog-nadanje i svemir!
-
Prekrasno! A autor je? huhu;jj