Nasa - Lika Forum
Lika => Lički gradovi i sela => S => Autor teme: velebitska-plava - Rujna 04, 2007, 21:56:22
-
Smiljan je selo 7 km zapadno od Gospića (Ličko-senjska županija), i 15 km od autoceste Zagreb - Split. Prema popisu iz 2001. godine, u selu živjelo 446 osoba.
Susjedno selo Smiljansko Polje ima 178 stanovnika.
Naselje Smiljan nalazi se u podvelebitskom dijelu središnje Ličke zavale, na zapadnom rubu Ličkog polja podno brda Krčmar. Sastoji se od dvanaest zaselaka s kojima čini prostornu i funkcionalnu cjelinu. Najstariji tragovi naseljenosti na smiljanskom tlu datiraju iz srednjeg i kasnog brončanog doba.
Narodna predaja porijeklo imena Smiljan tumači poetičnim legendama. Prema jednoj od legendi mjesto je dobilo ime po smilju, cvijeću koje je nekad tu raslo, po drugoj, nazvano je po lijepoj djevojci Smiljani koja je u njemu živjela. Treća legenda kazuje da je ime dobilo po poznatom narodnom junaku Iliji Smiljaniću.
Prvi pisani spomen Smiljana u povijesnim je izvorima zabilježen 6. prosinca 1504. godine. Smiljan je ušao u svjetsku povijest zahvaljujući činjenici što je u njemu rođen Nikola Tesla.
[attachimg=1]
-
[attach=4]
Rodna kuća Nikole Tesle
[attach=1] [attach=2] [attach=3]
-
smiljanuuuu mooooooooooooooooooooojjjjjjjjjjjjjj <3
-
.
-
.
-
.
-
.
-
POVIJEST ŽUPE
Prije najezde Turaka
Smiljan se smjestio na zapadnom rubu Ličkoga polja, podno brda Krčmara, na 773 m nad morem. Sastoji se od osamnaest raspršenih zaselaka (Baćinac, Bogdanić, čovini, Debelo Brdo, Dražica, Kolakovica, Kovačevići, Ljutača, Milkovića Varoš, Miljača, Miškulin Brdo, Podkrčmar, Rastovača, Rastoka, Rosulje, Smiljan, Smiljansko Polje, Vaganac).
Od arheoloških nalaza na području Smiljanskoga Polja je nađen mač iz 16. stoljeća prije Krista. Najstariji stanovnici smiljan su bili Japodi, zatim Rimljani te srednjovjekovni Hrvati, Turci, Vlasi, Srbi, Hrvati Bunjevci i Hrvati iz Hrvatskog primorja. U predtursko doba na području Smiljana bilo je nekoliko crkava. Crkva sv. Marije Magdalene sa gostinjcem. Sagrađena je 1185. Bila je duga 18, a široka 10 m. Godine 1411. crkvu i gostinjac dijelovima svoga posjeda obdaruju knezovi Kurjaković. Godine 1484. spominje se i poseban duhovnik hospitalske crkve „Domin Mihovil špitaljski“. Crkvom i hospitalom su upravljali redovnici. Hospital je pružao usluge prenoćivanja putnika, trgovaca, činovnika i sudaca koji su trgovali i sudili u Tržiću, današnjem Pazarištu.
Crkvu sv. Marije Magdalene zapalili su Turci 1535. u crkvi su bile nadgrobne ploče. Na pločama su bili glagoljski latinski napisi iz 12., 13. i 14. stoljeća. Te su ploče i ostalo klesano kamenje pri gradnji crkve BD Marije Karmelske upotrijebili novonaseljeni Hrvati Bunjeevci poslije oslobađanja Like od Turaka. Još i danas na ulazu u Smiljansko groblje nalazi se kamenica (rimska žara) na koju je uklesana godina 1464. i križ. Druga srednjovjekovna crkva bila je u Malom Vekavcu posvećena sv. Nedjelji (Gospojini). Treća crkva se nalazila istočno od brda Bogdanića. Prema mišljenju konzervatorice Anđele Horvat jedna se crkva nalazila kod Obljajca u Rastoki, druga u Selištu ili na Krčmaru kako dokazuje smiljanksi župnik Jure Kovačević iz 1850. godine. Isti župnik tvrdi da je postojala crkva i na Kolakovici. Današnje samostalne župe Bužim i Trnovac bule su kapelanije župe Smiljan.
Poslije oslobađanja od Turaka
Poslije oslobađanja Like od Turaka sedam bunjevačkih obitelji godine 1691. sagradilo je drvenu crkvicu u kojoj je misio lički misionar pop Marko Mesić kojemu je bilo najvažnije „pojti graditi živu Crkvu knjigom i molitvom, a caru služiti britkom sabljom“. Drvenu crkvu iz 1696. zamijenila je novosagrađena crkva koju su Bunjevci sagradili 1707. od klesanoga kamena dopremljenoga u 350 vozova od ruševne crkve i gostinjca sv. Marije Magdalene kod Mandinca. Crkva se već 1708. spominje ako župna. Posvetio ju je 1723. biskup Pahmajević. Kaže da se na oltaru nalazi prekrasna slika Gospe Karmelske. Godine 1733. spominje se da su zidovi na nekim mjestima ispucali pa je opasno da se obruše. Župni stan liči više na štalu. Smiljan 1752. ima 862 vjernika. Ova crkva izgorjela je na Božić 1862. do zapaljenih svijeća.
Današnja crkva Gospe Karmelske
Današnja crkva BDM Karmelske sagrađena je 1864. Gradnja je crkve počela 5. rujna 1859. za župnika Tome Jeličića. Prilikom gradnje srušila se volta ispod glavnog oltara. Trebalo je sve ozidano srušiti i ponovno početi zidati. Druga gradnja crkve dovršena je 10. kolovoza 1864. Posvetio ju je 17. kolovoza 1864. biskup Vjenceslav šoić. Nad ulazom u crkvu stoji spomen ploča s natpisom: „Pod Franjom Josipom I. carom austrijskim i kraljem ugarskim i hrvatskim, državnim troškom i žrtvom puka smiljanskoga sagrađena bi ova župna crkva BD Marije od Karmela za Tome Jelčića mestnog župnika godine 1864.“
Iznad vrata sakristije druga je spomen ploča s natpisom: „Ovu novosagrađenu crkvu smiljansku BD Marije od Karmela posvetio je presvijetli gospodin biskup Dr. Vjenceslav šoić dne. 17. mjeseca kolovoza 1864. Stavio Tomo Jeličić mestni župnik.“ U crkvi su sporedni oltari posvećeni sv. Ani i sv. Antunu Padovanskom.
Sliku BD Marije od Karmela na glavnom oltaru poklonio je Franjo Bach glavni zidar grobljanske kapelice Bezgrešnog Začeća od BDM. Ova kapelica sagrađena je 1863. godine.
Iza Drugog svjetskoga rata
Partizani su na Gospu Karmelsku 1942. zauzeli obje škole, općinu i župni stan. Uslijedilo je žalosno razdoblje Drugog svjetskog rata sa partizanskom etikom i ponašanjem u kojemu je u Smiljanu zamro vjerski život.
Župnik Josip Kapš 1963. godine počinje obnavljati crkvu Gospe Karmelske u Smiljanu. Isti je župnik uz pomoć vjernog puka godine 1971. sagradio na groblju u Rosuljama kapelu Srca Isusova a godine 1976. sagradio kapelu sv. Ivan Krstitelja na groblju u Smiljanksom Polju ugradivši u nju nešto kamenja od porušene crkve sv. Ivan Krstitelja na Velebitu iznad Medaka, a u iskopani „zdenac života“ izlio je također nešto vode zahvaćene u Velebitu.
U zadnje pod vodstvom vlč. Marka Cvitkovića u župi su elektrificirana zvona, stavljeni su na crkvu novi hrastovi prozori, nova vrata i stepenište do kora.
Izvor:GSB
-
SMILJAN
Ovdje povijest nije imala
Mekog uzglavlja
Vrijeme je gradilo poprište
Za tvoje nemirno trajanje.
U snovima još i sad čuvaš
spomen na jeku kopita
uzavreli kovitlac buna…
sjećanje na agoniju
starih i novih žitelja.
Na sveto pravo
Jurline Tomljanovića
da svoje se brani
krvlju i kostima.
Davnina je na ovom prostoru
opipljiva:
pored jopadske urne
na ulazu
u svijet zauvijek usnulih Smiljančana
u zidu od kapele gospe od Karmela.
Uz zaustavljeni jauk,grč ili smijeh
U tajanstvenim tumulima.
-
Iz Smiljana negdje oko 19. i 20. st. kekek;
Pop Klipa
„Župnikovao u Smiljanu kod Majke Božje od Karmela domaći pop Kovačević, koji je bio prava, pravcata lička ljudeskarina. Bio je visok blizu dva metra, plećat kao gora, a u cipele mu je moglo stati cijeli vagon prosa. Zato su ga prozvali od šale pop Klipa.
Jedne nedjelje mise, pop Klipa i u određeno vrijeme nakon čitanja Evanjđelja propeo se na drvenu propovijedaonicu i počeo propovijedati: "Ljudi Božji, a žene moje! Nakon današnjih mojih riječi bit će Vas koji ćete gorko plakati, ta poznam ja Vas dobro! Koji ćete se i od srca smijati." I jedva je pop to izgovorio, a propovijedaonica s njim se uruši. Oni na koje je pao pop i propovijedaonica gorko su zaplakali, a oni u crkvi i pod korom od srca su se nasmijali“