Nasa - Lika Forum

Lika => Lički gradovi i sela => B => Autor teme: velebitska-plava - Rujna 06, 2007, 14:16:41

Naslov: Boričevac
Autor: velebitska-plava - Rujna 06, 2007, 14:16:41

Boričevac je naselje u Ličko – senjskoj županiji.

[attach=1]

Nalazi se u ličkom Pounju u općini Donji Lapac. Od polovice 13. stoljeća postojala je utvrda roda Boričević iz plemena Lapčana. Nakon pada obližnje Ostrovice 1521. dolazi u posjed Turaka. Ponovno je priključen Hrvatskoj 1791. i naseljen Hrvatima Bunjevcima. Sagrađena je katolička crkva Rođenja Blažene Djevice Marije 1801., a 1807. osnovana je rimokatolička župa. Turci su 1809. spalili cijelo selo i crkvu. Hrvati su ubrzo ponovo obnovili crkvu i naselje, pučka škola osnovana je 1875. Boričevac u to vrijeme postaje važno križište s carskom ispostavom i karantenom i bilo je najveće naselje s većinskim hrvatskim stanovništvom u ličkom Pounju s oko 1500 stanovnika prije Drugog svjetskog rata. Po uspostavi NDH, zbog srpske pobune, Hrvati iz Boričevca su u noći između 1. i 2. kolovoza 1941. bili prisiljeni pobjeći u Kulen Vakuf, a 2. kolovoza srpski pobunjenici ušli su u Boričevac, razorili ga i pobili preostalo stanovništvo te počinili zločine i u ostalim mjestima u okolici: Brotinja, Poljica, Mišljenovac, Donji i Gornji Lapac. Srbi su 6. rujna 1941. napali i Kulen Vakuf te pobili više stotina Hrvata i Muslimana iz Boričevaca. Hrvatima nije bio dopušten povratak u razoreni Boričevac. Poslije Drugog svjetskog rata, u Boričevcu je nastala stočarska farma i proizvodnja djetelinskih travnih smjesa. Prema posljednjem popisu stanovništva 2001. u Boričevcu ima 24 stanovnika.[/color]

Naslov: Odg: Boričevac
Autor: Draža - Prosinca 07, 2010, 21:05:07

Kako je nastao Boričevac

Dolina rijeke Une bila je kroz duga tisućljeća najvažnija veza Panonske Posavine s Jadranom. Rimljani su prvi kroz nju izgradili cestu koja kasnije kroz srednji vijek služi trgovini i brojnim vojskama. Taj prometni koridor spominje se kao dio  jantarske ceste još u prapovijesno vrijeme. Dvije glavne prometnice jedna iz Knina druga iz Senja, spajale su se u Lapačkom  polju i nastavljale prema Sisku. Zasigurno da je Hrvatska seoba slijedila taj isti pravac, a Pounje je bilo poprište ratova s Avarima.

Lapačko polje dosta je prostrano,proteže se po pravcu sjever-jug u dužini od 10 km. i po širini istok-zapad oko 4 km., nadmorske visine  prosječno  600m. Sa zapadne strane zaštićeno je planinom Plješivicom (Ozeblina 1657m),  a s istočne znatno nižom planinom Visočicom (Đurić Ogradak 1121.m).  Od Visočice na istok teren se valovito spušta do rijeke Une, na nadmorskoj visini od  300 m.


sti prostor su naseljavala uglavnom hrvatska plemena Lapčana, i to od planine Plješevice do i duž cijelog  (s lijeve i desne strane) toka prelijepe rijeke Une. Nekad je rijeka Una bila poglavito hrvatska rijeka i protjecala je sredinom Kraljevine Hrvatske, sve do najezde Osmanlijskih osvajača.
Tu, u Pounju, na slojevima prethodnih civilizacija, Ilira-Japoda- potom Rimljana osnovaše svoj dom i stvoriše primjereno političko-državnu organizaciju pod nazivom  ''LAPAČKA ŽUPA'' . Vrijedan marljiv radni hrvatski živalj uspješno se borio sa životnim nedaćama i razvijao se sve do najezde turskih osvajača u 15 i 16.st.

Rodove koji su tu obitavali, prema podacima iz 1450.g., možemo  prepoznati kroz slijedeća prezimena rodova Lapčana: Badalčići, Boričevići, Božilovići, Čibudinići,Čulići, Dujmovići, Grgurići, Hrvatini, Hvakovići, Karlovići, Kenlići, Krečelići, Lapići, Livaci, Lučići, Mećari, Mrmonjići, Murtilići, Našmanići, Račečovići, Šišići, Silići, Staničkovići, Našmanići, Starički, Strižići, Tulavčići, Utišenovići.

Od svih rodova Lapčana  najpozvaniji i najviđeniji je bio rod Boričevića dali po brojnosti plemića, imovinskog cenzusa ili poradi pružanja usluga centralnoj-vlasti ''kralju'' ili su se isticali u bojevima protiv Tatara(Mongola) u prvoj polovici 13.st..
Protjerivanjem Tatara pristupa se temeljitoj obnovi, istih prostora, tadašnji ugarsko-hrvatski kralj Bela IV 1251. pomaže pri utvrđivanju utvrde Ostrovica. Kao najstariju rodovsku gradinu plemena Lapčana (i danas je srednjovjekovna tvrđava Ostrovica, iznad gradića Kulen Vakufa, od Boričevca na 5 km..Isto tako snažnije plemiće pomažu da podižu svoje gradove, tako da nastaje grad Boričevac, koji se nalazio na sjevernim obroncima kote 691 Sekani Vršak, kao najpogodnije mjesto s kojeg se moglo nadzirati prolaz u Lapačku Poljanu. Između Lapačkog polja s jugoistočne strane blaže valovite planine Visočica  a sa sjevera i sjeverozapada glavica Lisac u obliku lijevka proteže se udolina tzv.Pištalska Draga koja povezuje Ostrovicu i Boričevac.

Grad Boričevac nastaje s 12/13 st. i odolijevaše turskom osvajaču punih 200 g. uvećavajući ugled i moć rodu Boričević  po kojem nastade ili sam dade ime naselju, i župi Boričevac. (kao indikator tadašnje naseljenosti može poslužiti podatak iz prvog popisa tog prostora, iz 1577.g. prema kojem je u Boričevcu bilo stacionirano 70 konjanika i 1100 pješaka, a u Ostrovici 60 konjanika i 1150 pješaka). Od pamtivijeka uz oružnike i vojsku, ide i civilni dio življa. Očito da je tu život bio dobro organiziran.

Vezano uz ostali dio Lapačke doline treba napomenuti. Drugo  važno naselje iz tog vremena bio je ''Castrum Conuba'' na utoku rijeke Unac u Unu, gdje je nekada bilo antikno naselje, prije provale Tatara.ime Cunube (sjedište župe Lapačke) koje se gubi  tijekom 5.st. i pojavljuje se pod imenom ''Ermym''  kasnije ''Orman'' a u hrvatskim listinama ''Rmanj''.
Povjesničar Vjekoslav Klaić zaključuje da je grad dobio naziv po Hermanu Celjskom koji je bio tast Sigismundua Lukseburškog, a za kojeg je bila udana njegova kći zvana ''Crna kraljica''. Herman je na  prijelazu 14/15 st. nakratko upravljao gradom Rmanj. Tu se na lapačkom prostoru spominje još gradina Lapac na brdašcu Oblaj  gdje se mogu pronaći ostaci zidina, koje kriju ostatke ilirskog i rimskog življa.         

Podaci povijesni za ovo područje dosta su skromni iz slijedećih razloga:

Velikaške plemićke porodice, kao rotni stolovi (sudbeni stol) s područja Like i Krbave, pohranjivani su svoje listine u Senjskom kaptolu. Dok je Gornje pounje, bilo vezano za kninski kaptol, koji su po osvajanju, Osmanlije 1522.g. spalili i uništili tragove materijalne kulture. Gornje pounje i Boričevac ostali su pod osmanlijama 100 ,g, duže od ostalog dijela Like, i prvi popis pučanstva koje je obavljala Senjska biskupija, tijekom 1712.g. nije zahvatila isti prostor, tako da pisane podatke za ovo područje imamo tek od 1800.g.       
Padom Bosne pod tursku upravu 1463.g. turska vojna sila lomila je slab otpor Hrvatskih plemena oko Plive, na Gornjem Vrbasu,Grahovu,Livanjskom polju, te silovito udarila na Pounje. Već 1521.g. u turske ruke pada tvrdi grad Ostrovica, sjeverno istočnije  od Boričevca.
Na svega 5 km udaljenosti, Boričevac se nalazi na udarnom pravcu Ostrovica-Lapac, samim time  je na glavnom udaru turske vojne sile.

Hrvatski rodovi lapačkog plemstva, odgojeni uglavnom u kršćanskoj miroljubivosti, teško su mijenjali uhodani način narodnog života, te nisu bili u stanju organizirati jači otpor nadirućoj turskoj sili, a i izostala je vojnopolitička pomoć Hrvatske države, koja se još nije opravila, od katastrofalnog vojnog poraza na Krbavskom polju. 1493.g. U takvoj situaciji, hrvatski rodovi iz Pounja povlače se i rasipaju na sve strane zaštićene prostore, po Dalmaciji, jadranskim otocima, Slavoniji, Austriji,  Mađarskoj, Rumunjskoj. Ono što je zanimljivo, iako su bili brojni,  hrvatski rodovi iz plemena Lapčana-Pounju, nisu se nigdje skrasili, niti organizirali u većim skupinama, kao što je to bio slučaj  s Hrvatima iz Boričevca, protjerani 1941.g., koji su se ipak uglavnom okupili oko Bjelovara. 

Turci su okupirali cijelu Liku do 1527.g. i uvode svoju vojnu i civilnu upravu. U periodu od 1576 do 1586 .g. planski naseljavaju liku, kao i područje Boričevac, svojim življem i to ne samo islamske vjeroispovijesti , nego i Vlaško-nomadskim stanovništvom koje dovlače iz dubine Balkana, a koje se vjerski izjašnjavalo kao pravoslavlje.
Da je Osmanlijama Boričevac bio geostrateški i geopolitički važan, potvrđuje činjenica da su turski osvajači, baš tu postavili svoje upravno središte, koji je zauzimao cio prostor bivše lapačke župe, s jakom vojničkom posadom. Dok su Lapac i Ostrovica bili na nižem stupnju upravne organizacije od Boričevca.
Gornje pounje i Boričevac, ostali su pod Turskom upravom sve od 1527 do 1791.g. (pune 264 godine).
Turska uprava kao i vojska iz Like su protjerani u vremenu od 1685 do 1690. g., ali je karlovačkim mirom (potpisan 29.siječnja1699.g. u Srijemski Karlovcima između Austrije i Turske) ostavljen veliki mostobran na rijeci Uni pod Turskom upravom(cijeli Boričevački kotar, odnosno danas  prostor između Srba i Donjeg Lapca).
Austrija i Turska vodile su trogodišnji rat od 1788 do 1791.g. lokalnog značaja. Teret rata nosio je Hrvatski narod, Lička Otočka i Slunjska pukovnija. U ratu su sudjelovali naši hrvatsko-lički preci a kasnije i moji preci novi stanovnici Boričevca.  Ovaj rat završava se Svištovskim mirom(gradić Svištov u Bugarskoj) tu je ustanovljen mir 04.kolovoza 1791.g. između Austrije i Turske. Tim mirom Hrvatska granica s Plješivice pomaknuta je na rijeku Unu. Iako granica nije slijedila tok une, jer je na Uni samo na 5.km od Boričevca ostavljen (već spomenut)mostobran:Runjevica,Dubrava i Kalati.   
Novu granicu između carevine Austrije i Turske vodila je komisija za razgraničenje:
Ispred Hrvatske vojne krajine Feldmaršallajtan barun SHLAUS
Ispred bosanskog pašaluka –Turske vodio je IMAEL ISMETI.

Komisija okončala rad na razgraničenju 29.prosinca 1795.g. i proklamirala dokument ''DUBIČKA KONVENCIJA''.
Ista granica ostala je povijesna 199.g. sve do dolaska komunističkog režima SFRJ, kad je izmijenjena uglavnom na štetu Hrvatskog naroda i današnje države. U ovoj zamjeni za koju nije bilo povoda, ionako je SFRJ kao nasljednica SHS-a predstavljana kao jedna država, ali su Hrvatska mjesta kao Međudražje, Skočaj, Zavalje pripojeni Bosni.  Ni danas se narod Zavalja ne miri s činjenicom da nije dio matične domovine Hrvatske.
Po realizaciji Svevištsko mira,  islamski živalj najvećim djelom povukao se u granice turskog carstva, dok je dio pravoslavlja ostao na dotadašnjem obitavalištu.
A Hrvatska krajiška uprava doseljava nove stanovnike s  obližnjih područja koja su već bila prenapučena, i to uglavnom s Lovinačkog kraja, koje je udaljeno zračnom linijom od Boričevca 30 km .

I tad nastaje novi Boričevac!

[attachimg=1]

Naslov: Odg: Boričevac
Autor: vuksamotnjak - Srpnja 28, 2011, 09:03:09

U selu Boričevcu otkrivena je spomen-ploča žrtvama ustanika iz Srba. Oni su protjerani, selo opljačkano, a sve kuće, neke i s ukućanima, zapaljene, piše na spomen-ploči koju su postavile Udruga Ličana župe Boričevac i Udruga pravnika Vukovar 1991.

Spomen-ploču na zidu župne crkve u Boričevcu s državnom tajnicom Ministarstva kulture otkrio je Nikola Pavičić. U srpnju 41. imao je tri mjeseca. Iz sela ga je iznio sedam godina stariji brat Marko. U selu našem dogodilo se da su nas istjerali četnici i da su nakon tri dana zapalili crkvu i naše domove, kazao je Marko Pavičić.

[attachimg=1]

Naslov: Odg: Boričevac
Autor: Mile - Travnja 01, 2013, 16:26:06

Boričevac, neposredno nakon 1. svjetskog rata; Sjede: Nikola Pavičić Gužvina (treći slijeva) i Ilija Pavičić Ilišić (Nikolin brat, peti slijeva)

[attachimg=1]

Boričevac, 2. rujna 1940.

[attachimg=2]

Slike preuzete sa Udruga-Gavran (http://www.udruga-gavran.hr/)

Naslov: Odg: Boričevac
Autor: Mile - Travnja 01, 2013, 16:47:42

          Mlin Grge Pavičića                                                        Župnik Vladimir Stuparić

                [attach=1]                                 [attach=2]

Ovo je imanje pokojnog  Milana Krpana -Pištals Draga koju je sačuvao do 1960. godine, kada je umro i sahranjen u Borićevcu. nakon njegove smrti kuća je ponovo devastirana, srušena jer mlađi nisu imali priliku za povratak sve do 1979. god., kada Krpan Milkan odlazi u mirovinu i vraća se u Pištals - Dragu i ponovo obnavlja kuću i okućnicu.
U svome Dnevniku piše " Mojih najljepših 10. godina i Borićevcu i Pištalskoj Dragi"

[attachimg=3]