Nasa - Lika Forum

Zabava => Zanimljivosti => Autor teme: Tonky - Rujna 26, 2007, 23:39:42

Naslov: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Tonky - Rujna 26, 2007, 23:39:42

Bog postoji...

Čovjek je otišao u frizerski salon ošišati svoju kosu i skratiti bradu. Kao i obično, počeo je pričati sa frizerom, koji ga je zabrinuo. Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama.
Iznenada, dotakli su temu o Bogu.

Frizer je rekao:"Pogledaj čovječe, ja ne vjerujem da Bog postoji, kao što si ti to rekao."

"Zašto si to rekao?"- Upitao je čovjek.

"Pa to je tako jednostavno, samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji - da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli... Ja ne mogu zamisliti Boga koji dopušta ovakve stvari."

Čovjek je zašutio i razmišljao...ali nije želio odgovoriti bez argumenata.

Frizer je završio svoj posao i čovjek je otišao. Nakon što je izašao iz frizeskog salona, ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan).

Onda je čovjek ponovo ušao u frizerski salon i rekao frizeru:"Znaš što?  Frizeri ne postoje."

"Kako ne postoje?"- upitao je frizer.

Ne!-čovjek je uzvikuo."Oni ne postoje, jer da postoje, ne bi bilo ljudi nesređenih, kao što je onaj na ulici.
"Ah! Frizeri postoje, samo što ljudi ne dolaze k nama."
-Točno!- potvrdio je čovjek.
"To je poanta. Bog postoji, samo što ljudi ne vjeruju u Njega i ne klanjaju Mu se, i zato je toliko boli i patnje na ovom svijetu."

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Tonky - Rujna 27, 2007, 08:47:35

Filozofija Charlesa Schultza

Ovo što slijedi je filozofija Charlesa Schultza,tvorca "Peanutsa" i Charlie Browna.
Ne morate odgovarati na pitanja.Samo pročitajte tekst do kraja i poanta je shvaćena.

1.Nabrojite pet najbogatijih ljudi na svijetu.
2.Nabrojite zadnjih pet pobjednika u golfu.
3.Nabrojite imena zadnjih pet Miss Worlda.
4.Nabrojite deset ljudi koji su dobili Nobelovu ili Pulicerovu nagradu.
5.Nabrojite dobitnike Oscara za najboljeg glumca i glumicu u zadnjih pet godina.

I,kakav je rezultat?
Stvar je u tome,malo nas pamti jučerašnje senzacije.Ovo nisu gubitnici,radi se o najboljima na svom području.No,pljesak utihne.Nagrade izgube sjaj.Postignuća padaju u zaborav.Pohvale i povelje pokapaju se skupa s njihovim dobitnicima...

Evo još pitanja,da vidimo kako ćete sada proći?!

1.Nabrojite par profesora koji su vam pomogli u školi.
2.Nabrojite tri prijatelja koji su vam pomogli kada vam je bilo teško.
3.Nabrojite nekoliko ljudi od kojih ste nešto važno naučili.
4.Razmislite o par ljudi koji su učinili,da se osjećate važnim.
5.Razmislite o pet osoba sa kojima se rado družite.

Lakše?
 
Pouka:
Ljudi koji vaš život čine drugačijim,nisu oni s najviše diploma,najviše novaca ili najviše nagrada.
To su ljudi kojima je stalo,koji vas okružuju...

Ne brinite o mogućem nestanku svijeta danas,u Australiji je već ionako sutra!  :o

                                                                                     (Charles Schultz)






,

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Tonky - Rujna 27, 2007, 09:28:23

Razgovor sa Bogom

Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?" - reče Bog.

"Ako imaš vremena" - rekoh.

Bog se nasmješi..."Moje je vrijeme vječnost".

"Što si me htio pitati?"

"Što te najviše iznenađuje kod ljudi?"

Bog odgovori:

"Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovo biti djeca.

Što troše zdravlje da bi stekli novac,potom troše novac da bi vratili zdravlje.

Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti,zaboravljajući sadašnjost.
Na taj način ne žive, niti u sadašnjosti, niti u budućnosti.

Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli."

Bog me primi za ruku i na trenutak zavlada tišina.

Tada upitah:"Kao roditelj,koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?"

Sa osmjehom, Bog odgovori;

"Da nauče:

- Da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti.

- Da nije najvrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu.

- Kako se nije dobro upoređivati sa drugima ...

- Kako nije bogat onaj čovijek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba.

-Kako je dovoljno samo nekoliko sekundi,da se duboko povrijedi voljeno biće,
 a potom su potrebne godine da se izliječi.

- Kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste, moraju i sami sebi opraštati.

- Da se novcem može kupiti sve, osim sreće, zdravlja i ljubavi.

- Da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito.

- Da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ...a ipak ih voli.

Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati."
 

Ljudi će zaboraviti što si rekao.
Ljudi će zaboraviti što si učinio.
Ali, nikada neće zaboraviti, kakve si osjećaje u njima probudio.

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Tonky - Listopada 03, 2007, 22:39:43

Ljudske vrijednosti

Bio jednom jedan otok na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti: Dobra Volja, Tuga, Znanje... među ostalima i Ljubav.

Jednog dana su shvatili da će njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove, kako bi ga napustili. Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka. Kada je otok bio tren do potonuća, ljubav je odlučila tražiti pomoć.

Bogatstvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala:"Bogatstvo,možeš li me povesti sa sobom?" "- Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta."

Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu. "Ponose, preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom?", " - Ne mogu ti pomoći ljubavi", odgovori Ponos, "Ovdje je sve tako savršeno, mogla bi mi uništiti brod!"

Tada je Ljubav zamolila Tugu, koja je prolazila kraj otoka:"Tugo, molim te povedi me sa sobom.", "- Oh ljubavi", odgovori Tuga, "tako sam tužna da ne mogu".

Kada je Dobra Volja prolazila kraj otoka, toliko je bila zadovoljna da nije niti čula Ljubav kako je doziva.

Tada Ljubav začuje neki glas:"Dođi Ljubavi,j a ću te povesti sa sobom." Bio je to starac u malenom čamcu. Kada su stigli do kopna, Ljubav se iskrca, a starac ode. Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime.

Ljubav shvati koliko mu duguje, te upita Znanje:"Znanje,ti sigurno znaš tko me spasio?", "To je bilo Vrijeme"- odgovori Znanje. "Vrijeme?", upitala je Ljubav, "pa zašto bi me vrijeme spasilo?" Znanje odgovori:"Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu."

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Tonky - Studenoga 08, 2007, 14:38:33

Tražila sam snagu . . . I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.
Tražila sam mudrost . . . I Bog mi je dao probleme koje je trebalo riješiti.
Tražila sam bogatstvo . . . I Bog mi je dao mozak i tijelo da mogu raditi.
Tražila sam hrabrost . . . I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.
Tražila sam ljubav . . . I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.
Tražila sam usluge . . . I Bog mi je dao prilike.

Nisam dobila ništa od onog što sam tražila...... ali,dobila sam sve što mi je trebalo.

Živi život bez straha i suoči se sa preprekama i znaj da ih sve možeš savladati...HRABRO NAPRIJED!

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: velebitska-plava - Veljače 06, 2008, 18:24:38

Kako se čuva ljubav?

Majka i dječak šetaju plažom... U jednom trenutku dječak upita: "Mama, kako se čuva ljubav??"

Mama ga pogleda i odgovori:

- "Uzmi malo pijeska i stisni šaku..."

Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje...

- "Ali mama, pijesak mi bježi..!!!"

- "Znam, a sada otvori potpuno šaku..."

Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana..

- "Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak..!!"

Na to majka, sa smiješkom na licu, reče:

- "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan..."

Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...

Eto kako se čuva ljubav...

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: velebitska-plava - Veljače 06, 2008, 18:31:36

Starac i dječak

Ima jedna priča o desetogodišnjem pametnjakoviću koji je došao narugati se mudrom sijedom starcu. Dječak je u šaci držao ptića.

Licu, išaranom borama mudrosti i okrunjenom sjedinom, postavio je dječak svoje izazovno pitanje:

«Djede, je li ovaj ptić u mojoj ruci mrtav ili živ? Odgovori, ako si tako pametan.»

Siguran da je ptić živ, starac je shvatio zamku:

Ako kaže da je živ, bezosjećajni dječak zdrobit će ptića prije nego otvori šaku.

Ako kaže da je ptičica mrtva, dječak će je pustiti da odleti u slobodu i narugati mu se.

Gledajući ga prodorno u hladne oči, sijedi starac je blago odgovorio:

"Sinko, onako je kako ti hoćeš da bude

Tako je i s nama. U rukama su nam lomljive duše naše djece i moć da ih zdrobimo… ili im dopustimo da polete

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: velebitska-plava - Veljače 20, 2008, 08:13:38

Priča o četvorici  

Bila jednom četvorica: Svatko, Netko, Bilo tko i Nitko. Trebalo je obaviti važan posao i Svatko je mislio da će ga Netko obaviti.
 
Netko se zbog toga naljutio, jer je to bio posao za Svakoga.
 
Svatko je opet mislio da bi ga Bilo tko mogao obaviti, no Nitko nije shvatio da ga Netko ne želi obaviti.
 
Na kraju je Svatko krivio Nekoga, jer Nitko nije učinio ono što je mogao obaviti Bilo tko.

Naslov: Poučne priče
Autor: Čuki - Listopada 17, 2008, 00:03:50

Poučne priče
  

Nekada davno živjela je djevojčica koja je imala lošu narav... Njena majka joj je dala vreću punu čavli i kazala joj da svaki puta kad izgubi živce mora zabiti jedan čaval u ogradu... Prvi dan je morala zabiti čak 37 čavli.

Tokom sljedećih nekoliko nedelja kako se je učila kontrolirati, broj čavli zabijenih smanjivao se iz dana u dan... Shvatila je da joj je lakše obuzdavati ljutnju nego zabijati čavle u tvrdu ogradu...

Napokon, stigao je dan kada djevojčica nije izgubila živce ni jedanput! Kazala je to majci i ona joj je savjetovala da svaki takav dan koji prođe u miru - izvuče jedan čaval... Stigao je dan kada je djevojčica rekla majci da više nema niti jednog čavla u ogradi!

Majka je uzela kćer za ruku i odvela je do ograde, i rekla joj:

"Dobro si učinila kćeri moja...ali pogledaj rupe koje su ostale u ogradi...ograda više nikada neće izgledati isto! Kada kažeš nekome nešto u ljutnji povrjediš ga... Kao da zabiješ nož u tu osobu i potom ga izvadiš napolje... Nema veze koliko puta kažeš: "Žao mi je"..rana je ipak još uvjek tu...
Povrjediti nekoga rječima je ponekad gore nego fizički... Prijatelji su naše veliko bogatstvo i treba ih čuvati... Oni te nasmijavaju kada si tužna, ohrabruju te kada trebaš uspjeti nešto u životu, pozajmljuju ti rame za plakanje, uši za slušanje i otvaraju ti srce."

ČUVAJTE SVOJE PRIJATELJE!
I IZVINITE IM SE AKO STE IKADA NAPRAVILI KAKVU RUPU U NJIHOVOJ OGRADI!

Naslov: Poučne priče
Autor: Čuki - Listopada 17, 2008, 00:06:47

BOGATI I SIROMAŠNI

Neki jako bogati poslovni čovjek odlučio je svome sinu pokazati što je to siromaštvo kako bi više znao cijeniti bogatstvo koje ima. Odveo ga je na neko siromašno seosko imanje kod obitelji s puno djece. Proveli su ondje dva dana.

"No, jesi li sad vidio razliku između bogatstva i siromaštva?" - upitao je otac sina kad su se vratili kući.

"Jesam, oče!" - odgovorio je dječak.

"Ja sam jedinac, a ona djeca imaju i braću i sestre.

Mi ispred kuće imamo bazen, a oni imaju rijeku u kojoj mogu plivati i loviti ribe.

Mi imamo klimu u kući, a oni samo otvore prozore i struji im hlad od hrastova ispred prozora i s rijeke.

Mi o pticama gledamo u kućnome kinu, a njima prave ptice slijeću na prozore.

Mi imamo psa, a oni imaju stado ovaca.

Jesam, oče, naučio sam što je bogatstvo. I žao mi je što i mi nismo tako bogati."

Naslov: Poučne priče
Autor: Čuki - Listopada 17, 2008, 00:08:46

Ljubav Uspjeh i Bogatstvo

Jednom je jedna žena zalijevala vrt, kada je ugledala 3 starca pored vrtne ograde. Nije ih poznavala pa im je rekla:
"Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite nešto."

Starci su je upitali: "Je li Vaš muž doma?"
"Ne", odgovorila je, "nije." "Onda moramo otići" rekli su.

Navečer kada joj se muž vratio, žena mu je ispričala o susretu sa starcima.
"Sada im možeš reći da sam se vratio i pozvati ih unutra" rekao je muž, i žena je otišla pozvati starce na večeru.

"Na žalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv." - Rekli su joj starci.
"Zašto ne?" - Upitala je iznenađena žena.
Jedan od staraca pokaza na drugog i reče: "Njegovo ime je Bogastvo."
Potom pokaza na trećega i reče: "Njemu je ime Uspjeh. A meni je ime Ljubav. Pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas trojice pozvali unutra."
Žena se vratila u kuću i ispripovijedala mužu. Muž presretan reče: "Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!"

Ona pak nije bila zadovoljna njegovim prijedlogom: "Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?" Razgovor je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla: "Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju!"
Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi: "Pođi van i zamoli Ljubav neka bude naš gost."
Žena je pošla van i upitala: "Tko je od vas Ljubav? Molim neka dođe i bude naš dragi gost."
Ljubav je sjedila u invalidskim kolicima i skupa s njima odvezla se u kuću.
Druga 2 starca su krenula za njom. Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav?

Starci su u jedan glas odgovorili: "Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga 2 bi bili otišli. No, ti si pozvala Ljubav i kamo god Ona ide, nas dva je slijedimo !

Naslov: Poučne priče
Autor: Čuki - Listopada 17, 2008, 00:10:25

   U BOLNIČKOJ SOBI

Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.

Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.

Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.

Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.

Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.

Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: »A, možda je htio usrećiti vas?«

Naslov: Poučne priče
Autor: Čuki - Listopada 17, 2008, 00:11:14

 Mjesto gdje stanuje ljubav

Jedan je dječačić upitao svoju majku: "Zašto plačeš?"
"Zato što sam žena" - odgovorila mu je.
"Ne razumijem" - rekao je dječak.
Mama ga je samo zagrlila i rekla: "Nikada i nečeš.
Kasnije je upitao oca: "Zašto mi se čini da mama plače bez ikakvog
razloga?"
"Sve žene plaču bez ikakvog razloga" - bilo je jedino što je tata znao
reći. Dječačić je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao zašto
žene plaču. Naposljetku je nazvao Boga. Kad ga je dobio, upitao ga je:
"Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?"
Bog odgovori:
"Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna.
Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovoga svijeta,
a opet dovoljno nježna da mogu pružati utjehu.
Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje
koje joj toliko puta stiže od njezine djece.
Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kad svi drugi
odustanu, i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti i nevolje bez prigovora.
Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve,
čak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo.
Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je
od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce.
Dao sam joj mudrosti da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio
svoju ženu, ali povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da postojano
bude uz njega.
I napokon, dao joj je suzu da je isplače. To je samo njezino
na korištenje kad god joj zatreba.
Vidiš, sine moj, ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u njezinoj figuri,
ili u načinu na koji se češlja. Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim
očima,
jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gdje stanuje ljubav."

Naslov: Poučne priče
Autor: Čuki - Listopada 17, 2008, 00:12:37

   
KUTIJA POLJUBACA
Početak priče ide daleko u prošlost kada je otac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu jer je
izgubila neku vrlo dragocjenu stvar.
Novca je u tom vremenu bilo vrlo malo. Bilo je božićno vrijeme.
Slijedećeg jutra je djevojčica donijela mali poklon i rekla:
"Tata, toje za tebe."
Tati je bilo vrlo neugodno, ali kada je otvorio kutiju i vidio, da unutra nema ničega, jako se naljutio.
Kćerkicu je prekorio:
 "Zar ne znaš ako nešto pokloniš, očekuje se da se u kutiji nešto i nađe?"
 Djevojčica ga je žalosno pogledala i suznim očima rekla:
"Tata, ali nije prazna.
Do vrha sam je napunila poljupcima samo za tebe."
Tata je bio ganut.
Kleknuo je pred kćerkicu, jako je zagrlio i zamolio za oprost.
Do kraja života čuvao je tu kutiju  pored
kreveta i uvijek, kada se osjećao izgubljeno i očajno, otvorio ju je i iz nje uzeo jedan
nevidjivi poljubac i sjetio se ljubavi koju je kćerka spremila unutra.
Svatko od nas ima kutij punu poljubaca i ljubavi, koju nam poklanjaju prijatelji, djeca, Bog...
Ne postoje važnije stvari koje bi mogli dobiti.

Naslov: Poučne priče
Autor: Čuki - Listopada 17, 2008, 00:22:59

 »
   
Pogled s one strane...

Mladi par se doselio u ulicu.
Sljedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je opazila svoju susjedu kako širi rublje.

"Kako joj je prljavo rublje..." – rekla je.
"Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala. Uopće ne zna prati!"

Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao.

Svaki put kada bi susjeda širila rublje, komentar bi bio isti…

Mjesec dana kasnije, žena je bila u čudu,
kada je jedno jutro vidjela kako je susjedino rublje čisto,
rekla je mužu:
"Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je naučio?"

Muž joj odgovori:

"Niko. Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore. .."
POUKA...
S nježnim predmetima valja nježno postupati

Naslov: Poučne priče
Autor: Čuki - Listopada 17, 2008, 00:26:27

DVA BRATA KOJA SU SE VOLJELA

Dva brata, jedan oženjen, drugi neoženjen, posjedovali su farmu čije je plodno tlo davalo obiInu ljetinu... Pola je žita pripadalo jednom bratu, a druga polovica drugom...
Na početku je sve bilo dobro... Potom bi se oženjeni brat noću povremeno budio od sna i mislio:
To nije pravo... Moj brat nije oženjen i dobiva polovicu uroda s farme... Sa mnom je žena i petero djece, i tako sam osiguran za svoju starost... Ali, tko će se brinuti za mog brata kad ostari? On mora mnogo više staviti na stranu za budućnost negoli što to čini sada, i stoga je on potrebniji od mene..."
S tim bi mislima ustao, prikrao bi se kući svoga brata i istresao bi vreću žita u bratovu žitnicu...
Neoženjenog brata počele su salijetati iste takve misli... Povremeno bi se budio od sna i govorio bi: "Ovo jednostavno nije pošteno... Moj brat ima ženu i petero djece, a dobio je polovicu uroda sa zemlje... Ja ne moram nikoga prehranjivati osim sebe... I je li stoga pravedno da moj brat, čije su potrebe očito veće od mojih, dobije točno toliko koliko i ja?" Tada bi ustao iz kreveta i odnio bi punu vreću žita u žitnicu svog brata... Jedne noći obojica su ustala iz kreveta u isto vrijeme i naišli su jedan na drugoga s vrećom žita na leđima....
Mnogo godina nakon njihove smrti pročula se ta vijest... I kad su ljudi htjeli podići hram, izabrali su mjesto na kojem su se dva brata susrela, jer u mjestu nisu mogli naći svetije mjesto od toga...

Naslov: Poučne priče
Autor: Čuki - Listopada 17, 2008, 00:36:13

MOJIM PRIJATELJICAMA


Mlada supruga je sjela na fotelju jednog vrelog,  vlažnog dana , pijući
ledeni čaj u posjeti svojoj majci. Dok su pričale o životu, o braku, o
odgovornostima u životu i obavezama zrelih ljudi, majka je zamišljeno
prodrmala kockice leda u čaši i onda jasno i trezveno pogledala svoju
kćerku.


''Nemoj zaboravit i svoje prijateljice", rekla je dok su se  listići čaja
polako smirivali na dnu šalice. "One će ti biti sve  važnije,  kako budeš
postajala starija. Koliko god budeš voljela svog muža, koliko  god budeš
voljela svoju djecu,  one će ti biti potrebne. Sjeti se da povremeno odeš
negdje sa njima,  da radiš nešto s njima. I zapamti da tvoje prijateljice
nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje kćeri i ostali tvoji
rođaci. Bit će ti potrebne druge žene. Ženama su uvek potrebne druge
žene."



"Kakav blesav savjet ", pomislila je mlada žena. "Zar se nisam upravo
vjenčala? Zar nisam upravo zakoračila u svijet parova? Za ime boga  ja
sam udata žena, odrasla, nisam neka mlada devojka kojoj su potrebne  prijateljice! Moj muž i obitelj
koju ćemo mi stvoriti će svakako biti sve što mi je potrebno da moj život
učinim smislenim .


Ali ona je poslusala svoju majku; nastavila je održavati  kontakt sa
svojim prijateljicama i tako sve više svake godine. Kako su godine
prolazile, jedna za drugom, ona je polako počela shvaćati da je njena mama
u stvari znala točno što je pričala. Kako vrijeme i priroda stvaraju
promjene i misterije u životu svake žene, prijateljice ostaju oslonac za
nju.



Nakon 40-ak godina življenja u ovom svijetu evo što je naučila:



Vrijeme prolazi.
Život se dešava.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju .
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umru.
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja bile daleko od tebe.


Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne može biti tu kad je  potrebna.
Kad budeš morala hodati tim usamljenim putem i kad budeš morala hodati
sama, tvoje prijateljice će biti tu sa strane tog puta navijajući za tebe,
moleći se za tebe, trudeći se za tebe, intervenirajući  u tvoje ime i
čekajući te na kraju puta širom otvorenih ruku. Nekada će one čak i
prekršiti pravila i hodati pored tebe.

Naslov: Poučne priče
Autor: Čuki - Listopada 17, 2008, 00:40:55

                    RUŽE


Neki čovjek je s ljubavlju uzgajao ružu
Pažljivo se brinuo o njoj i zalijevao je.
Prije nego što je procvjetala on ju je pomno promatrao.
Vidio je da će se pupoljak uskoro otvoriti... ali je zamijetio trnje na stabljici i pomislio:

"Kako može predivan cvijet nastati iz biljke koja je opterećena s tako mnogo oštrog trnja?"

Ozlovoljen tom mišlju, čovjek je zanemario ružu, uskratio joj vodu i prije no što se je ruža rascvjetala - uvenula je!

Tako je i s mnogim ljudima.

U duši svakog čovjeka nalazi se ruža.
Bog je usađuje u nas prilikom rođenja među trnje nedostataka.
Mnogi ljudi gledaju sebe i vide samo trnje - nedostatke.
Očajavaju, misleći da ništa vrijedno ne može proizići iz njih.
Nikad ne realiziraju svoje potencijale kojima ih je Bog obdario.
Oni sami ne mogu vidjeti ružu u svojoj duši.
Netko im drugi mora pomoći - pronaći je.

Pomozi ljudima oko sebe nadjačati nedostatke.
To je karakteristika Božje ljubavi koju možemo udijeliti svakome.

Ako pomogneš nekome naći ružu u njegovoj duši, on će pobijediti trnje.

I cvjetat će uvijek... iznova...

Naslov: Poučne priče
Autor: Čuki - Listopada 17, 2008, 00:46:55

.                         BAJKA

Evo jedne zanimljive priče. Da li postoji mali problem koji se nikog ne
tiče?:


Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu
kako otvaraju neki paket.

Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u
pitanju mišolovka, bio je užasnut.

Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: " U kući je
mišolovka! U kući je mišolovka!"

Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: "Gospodine Miš, to je
ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se
zbog toga ne mogu uzrujavati."

Miš se okrene prascu i vikne: "Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!"

Prase je suosjećalo, ali reče: "Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne
mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama."

Miš tada krene prema kravi: "Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!"

Krava reče: "Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće
faliti koža."

Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s
farmerovom mišolovkom.

Te noći začuo se čudan zvuk u kući - kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj
plijen.

Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da
je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je
brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom.

Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao
kokoš.

Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i
susjedi.

Da bi ih nahranio, farmer je izmesario prase.

Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je.

Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu
kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.

Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu.

Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se
to ne tiče, sjeti se - kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti.

Svi smo umješani u to putovanje zvano "život". Moramo paziti jedni na druge
i ponekad napraviti dodatan trud da ohrabrimo nekog od nas.

POŠALJI OVO SVAKOME TKO TI JE IKAD POMOGAO I NEK ZNAJU KAKO SU VAŽNI.
SJETI SE, SVATKO OD NAS JE BITNA NIT U TAPISERIJI DRUGE OSOBE; NAŠI ŽIVOTI
SU ISPREPLETENI S RAZLOGOM.

Jedna od najboljih stvari koja se veže uz ovaj svijet je prijatelj.

Naslov: Poučne priče
Autor: Čuki - Listopada 17, 2008, 00:53:13

ZAŠTO MORAMO BITI LIJEPE


Bitka protiv vremena je bitka koja je unaprijed izgubljena.
To međutim ne znači da vam savjetujem da sjednete i plačete.
Starenje donosi neku drugu ljepotu koja može jednako očaravati kao i ljepota mladosti.

I to nisu puke priče.
Najbitnije od svega je na vrijeme pronaći ljepotu u sebi.
Zanimljiva i lijepa duša ne stari nikada.
Ne tugujte što svaki novi dan urezuje nove bore na vašem licu.
Svaki osmijeh vrijedan je toga, zar ne?
Zapravo, razmislite: ne čini li vam se da su zanimljiviji ljudi koji imaju puno bora?
Kao da nam imaju puno toga za ispričati.
A vanjska ljepota?  Je prolazna.
Ona je ionako u oku promatrača.
Promjenjiva, subjektivna, relativna i prije svega - prolazna

Naslov: Odg: Poučne priče
Autor: Čuki - Listopada 17, 2008, 10:28:11

   
Grijeh kao kamen

Dva su muškarca posjetila svetog čovjeka želeći ga upitati za savjet. „Sagriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili?“, upitaše ga.
„Kažite mi svoje grijehe“, reče im sveti čovjek.
„Učinio sam veliki grijeh“, odgovori prvi muškarac.
„A ti?“, upita sveti čovjek drugog muškarca.
„O“, odgovori ovaj, „ja sam počinio više loših stvari, ali su tako male da jednostavno nisu zamjetljive“.
Pobožni je čovjek dugo razmišljao. „Evo što morate napraviti“, konačno reče. „Pođite i za svaki grijeh koji ste počinili donesite kamen.“
Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati s iznimno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio. Stavi ga pred svetog čovjeka. Nakon dugog vremena stiže drugi muškarac noseći bez napora vreću kamenčića. I on ih stavi pred svetog čovjeka.
„Sada“, reče sveti čovjek, „uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli.“
Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo.
Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je ta zadaća preteška.
„Moraš znati, sinko moj, da su grijesi kao kamenje. Što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvaća težinu grijeha, a kad se iskreno kaje, tada mu je oprošteno.
Ako čovjek ponavlja manje grijehe, ne osjeća posebnu krivnju pa mu zato nije žao i ostaje grešnik. Sada vidiš koliko je doista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijeha.“

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Branka. - Rujna 11, 2011, 13:37:22

Sve dok nas smrt ne rastavi..

Kada sam stigao kući, večera je već bila na stolu. Svojoj supruzi sam rekao da za nju imam važnu vijest. Sjela je da me, kao i uvijek, sasluša. Gledala je u mene i očekivala tu važnu vijest koju ću joj saopćiti. Bože, kakvu ću joj samo bol sada nanijeti. Hoće li to ona moći podnijeti? Jezik se sapliće. Osjećam da neću moći izgovoriti ono što želim, a moram. Sakupljam snagu i uspijevam izgovoriti: "Želim da se razvedemo". Pređoše te teške riječi preko moga jezika i raniše ovu slabašnu ženu. Vidim da joj je teško. Bol koja se jasno vidi u njenim izmorenim očima je veća od nje. Tako je velika da se ne može opisati. Samo je uspjela upitati: "A zašto?"

Njeno pitanje sam zanemario, kao da ništa nije ni rekla. Više nije bilo riječi. Njih je zamijenio njen plač. Iz ruke joj ispade kašika, a ona poluglasno reče: "Pa ti nisi čovjek!"

Cijelu noć je plakala i vjerovatno razmišljala zašto joj to činim. Stvarni razlog nisam mogao iznijeti. Kako da kažem da među nama više nema ljubavi i da sada volim drugu ženu!? Tačno je da među nama više nije bilo one stare ljubavi.

Ujutro sam joj dao papire da potpiše sporazumni razvod braka, prema kome joj ostavljam stan, auto i 30 posto dionica koje posjedujem u jednoj velikoj kompaniji. Samo ih je pogledala i pocijepala. U braku smo već deset godina, a sada smo samo dva stranca pod istim krovom. Među nama više nema bliskosti. Udaljili smo se jedno od drugoga. Njeno cijepanje papira sam prihvatio kao nepotrebno odugovlačenje, ali od moje namjere ne može me ništa odvratiti. Volim Dženu, i tu činjenicu ne može ništa promijeniti. Njen plač je za mene bio pokazatelj da je moja odluka ispravna. Ono što sam sedmicama planirao, počinje se ostvarivati.

Navečer sam se kući vratio kasno. Zatekao sam svoju suprugu kako nešto piše. Večeru nisam očekivao niti želio, pa sam odmah otišao na spavanje. Čitav dan sam proveo sa Dženom i umorio sam se. U ponoć se budim i vidim da ona još uvijek nešto piše. Tome nisam pridavao nikakav značaj, te sam ponovo zaspao.

Ujutro su na mom stolu bili papiri koje je ona u noći pisala. Napisala je uvjete pod kojima će potpisati ugovor o sporazumnom razvodu braka. Bili su to čudni zahtjevi. Nije za sebe tražila ništa, osim jednog mjeseca koji bi još trebalo da provedemo zajedno. Tražila je da u tom periodu, pred drugima, postupamo onako kako se ponaša svaki normalan bračni par. Obrazložila je to činjenicom da naš sin ima ispite u školi, a ona ne želi da naš razvod loše utječe na njegov uspjeh. Bez razmišljanja sam pristao na taj njen uvjet. Ali, ona ima još jedan uvjet. Želi da svako jutro uradim ono što sam uradio prvo jutro u našem bračnom životu. Traži da je svako jutro na rukama iznesem iz spavaće sobe.

Pomislio sam da već gubi razum. Međutim, ako je to njena posljednja želja i to ću ispoštovati. Ta, mjesec će brzo proći i ja ću biti slobodan.

O tim čudnim uvjetima sam obavijestio Dženu, a ona je podrugljivo primijetila da je to njen posljednji bezuspješni pokušaj da izbjegne razvod braka.

Sa suprugom već dugo vremena nisam dijelio postelju, ali kada sam je prvo jutro uzeo u naručje, moja osjećanja prema njoj se probudiše. Sjećanja su navirala. Bila su živa i snažna. Nisam ih se mogao osloboditi. Moj prvi dan braka sa ovom ženom je izašao na površinu.

Naš sin je vidio kako sam njegovu mamu uzeo u naručje, i počeo vikati: "Babo nosi mamu!" Osjetio sam nekakvu gorčinu u grlu. Šta bi moj sin rekao da zna šta ja činim njegovoj mami!? Ne zna on koliku joj bol nanosim. Pronio sam je kroz dnevni boravak do kućnog praga, onako kako sam to učinio prije deset godina. A ona je zatvorila oči i prošaputala: "Molim te, nemoj još govoriti djetetu o našem razvodu". Klimnuo sam glavom, potvdivši da neću.

Kada sam krenuo na posao, ona je stajala na autobuskoj stanici. Idemo u istom pravcu, ja sam sam u autu a ona čeka autobus. Pored nje sam prošao kao da je ne poznajem. To nikada ne mogu zaboraviti.

Sljedećeg dana, dok sam je nosio, njen miris me podsjetio na sretne dane našeg bračnog života. Uvidio sam da sam je potpuno zapostavio. Vrijeme je ispisalo blage crte po njenom licu. Više nije mlada i lijepa kao nekada. I njena kosa se promijenila. Jedno pitanje me mučilo: Kakav sam ja to čovjek i da li joj činim nepravdu!?

Četvrti dan, dok sam je nosio na svojim rukama, vratila se ona nekadašnja bliskost prema toj ženi. Bio je to jaki osjećaj koji me potpuno nadvladao. Darovala mi je deset naljepših godina svoga života. Bila je prema meni dobra i poslušna. Takva žena je pravo blago. Svaki naredni dan je jačao ta osjećanja prema njoj. Dženi o tome nisam ništa govorio. Iz dana u dan moja supruga je bila sve lakša. Nije je bilo teško nositi. Mislio sam da gubi težinu zbog briga i nešeg skorog rastanka. Za ženu nema većeg udarca od razvoda braka.

Jednog dana sam posmatrao kako traži odjeću da se obuče. Sva odjeća joj je bila velika. Tada sam znao da mi je lahko nositi zato što je izmršavila.

Jednog dana, dok sam pored nje sjedio, spontano sam pružio ruku prema njoj i nježno je spustio na njenu glavu. Tada je naš sin ušao i povikao: "Babo, vrijeme je da nosiš mamu!"

Njemu je bilo drago gledati kako je nosim i to je postalo sastavni dio njegovog svakodnevnog života. Taj trenutak je isčekivao i radovao mu se. Ona ga je pozvala i zagrlila s toliko topline, kao da je to posljednji zagrljaj. Uzeo sam je i ponio iz sobe. Nježno je savila svoje slabašne ruke oko moga vrata... Osjetih prema njoj ono što sam osjetio kada sam je prvi puta u naručje uzeo. Taj lijepi osjećaj je narušavalo samo to što je ona sada mnogo slabija.

Kada sam je u naručje uzeo posljednje jutro, nisam mogao ni jednog koraka krenuti naprijed. Naš sin je već bio u školi. Ostali smo sami u kući. Nisam vjerovao da se tako nešto može desiti. Bez nje više nisam mogao. Mome kajanju nije bilo kraja. Spustio sam je na krevet, zagrlio i zaplakao. Molio sam je da mi oprosti i govorio: "Sve do sada nisam znao koliko si dobra i šta mi značiš!"

Zatim sam istrčao iz kuće, sjeo u auto i otišao do Džene. Pred njenom kućom sam istrčao iz auta ne zatvorivši vrata. Bojao sam se zadržavanja pred njenom kućom, da se ne bih predomislio i ponovo promijenio svoju odluku. Džena me čekala pred svojim vratima sa osmijehom na licu. Rekao sam: "Džena, žao mi je, ali ja se nikada neću razvesti od svoje supruge!" Moje riječi su je izbezumile. Bila je nepomična. Kroz suze je izustila: "Jesi li ti normalan!?" Ponovo sam se izvinuo a ona me ošamari i zalupi kućna vrata.

Monotoniju u moj brak su donijele sitnice. Nismo se jedno od drugoga udaljili zato što se ne volimo. Nedostajali su nam samo poneka lijepa riječ i lijep postupak. Nosio sam je na svojim rukama samo mjesec dana i sreća se vratila u našu kuću. Vraćajući se od Džene, donio sam čvrstu odluku da ću od sada svako jutro nositi svoju suprugu u naručju, sve dok nas smrt ne rastavi.

Svratio sam u cvjećaru da kupim supruzi najljepši buket cvijeća. Trgovkinja me upita: "Šta ćemo napisati na podsjetnici?" Sav sretan sam rekao: "Nosit ću te u naručju sve dok nas smrt ne rastavi".

Požurio sam kući da je obradujem, a moje lice je krasio osmijeh, koji nisam mogao skinuti sa lica. Ušao sam u njenu sobu, ali... Moja draga supruga je ležala nepomično. Napustila je ovaj svijet.

Saznanje da se moja plemenita supruga mjesecima borila s tumorom a da mene o tome nije ni obavijestila, pogodilo me kao grom iz vedra neba. Zato je ona onako naglo oslabila. Poštedila me brige i tuge, a ja sam je povrijedio na najgori mogući način. Okrenuo sam joj leđa kada joj je bilo najteže. Bio sam potpuno zaslijepljen i zaveden. Možda će ona meni i oprostiti, ali ja to sebi nikada neću oprostiti.

Znala je ona da na ovom svijetu neće dugo ostati, pa je željela da poštedi našeg sina trauma kojima bi bio izložen da smo se rastali. Željela je da se naš sin mene sjeća kao čovjeka koji je iskreno volio njegovu mamu.

Udoban stan, luksuzni automobil, dionice i velika ušteđevina nisu garant sreće u braku. Sitnice život čine i ljude usrećuju.

Nađite vremena za svog životnog saputnika.

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Branka. - Rujna 11, 2011, 14:11:04

Bio jednom jedan otok na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti : Dobra Volja , Tuga , Znanje ...i medju ostalima i Ljubav....
Jednog su dana shvatili da će njihov otok potonuti , te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili .Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka .Kada je otok bio tren do potonuća , Ljubav je odlučila tražiti pomoć .Bogastvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala : "Bogastvo , možeš li me povesti sa sobom ? " - "Ne mogu , mnogo je zlata i srebra na mom brodu , nemam mjesta . "
Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu ." Ponose , preklinjem te , možeš li me povesti sa sobom " , "- Ne mogu ti pomoći Ljubavi " , odgovori Ponos , " Ovdje je sve savršeno , mogla bi mi uništiti brod ! "
Tada je Ljubav zamolila Tugu , koja je prolazila kraj otoka : " Tugo , molim te povedi me sa sobom " ," Oh , Ljubavi " odgovori Tuga , "tako sam tužna da ne mogu . "
Kada je dobra volja prolazila kraj otoka , toliko je bila zadovoljna da nije niti čula Ljubav kako je doziva .
Tada Ljubav začuje neki glas : "Dođi Ljubavi , ja ću te povesti sa sobom . " Bio je to starac u malenom čamcu. Kada su stigli do kopna , Ljubav se iskrca , a starac ode . Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime .Ljubav shvati koliko mu tuguje , te upita Znanje : " Znanje , ti sigurno znaš tko me spasio ? " , " To je bilo Vrijeme " , odgovori Znanje . " Vrijeme " , upitala je Ljubav , " pa zašto bi me vrijeme spasilo ? " Znanje odgovori : " Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu . ;ljubav ;ljubav ;ljubav

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Branka. - Rujna 11, 2011, 14:17:07

Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma.Pošto je
trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze
prošlo.
Uz knjigu kupila je i paketić keksa.
Sjela je u VIP čekaonicu kako je nitko ne bi uznemiravao.
Kraj nje je bila stolica na kojoj su bili keksi, a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine.
Kad je ona počela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala,ali nista nije rekla i nastavila je čitati knjigu.
U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila...

Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na šta, uzimao je isto tako jedan.
Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: baš me zanima sta će sad napraviti!!!
Čovjek uze posljednji keks i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previše, poče da uspuhuje šokirana, uze svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice.

Kada se osjećala malo bolje, nakon što ju je prošla ljutnja, sjela je na
mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neprijatne događaje.
Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda
paketić keksa jos uvijek bio netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio
od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze
ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno
suprotno od nje, kojoj su bili povrijeđeni ponos i osjećaji.

ZAKLJUČAK: Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?

Prije nego sto se dođe do brzopletog zaključka i prije nego što se počne
misliti loše, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo često situacija nije onakva
kako izgleda nama na prvi pogled!!!!

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Branka. - Rujna 11, 2011, 14:19:46

Jedan poznati govornik je jedan svoj seminar započeo tako, da je u ruci držao novčanicu od 20 dolara. U prostoru, gdje je bilo nazočnih 200 slušatelja,
pitao je: - Tko od vas želi ovu novčanicu?
Ruke su se počele dizati u zrak. Rekao je: - Prije nego vam dam ovu novčanicu, dozvolite mi da napravim slijedeće. Pritom je zgužvao novčanicu i ponovo je
dignuo u zrak.
Upitao je: - Tko još uvijek želi ovu novčanicu? -  Ruke su još uvijek bile u zraku.
- A što ako napravimo ovo? -  bacio je novčanicu na pod i počeo je gaziti, a potom je pokupio izgužvanu i uprljanu.
- Tko je od vas želi sada?
Ruke su još uvijek bile u zraku.
- Prijatelji moji, danas smo naučili veoma dragocjenu lekciju -  rekao je:
- Bez obzira što napravim s novcem, još uvijek ga želite, jer novčanica nije izgubila svoju vrijednost. Još uvijek je vrijedna 20 dolara. U životu mnogo
puta padnemo, budemo izgužvani, ozlijeđeni i na tlu, u prljavštini; i sve to zajedno sa odlukama koje donosimo i okolnostima u kojima se nađemo. I tada
mislimo, da ne zavrijeđujemo ljubav, toplinu i da smo nevrijedni sami sebe. Međutim, neovisno na to što se je dogodilo ili što će se dogoditi sa vama,
nikada nećete izgubiti svoju istinsku vrijednost. Uprljani ili čisti, izgužvani ili posve uređeni,; još uvijek ste neprocjenjivi… osobito za one koji vas
vole.
Veličina vašeg života ne izvire iz toga, što napravimo ili koga poznajemo, već iz toga TKO SMO!

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Draža - Rujna 12, 2011, 15:42:35

Da,lijepo za pročitati,ali se i malo zamisliti nad tim pričama.... ;ljubav ;ljubav

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Branka. - Rujna 14, 2011, 11:15:00

RODITELJSKO PISMO

Dragi sine / kćeri,
Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga,
budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti.
...
Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam
odjenuti, budi strpljiv.

Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.

I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj
me prekidati, saslušaj me!

Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek
ponovo, prije no što si utonuo u san.

Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne
vrijeđaj.
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću
razloga, da bi ušao u kadu.

Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi
vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu.

Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno
se obući, suočiti se sa životom.
Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit
razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi
to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati.

Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to,
da sam s tobom i da me znaš slušati.

Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.

Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži
mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si
pravio prve korake.

I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim
umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti.

Jednom ćeš spoznati, da sam ti, unatoč svim učinjenim
pogreškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti
na putovanje života.
Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada
me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i
pokušaj me razumjeti i pomoći mi tako kao što sam ja
pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i
strpljivošću.
Vratiću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek
čuvao za tebe.

Volim te sine / kćeri
Tvoj tata / tvoja mama!

Za vas koji imate roditelje,
Za vas koji ste roditelji,
Za vas koji ste imali roditelje,
Za vas koji znate one koji imaju roditelje
I za vas koji poznajete nečije roditelje.

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Draža - Rujna 14, 2011, 12:23:40

Divno Branka,čovjek  kad čini  dobro i dobru se nada!

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Branka. - Rujna 14, 2011, 14:59:15

VRIJEDNOST ZAJEDNIŠTVA

Rabin Harold Kushner gledao je djecu koja su na obali zidala kulu iz pijeska. Kada su upravo završili zamišljenu kulu za koju su potrošili puno vremena i strpljenja došao je val i izravnao kulu sa zemljom.

Rabin je očekivao suze i bijes.Djeca su sjela primila se za ruke i počela se smijati. Malo zatim započela su graditi novu kulu. Rekao je: "Spoznao sam da su me djeca naučila veoma važnu lekciju. Sve stvari u našem životu koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima.

Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono što smo sagradili sa tolikim trudom. Kada se to dogodi moći će se smijati samo oni koji će se imati s kime držati za ruke!!"

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Branka. - Rujna 14, 2011, 15:06:20

PISMO ZA TEBE ...

Kada si se jutros probudio pogledao sam te u nadi da ćeš mi reći samo jednu rečenicu, ta samo nekoliko riječi, tražeći moj blagoslov, ili izraziti zahvalnost za jučerašnji dan. Međutim, ti si bio prezauzet traženjem odijela, koje ćeš obući na posao.

Bio sam strpljiv, dok si se oblačio i žurio od kuće. Znam, da si imao toliko vremena, da staneš i kažeš mi samo: Bog, ali ti si bio suviše prazan. A ja sam stvorio nebo samo za tebe, obojio sam ga raznim bojama i divnim cvrkutom ptica, da vidim da li me čuješ. Gledao sam te kako ideš na posao i strpljivo sam te čekao cijeli dan. U svemu, što si radio, ja sam Ti pomagao ali, ti si bio suviše zauzet, da bi mi bilo što rekao. Kada si se vraćao vidio sam tvoj umor i htio sam da te osvježim blagom, tihom kišom, jer voda odnosi stres. Kad je kiša počela padati, ti si se naljutio i uvrijedio moje ime.

I dalje sam se nadao, da ćeš mi nešto reći, bilo je još dosta vremena. Ti si uključio televizor, a ja sam i dalje strpljivo čekao. Za vrijeme gledanja programa, ti si večerao i opet si zaboravio na mene, ne rekavši mi ni jednu jedinu riječ.

Vidio sam, da si jako umoran i da tražiš tišinu ... Ja sam zatamnio nebo i "upalio" zvijezde. Nebo je bilo stvarno predivno, ali tebe to nije interesiralo. Bio si uništen. Porodici si poželio laku noć, pao si na krevet i u trenutku zaspao. Pratio sam tvoje snove glazbom, sve noćne ptice su seraspjevale, ali to nije ni važno, jer nisi shvatio, da sam tu stalno zbog tebe.

Imam više strpljenja nego što možeš zamisliti. VOLIM TE i svaki dan čekam na tvoju molitvu. I prirodu sam stvorio samo zbog tebe ...

Dobro, ponovo si se probudio, novi je dan, a ja opet s ljubavlju čekam samo tebe vjerujući, da ćeš mi danas posvetiti barem malo vremena ...

Tvoj Otac BOG.

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Branka. - Rujna 18, 2011, 18:10:03

STRANAC

Nekoliko godina nakon što sam došao na svijet, moj tata je upoznao stranca koji je tek došao u naš gradić. Od samog početka tata je bio opčinjen pridošlicom i brzo ga pozvao da živi s našom porodicom. Stranca smo brzo prihvatili i od tada je živio sa nama.

Dok sam odrastao nijednom se nisam zapitao o njegovoj ulozi u našoj porodici. U mom dječijem umu on je imao posebno mjesto. Roditelji su me odgajali komplementarno: mama me je učila da razlikujem dobro od zla, a tata me učio da budem poslušan. Ali stranac, on je bio pripovjedač. On bi nas držao opčinjene satima svojim avanturama, misterijama i komedijama.

Kad sam želio da saznam nešto o politici, istoriji ili nauci, on je uvijek znao sve odgovore o prošlosti, razumio je sadašnjost i činilo se da je čak u stanju da predvidi budućnost! Moju porodicu je odveo na prvi veliki fudbalski meč. Nasmijavao me i rastuživao. Stranac nikad nije prestajao pričati, ali tati to izgleda nije smetalo.

Ponekad, mama bi tiho ustajala i odlazila u kuhinju gdje je bilo tiho i mirno, dok smo mi jedni druge stišavali da čujemo šta ima da nam kaže. Danas se pitam da li se ikad molila da stranac ode iz našeg doma.

Tata je upravljao našim domom s određenim moralnim normama, ali stranac nikad nije osjećao obavezu da ih prati. Profane priče, naprimjer, nisu bile dozvoljene u našoj kući. Ni od nas, ni od naših prijatelja, ni od posjetilaca.

Naš dugogodišnji posjetilac, s druge strane, glatko bi se provlačio s psovkama koje su parale moje uši i tatu tjerale da pobjesni, a mamu da pocrveni. Tata nije dozvoljavao liberalnu upotrebu alkohola, ali nas je stranac podsticao da ga redovno pijemo. On je učinio cigarete da izgledaju privlačno, cigare džentlmenski, a muštikle prefinjeno.

Slobodno je govorio o seksu, čak i previše. Njegovi komentari su ponekad bili provokativni, ponekad sugestivni, a ponekad jednostavno besramni.

Danas znam da su moja shvatanja o ljubavnim vezama u velikoj mjeri formirale strančeve priče. Iz dana u dan stranac je protivrječio vrijednostima mojih roditelja, ali su ga ipak rijetko ućutkavali. I NIKAD ga nisu zamolili da napusti našu kuću.

Više od 40 godina je prošlo od kad se stranac uselio u život naše porodice. Jako se brzo uklopio pa danas ni izbliza ne izgleda tako očaravajući kao što je bio s početka. Međutim, čak i ako danas uđete u kuću mojih roditelja i dalje ćete ga pronaći kako sjedi u svom ćošku, iščekujući nekoga da ga sasluša, da priča s njim dok mu pokazuje svoje slike.

Kako se zvao stranac?

Mi smo ga prosto zvali – TV.

U međuvremenu je dobio i suprugu. Zovemo je računar.

Njihovo prvo dijete zovemo mobilni telefon.

A njihovo drugo dijete – Facebook.

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Branka. - Rujna 18, 2011, 18:12:26

BAJKA O JEDNOM MIŠU
Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut. Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: “U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!”
Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i reče:
“Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati.”
Miš se okrene svinji i vikne: “Mišolovka je u kući! MIšolovka
je u kući!”
Svinja je suosjećala, ali reče: “Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.”
Miš tada krene prema kravi: “Mišolovka je u kući! Mišolovka je u kući!”
Krava reče: “Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.”
Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.
Te noći začuo se čudan zvuk u kući – kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s vrućicom. Znamo da se vrućica liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš. Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi. Da bi ih nahranio, farmer je zaklao svinju. Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je. Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.

Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu.

¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤

Kad sljedeći put čuješ da se neko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se – kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti. Brinite o drugima i drugi će vam vratiti – kad se najmanje nadate.

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Branka. - Rujna 18, 2011, 18:14:24

10 stvari o kojima te Bog neće ništa pitati na Sudnji dan

1. Bog te neće pitati kakav si auto vozio.
Pitati će te koliko si osoba, koje nisu imale prijevoz, odvezao na njihovo odredište.

2. Bog te neće pitati za kvadraturu tvog doma.
Pitati će te koliko si osoba ugostio u svome domu.

3. Bog te neće pitati kakvu si odjeću imao u svom ormaru.
Pitati će te kolikima si pomogao da se odjenu.

4. Bog te neće pitati kolika ti je bila najveća plaća.
Pitati će te da li si se kompromitirao kako bi ju dobio i zadržao.

5. Bog te neće pitati koja je bila tvoja najveća pozicija u tvrtci.
Pitati će te da li si svoj posao obavljao najbolje što si mogao.

6. Bog te neće pitati koliko si prijatelja imao.
Pitati će te kolikima si ti bio prijatelj.

7. Bog te neće pitati u kakvom si susjedstvu živio.
Pitati će te kako si se odnosio prema svojim susjedima.

8. Bog te neće pitati o boji tvoje kože.
Pitati će te za sadržaj tvog bića.

9. Bog te neće pitati zašto ti je trebalo dugo da pronađeš Spasenje.
On će te očinski odvesti u tvoj dom u Raju, a ne u ralje Pakla.

10. Bog te neće pitati kolikima si proslijedio ovu poruku.
On već zna tvoju odluku.



_________________

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Branka. - Rujna 18, 2011, 18:16:51

Anđeo jednog djeteta

Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći na svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
- "Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?"
Bog odgovori:
- "Od svih anđela izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se. Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i biti ćeš sretan."
- "Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu,kada ne znam njihov jezik?" - zapita dijete.
- "Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći čuti na svijetu i pažljivo i sa ljubavlju naučit ćete pričati."
- "Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, tko će me štiti?" - zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i kaže:
- "Tvoj će te anđeo uvijek štiti, pa bilo to i po cijenu njegovog vlastitog života."
Dijete pogleda Boga i molećivim glasom kaže:
- "Ali ja sam veoma tužan što Te više neću moći vidjeti."
- "Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putevima koji vode do mene."
Tada u raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba ići pa postavi posljednje pitanje:
- "Gospodine, ako sad moram ići, molim Te, reci mi kako se zove moj anđeo"

Bog odgovori s velikim osmjehom:
- "Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA”

 ;ljubav ;ljubav ;ljubav ;ljubav ;ljubav ;ljubav ;ljubav ;ljubav ;ljubav

_________________

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Draža - Rujna 19, 2011, 07:05:36

Divno Branka, da majka je naš anđeo i zato joj hvala.

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Branka. - Rujna 19, 2011, 20:49:28

Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.

SIN: 'Tata, smijem li te nešto pitati?'

OTAC 'Da, naravno, reci, što je?

SIN: 'Tata, koliko zarađuješ na sat?'

OTAC: 'To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?' kaže gnjevno.

SIN: 'Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?'

OTAC: 'Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.'

SIN: 'Oh,' dječak odgovori, spuštene glave.

SIN: 'Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?'
Otac je bio bijesan 'Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!'
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja...kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?'
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio:

Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara...stvarno ne pita često novac...
Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
'Jesi zaspao, sine?', upitao je.

'Ne, tata, budan sam" odgovori dječak.
Razmišljao sam...možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio..'
Dječak se uspravio, smiješeći se. 'Oh, hvala ti, tata!', poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.

Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
'Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?', planu otac

'Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.', odgovori dječak.

'Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom."

Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.

Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji naporno radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme s ljudima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Sjeti se podijeliti tih 50 dolara s nekime koga voliš.

Da umremo sutra, kompanije za koje radimo će nas lako zamijeniti. Ali obitelji i prijateljima koji ostanu za nama nedostajat ćemo do kraja života

Naslov: Odg: Poučne priče-melem za dušu...
Autor: Branka. - Rujna 19, 2011, 21:03:01

Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,
'O, oprostite mi, molim vas!' bio je moj odgovor.

On je rekao, 'Molim Vas, oprostite vi meni;
nisam vas vidio.'

Bili smo tako kulturni, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.

Ali kod kuće se pričala drugačija priča,
kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.

Kasnije toga dana, dok sam spremala večeru,
moj sin je stao iza mene vrlo tiho.

Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
'Makni mi se s puta!' rekla sam uz viku.

On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.
Dok sam ležala budna u krevetu,
tihi Božji glas mi je progovorio,
'Dok si dijelila sa strancem uobičajenu uljudnost,
tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.

Idi i pogledaj na kuhinjski pod,
naći ćeš cvijeće pored vrata.
To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.
Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.

Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.'

Tada sam se osjetila tako malenom,
i suze su mi počele teći niz lice.

Tiho sam otišla i kleknula pored njegovog kreveta;
'Probudi se, maleni, probudi se,' rekla sam.

'Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?'
Smiješio se, 'Našao sam ih vani, kod drveta.
Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.
Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.'


Rekla sam, 'Sine, jako mi je žao što sam se onako
ponijela danas; nisam trebala vikati tako na tebe.'

Rekao je, 'O, mama, u redu je. Svejedno te volim.'
Ja sam rekla, 'Sine, i ja tebe volim, i volim cvijeće,
posebno plavo.'