Nasa - Lika Forum
Lika => Lička povjest => Autor teme: Sanja - Studenoga 29, 2007, 20:58:14
-
Mjesto i zemljišno nazivlje
Naziv imena naselje BRINJE, pisan, kako smo vidjeli, u više grafijski sustava, potječe od riječi brnja, naziva za drviliku biljku s karakterističnim bobičastim plodovima koji mogu biti uporabljeni za pečenje rakije.
Prema nekim navodnim staro ime ze JEZERANE bilo je Jestine. Današnje ime te ono iz 15st. svakako duguje, kako rekosmo, pojavi plavljenja jezeranskog hatara vodom.
KRIŽPOLJE pisano fontanski, zvalo se nekad Križevačko Polje. Po legendi ime je dobilo otuda što se u davnini na taj predjel spustio veliki Križ.
LETINAC je, prica se, svoje ime dobilo od 2. lica imperativa glagola letit, dakle <leti> !
Etimologija imena sela LIPICE mogla bi biti u svezi navlastito na predjelu Brbotove Lipe sa stabaljem lipa kojih je tamo u davnini mnogo bilo.
STAJNICA je naziv koji bi se možda mogao dovesti u svezu s riječju stanica, postoja, mjesto gdje su se dakle zaustavljala poštanska kola. Legenda pak, kako smo naveli spominje, i staro ime Ostavica.
LUCANI je ime sela koje se moglo izvesti od imenice luka, ćije je starije značenje bilo istoznačnica za livadu te vodoplavni predjel zemljišta. Lučani (i Lučane) bi dakle bilo selo usred ili pokraj livada.
VODOTEC je složenica za ime naselja, nekad pisana i Vodotič i Vodotečje. Unazivu prepoznajemo, preko imenice i glagola, pojavu u svezi toka vode.
Od nesloženih imena naselja ili dijelova naselja u Brinjskom kraju, bez onih nastalih od obiteljskih imena, spominjemo sljedeća: Ivakiša, Moreve ( nepoznata porijekla), Ritavac, Dobrica, Grabar, gdje su u osnovi, možda, glagolritati se, te vjerojatno pridjev dobar i zasigurno fitonim grab.
Dijelovi naselja Veliki i Mail Kut vjerovatno su dobili svoja imena prema položaju u sklopu naselja Križpolje, kamenit teren motivirao je nastanak za imena obiju Kamenica, ona Brinjske i one kod Križpolja. Postajanje imena dijela naselja Jelvice valja dovesti u svezu s nazivom crnogoričnog drveta jela. Dio naselja s imenom Plašćica dovodi nas na pomisao o vezi sa starom riječju plasa, što znači polje, iskrčeno zemljišta.
Bukovlje Brinjsko i Drenovac su izraziti fitonimi, a Črnač i Razvala duguju svoja imena nekima prirodnim osobitostima. Ovamo se može pridodati i ime naselja Bakarska Draga i Žuta lokva. Ime zaselka Županjol skraćivanjem je nastalo od Županj Dol, dok je stariji naziv glasio Županj Hum.
Više naselja navlastilo dijelova naselja i Brinjskom kraju nose onakva svoja imena, kako se sada prezivaju ili je tako bilo kod osnivanja, najbrojniji obitelji. Neki istoimeni zaselci moraju se oznaciti i posebnim posvojnim pridjevom, pa je zaselka Holjevci i Brinjski i Jezeranski, Rajkovići, pak i u Letinački i Stajnički, Mesići su i Lipički i Stajnički. U samom Letincu ima dva zaselka Fumića : Stojani i Balte, jedni Perkovići su Matešini a druge Čuče.
Hatari u selima Brinjskog kraja, kao i u drugim hrvatskim krajevima, obiluju zemljišnim nazivljem. Svaka oranica, livada, gaj, šumarak, uzvisina i dol, pašnjak i pustopoljina, vrelo i potok - sve je to označeno svojim značenjskim osobitostima te svojim oblikom svjedoči o jednom davnijem vremenu nastanaka te o tadašnjem govornom stanju na području Brinjskog kraja. ona svjedoče i o narodnom geniju koji je ta imena iznalazio, i njima označavao prostore oko kuće i po hataru gdje je u poslu provodio dobar broj dana u godini.
Izvor: Brinjski kraj prošlost i sadašnjost - Stjepan Krpan
-
Kretanje stanovništva
Godine 1551. popisano je po prezimenima brinjsko stanovništvo. Tada su tamo zatečeni Altinici, Almanici, Bartolivoco, Blazani (2 kuće), Brajčići, Cvitanovići, Gričići, Jankovići, Karsunovići, Kladušanici, Kučinici, Lukckovivi, Lovrakovići, Martinici, Mesići, Milčići, Mudrovčići, Obrovčani, Ogulinci ( 2 kuće), Plavcici, Rudarici, Sabljaci, Šojići, Slunjani, Šimičevići, Šimunići, Tomašići, Vlašići (2 kuće), Zabarci, i pop Grur. Sudeći po prezimenima, te haramije bile su porijeklom s toga podrucje, od Dabra, Blagaja, Ogulina, Senja i bližih krajeva. Od tih rodova održali su se do danas jedino Blaženi i Mesići.
16. stoljeće jest i vrijeme stogodišnjeg hrvatskog-turskog ratovanja - koja vrijeme omeđuje poraz hrvatske vojske pod banom Emerikom Derencinom na Krbavskom polju (9.rujne 1493.g.) i hrvatska pobjeda pod Siskom (22.lipnja 1593.g.) čiji je bio ban Toma Bakac Erdödy. To je doba bilo označeno ne samo ratovanjem nego i velikim raseljavanjem hrvatskog življa iz ugroženih krajeva. Brojčano jaka migracijska struja kretala se, osim iz drugih krajeva i s područja današnje Like, uključujući tu i Brinjski kraj, u pravcu onodobne zapadne Ugarske današnjeg Gradišta, koje se od kraja Prvog svijetskog rata nalazi najvećim svojim dijelom i Australiji, manjim pak dijelom u Mađarskoj, kao i nešto malo prostore u jugoslaviji i Slovačkoj. Iz te seobene struje napućivali su Hrvate u jugoistočne predjele Mornacske danas Češke. Na tim prostorima, te u nekoć hrvatskim a danas ponijemčenim selama Donje Australije, na Moravskom polju (Machfeld), i u susjednim krajevima, susretala su se u prošlosti ili se pak susreću i danas prezimena nazočna i u Brinjskom kraju: Babić, Car, Dorčić, Fumić, Janković, Jelačić, Jelić; Matković, Marinici, Marković, Perković, Rajković, Petrinić, Perlic; Stefanc, Tomasić, Vlasić, Vičić, Vuković i dr, do ovih podataka u navednim zemljama došli smo vlastitim istraživanjima po brojnim još uvjek hrvatskim selima, kao i po onima koja su već odnarođena. S pravom pretpostavljamo da su ti Fumići , Rajkovići, Vičići i dr starinom Brinjaci jer i danas čuvaju svoju staru čakavštinu - izvorni govor Brinjskog kraja. Odseljavanja tamošnjeg stanovništva bilo je napose u druge krajeve Like, a nakon ukidanja Vojne krajine i u druge udaljenije hrvatske krajeve.
Na Brinjsko podrucče, i dalje prema Stjepanu Pavičiću, vlaški se živalj počeo doseljavati 1682.g. Njihovo je doseljavanje, kako smo vec naveli, uredila Primorska krajina, koja ih je svojom cestom i dopratila s turskog zemljišta. Novi su naseljenici napušetni zapadni i jugozapadni dio brinjskog polja, gdje ima dosta dobre zemlje. U toj seobi pristiglo ih je samo 13. obitelji, ali ih je nešto kasnije stiglo još 13. Medju njima bili su ovi rodovi: Banjeglavi, Bozanići, Bukvići, Djurci, Galovići, Gostovići, Hajduci, Kneževići, Kosovci, Lončari, Maljkovići, Maricici, Milasevici, Orlici, Orlovici, Platise, Protulipici, Rajacici, Rapajici, Skakavci, Smiljanici, Stamici, Susnjri, Vranesi i Vujici. Doseljavanja vlasko-pravoslavnog ziteljstva u Brinjski kraj bilo je i u kasnijemVremenskim razdobljima.
Nakon prestanka turske vlasti u Lipica koncem 17. st. učestala su naseljavanja Brinjskog kraja. Uz starinačke rodove Blazenina (u davnini doslo od Blagaja) , Mesića, Draženovića, Holjevaca; Pavlovića, Novačića, Sertića, Vukovića, Pernara (njihov stari zavičaj je selo Perna kod Topuskog) Murkovića, Rajkovića i dr. od kraja 17.st. nahode se u Brinju i okolici mnogi novi rodovi, od kojih se za jedan dio njih zna gdje im je bio stari zavičaj, za rijetke među njima i prazavičaj. Među rodove, čiji se stari zavičaj uglavnom samo nagađa, spadaju i stajnički Murkovići, kojima da bi to bila Hercegovina.
Već citirani Stjepan Pavičić bilježi staro porijeklo više rodova Brinjskog kraja kako slijedi; iz Senja su stigli Ugarkovići, Stojkovići i Rupčići - ovim posljednjim prazavičaj bio je Klis. Više rodova iz kraja oko Ledenica stigao je u Brinje i okolicu koncem 17.st. i kasnije. Među njima su se nalazilli Bunete, Butkovici, Jelačići, Kalanji, Komadine, Smolčići, Uremovići i Vidakovići. I Primorje je dalo Brinju dosta prinova u stanovništvu. Tako su iz kraja od Novoga pa do Kastva, pristigli u Brinje i susjedna sela Blečica, Brboti, Cari, Javori, Movrići, Parići, Svetići, Sarari, Toljani, Tominci, Trtnji, Tonasi i Zoričići. Prešavši planinu Kapelu, stari Gvozd, i neki su Ogulinci i Modrušani prispjeli u Brinjski kraj. Među te obitelji bilježe se Božičevići, Fumići, Galetići, Matešići, Markovići, Petrovići, Radenčići, Vranići i Vučići. Jaka je bila i Goranska migracijska struja od Broda i Gerova, koju su sačinjavali rodovi s prezimenima Borići, Brozinčević, Gerovac, Hobar, Levar, Lokmer, Mufić, Pavličić, Šebalj i Šprajc. Iz Otočca su pristigli Dasovići i Nikšići. Primorski bunjevci starinom su Biondići, Duići, Devčići, Prpići i Tičci. Za stanovit broj rodova Brinjskog kraja nije zabilježeno otkuda su došli. U odseljavanjima iz Brinja u Dabar i okolicu sudjelovali su Bičanići, Draženovići, Krznarići, Rajkovići, Šebalj i Vičići. Jedan broj Brinjaka naselio je Podalapac, Udbinu, Mušaluk i druga Lička naselja.
Izvor: Brinjski kraj prošlost i sadašnjost - Stjepan Krpan
-
GOVOR
Brinjski čakavski govor sastavni je dio kontinentalnih hrvatski čakavskih govora, koji se protežu od prostora doline Gacke , pa na sjever preko Otočca i Brinja te potom prema sjeveroistoku preko Kapele, predjelima preko Modruša, Josipdola, Ogulina; Duge Rese pa mrežničkim krajem gotovo do Karlovca. Ta se čakavica u nekim krajevima miješa s kajkavskim i štokavskim govorima.
Izvor: Brinjski kraj prošlost i sadašnjost - Stjepan Krpan
-
Hrvatsko planinarsko društvo
H.P.D ŠKAMLICA BRINJE 10.V.1934
[attachimg=1]
Športsko-rekreativnim djelatnostima u Brinju i okolici trebala je poslužiti i Podružnica Hrvatskog planinarskog društva <Škamnica> osnovana u Brinju 28.siječnja 1943.g. Već ranije citirana <<Lička sloga >> donosi 1934.g. o tome kraću vijest da je ta Podružnica osnovana u nazočnosti Kotarskog predstojnika Petra Kraljića i Općinskog nečelnika Mane Hajdukovića. Prvim predsjednikom izabran je Vladimir Vučić, dopisnik << Jutarnjeg lista >>, a tajnikom g. Marijan Prpić, trgovac. Blagajnik je bio Ivan Javor, dok su u upravni odbora ušli Stjepan Babić, trgovac, Vladimir Parac, industrijalac, a članovima nadzornog odbora postali su već spomenuti Mane Hajduković i Marko Javor, postolar.
-
Vatogasaci u Brinju
[attachimg=1]
Da su se Brinjaci i Brinjke, dakako i žitelji okolnih sela u međuratnom razdoblju znali i zabaviti i to na kulturnoj razini, pokazuje slučaj dočeka Nove godine 1934. Vrijedni, no nepotpisani komičar - za kojeg rekosmo da je to najvjerojatnije bio Brinjak Vladimir Vučić - bilježi kako su na Silvestarskoj vatrogasnoj zabavi ( 31.XII.1993) .... diletanti pobudili buru smjeha sa šaljivim komadom Jarosy Rudolf u <Njegova Otilija >. Ne bi se sramili da su i u većem mjestu. Posebnu je sanzacija pobidio šaljivi komad <Kod fotografa >. Gg. Stjepan Kranjčević, stari Brinjanin, i Zvonimir Peroš, fotograf, pobrali su silan aplauz u ovom šaljivom komadu. Gospodin Krajčević odigrao je na sveopće zadovoljstvo starog Brinjanina Miku iz Plašćice. Već sa originalnim nastupom i kostimom, a osobito čakavskim brinjskim govorom, ne bi se sramio ni da nastupi na daske zagrebačkog pozorišta. Prelaz Stare i doček Nove godine izveden je alegoričnim komadom i uz živu sliku rasvjetljenom bengalskom vatrom Društveni jazz-orkestor je svirao neumorno tako da se ples i animirana zabava otegnula sve do zore....
Kad je riječ o brinjskom vatrogastvu, valja istaći da je ono utemljeno 1896.g. , kao Dobrovoljno vatrogasno društvo ( DVD ). Za njegov osnutak posebno su bile zaslužne obitelji Prpić i Jelačić. Prvi predsjednik brinjske vartogasne organizacije bio je Ivan Prpić. Danas DVD u Brinju broji 69 djelatnih članova, u vlastništvo mu je vraćen Vatrogasni dom te posjeduje više vartogasnih vozila. Na čelu današnjeg DVD Brinje jest njegov predsjednik Ive Vičić.
-
Brinjski Sportaši
(http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/svastara/normal_Sokolac_Brinje.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/svastara/Sokolac_Brinje.jpg)
Od Brinjskih športaša valja istaći nogometaše, trećeg desetljeća - dakle prije više od 60 godina. Sve do oko 1950.g. dobili su ime po Frankopanskom gradu <SOKOLCU > tada su preimenovani u NK < Jedinstvo >, a 1990.g. uzeli su svoje staro ime - NK <SOKOLAC> . U prvo vrijeme igrane su samo prijateljske utakmice sa susjednim klubovima, nakon Drugog svjetskog rata i prvenstvene, kao što se i sada prakticira.
U Jezeranama je od tridesetih godina postojao ŠK<LIČANIN>, a u Stajnici ŠK<KAPEL>. Treniralo se i igralo sezonski, što će reći od proljeća da jeseni, a najviše ljeti, kad su se đaci vratili kući na ljetne školske praznike. Utakmice ovih dva klubova, među kojima je vladao veliko rivalstvo, prolazilo je u burnom raspoloženju. Nisu izostale ni utakmice s klubovima iz daljeg susjedstva.
Zanimljiv je opis osnutka i početnog djelovanja momčadi ŠK "Ličanin" iz 1934. g. Inicijativom ovdašnjih trgovaca, obrtnika i studenata u mjesecu srpnju 1933. godine osnovan je u Jezeranima ŠK "Ličanin". Najviše su zasluga za osnutak tog kluba g. Vuković, T. Sertić, N. Sertić, Rešetar, Parac, Kustec i Jurković. Klub je odmah u razvitku naišao na potpuno razumijevanje i suradnju i 8 dana nakon osnutka klub je s doprinosima svojih prijatelja i simpatizera imao već potpuno nove sportske rekvizite.
Za uspjehe toga mladog kluba najviše zasluga od igrača nosi vratar Molan, prvo što je svojom spretnošću i svojom bravurom dokazao, da je najbolji golman u Lici, a drugo što je bio trener momčadi. Odmah je u početku klub imao što izvršnih i podupirajućih 80 članova.
Odbor kluba sačinjavaju g. V. Vuković, predsjednik, J. Kreužar, potpredsjednik, M. Kustec, tajnik, M. Stenčec, revizor, A. Jurković, blagajnik, i odbornici: M. Mesić, I. Gerovac, T. Gerovac, T. Sertić, P. Belčić i F. Ross.
Za čitavo vrijerne postanka kluba pokroviteljem je bio naš dragi zemljak g. I. Kovačević, ministar u miru, i ing. I. Frković, koji su mnogo doprinijeli za korist i dobrobit ne samo ŠK "Ličanina" već i za čitav sport u Lici .
Tako su jezeranski nogometaši širili sportsko-natjecateljsku praksu u svom mjestu, no u tome nisu zaostaja ni druga društva.
U Stajnici je klub "Kapela" osnovan 1932. godine. Uveliko su ga, navlastito novčano, pomagala braća Slave i Vlade Murković.
Igralo se neregistrirano, uglavnom ljeti, na improviziranom igralištu, livadi, a igrači su bili u većem broju đaci. Imali su bijele dresove s hrvatskim grbom na grudima koje su im, izvezle djevojke, što su im, međutim ponekad zabranjivali žandari. Na to su djevojke stavljale krpice da bi grbove u sljedećoj prilici opet otkrile.
Jednom su u Stajnicu došli igrati Drežničani da bi odigrali dogovorenu utakmicu, a dopratili su ih žandari, no domaći su prosudivši držanje sumnjivih žandara otkazali utakmicu.
(http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/svastara/normal_sokolac.jpg) (http://slike.nasa-lika.com/albums/Slike%20za%20Forum/svastara/sokolac.jpg)
-
OBITELJSKA I OSOBNA IMENA 1.Dio
Moguce je da su Brinju u dugom spomenutom razdoblju, u starije i novije vrijeme, prolazno ili trajnije, egzistirali još neki antroponimi do kojih pak nism omogli doći.
U taj popis raspoloživih nam hrvatskih obiteljskih imena spadaju sljedeća;
Alić, Almanić, Altanić,
Babić, Bartolović, Belac, Belović, Bobinac, Benić, Bičanić, Biondić, Biskupić,Blaženić, Blečić, Bolješić, Borić, Bosnić, Bošnjak, Božičević, Božić, Brajčić, Brbot, Brixy, Brouinčević, Bublić, Buneta, Burzić, Butković,
Car, Crnković, Cvitanović, Cavark, Celović, Colić, Čudina
Dasović, Desić, Devčić, Dminavić, Dobrčinovac, Draženović, Domić, Dorčić, Duić, Dumenčić
Fabijanic (frankapan), Friderikovic, Fabijanic (Fabiani??), Flanjak, Florijančić, Fröhlich, Fumić
Galetić, Gašparović, Gerovac, Gersak, Gluhak, Golub, Gričić, Gusić,
Hobar, Hofman, Holjevac
Ilinić, Ivandić
Janković, Jakovac, Javor, Jakšić , Jakevčić (?) , Jelačić, Jelić, Jotić, Javor, Jakšić, Jakevčić (?), Jelačić, Jelić, Jotić, Jurašić, Jurković
Kalafatić, Klanj, Kaludušanić, Klišanić, Klokoč, Komadina, Koren, Koričić, Krakar, Kranjčević, Krznarić, Kučinić, Kušanić
Lacković, Lasić, Levar, Linarić, Lipčinović, Lokmer, Lolić, Lovinčić, Lovraković, Ludoviković, Lukežić
Majačić, Marković, Marinčić, Marinić, Martinčić, Marković, Matešić, Matković, Medarić, mesić, Milaković, Milčić, Milokonjs, Moćan, Movrić, Mudrovčić, Mufić, Murat, Murković
Nikšić, Novačić
Obajdin, Obrovčani (Obrovčan), Ogulinac, Ostrnac, Ostrman, Ovčarić
Pantolović, Parac, Pavlak, Pavličić, Pavlić, Pavlović, Perčić, Perković, Perlić, Pernar, Petrak, Petrinić,Petrović, Pintar, Plančić, Plavčić, Plivelić, Poznanović, Perlić
Rajčan, Radinčić, Radotić, Rajković, Rebrović, Rudarić, Rumenović, Rupčić
Sabljak, Seldanić, Semenić, Sertić, Slavković, Slunjani (Slunjan), Smolčić, Sojić,Stanković , Starešinić, Stilin, Stojković, Supančić, Svetić
Šabić, sarar, Šarać, Šebalj, Šimičević, Šimunić, Šprajc, Štefanić, Švegar
Tesaković, Tićak, Toljan, Tomaš, Tomašić, Tominac, Trtanj, Turković
Udorović (Hudorović), Ugarković, <Uremović
Valečić, Valinčić, Vičić, Vidaković, Vlahinić, vlašoć, vranić, Vučetić, Vukasović, Vukelić, Vučić, Vuković
Zabarac, Zambeltić , Zoričić.
Prezimena koja nosi ili je nosio Srpski živalj su sljedeća :
Banjeglav, Božanić, Bukvić
Đurić
Galović, Gostović
Hajduk, Hajdukovič
Jurić
Knežević, Kojčin, Kosovac
Lončar, Ljubotina, Ljuština
Miljković, Maravić, Maričić, Marijan, Mileusnić, Milošević, Milovan
Orlić, Orlović
Pejnović, Platiša, Protulipac
Rajčić, Rapajić
Skakavac, Smiljanić, Stanić, Stokuća, Šušnjar
Tomić
Uzelac
Vraneš, Vrzić, Vujić, Vukadinović, Zastavniković
-
2. Dio
Najveći broj od navedenih hrvatski antroponima potekao je od svetačkog imena, odnosno od imena nekog pretka, nositelja imena uzetog iz martirologije, rjeđe iz fonda narodnih imena. Takva su prezimena:
Blažanin, Bartolović, Butaković (od osobnog imena Butko),
Božičević, Brozinčević (od imena Ambroz),
Cvitanović (od narodnog imena Cvitko),
Durić (od Dujam)
Dešić (od ženskog imena Deša,
Dminavić i Domić (oba od starog osobnog imena Dminko)
Fabijanić, Florijančić, Gašparović, Ilinić, Ivandić, Jakšić, Janković, Jelić, Jurašić, Jurković, Mikšić, Katalinać ( od Katarina) Mikšić, Milčić, Matković, Marković, Nikšić, Pavlović, Perković, Petrak, Petrinić, Petrović, Pavčić, Pavličić, Perčić, Rajković ( od narodnog imena Rajko)
Radotić ( od Radovan i sl. )
Slavković, Stanković, Stojković, Šičević, Šimunić, Štefanić, Toljan ( od ženskog imena Tolja, od utoliti )
Tomas, Tomašić, Tominac, Vidaković, Vučetić ( od Vuk, Vučeta )
Vuković, Vučić, Vičić ( Od vid, Vicko )
Valinčić, Valečić ( oba od osobnog imena Valentin )
Zoričić i dr.
Od mjesta starog zavičaja pretka ili srodnika u prethodnim naraštajima nastala su sljedeća prezimena:
Bićanić ( od Bišće, Bihać)
Bosnić, Gerovac, Kladušanić (Kladušan), Kranjčević, Lovinčić, Pernar ( od mjesta Pernar kod Topuskog)
Ogulinac, Obrovčan, Pčaščan ( Plaščanin )
Slunjan (Slunjanin), Vlahinić, Vlašić ( od Vlah).
Fizički ili neke druge osobine predka mogle su uvjetovati nastanak prezimena, npr.;
Belac, Belović, Bolješić ( bolji od drugih)
Crnković, Dobrčanovac ( možda od dobričina)
Lipčinović (lip-lipši)
Mudrovčić, Plavčić, Rumenović, Vranić.
U Brinjskom kraju postojala su ili još uvijek postoje obiteljska imena koja poteču od riječi iz tuđih jezika. Iz leksika njemačkog jezika poteču prezimena kao što su:
Pintar (od Binder-bačvar)
Fröhlich (od istoimene riječi koja znači radostan, veseo)
Friederiković (od njemačkog osobnog imena Friedrich, u čijoj osnovi jest imenica friede-mir)
Hofman ( može od Hof-dvor, Mann-čovjek)
Lokmer (Locke-uvojak, kovrčica)
Možda je izvorni lik prezimena bio Lockner (što bi u doslovnu prijevod glasilo onaj koji mami),
Odterman (možda je u svezi s imenom blagdana Ostern-Uskrs)
Šprajc (Spreize-podupirač)
Švegar (Schwager-šurjak).
Prezimena od riječi uzetih iz turskog jezika bila bi ova:
Alić (od arapskog alliy-uzvišeni)
Karakaš (kara-crn, kaš-obrva)
Murtar (murat-želja)
Uremović ( hurrem-blagi)
Iz taljanskog jezika poteče prezime
Frankopan ( od Frangipani).
Obiteljsko ime je moglo biti izvedeno i iz zanimanja ili društvenog statusa pretka, također i iz vladarske titule, npr.
Kalafatić (kalafat-graditelj brodova)
Krznarić Medarić, Ovčarić, Smolčić (predak se bavio zarezivanjem drveća i skupljanjem smole)
Starešinić, Car (Caesar, cezar)
Prezime Javor motivirano je biljnim svijetom.
Bilo je slučajeva sa su prezimena davana iz šale, poruge i sl., npr. Benić, Biškupić, Komadina, Zoonimi su Golub i Tićak .
-
3. Dio
Fond muških i ženskih osobna imena u brinjskih čakavaca je vrlo bogat. Iz grunutovnih knjiga vođenih kroz 19.st. mogli smo se upoznati s dijelom toga fonda. Muška imena, starija, te ona koja se danas nadijevaju, u većini su svetačka. Mnoga od njih, muška i ženska, variraju u više likova, kako ste to vidili kod slijedećih muški imena :
Gabre, Gabra, Grgo, Grga, Jose, Josa, Joja, Joško, Jive, Jiva, Jivić, Jure, Jura, Jurić, Jurko, Karle, Karla, Mate, Mata, Mićo, Mića, Mika, Miko, Mikica, Mijo, Mijat, Miho, Mihat, Mile, Mileta, Mila, Milić, Milica, Pave, Pava, Paviša, Pere, Pera, Stipan, Stipe, Stipa, Stipica, Slavko, Slave, Šime, Tome, Toma, Tomica, Vide, Vlade, Vlada, Vlatko, Voče, Zvone, Zvona.
Najčešća ženska imena su kako slijedi:
Ane, Ana, Anica, Anča, Bare, Barica, Franca, France,Janje, Janjica, Jelka, Julka, Jule, Kata, Kate, Katica, Kajo, Luce, Ljuba, Ljubica, Manda, Mande, Mandica, Marija, Marica, Mare, Mica, Mice, Matija, Maša, Nevenka, Nievo, Neva, Ruža, Ruze, Roža, Tonka, Vera, Zora.
Vidimo da osim osnovnog imena zastupljeni i deminutivi (umanjenice) i augmentativi (uvećanice).
Srpsko stanovništvo, u većem dijelu nosi drugačija i imena, od kojih donosimo slijedeća;
Aleska, Bogdan, Dušan, Dmitar, Gnjatija, Gojo, Jovan, Kojo, Kosta, Lazo, Mane, Miloš, Momčilo, Petko, Rade, Savo, Simo, Srđen, Todor, Trifun, Uroš, Vasilj.
Od ženski imena nabrojat ćemo slijedeća;
Anđelija, Borka, Dara; Milija, Mileva, Milosava, Narandža, Roksanda, Staka, Sava, Stoja i dr.
-
Oslobođenje Like od Turaka
Velikim ratom i turskim porazom pod Bečom u danima 1638.g. te ratnim operacijama idućih godina u Ugarskoj, slavonskim i ličkim dijelovima Hrvatske Turci su zauvijek bačeni preko Une i Save. Godine 1689. oni su nakon jednoipolstoljetnog gospodstva izgnani iz Like te su tako ispravnim pokazale njihove zle slutnje i strahovanja što je bilo kazano u stihovima nepoznata narodnog pjesnika:
Modra s' oblak uz nebo nadvio
Od Otočca i Brinja kamena.
-------------------------------------------
Ja se sine, bojim Otočana,
Otočana i s njima Brinjana.
Dakako da je najslavniji Brinjaka u osloboditeljskoj vojni protiv ličkih aga, begova i njihodomaćih i pridošlih muslimana bio pop Marko Mesić (http://forum.nasa-lika.com/index.php?topic=493.0), rođen u Brinju oko 1640.g. Njegovi kroničari bilježe da se on još za turskog vakta tj. vremena s hrabrim Brinjacima zalijetao u Liku te uznemiravao nositelje turske vojne i civilne vlasti. U konačnom slamanju turske uprave u Lici pop Marko je kao predvodnik pučke hrvatske vojske odigrao gotovo presudnu ulogu, obavljajući uspješno svoje dužnosti, što je sažeto u dvostihu:
Zlatnu mašu maši,
britku ćordu paši.
Na zboru ustanika na čeku Markom Mesićem, 15.lipnja 1689.g. pod tvrdim gradom Novim, nalazili su se i njegovi Brinjaci, koji su se isticali u zauzimanju turski pokušajima da povrate Liku pod svoju vlast 1692.g. podastire nam već citirani Lopašić, a o oslobađanju Krbave on izrijekom kaže: << Turci nahrupe istoga ljeta i po drugi put u Liku, a bilo ih je 3.200 momaka. I ovi zdravi ne utekoše, već ih uhvati pop Mesić, sakupiv u brzi mah Brinjane i Stajničane što bijahu ne poredovni ( straži ) u Podlapači i na Udbini pa i druge Krbavce, te ih hametom potuče u dolini Tužici kod Kurjaka blizu razvalina nekadašnjeg od četvertasta kamena gradjene znamenite crkve. Mesić ote Turcima sav plijen, ubije 85 Turaka i ugrabi mnogo vrsnih konja >> Pop Marko je pokrstio, većinu rekristijanizirao, 882 odrasla muslimana koji su na vlastitu želju bili pokršteni, odnosno vraćeni u pradjedovsko katolištvo, a četiri džamije, neke od njih davne katoličke crkve ( Perušić, Budak, Bilaj i Ribnik ) - pošto su preuređene - posvetio je za crkve. Najviše pokrštenika bilo je u Perušiću, npr. Domazetovići, Hećimovići, Karići, Kasumovići, Milkovići, Murgiči, u Gospiću su to bili Alići, Čanići - Ivan iz toga roda, kasniji carski poručnik, zvao se pokrštenja Ahmet - zatim Šabići, Turići i dr. Među brojnim hrvatskim naseljenicima po slabo napučenoj Lici našli su se nakon 1689.g. u Udbini i Podlapači obitelji koje je pop Marko doveo iz Brinja, Stajnice, Jezerana i Križpolja, o čemu će, u sklopu razvoja stanovništva u Brinjskom kraju u sljedećem poglavlju biti više riječi.