Lika => Lička povjest => Autor teme: jodevcic - Prosinca 15, 2007, 17:49:39
Naslov: Bunjevci
Autor: jodevcic - Prosinca 15, 2007, 17:49:39
[attachimg=1]
Bunjevci su jedna od najbrojnijih grana hrvatskog naroda čija je kolijevka zapadna Hercegovina i kontinentalna Dalmacija, odakle su se u kasnijim vremenima naselili na području Velebita, dijelovima Like i Gorskog kotara (Lič) i kasnije po Vojvodini, odnosno po Podunavlju i Potisju. -Život ranih Bunjevaca u područjima Zagore, Ravnih Kotara, na područjima Dinare, Promine i Svilaje, nije bio lagan. Živjeli su od stočarstva, po malenim kamenim kućicama poznatim kao "bunje" (jedn. bunja). Ove nastambe od suhozida sačuvale su se sve do danas i najvjerojatnije su dale Bunjevcima svoje ime.
Područje koje su nastanjivali u 16. stoljeću (tada nazivan Hercegovački sandžak) bio je pod masovnom islamizacijom koju su širili Turci, i vjerojatno su bili glavni uzrok što se bunjevački puk (nazivali su se Krmpoćanima) krenuo prema sjeveru i naselio zaleđe Senja. Na svom putu do Senja su se nastanili u području Zagore, od Imotskog do Pozrmanja.
1605. godine prvi Bunjevci dolaze u tvrdi grad Senj. Iste godine dobili su i privolu grofova Nikole i Jurja Zrinskog da se mogu naseliti u Liču kod Fužina. Bila je to prva seoba Bunjevaca u Lič u kojoj je sudjelovalo 49 obitelji. Bunjevačka plemena na Velebitu kasnije osnovaše više naselja od kojih su najpoznatija Krivi Put, Krmpote i Alan u senjskom i novljanskom zaleđu. Ovdje Bunjevci Krmpoćani nastaviše živjeti starim načinom života. Stada ovaca ovih ljudi često zalaze na polja Senjanima što dovodi do sukoba i čestog sporenja na sudu. Bunjevačke kuće i ovdje su malene, bave se proizvodnjom vrhnja i sira škripavca, a od divljih šumskih plodova (kupina) izrađuju sok poznat kao trambuva. Svoja Malena polja opasavali su kamenim zidovima kako bi ih zaštitili od erozije. Čvrsti i snažni ovi ljudi uspjeli su se prilagodoti divljoj prirodi Velebita. Njihove žene su snažne, jedre i plodne. Obitelji su velike, s mnogo djece. Identitet i etnogeneza primorskih Bunjevaca.
Seoba Bunjevaca u Lič
Prvi puta Bunjevci (49 obotelji) dolaze u Lič, u blizini Fužina, 1605.-6. godine, pristankom koji su im 'teška srca', po Juliju Čikulinu, dali grofovi Zrinski. Grofovi su ih nastojali dovesti u red svojih kmetova, ali to nije odgovaralo ovim Krmpoćanima koji su na području pod turskom vlašću pripadali martolozima, pa su kao vojnici uživali posebne povlastice. U Liču sebi sagradiše crkvu na čijemu mjestu danas stoji veliki križ u spomen na nju. Obitelji Krmpćanana koje su naselile Lič pripadale su skupini Krmpotića među kojima se spominju prezimena Skorupović, Mikulić, Butorčić, i drugi, sva prezimena su poznata. Spominju se također i Krmpotići iz skupine Vojnića (Matijević, Galešić, Petković, Vojnović, Gudelić, Božić i najbrojniji Vojnići). Treća grupa Krmpotića pripadala je Sladovićima (prezimena Sladović, Lovrić, Mikulić, Horčević i druga). Sve ove grupe Bunjevaca koje su se našle u Liču počeli su isticati svoje hrvatsko ime. Između 1608. i 1614. Bunjevci iz Liča, vjerojatno zbog visokih nameta, počinju se seliti prema moru i otocima. Dio Bunjevaca do 1609., osobito Butorci, predvođeni Pericom Butorčićem, napuštaju Lič, oni osnivaju nova naselja između Ledenica, Liča i Kapele. Glavnina Butoraca naselila se pak u području Krmpota gdje mnogi i danas žive.
Druga seoba u Lič
Plodnim bunjevačkim obiteljima područja u senjskom zaleđu uskoro postadoše pretijesna. Već na početku 1627. godine dolazi do novih pokreta Bunjevaca-Krmpoćana koji se uputiše opet prema Liču. Ovaj puta Lič naseliše Deranje, Blaževići, Prpići, Tomići, Tomljanovići, Jovanovići (izgovor je drugačiji nego u srpskom prezimenu Jovanović. Bunjevci Jovanovići svoje prezime izgovaraju brzo. Jovanovića dana ima dosta u Gospiću), Pilipovići, Blaževići, Marasi, Krpani, Pavličevići, Pavelići (koji su uskoro opet otišli), Peričići, Šojati, Vukelići i danas tamo najbrojniji Radoševići i Starčevići. Neveliko Ličko polje, veoma plodno i poznato po uzgoju krumpira, brzo im je postalo pretijesno, pa se Krmpoćani uskoro opet počeše seliti prema moru. Radoševići i Starčevići, danas najbrojniji stanovnici Liča još se uvijek tamo nalaze. Kad danas slušate Bunjevca iz Liča, odmah ga možete prepoznati po onome 'bija sam', jezik im se naravno razlikuje od susjednih stanovnika Fužina, ili pridošlica koji su došli u Lič.
Treća seoba
Mons. Martin Davorin Krmpotić, Bunjevac iz krivopuskog zaselka Veljun, rođen 1867., apostolski protonotar, umro 1931. u području Grand Canyona u Arizoni. U Kansas Cityju nalazi mu se spomen ploča.Nakon druge seobe Bunjevaca u Lič mnogi se vratiše u krajeve između Ledenica i Senja. Došavši s mnogo stoke i tražeči pašnjake počeli su upadati na pasišta i polja Ledeničanima i Senjanima. Uzurpiraju i pašnjake, a i na nekim sjenokošama počinju obrađivati tlo. Ne mogavši im statio na kraj Ledeničani i Senjani počinju voditi sudske sporove protiv ovih Bunjevaca. Oni pak za tužbe ne mare, ne boje se ni vojne sile. Nastaviše i dalje po starom te si grade nastambe i krče šikare i polja ograđuju kao svoja. Zapisi o sudskim sporovima protiv Bunjevaca Krmpoćana javljaju se sve do 1681. godine. Krmpoćani do 1636. osvojiše sva zemljišta od Ledenica do Senja. Treća seoba započinje 1654. Bunjevci naseliše Senjsku Dragu, Melnice, Vratnik te na područje Krasnog. U ovoj seobi sudjelovali su Rukavine, Devčići, Štokići, Babići, Adžići, Margete, Horvačevići, Miškulini, Markovići, Popovići, Lukanovići, Skorupi, Smokrovići, Vrbani, Žarkovići, Trošelji, Buljevići, Njegovani, Lucići, Gržetići, Mandekići, Grubišići, Dešići, Rogići, Vukušići i Dadići. Svega skupa na tlo Like, Gorskog kotara i Primorja naselilo se preko 6,500 Bunjevaca. Pred Turcima je u to vrijeme od Senja do Karlobaga izbjeglo preko 12,000 Hrvata-čakavaca, ovi su nastanili područje Gradišća. Vidi Gradišćanski Hrvati.
Seoba Bunjevaca u Bačku
Bunjevci u Bačku i Mađarsku sele u prvoj polovici 17. stoljeća (negdje 1620) pod vodstvom franjevaca Andrije Dubočca (sa 2,700 duša), Mihovila iz Velike sa 2,300 ljudi, Ivana Seočanina (1,500 ljudi), zatim Ilije Dubočca, Josipa Rančanina i Šimuna iz Modriča sa 6,500 ljudi koji su poveli i svoju stoku, zatim Grge Zgonščanina iz područja Mostara sa 4,500 ljudi i Jure Turbića sa 5,300 ljudi. Gotovo 23,000 Bunjevaca nasaelilo je Podunavlje i Potisje. Naseliše gradove i mjesta u krajevima od Deronja preko Sombora i dalje do Pešte i Ostrogona. U starim rukopisima nazvaše ove ljude 'Dalmatincima' navodeći da s njima pod vodstvom franjevaca došli i Bunjevci iz Hercegovine. Bunjevci u Bačkoj usprkos teškoj političkoj situaciji sačuvaše također svoj jezik, kulturu, pjesme i pisanu riječ. U starijim dokumentima se bunjevački Hrvati nalaze i pod imenima Dalmatinaca, Bunjevaca i Ilira
Bunjevačka plemena
Baleni.- Balene poznajemo još od ranog 17. stoljeća kao Balenoviće, 1605. sele u Lič, četiri godine kasnije (1609) nalazomo ih u selima Šator i Podomar, gdje su se još zadržali. Dio Balena kasnije odlazi u Balensku Dragu, a kasnije i u Lovinac (Lika). 1745. dolaze u Skočaj i Sveti Rok. Baleni su snažno bunjevačko hrvatsko pleme koje danas nalazimo po mnogim mjestima. Mnogo ih je (kao Balenovića) kod Slavonskog broda.
Blaževići.- ovo pleme veoma se razgranalo po Gorskom kotaru, Primorju i Lici, osobito u Mrkoplju, Sungeru, Smokvici, Starom Selu, i Mrzlom Dolu. Pleme kasnije odlazi u Lovinac i Gračac, pa u Bužim i Smiljan, na koncu i Sibinj kod Slavonskog Broda gdje su odselili i mnogi Pavelići.
Budisalići ili Budiselići.- veoma poznato hrvatsko bunjevačko pleme koje 1605. nalazimo u Liču. Prenapučenost ih tjera u Liku (Lovinac). Ovi se uskoro se šire po Lokvama, Sungeru i Mrkoplju, na koncu polaze tragom Balena i Pavelića u Sibinj kod Slavonskog Broda gdje ih nazivamo Budisavljevićima. Pleme je veoma plodno a šire se i nadalje pod imenom Budiselići.
Butorci. - Ovo je jedno od najpoznatijih plemena Bunjevaca, selili su se u Lič ali su odselili u Mrkopalj, Tuk i Sunger. Odlaze i u područje Ledenica.
Cvitkovići.- Cvitkovići su porijeklom iz Hercegovine (područje rijeke Neretve), također sele u Krmpote, (Klenovicu) i više naselja u Lici. Krmpotići.- Pleme Krmpotića, nalazimo još u 15. stoljeću u Hercegovini. U Lič dolaze 1605. odlaze a neki u naseljavaju Veljun, dio Krivog Puta. Jedno od najmnogoljudnijih plemena Bunjevaca naseljavaju i područja Senjske Drage, Stolca, Senja, zatim u Pazarište, Bilaj pa i u Udbinu.
Krpani.- Pleme Krpana također je snažno, od 1627. mnogo ih je u Mrkoplju. Osobito ih ima u Krmpotama, i to Drinku i Ruševu, otuda neki sele u Liku, Lovinac i Lipe kod Gospića. Mnogi odlaze u Zagreb, Rijeku, Crikvenicu, Novi Vinodolski i Slavoniju.
Matijevići.- U Lič 1605. seli dvije obitelji, napustili su ga kao i Pavelići. Matijevići sele u područje Prizne, a otuda kasnije i Pazarišta, Lovinac i Kanižu u Lici.
Miletići.- Ovo pleme također seli 1605 u Lič, ali ih više tamo nema. Pleme kasnije odlazi u krmpotsku Klenovicu, pa i u Smiljan, Pazarište i Lovinac.
Pavelići. - su jedno od najsnažnijih i najpoznatijih bunjevačkih plemena, najpoznatiji pripadnik zasigurno je poglavnik bivše NDH dr. Ante Pavelić, čija je obitelj u Bradine (BiH) došla s područja Krivog Puta. U zaseoku Serdari Pavelići su sebi podigli dom. Sam Ante rodio se u Bradini ([[1]]) -Kuće u Serdarima više nema, mjesto gdje se nalazila danas je obraslo travom koju uvijek svake godine neko pokosi. Pavelići u Lič sele u drugoj seobi (1627.) ali se tamo nisu dugo zadržali i tamo više nema nijedne njihove obitelji. U Poljicama podno Mosora (po R. Pavelićevim) podacima postoje 3 obitelji. nadalje ima ih u selu Čaporice kod Sinja gdje žive kao Pavelići i pod prezimenom Pavel. Iz Liča Pavelići se vraćaju natrag i naseljavaju se u spomenutom Krivom Putu, točnije u Mrzlom Dolu i Serdarima, a jedna grupa odlazi u Krmpotsko selo Bilo. U 18. stoljeću dio Pavelića naseljava Zabukovac i Podbilo. Pavelići se dalje šire u Liku , pa dolaze u Smiljan, Otočac i Lovinac. otuda mnogi odlaze i u Sibinj kod Slavonskog Broda. Pavličevići.- Iz Liča Pavličevići sele samo u Krmpotsku Luku i Drinak. Neke obitelji sele u Slavoniju. Od ovog plemena poznat je povjesničar dr. Dragutin Pavličević, autor knjiga o porijeklu Bunjavaca Like i Hrvatskog Primorja.
Pećanići. - u Lič dolazi 1605. jedna obitelj, odlaze zatim u Šator pa u Pazarište u Lici.
Petrovići.- Pleme Petrovića porijeklom je od krmpotskog kneza Damjana Krmpotića koji ih 1605. dovodi u Lič. Danas žive u Mrkoplju, Sungeru i Fužinama.
Pilipovići.- Pilipovići ili ponekad Filipovići su iz Hercegovine došli u Dalmaciju, pa u Lič. 1626. naseljavaju Bilo, Podomar i Ruševo. Ovo pleme snažno se razvilo pa su mnogi naseljeni u Zagrebu, Senju, Novom Vinodolskom, BIH i Slavoniji.
Prpići.- Ovaj snažan rod Bunjevaca u 17. stoljeću naseljava Primorje i sve do Karlobaga. Veoma se brzo šire, pa odlaze u Mrkopalj, Švicu, Gospić. Ima ih po svim kontinentima. Jedan od Prpića (Rudi Prpić; tamo poznat kao Rudy Perpich, [2]) bio je i guverner države Minnesote.
Radoševići. -Druga najjača bunjevačka grupa u Liču. Ima ih dosta u Mrkoplju i nešto u Tuku i Sungeru. Preko Primorja neki Radoševići odlaze u Pazarišta a kasnije sele u Slavoniju.
Rukavine. Starčevići.- Oni su uz Radoševiće najbrojniji stanovnici Liča, 107 kuća (1933), nadalje tridesetak kuća u Mrkoplju, nešto u Sungeru i Tuku. Starčevići su brojni i u Lici, osobito u Gospiću i Smiljanu. Najpoznatiji im je pripadnik dr. Ante Starčević iz Žitnika (1823-96.)
Šojati.- Šojati također sudjeluju u područje Liča gdje ih još ima. Dio Šojata naseljava kasnije i Senjsku Dragu, neki prelaze i u Liku, osobito u Gospić. Između dva svjetska rata mnogi odlaze u Slavoniju. Danas su brojni u Zagrebu.
Tomičići.- Ovo pleme 1633. iz Liča odlazi na Stanića Brig, zatim dolaze bliže moru, kod Tomišine Drage, i na koncu se za stalno nasaeliše u naselju Rupa. Veliki dio Tomičića danas živi u Senju, Rijeci, Novom Vinodolskom i Zagrebu.
Tomljanovići.- Ponekad se nazivaju i Tomljenovići, sudjeluju u seobi u Lič a neki odlaze i u Sunger. Obitelji Tomljanovića 1633. prelaze na područje između Ledenica i Senja pa i na područje Karlobaga, Lukovog Šugarja i Crnog Dabra, neki odlaze i u Sunger. Naseljavaju se i u Lici u Smiljanu i Lovincu. Tomljanovići su veoma brojni, mnogo ih je danas u Zagrebu. Tomljenovići su u današnje vrijeme naseljeni najviše na području grada Zagreba, u inozemstvu u Vancuveru, Illinoisu, Chichagu, Sidneyu, Nebraski, Michiganu, Kaliforniji. Jedan od najpoznatijih Tomljenovića bio je izabran 2 puta za Hrvatskog bana 1919. - 1920. dr. Tomislav Tomljenović i 1920. - 1921. godine.
Vrkljani.- Vrkljani iz Senja naseljavaju Lovinac (1691) pod vodstvom Petra Vrkljana. Njegovi potomci potom naseliše Sveti Rok i Pazarišta u Lici. Neke obitelji Vrkljana postaju plemićke. U Hrvatskom Zagorju 1828, barun Vrkljan sagradio je dvorac Januševac.
Vukelići.- Veoma su brojan rod, nalazoimo ovaj plemeniti narod hrvatski u Drežnici gdje ima i Srba Vukelića. Vukelića ima nadalje u Vukelić Dragi, Kuterevu (odakle je i pleme Rončevića), zatim u Klancu, Melnicama, Žutoj Lokvi. -Sva su ova bunjevačka plemena pokazala veliku reprodukcijsku moć i snagu za održanjem.
Naslov: Odg: Bunjevci
Autor: Draža - Lipnja 06, 2011, 15:37:29
Bunjevci-karta važnijih seoba do kraja 18.stoljeća
[attachimg=1]
Naslov: Odg: Bunjevci
Autor: Draža - Lipnja 06, 2011, 22:03:15
O BUNJEVCIMA
Bunjevci su hrvatska etnička skupina podijeljena u tri ogranka:
1) Dalmatinski (Dalmatinska zagora i jugozapadni dijelovi Bosne i Hercegovine) 2) Primorsko-lički (Gorski kotar, Hrvatsko primorje i Lika) 3) Podunavski (Bačka, južna Mađarska i okolica Budinpešte)
Znanstvenim proučavanjem povijesnih izvora te analizom etničkog i lingvističkih pokazatelja dokazana je povezanost svih triju bunjevačkih skupina, iako žive na međusobno udaljenim i nepovezanim prostorima. Novija istraživanja ishodište njihove etnogeneze smještaja u jugoistočno dinarsko-jadransko granično područje gdje su se prožimali različiti kulturni elementi koji su dali temelj nastajanju i oblikovanju hrvatske skupine pod imenom Bunjevci. U formiranju Bunjevaca važnu je ulogu imalo staro romansko stanovništvo koje je proživjelo seobu naroda i stopilo se s novim doseljenicima. Ti su procesi vjerojatno započeli u doba prvih prodiranja Slavena prema Jadranskom moru a do konačnog formiranja ove skupine došlo je pod pritiskom Osmanlija koji su potaknuli migracije Bunjevaca u različitim smjerovima.
O imenu Bunjevac—Bunjevci raspravlja se još od kraja 18.st. sve do danas. Napisane su brojne rasprave i članci iz kojih proizlazi nekoliko teorija o porijeklu imena kao nap. Da nosi naziv po rijeci Buni u Hercegovini,kamenoj kućici,bunji,glagolima bunjati (govoriti)i buniti se ,te imenu Bunj.
Jezik predstavlja glavnu razliku između Bunjevaca i ostalih hrvatskih narodnih skupina,Služe se ikavsko novoštokavskim dijalektom.Bunjevački govori čuvaju zajedničku fizionomiju,iako su u različitim krajevima pretrpjeli različite utjecaje.Bunjevci u Hrvatskoj sudjeluju u izgradnji standardnog hrvatskog jezika jednako kao i ostali Hrvati.U Bačkoj se ikavica duže zadržavala,s tim da su književnim djelima i tiskanim tekstovima mogu naći poneke dijalektalne osobine.
Bunjevačku nošnju i alat pogledajte u>>>>Galeriji slika (http://slike.nasa-lika.com/thumbnails.php?album=186)
Naslov: Odg: Bunjevci
Autor: Draža - Lipnja 09, 2011, 20:52:34
GOSPODARSTVO
Osnovne grane gospodarke grane kod Bunjevaca u senjskoj okolici bile su stočarstvo(volovi,krava, konji,ovce,koze,magarci,mule,svinje i perad),i zemljoradnja ,a pojedinci su se bavili obrtništvom(stolari,kolari i kovači), lovom na divlje životinje,pčelarstvom i kirijanjem(vrlo rijetko).Od povrtlatrskih kultura, naučestalije žitarice bile su ječam,zob,a u nekim djelovima pšenica,heljda, i kukuruza(vrlo rijetko).Od povrtlarskih kultura:krumpir,kupus,(zelje),repa,mahunarke,mrkva,i salata.
TRANSPORT
Kod svih Bunjevaca u senjskoj okolici, a osobito kod onih nastanjenim u Podgorju bile su izražene sezonske seobe.Zimi su boravili u nižim i toplijim predjelima,a proljepšanjem vremena i kopnjenjem snijega postupno sa stokom sele u više predjele,gdje borave ljeti.U najranijim razdobljima kada nije bilo izrađenih putova i cesta ,najkorištenije životinje za transporta bile su magarci i mule.Izgradnjom puteva do važnijih naselja u širu uporabu ulaze zaprežna kola koja najčešće vuku konji i volovi i koja su u upotrebi ostala sve do današnjih dana.
VODOOPSKRBA
Pitka voda i danas je problem stanovnika planinskih sela u senjskoj okolici koja su naseljena Bunjevcima.Njen nedostatak bio je jedan od glavnih razloga iseljenja.Kako je velika udaljenost od izvora otežavala život i rad,Bunjevci su kroz povijest koristili priroden osobitosti terena i izrađivali različite vodoopskrbne sustave.Kako najpoznatiji prirodni vodoopskrbni sustav u planinskim dijelovima koristile su se tzv.snježnice(snižnice).U nižim predjelima za prikupljanje vode koristile su se prirodne udubine u stijenama u koje se skupljala kišnica i koje su ponekad bile povezane u cijele vodoopskrbne sustave.Za transport i korištenje vode postojalo je nekoliko vrsta drvenih posuda:bačve,barilice,burila(burla) i žbanjice.
ODIJEVANJE I TEKSTILNO RUKOTVORSTVO
Zbog vrlo ranog prodora kupovnih odjevnih predmeta bunjevačke se narodne nošnje nisu očuvale u izvornom obliku te su stoga na izložbi predstavljene replikama.Glavna sirovina za izradu odjevnih predmeta bila je vuna pored koje se za proizvodnju tekstilnih predmeta za svakodnevnu upotrebu koristili lan i konoplje.Obuću izrađivali od kože.
TRADICIJSKA PREHRANA
Svakodnevna prehrana ruralnog stanovništva ovisila je o načinu privređivanja.Bunjevci u senjskoj okoliciuglavnom su se bavili stočarstvom i prehrana im je bila bazirana na mlijeku i mlliječnim proizvodima , te proizvodima poljoprivrednih kultura..Za piće se koristila voda, dok se vino nabavljalo samo za svadbei ljetnje košnje.U primorju su Bunjevci pekli rakiju od šmrike tzv.šmrikovaču.Od šumskih plodova izrađivali su slatka pića među kojima se najpoznatiji malinovac i trambuva.
KOVAČ I KOVAČIJA
Do sedamdesetih godina 20.stoljeća za Bunjevce s područja Krivog Puta ,Krasna i okolice od velikog značenja bile su usluge koje su u kovačijama nudili kovači.S obzirom da je poljoprivredni alat činio neophodan dio kućnog inventara,kovački posao u kovačiji se odvijao tijekom cijeloga dana:potkivanje konja, i volova,izrada kovanih dijelova za drvena kola i dijelova alata,popravljanje sjekira,motika ,krampova i plugova.Nakon tog perioda zbog pojave motornih vozila i tvorničke proizvodnje alata dolazi do prestanka korištenja kola, konja,volova čime prestaje potreba za uslugama kovačije.
UNUTRAŠNJOST KUĆE
Kuće i ljetni stanove stanovnika na ovim prostorima možemo podijeliti u tri kategorije :kuće s odvojenim štalama,nastambe na kat(u prizemlju su boravile životinje,a na katu ljudi) te nastambe s jednom prostorijom—pojate. Najrašireniji oblik i kuća i ljetnih stanova bile su nastambe u kojima su u prizemlju boravile životinje,a na katu ljudi.U kućama su se nalazila otvorena ognjišta,koja su se počela zamjenjivali pećima—kozama. Budući da je struja uvedena tek sedamdesetih godina 20.st,za rasvjetu su korištene svijeće od voska i petrolejke.
Naslov: Odg: Bunjevci
Autor: Snježana - Ožujka 17, 2013, 10:10:38
Ovo o Bunjevcima mi je odlično! Hvala na trudu svima koji su sudjelovali! ;ljubav ;ljubav