Nasa - Lika Forum

Lika => Poznati Ličani => Autor teme: velebitska-plava - Prosinca 25, 2007, 22:11:15

Naslov: Lički svećenici
Autor: velebitska-plava - Prosinca 25, 2007, 22:11:15
Biskup Ježić potječe iz poznate novljanske plemićke obitelji koja je 1791. dobila plemstvo i grb, te je svakako jedna od najistaknutijih ličnosti iz
ove obitelji. Rođen je 1746. u Novom Vinodolskom, umro 1833., a pokopan u novljanskoj katedrali, tj. u današnjoj župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova.

Sin je Ivana i Vincencije r. Kabalin. Isusovačku gimnaziju završio je u Rijeci. Studirao je na Sveučilištu u Grazu uz potporu ujaka Ivana Krstitelja Kabalina, arhiđakona ličko-krbavskog i kasnijeg biskupa senjsko-modruškog. Godine 1771. promoviran je u doktora filozofije i teologije, a za svećenika zaređen u Beču 1769. godine. Bio je svećenik u Ličkom Novom,od 1773. župnik i kanonik u Novom Vinodolskom, a 1782. godine postaje modruški arhiđakon.
Godine 1788. dodijeljen je kao pomoćni biskup s pravom nasljedstva starom biskupu Piccardiju, a kada je ovaj umro 1789. godine u Trstu, Ivan Krstitelj Ježić postaje rezidencijalnim biskupom Senjsko-modruške biskupije1 sve do svoje smrti 1833. Biskup je postao prije dobivanja obiteljskog plemstva i grba. Bio je posljednji u nizu od devet senjsko-modruških biskupa koji su povremeno boravili i u Bakru. Naslijedio ga je biskup Ožegović 1834. godine
Naslov: Odg: Lički svećenici
Autor: velebitska-plava - Siječnja 30, 2008, 20:02:47
Marko Mesić (1640. - Karlobag, 2. veljače 1713.), hrvatski svećenik i ratnik.
(http://tbn0.google.com/images?q=tbn:JvN05STPF2tgsM:http://krk.fcpages.com/hr/hrb/mm.jpg)
Porijeklom je iz Brinjskog kraja, a 1689. godine organizirao je i dignuo narod na ustanak za konačno oslobođenje od Turaka. Pod njegovim je vodstvom banska i graničarska vojska oslobodila Liku i Krbavu.
Naslov: Šimun Balenović
Autor: velebitska-plava - Veljače 28, 2008, 20:54:14
– rođen u Kruščici – kraj Klanca 1835. – 1872.
Pohađao školu u Klancu – završio teologiju. Napisao djelo – Povjestnica hrvatskog naroda 1870.g.
Naslov: Odg: Lički svećenici
Autor: velebitska-plava - Ožujka 14, 2008, 07:53:17
Fran Binički (Mušaluk kraj Gospića, 11. srpnja 1875. – Gospić, 1. svibnja 1945.) – hrvatski svećenik, pisac, filozof, novinar i esejist.
(http://tbn2.google.com/images?q=tbn:6fxOqRv16ktX6M:http://www.ivanmerz.hr/hrvatski_katolicki_pokret/19/Fran_Binicki.jpg)Klasičnu gimnaziju završio je u Gospiću, a bogosloviju u Senju te 1899. služio mladu misu. Doktorirao je 1902. u Innsbrucku. Godne 1919. župnik je u Širokoj Kuli, a od 1924. u Ličkom Osiku. Pisao je pjesme, eseje i polemike, bavio se novinarstvom. Bio je vrstan prevoditelj, jer je znao grčki, latinski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, engleski, ruski, poljski, češki i bugarski jezik. Nakon partizanskog zauzimanja Gospića u travnju 1945. uhićen je i zatvoren u kaznionicu, gdje je obolio od tifusa, prekasno je prebačen u bolnicu, gdje je umro.


Naslov: Odg: Lički svećenici
Autor: velebitska-plava - Ožujka 15, 2008, 23:12:11
Ivan Devčić (Krasno, 1. siječnja 1948.), riječki nadbiskup i metropolit.

[float=left](http://www.nasa-lika.com/images/Forum/devcic.jpg)[/float]Osnovnu školu završio je u Krasnu, a srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Rijeci i Pazinu te je 1967. maturirao. Zatim je u Rijeci i Rimu studirao teologiju i filozofiju. Na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, diplomirao je teologiju 1974. Za svećenika Riječko - senjske nadbiskupije, zaređen je 1975., a 29. studenog 1980. je doktorirao.
Po povratku iz Rima intezivnije se bavi znastvenim i nastavničkim radom, a i danas predaje filozofiju na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci. Objavio je više znanstvenih članaka i knjiga.
Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 17. studenog 2000. riječkim nadbiskupom i metropolitom. Za biskupa je posvećen 16. prosinca 2000.

Naslov: Odg: Lički svećenici
Autor: Mile - Ožujka 21, 2008, 07:58:31
Milan Šimunović

[float=left](http://www.nasa-lika.com/images/Forum/simonovic.jpg)[/float]Dr. Milan Šimunović, izvanredni profesor, rođen je 21. rujna 1941. u Kompolju, općina Otočac. Osnovnu školu završava u Kompolju i Otočcu, a klasičnu gimnaziju u Biskupskom sjemeništu u Pazinu, gdje započinje teološki studij na Visokoj bogoslovskoj školi u Pazinu, a po prestanku djelovanje ove Škole, u jedan semestar studira u Zadru a potom ga biskup šalje u Bogoslovsko sjemenište u Zagreb, gdje završava studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.
Više  ovdje >>>Milan Šimunović (http://www.rijeka.kbf.hr/nosoblje.php?subaction=showfull&id=1114019353&archive=&start_from=&ucat=2&)
Naslov: Odg: Lički svećenici
Autor: Mile - Ožujka 21, 2008, 08:27:04
Ivan Šporčić

[attach=1]

Dr. Ivan Šporčić, izvanredni profesor, rođen je u Lipovlju, kraj Otočca 1955. Osnovnu školu završio u Otočcu, a klasičnu sjemenišnu gimnaziju 1974. u Pazinu. Studij teologije započinje u Rijeci (1974. - 1976.), a nastavlja na Papinskom sveučilištu «Gregoriana» u Rimu kao pitomac kolegija "Germanicum et Hungaricum".
Na Gregoriani postiže bakalauerat iz teologije 1979. Biblijske znanosti studira na Biblijskom fakultetu Papinskog biblijskog instituta u Rimu (1979./80., 1981./82.) i na državnom Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu (1980./81.). Nakon akademskog gradusa «Licentiatus in re biblica» upisuje doktorat na Gregoriani u Rimu gdje je i obranio doktorsku dizertaciju 12. prosinca 1985. Od 1985. predaje biblijske znanosti na Visokoj bogoslovskoj školi, kasnije Katoličkoj bogosloviji, a danas Teologiji u Rijeci. Kada Teologija u Rijeci ulazi u sveučilišni sustav izabran je u znanstveno-nastavno zvanje asistenta (1995.), višeg asistenta (1996.), docenta (2000.), izvanrednog profesora (2005.). Zbog manjka stručnog kadra, a da bi ustanova mogla funkcionirati, prisiljen je predavati povremeno i sve kolegije s katedre Starog i Novog zavjeta (do 21 sat predavanja tjedno). Isto tako zbog krize svećeničkih zvanja istovremeno ima i višestruka pastoralna zaduženja: vicerektor u Bogoslovskom sjemeništu (1985./86.) župnik sv. Luke u Rijeci (1986./87.), župnik u Lovranu (1987.-1992.), župnik u Praputnjaku (1992. - ), generalni vikar Riječko-senjske nadbiskupije (1997.- 2000.), dijecezanski upravitelj Riječko-senjske nadbiskupije (29. 6. – 25. 7. 2000.), dijecezanski upravitelj Riječke nadbiskupije (25. 7. – 16. 12. 2000.), itd.
Predstojnik je Biblijskog instituta Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, član znanstvenog vijeća Bogoslovske smotre, član uredničkog vijeća časopisa "Biblija danas", član-prijatelj Talijanskog biblijskog društva (Associazione biblica italiana).
Područje kojim se bavi je Stari zavjet općenito, a proročka književnost i prorok Hošea posebno.
Naslov: Odg: Lički svećenici
Autor: vuksamotnjak - Studenoga 27, 2010, 19:12:13
Marko Mesić je rođen oko 1640. godine, vjerojatno u Ogulinu

Kao brinjski svećenik četovao je sa Brinjanima i Otočanima protiv Turaka. Po izbijanju austro-turskog rata 1683-99, prebacio se u Ravne Kotare i sudjelovao s tamošnjim ustanicima, a zatim se vratio u Liku i Krbavu gdje je digao narodni ustanak protiv turske vlasti. Uz pomoć krajišnika i ustanika Stojana Jankovića zauzeo je Novi 15. lipnja 1689, potom Bilaj i Ribnik dok su mu se turske posade u Vratnu, Grebenici, Širokoj Kuli, Budaku i Preušiću predale bez borbe.

Zauzimanjem Udbine 21. srpnja dovršio je oslobađanje Like i Krbave. 1692 razbio je turski odred u Pločanskom klancu, a potom i drugi u dolini Tužici kod sela Kurjaka, koji su prodrli iz Bosne u Liku. Na čelu ličkih ustanika sudjelovao je 1697. sa austrijskim i krajiškim trupama u napadu na Bihać i razbio tursku kolonu između Krupe i Kamengrada.

Nakon oslobađanja Like od Turaka preostalo islamsko stanovništvo je prekrstio a u svim oslobođenim mjestima osnovao župe.
Naslov: Odg: Lički svećenici
Autor: vuksamotnjak - Ožujka 10, 2011, 21:02:53
[float=left](http://www.nasa-lika.com/images/Forum/64-1.jpg)[/float]Martin Davorin Krmpotić rodio se u zaselku Veljunu u općini Krivi Put 8. studenoga 1867 a umro 31. siječnja 1931. u Grand Canyonu u Arizoni. Bio je hrvatski katolički svećenik, preporodni djelatnik i misionar. Pisao je feljtone i eseje iz hrvatske povijesti.

Osnovnu školu je pohađao u rodnome selu. Za srednju školu je izabrao gimnaziju koju je pohađao u Senju i Karlovcu. Na studije je otišao u Zagreb, gdje je studirao bogoslovlje. Studije je završio u Senju, iz razloga što je bio radikalni pravaš pa je bio izbačen sa zagrebačkoga Teološkoga fakulteta. Za svećenika se zaredio 1892.. Službovao je po Senjsko-modruškoj županiji kao kapelan i upravitelj župa. U svakom mjestu službovanja je ostavio trag. Za službovanja u Vališ selu (današnji Cetingrad) je postavio orgulje u crkvi. Budući da je bio protiv mađarona, premješta ga se u novu župu, Zavalje, koja se nalazila blizu Bihaća. Malo poslije je prebačen u župu Cerovnik. Za svoj dobar pastoralni rad i za to što je uveo staroslavenski jezik u bogoslužje, biskup Posilović ga je posebno pohvalio. Uskoro je otišao u novu župu, Bribir, a vrlo brzo u kordunsku župu Lađevac. Ova silna premještanja su odraz ondašnjeg stanja kad su Hrvatskom vladali mađaroni Khuena Hedervaryja, a čija se dominacija društvenim životom protezala i na duhovni u toj mjeri da niti biskupi nisu mogli odrediti župnike mimo volji mađaronskog bana. Nakon službovanja po zaleđu, nova župa mu je bila Kostrena. Iste godine ga vlasti sele na Praputnjak. Nije gubio vrijeme. Za kratka djelovanja, utemeljio je Hrvatsku čitaonicu. Vlasti ga brzo sele u ličko selo Brlog. Slijedi nova seoba, u župu Otočac. Htjeo je konačno se skrasiti u nekoj župi i da prestanu brojna seljenja. Ondašnji veliki župan Bude Budisavljević ga je nastojao privući davanjem župe Otočac, uz uvjet ako zataji svoj pravaški stav. Krmpotić je odbio ponudu.

1901. godine, dolazi poziv biskupa Louisa Marie Finka za župnika tamošnjim Hrvatima u gradu Kansas Cityju. 1905. godine završava gradnju župne crkve i dade ju oslikati hrvatskome slikaru Otonu Ivekoviću.

Na engleskom jeziku je napisao i tiskao život i rad isusovca Ferdinanda Konšćaka, misionara Amerike iz 18. stoljeća, a na hrvatskome život i djelo Josipa Kundeka, također Hrvata i misionara sjevernoameričkih Indijanaca iz sredine 19. stoljeća.

    * O Cetingradu i izboru Ferdinanda
    * Slovenci i hrvatsko državno pravo
    * Povijest Otočca i Modruša
    * Opis grobova i napisa hrvatskih plemića u crkvi sv. Antuna u Bihaću
Naslov: Josip Buturac
Autor: Ličanka Dijana - Lipnja 06, 2011, 08:19:19
[float=left](https://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/7/7d/Josip_Buturac.jpg)[/float]"Dr. Josip Buturac rodio se u Grabarju kod Požege 14. 11. 1905. Polazio je pučku školu u Ruševi, gimnaziju u Požegi, Travniku i Zagrebu, Bogoslovni i Filozofski fakultet u Zagrebu, a Fakultet za crkvenu povijest i pomoćne povijesne znanosti na Gregorijani u Rimu. Doktorirao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Službovao je kao kapelan u Kutini, kao župnik u Čagliću kod Pakraca. Bio je kateheta u nadbiskupskoj gimnaziji. Radio je kao arhivist nadbiskupskog arhiva i kancelarije, kao viši arhivist Kaptolskog arhiva i Arhiva Hrvatske, a istodobno je 10 godina bio profesor Bogoslovnog fakulteta. Od 1966. do smrti živio je kao umirovljenik u Lovrečina Gradu (Vrbovec).
Dr. Buturac se bavio znanstvenim i književnim radom više od 70 godina."
(preuzeto iz: Buturac, J. : Stanovništvo Požege i okolice (1700.-1950.)

A evo što dr. Buturac u vlastitoj monografiji "Znaci vremena : rasprave iz hrvatske crkvene prošlosti" sam kaže o svome porijeklu:

"Buturci ili Butorci po starini su Ličani, Bunjevci, uskoci, a potječu iz zapadne Hercegovine kao i svi Bunjevci. Borili su se protiv Turaka i Mlečana. Godine 1702. podigli su u Lici bunu protiv nove austrijske vlasti zbog pljačke sirotinje i ubili dva austrijska kapetana. Marko Butorac, vođa čete od 300 Bunjevaca vojnika, osuđen je na mletačke galije i pomilovan po zagovoru senjskoga biskupa Martina Brajkovića kod bečkoga Dvora.

Moji su dakle stari došli 1780. iz Like u Slavoniju, u selo Djedinu Riku, općina Ruševa, a kotar i županija Požega. Vjerojatno su došli iz sela Pazarište kod Perušića, jer se i jedna njiva u djedoričkom hataru zove Pazarišće. tako su prestali biti graničari, a postali kmetovi gospoštije Pleternica. Doseljeni pradjed zvao se Pavao, koga su redom naslijedili Ivan (1777-1848), Matija (1800-1855), Stjepan (1834-1882), Ivan (1852-1913), Antun (1875-1929), a to je moj poštovani i dragi otac" (Str. 189)
Naslov: Odg: Lički svećenici
Autor: Ličanka Dijana - Lipnja 07, 2011, 07:01:08
"Šime Starčević se rodio 18. travnja 1784. u Žitniku (Lika) (negdje se navodi Klanac?). Osnovnu školu i gimnaziju polazio je i svršio u Varaždinu; nastavio je filozofiju u Grazu, a bogosloviju svršio u Senju. Služio je kao župnik u raznim mjestima Like, pa u Karlobagu gdje je i umro 14. svibnja 1859. Bavio se u svojim spisima jezičnim, poučnim i vjerskim pitanjima."
(Hrvatski narodni preporod, Sv. 1; PSHK, Knj. 28. Zagreb : Zora : Matica hrvatska, 1965., str. 133)

Šime Starčević poznat je po dvjema gramatikama:

1. Nova ricsoslovica ilircsko-franceska (nju je preveo). Trst, 1812.

2. Nova ricsoslovica ilircska. Trst, 1812.

Ova druga gramatika posebna je zbog toga što je to PRVA gramatika hrvatskoga jezika pisana hrvatskim jezikom.  Do tada, gramatike su bile pisane latinskim, njemačkim ili talijanskim jezikom, ili su bile višejezične. Don Šime u svome se jezikoslovnom radu zalagao za štokavsko narječje i ikavštinu, a bio je i nepomirljivi protivnik dijakritičkih znakova. Zalagao se za to da se neka slova pišu bez "rogova", na primjer da se č piše cs, š - sh, ž - x, ć - ch. Dva znaka za jedan glas dopušta, npr. dj (=đ), gj (=đ), lj (=lj, l), nj (=nj, n).

A evo i jedne zanimljive anegdote koju je u svome predavanju "Manje poznati don Šime Starčević" spomenuo prof. Vjekoslav Ćosić:

"Iz predavanja valja izdvojiti zgodu kojom je, prema legendi, Starčević upoznao Marmonta. Naime, kada je Marmont kretao s vojnicima prema sjeveru gdje će se susresti s Napoleonom prolazio je kroz Gospić. Tamošnju je crkvu odlučio pretvoriti u konjušnicu, ali mu se, što je Marmonta silno iznenadilo, na tečnom francuskom žustro suprostavio jedan svećenik. Bio je to don Šime Starčević. Marmontu se zgoda usjekla u pamćenje, te je kasnije kada je u Ljubljani vodio Ilirske provincije pomoć tražio i od Starčevića." (preuzeto sa http://www.zadarskilist.hr/clanci/30102010/tvorac-prve-gramatike-hrvatskog-jezika-na-hrvatskom-jeziku (http://www.zadarskilist.hr/clanci/30102010/tvorac-prve-gramatike-hrvatskog-jezika-na-hrvatskom-jeziku))

Don Šime bio je stric i prvi učitelj Ante Starčevića.  smijem
Naslov: Odg: Lički svećenici
Autor: Branka. - Lipnja 08, 2011, 16:40:41
Povodom obiljezavanja 150.godisnjice od smrti svecenika i jezikoslovca 18.05.2008 god.u Karlobagu u organizaciji Udruge Licana iz Zagreba uprilicena svecanost na kojoj je otkriven postavljeni spomenik Simi Starcevicu,rad mladog gospickog slikara Ivana Golca.Spomenik je blagoslovio senjsko-gospicki biskup Mile Bogovic,koji je zajedno sa predsjednikom Udruge Licana iz Zagreba dr.Milanom Vrkljanom otkrio spomenik postavljen ispred crkve Sv.
Karla Boromejskog.

Sime Starcevic je znao latinski,francuski,talijanski i njemacki jezik,a citao je i sve slavenske jezike.
Naslov: Odg: Lički svećenici
Autor: Draža - Listopada 19, 2011, 09:58:13
[attachimg=1]Žarka (Julijana )Ivasić milosrdnica
Krašić,18.studeni 1908.-Gospić 16.svibnja 1946.

Partizani je strijeljali u Gospiću. Članica je Družbe milosrdnica, koje su imale ukupno  15 žrtava u svojem članstvu. Rođena je u Krasiću u brojnoj obitelji. Kao sestra milosrdnica radila je u više bolnica. Za vrijeme rata  njegovala je po bolnicama ranjene i bolesne ustaše, domobrane i partizane, gledajući ih prvenstveno kao bolesne i potrebne. [attachmini=2]Godine 1943. radila je  u bolnici Otočac koji je bio u partizanskim rukama. Padom Italije, partizani su otišli u  Primorje razoružavši talijansku vojsku, ostavivši  nebranjen Otočac. Ustaše su to iskoristile i prošle kroz Otočac, pa i kroz bolnicu, [attachurl=2]ostavivši osvetničke  tragove. Kad su se partizani vratili, trebalo je u gradu kazniti  „ustaške špijune“ pa je u Otočcu strijeljano dvadesetak građana  među kojima je bio i kapelan Zvonko Žilavec (Slovenac i projugoslavenski nastrijeljan). Za to u bolnici okrivljene su sestre milosrdnice .Suđenje je obavljeno u Gospiću  poslije rata. Od sestara  „najopasnija „ je  ispala sestra Žarka Ivasić, koja je za partizanski sud imala i drugi grijeh ;Bila je Stepinčeva Krašića. Iz zatvorske sobe čula se molitva i pobožna pjesma sestara. Sestra Žarka  strijeljana je na gospićkom groblju 16.svibnja.1946. Druge sestre dobile su blaže kazne. Sestre milosrdnice pokrenule su postupak za proglašenje Žarke Ivasić blaženom i mučenicom.
Naslov: Odg: Lički svećenici
Autor: Draža - Veljače 03, 2012, 06:41:16
[float=left](http://www.croatia.ch/iskopine/images/090306/090306_clip_image151.jpg)[/float] 2.II.1713. U Karlobagu umro pop Marko Mesić, rođen u Brinju oko 1640. Sin krajiškog časnika. Ostao župnik u Brinju i nakon što je 1678. izabran za kanonika u Senju. God. 1683. organizirao četu koja je pomogla ustanicima protiv turske vlasti u Lici. Kao povjerenik karlovačkoga generala sudjeluje u oslobađanju Like 1689. U priznanju junačkih djela kao i zasluga stečenih uopće u ličko-krbavskoj reokupacionoj vojni, kralj Leopold odlikova popa M. Mesića posebnom poveljom (1693.) i darova mu posjed u  Mušaluku gdje on podiže crkvicu sv. Duha (1700.).
Naslov: Odg: Lički svećenici
Autor: Draža - Travnja 16, 2012, 20:43:04
Posebno vrijedna spomena u ovom kratkom sjećanju na stravične dane u Gospiću nakon Drugoga svjetskoga rata je sumještanka bl.Alojzija Stepinca iz Krašića, redovnica milosrdnica, tridesetčetverogodišnja Žarka Ivasić. Nju su komunisti optužili  da je u rujnu 1943.g. izdala ustašama ranjene partizane u bolnici u Otočcu, koji su potom ubijeni. Za isti s“zločin“komunisti su optužili sestre:Eutihiju Novak, Veronu Fostač, Hubertinu Džimberg i Luciju Radošević. Partizanski sud u Gospiću 7.veljače 1946.g. osudio je na najstrožije kazne, s.Žarku na smrt vješanjem, a ostale sestre na smrt strijeljanjem, među njima i s.Novak, koja je već bila pokojna. Ona je kao kuharica u bolnici u Osijeku za vrijeme angloameričkog bombardiranja iz zraka poginula 1944.g. Suđenje je bilo u sali u zgradi gospićkog-narodno oslobodilačkog odbora u kojoj je prije Drugog svjetskog rata bila općinska zgrada, a danas je kino „Korzo“. Dobro se je prisjetiti da je kad je predsjednik sudskog vijeća redovnicama pročitao smrtne presude u Sali nastao prolom oduševljnja, nazočni su skakali, pljeskali i vriskali. Iz mnoštva je tada prema redovnicama glumeći živčani napad pojurio mlad, stasit partizan s povicima:
„Juriiiiš, pucaaaaj…“i urlajući ih izudarao. On je bio domaći, gospićki Hrvat, koji se tako pokušao iskupiti za pripadnost ustaškom pokretu početkom 1941.g. Sestrama Veroni, Hubertini i Luciji vrhovni sud se „smilovao“i u svibnju 1946.g.smrtnu kaznu im preinačio u kaznu strogog zatvora u trajanju od 20 god., od kojih su odrobijale 6 god, a s.Žarki kazna smrt vješanjem preinačio je u kaznu smrti strijeljanjem. Na gospićkome katoličkome groblju uz zid kapelice sv.Marije Magdalene strijeljna je 16.svibnja.1946.g. Pred smaknuće skinula je povez s očiju i gledala u partizanku Soku Šolaju, koja je navodno na vlastiti zahtjev u nju pucala. Svjedokinja tog smaknuća bila je Marija Benković Seka, udata Miliković, koja je stanovala u Kaniškoj ulici i koja se tada slučajno s majkom zatekla na groblju.
Naslov: Odg: Lički svećenici
Autor: Draža - Lipnja 15, 2012, 21:13:36
Dragutin Banić-Svećenik
28.11.1919.-5.3.1977.

[attach=1]

Dragutin Banić rođen je  28.studenoga 1919.g.u brojnoj seljačkoj obitelji u Čovićima, župa  u Ličkom Lešću .Osnovnu školu je pohađao Ličkom Lešću,a gimnaziju  u Otočcu,Ogulinu i Senju.Bogoslovne nauke završio je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i na sarajevskoj bogosloviji.Bio je školski kolega Franji Kuhariću(kasnije zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu).Zaređen je za svećenika  29.srpnja 1945.g.kao svećenik Senjsko-modruške biskupije.Dana 1.kolovoza 1945.g.imenovan je privremenim upraviteljem župe Sinac,Ramljani i Čanak,a 14.kolovoza 1947.i upraviteljem župe Ličko Lešće .Samostalnim upravljanjem župe Sinac imnovan je 5.srpnja 1949.i tu je radio sve do svoje smrti,a  razriješen je dužnosti upravitelja  župe Čanak,Ramljane i Ličko Lešće.[/font]
Na smrtnom krevetu  pripremao se i predano kršćanskim raspoloženjem pozivu Gospodnjem svakodnevno primajući sv.Pričest .Dugi niz godina bolovao je od dijbetesa.Preminuo je u riječkoj bolnici „Braće Sobol“5.ožujka 1977.g.Pokojni Dragutin volio je svoj kraj i svoj narod.Bio je sin ovoga kraja i čitav je život nosio obilježja ovdašnjih ljudi i kraja.Svećenička služba i dužnosti nikad ga nisu odvajali od svojih po krvi i mentalitetu bližih mu mještana,vjrnika Gacke     doline.Zajedništvo s tadašnjim susjednimžupnicima:u Otčcu s preč.Vilkom Kodrićem,i vlč.Mirkom Dimitrom ,župnikom u Kompolju.Brlogu i Švici,vlč.Ivanom Olujićem u Krasnu,odavalo je jedno svjedočanstvo vjere i sloge u radu u Crkvi i za Crkvu.Time su davali i hrabrosti i ovdašnjem tzv.malom čovjeku da ustraje u vjeri ter dolazi u crkvu unatoč ateističkoj propagandi.Radovao se,posebnom prigodom raznih zborova,gledajući mnoštvo naroda okupljeno oko naših crkvi.No,s druge strane bilo mu je teško što mnogi u ona komunistička vremena okretali leđa Crkvi i Bogu te na taj način sugerirali i drugima da se udaljuju od Crkve.
Župnik Drago Banić ponosio se i naslovom-ŠTURMBERG.Narod ga je više nazivao po tom  naslovu nego li po njegovu prezimenu.Naime,25.kolovoza 1783.g.Car Josip II.u Beču dodijeljuje NASLJEDNO PLEMSTVO(grb,povelju,carski pečat)uz počasni pridjevak“VON STRUMBERG“IVANU BANIĆU,zastavniku pogranične pukovnije u Otočcu.U plemičkoj povelji  navedene su zasluge zbog kojih je i dobiveno plemstvo.Za Ivana Banića spominje se njegova 34-godišnja vojna služba i junaštvo u sedmogodišnjem pruskom ratu(1756.-1763.)No,spominju  se i njegovi predci:pradjed Petar kao“vojvoda od Otočcai pokrulab“(zapovijednik)tvrđice Vrhovine(ruševine jugozapano od željezničke stanice na vrhu brda),zatim djed Ive koji se kao zastavnik borio protiv Turaka ,bio zarobljen i izbavio se“posebnom spretnošću i hrabrošću“iz turskog ropstva,i otac Jakov koji je kao narednik poginuo kod Mastricha u ratu s Bavarskom.
Prema starim zapisima BANIĆI  su došli iz Dalmacije u Liku,a bili su pripadnici plemena Šubića.I prezime ukazuje da je „banić“pripadnik obitelji koja potjeće od nekog bana.

 
Naslov: Odg: Lički svećenici
Autor: Draža - Ožujka 20, 2013, 09:19:11

Vlč.Marko Piršljin,svećenik

[float=left](http://www.nasa-lika.com/images/Forum/marko%20pirljin.jpg)[/float]Rođen je u Kuterevu,8.srpnja 1945.g.od oca Mijata i majke Dragice r.Bukovac.Osnovnu školu završio je u Kuterevu,a srednju u dječačkom Sjemeništu u Rijeci.Teološki studij završava na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci 1971.god.Za svečenika je zareden u Riječkoj katedrali istre godine i mladu misu slavi u Kuterevu 25.srpnja 1971.god.Potom je imenovan kapelanom u Župama Brinje,Letinac i Križpoljekojima upravlja tadašnji župnik vlč.Ivan Kranjčec.Tu ostaje godinu dana,a nakon toga 1972.god.imenovan je župnikom u Križpolju odakle upravlja župom Turke i Brod na Kupi.Još za vrijeme bogoslovnog studija često je odlazio u Njemačku gdje je usavršio njemački jezik,
Od 1974.god.njegovo zdravstveno stanje biva sve slabije te od tada do danas nosi križ svoje bolesti.Da mu je Bog dao zdravlje bio bi vrijedan i dobar pastoralni radnik u njivi Gospodnjoj.
Naslov: Odg: Lički svećenici
Autor: OompaLoompa - Ožujka 20, 2013, 13:35:51
Marko Mesić (1640. - Karlobag, 2. veljače 1713.), hrvatski svećenik i ratnik.
On mi je rođak :D