Milan Šimunović
[float=left](http://www.nasa-lika.com/images/Forum/simonovic.jpg)[/float]Dr. Milan Šimunović, izvanredni profesor, rođen je 21. rujna 1941. u Kompolju, općina Otočac. Osnovnu školu završava u Kompolju i Otočcu, a klasičnu gimnaziju u Biskupskom sjemeništu u Pazinu, gdje započinje teološki studij na Visokoj bogoslovskoj školi u Pazinu, a po prestanku djelovanje ove Škole, u jedan semestar studira u Zadru a potom ga biskup šalje u Bogoslovsko sjemenište u Zagreb, gdje završava studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.
Više ovdje >>>Milan Šimunović (http://www.rijeka.kbf.hr/nosoblje.php?subaction=showfull&id=1114019353&archive=&start_from=&ucat=2&)
Dragutin Banić-Svećenik
28.11.1919.-5.3.1977.
[attach=1]
Dragutin Banić rođen je 28.studenoga 1919.g.u brojnoj seljačkoj obitelji u Čovićima, župa u Ličkom Lešću .Osnovnu školu je pohađao Ličkom Lešću,a gimnaziju u Otočcu,Ogulinu i Senju.Bogoslovne nauke završio je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i na sarajevskoj bogosloviji.Bio je školski kolega Franji Kuhariću(kasnije zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu).Zaređen je za svećenika 29.srpnja 1945.g.kao svećenik Senjsko-modruške biskupije.Dana 1.kolovoza 1945.g.imenovan je privremenim upraviteljem župe Sinac,Ramljani i Čanak,a 14.kolovoza 1947.i upraviteljem župe Ličko Lešće .Samostalnim upravljanjem župe Sinac imnovan je 5.srpnja 1949.i tu je radio sve do svoje smrti,a razriješen je dužnosti upravitelja župe Čanak,Ramljane i Ličko Lešće.[/font]
Na smrtnom krevetu pripremao se i predano kršćanskim raspoloženjem pozivu Gospodnjem svakodnevno primajući sv.Pričest .Dugi niz godina bolovao je od dijbetesa.Preminuo je u riječkoj bolnici „Braće Sobol“5.ožujka 1977.g.Pokojni Dragutin volio je svoj kraj i svoj narod.Bio je sin ovoga kraja i čitav je život nosio obilježja ovdašnjih ljudi i kraja.Svećenička služba i dužnosti nikad ga nisu odvajali od svojih po krvi i mentalitetu bližih mu mještana,vjrnika Gacke doline.Zajedništvo s tadašnjim susjednimžupnicima:u Otčcu s preč.Vilkom Kodrićem,i vlč.Mirkom Dimitrom ,župnikom u Kompolju.Brlogu i Švici,vlč.Ivanom Olujićem u Krasnu,odavalo je jedno svjedočanstvo vjere i sloge u radu u Crkvi i za Crkvu.Time su davali i hrabrosti i ovdašnjem tzv.malom čovjeku da ustraje u vjeri ter dolazi u crkvu unatoč ateističkoj propagandi.Radovao se,posebnom prigodom raznih zborova,gledajući mnoštvo naroda okupljeno oko naših crkvi.No,s druge strane bilo mu je teško što mnogi u ona komunistička vremena okretali leđa Crkvi i Bogu te na taj način sugerirali i drugima da se udaljuju od Crkve.
Župnik Drago Banić ponosio se i naslovom-ŠTURMBERG.Narod ga je više nazivao po tom naslovu nego li po njegovu prezimenu.Naime,25.kolovoza 1783.g.Car Josip II.u Beču dodijeljuje NASLJEDNO PLEMSTVO(grb,povelju,carski pečat)uz počasni pridjevak“VON STRUMBERG“IVANU BANIĆU,zastavniku pogranične pukovnije u Otočcu.U plemičkoj povelji navedene su zasluge zbog kojih je i dobiveno plemstvo.Za Ivana Banića spominje se njegova 34-godišnja vojna služba i junaštvo u sedmogodišnjem pruskom ratu(1756.-1763.)No,spominju se i njegovi predci:pradjed Petar kao“vojvoda od Otočcai pokrulab“(zapovijednik)tvrđice Vrhovine(ruševine jugozapano od željezničke stanice na vrhu brda),zatim djed Ive koji se kao zastavnik borio protiv Turaka ,bio zarobljen i izbavio se“posebnom spretnošću i hrabrošću“iz turskog ropstva,i otac Jakov koji je kao narednik poginuo kod Mastricha u ratu s Bavarskom.
Prema starim zapisima BANIĆI su došli iz Dalmacije u Liku,a bili su pripadnici plemena Šubića.I prezime ukazuje da je „banić“pripadnik obitelji koja potjeće od nekog bana.