Nasa - Lika Forum
Lika => Lička prezimena => M => Autor teme: Sanja - Siječnja 14, 2008, 10:28:25
-
MESIĆ
Jedna od najvećih i najpoznatijih brinjskih rodovskih zajednica. Iz ovog roda potekli brojni časnici koji su nosili visoke činove austrijske krajiške vojske, ali i civilni dužnosnici
o kojima će ovdje biti riječi. Najčešće ih zatječemo kao časnike u Ličkoj i otočkoj pukovniji, a kasnije i u Ogulinskoj. Prvi puta spominju se u popisu brinjske vojne posade iz 1551. godine, kada je zabilježen Ivan Mesić. Lopašić ih navodi
u povijesnim dokumentima iz 1642. kada je u Brinju vojvoda Marko Mesić. Godine 1645. spominje se kao član brinjske
posade i Blaško Mesić Navode se i godine 1645. prilikom dijeljenja brinjskog područja između Hrvata i doseljenih Vlaha. Tada se spominje plemić Marko Mesić (vidi: Doseljavanje
Vlaha). Vojvoda Marko Mesić spominje se 1672. kao “Burkgraf brinjski” (Lopašić II. str.349).
Prema dokumentu od 2. rujna 1668. kojim kralj Leopold I u Grazu dodjeljuje privilegije
pojedinim Ogulincima, među kojima se nalazi i Johann (Ivan) Messich, vojvoda ogulinski
(Ljubović, str. 181.) U tom se dokumentu navodi da je imenovani pripadnik starog ličkog
praplemstva, kao i cjelokupno njegovo potomstvo.
Mesići su se kroz stariju povijest naselili u Stajnici, Jezeranama, Razvali, Lipicama,
Letincu, Brinju i okolici, Smoljancu (Slunj), Mušaluku, Udbini i Gospiću. Tijekom 19. i 20.
stoljeća raselili su se po mnogim mjestima u Hrvatskoj, a najviše u Belišću, okolici
Jastrebarskog (Prhoču, Orešju i Klinča Selu, moguće za vrijeme turskih seoba), Budainki, Svilaju i Oprisavcima (Slav. Brod), Budaševu, Tišini, Novom Selu, Hrastelnici i Galdovu (Sisak), okolici Đakova (Budrovci), Cerniku (Nova Gradiška), Cetingradu, Drežniku i Rakitju (Samobor), Golobrdcima (Slav. Požega), Našicama, Gotalovu, Peterancu i Hlebinama (Koprivnica), Hrastovcu (Garešnica), Jamarici, Krivaju (Novska), Belišću, Orahovici, Osekovu i Voloderu (Kutina), Osijeku, Podgrađu, Retkovcima (Vinkovci), Rijeci, Sesvetama, Sisku, Požegi, Županji i najviše u Zagrebu.
Zemljišne knjige Ogulinske regimente za Stajnicu iz 1780. sadrže podatke za osam kućnih zadruga.
Podaci o iseljeništvu u Ellis Island Imigracijskom muzeju u New Yorku:
1. Georg Mesic, Stajnica, Yougoslav, 1922 35
2. Miko Mesic, Stajnica, Croatia, 1912 46
3. Petar Mesic, Stajnica, Austria, 1913 25
4. Vida Mesic, Stajnica, Austria, 1909 35
5. Vide Mesic, Stajnica, Austria, 1913 38
6. Alojz Mesic, Jezerane, 1906 46
7. Dragica Mesic, Jezerane, Hungary, 1910 10
8. Ime Mesic, Jezerane, Austria, 1909 47
9. Jelka Mesic, Jezerane, Hungary, 1912 24
10. Katica Mesic, Jezerane, S.H.S., 1920 20
11. Petar Mesic, Jezerane, Jugosl., 1921 40
Obiteljski nadimci: Dakići, Zeci, Sedac, Dedovi, Jivančići, Matešini, Mašići, Šmiti, Žeravice, Bani i Cecani.
Najpoznatiji pojedinci iz roda:
- Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske, rođen 24. prosinca 1934. u Orahovici.
Oženjen je suprugom Milkom i otac dvije kćeri, Saše i Dunje. Diplomirao na Pravnom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1961. godine. Tijekom studija bio istaknuti studentski vođa. Godine 1965. izabran je na listi građana u Sabor SR Hrvatske. Zbog sudjelovanja u pokretu za ravnopravnost Hrvatske u tadašnjoj Jugoslaviji osuđen je početkom 70-ih na zatvorsku kaznu, koju je odslužio sa većinom tadašnjih hrvatskih lidera u Staroj Gradišci.
Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća pristupa pokretu, koji poslije prerasta u stranku-
Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ), gdje obnaša dužnost tajnika stranke, a potom i
predsjednika Izvršnog odbora. Nakon prvih višestranačkih i slobodnih izbora imenovan je prvim predsjednikom Vlade Republike Hrvatske, i tu dužnost obnaša od 30. svibnja do 25. kolovoza 1990. godine. Nakon toga odlukom Sabora RH postaje članom predsjedništva SFRJ,
da bi 1. srpnja 1991. postao predsjednik Predsjedništva SFRJ, i na tom položaju ostaje do prosinca iste godine.
U vremenu od 7. rujna 1992. do 24. svibnja 1994. obnaša dužnost predsjednika Sabora
RH. Zbog nezadovoljstva ukupnom politikom HDZ-a, osobito politikom prema Bosni i
Hercegovini, napušta HDZ i osniva novu političku stranku – Hrvatske nezavisne demokrate
(HND). Poslije rascjepa u HND 1997. godine s većinom članstva HND-a ulazi u Hrvatsku
Narodnu Stranku (HNS), te obnaša dužnost izvršnog dopredsjednika HNS-a i predsjednika gradske organizacije Zagreba.
Najveći politički uspjeh doživljava 7. veljače 2000. godine kada je izabran za Predsjednika Republike Hrvatske, zbog čega istupa iz HNS-a, želeći biti predsjednikom svih građana Hrvatske.
Godine 1992. objavio vrlo zapaženo memoarsko djelo “Kako smo srušili Jugoslaviju –
politički memoari” a drugo izdanje iste knjige objavljeno je 1994. godine.
Preci predsjednika Mesića napustili su Stajnicu oko 1920. godine i to pradjed Josip (1850-1941) i djed Ivan (1880-1942). Pradjed Josip i prabaka Nana (umrla je još u Stajnici) imali su dva sina (Ivana i Franju) i dvije kćeri. Djed Ivan i baka Marija imali su 13 djece, od kojih je preživjelo sedmoro: Josip (Stjepanov otac) Ivica, Milan, Marko, Jure Valentin te Ankica i Katica. Godine 1931. Josip se vjenčao s Magdalenom Pernar iz Križpolja i s njom imao dvoje djece, Stjepana i Mariju. Majka je umrla 1936. godine, a otac se ponovno ženi Slavonkom Milevom Jović, te su dobili još dvoje djece: Slavka i Jelicu. Tijekom Drugog svjetskog rata obitelj pristupa NOB-u u kojem pogibaju Ivica, Milan i Jure Valentin.
- Pop Marko Mesić jedan je od najpoznatijih članova ovoga roda je svakako i legendarni svećenik.(vidi zasebno poglavlje) Za zasluge u borbama protiv Turaka dobio je 1693. od cara Leopolda plemstvo i posjed Mušaluk. U darovnici je naloženo Senjskome kaptolu da popa Mesića uvede u posjed, te da mu izda sve propisane dokumente o vlasništvu (Ljubović).
Oporukom iz 1711. pop Mesić je za nasljednike odredio sinove svoga nećaka Ivana II Mesića: Vuka I, Tadiju I, Marka II i Pavla I. koji su time postali plemići.
- Posebno je zanimljiv Pavao I. koji je rođen u Brinju 24. kolovoza 1714. godine. Imao je
brojno potomstvo, među kojima i sina Đuru, koji je pak imao sina Vida, štražmeštra, rođenog u Stajnici 14. rujna 1748. a koji je poginuo u ratu s Turcima. (Ljubović, str. 182.) Vid je bio oženjen suprugom Maricom i imali su sina Marka rođenog u rujnu 1785. u Stajnici, na mjestu kbr. 141. On se kasnije odselio u Valpovo gdje ga 1827. godine nalazimo ga kao distriktualnog bilježnika. Zajedno sa svojim rođakom Maksimilijanom Mesićem tražio je od Ratnog vijeća u Beču povrat obiteljskih imanja u Mušaluku, kako bi mogao steći plemstvo. Ratno je vijeće odbilo ovaj zahtjev iz razloga što su braća Ivan, Tadija i Josip ranije predali vlastima sve spise o dokazu svojih prava nad imanjima, a time i pravno priznavanje plemstva i grba, čime su nestali osnovi za priznavanje prava njihovim nasljednicima. Marko se nije time zadovoljio već je krenuo u samostalno prikupljanje dokaza o pravu na plemstvo, osobito krsne listove svojih predaka. Pretražio je cjelokupnu dokumentaciju u stajničkoj i brinjskoj župi u svezi darovnice kralja Leopolda I. popu Marku Mesiću. Kada je prikupio potrebnu dokumentaciju
i dokaze, uputio je zahtjev Virovitičkoj županiji da mu se prizna plemstvo i upiše u protokol plemstva. Plemstvo mu je na kraju priznato 5. siječnja 1833. godine.
Ovi su navodi vrlo bitni oko sagledavanja podrijetla popa Mesića i dane pretpostavke da
je rođen u Stajnici. Naime, brojni su preci tijekom 17. i početkom 18. stoljeća mjesto rođenja navodili Brinje kao središte tadašnje župe. Kada je ustrojena stajnička kapelanija, a kasnije i zasebna župa, navodili su stvarna mjesta rođenja. To se najbolje može vidjeti iz slučaja popa Mesića, gdje se mjesta rođenja njegovih rođaka navodi i Stajnica i Brinje.
- Poznat je i Šimun (Simon) Mesić, kojemu je pop Marko poklonio najboljeg konja,
međutim nezna se njihovo srodstvo. Šimun je studirao filozofiju u Trnavi na Isusovačkom kolegiju, te je stekao doktorat iz filozofije, a nešto kasnije i doktorat pravnih znanosti. Godine 1709. boravio je u Zagrebu, gdje je kod čazmanskog kaptola bio odvjetnik. Zbog osobitih zasluga kralj Josip I. dodjeluje mu 1. svibnja 1710. plemstvo i grb, koje je potvrđeno iste godine u Hrvatskom saboru (Ljubović, str 182.)
-Šimun je imao sina jedinca Nikolu - Matiju, rođenog 1717. On je završio fakultet u
Bologni. Godine 1748. bio je izabran privremenim, a 1749. i stalnim bilježnikom Zagrebačke i Križevačke županije. Godine :1753. izabran je za podžupana Zagrebačke županije. Bio je i bilježnik plemićke turopoljske općine, a od 1751. pa sve do smrti obnaša dužnost župana turopoljskog. Oženio se iz ugledne turopoljske plemićke obitelji Pogledić. Umro je u Samoboru 19. svibnja 1755. u 38. godini života, čime je izumrla ova grana obitelji Mesić.
- Ivan II Mesić, nećak popa Marka Mesića rođen u Brinju nepoznate godine bio je
zastavnik u brinjskoj tvrđavi. Kasnije je bio kapetan u Perušiću i Udbini.
- dr. Matija Mesić, prvi rektor zagrebačkog sveučilišta i osnivač JAZU, vidi zaseban prilog;
- Marko i Ive Mesić, kapetani Like 1746-1750,
- Vuk Mesić, kapetan Like, poginuo u bici sa Turcima kod Kalata 1737,
- bojnik Ivan Mesić, pripadnik austrougarske vojske (1913. godine - vojni šematizam)
- Zvonko Mesić, predsjednik općine Otočac šezdesetih godina dvadesetog stoljeća,
- Zlatko Mesić, prvotimac NK “Dinamo” šezdesetih godina XX st.
- Zlatko Mesić, zagrebački građevinski poduzetnik, vlasnik graditeljskog obrta,
- Mate Mesić, ing. kemije,
- Ive Mesić, učitelj, trenutno radi u Donjem Kraljevcu u Međimurju,
- Zvonko Mesić, vlasnik građevinskog poduzeća “Megrad” u Zagrebu,
- Josip Mesić, stajnički trgovac, rođen 1849. u Stajnici, gdje je i umro u veljači 1879.
godine,
- Mladen Kobešćak, stajnički zet, suprug Marijice Mesić. Zlatar u IKOM-u. Veliki zaljubljenik u Stajnicu gdje je izgradio lijepu kuću u kojoj provodi svaki slobodan trenutak. Na prijelazu stoljeća organizirao veliki vatromet u Stajnici. Donacijama (pokalima) pomaže stajnički malonogometni turnir.
-
Prezime: Mesić
Mjesta:
Brinje
Draženović Selo
Gospić
Jezerane
Kamenica (Jezerane)
Kamenica (Korenica)
Letinac
Lipice
Mušaluk
Ostrvica
Razvala
Stajnice
Udbina