Nasa - Lika Forum
Lika => Lička prezimena => R => Autor teme: Sanja - Siječnja 18, 2008, 17:10:20
-
Rajković , Rajkovich
Stari otočki rod. Postoji na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije više nesrodnih zajednica i to među katolicima, pravoslavcima i muslimanima. Hrvatska zajednica je najmanja. Danas je prezime uobičajeno za pravoslavni živalj. Prezime je potvrđeno od 12. stoljeća u Sanstefanskim i Dečanskim hrisovuljama, a od 15. stoljeća pojavljuje se kao prezime u Dubrovačkoj Republici. Prezime je bilo omiljeno kod starih bosanskih plemića (Ljubović, str 216). Rajkovićev rod podrijetlom je iz Bosne i navodno su bili Vučetićevi rođaci. Rajkovići su se na područje Gacke, doselili u drugoj polovici 16. st. najvjerojatnije iz Gorskog kotara i Pokuplja. U popisu tvrđavnog naselja Otočac iz 1644. godine spominju se i haramije Rajkovići. Služili su kao časnici u raznim dijelovima Vojne krajine i zbog vojničkih zasluga dobili su plemstvo i grb. Nekoliko članova ove obitelji bili su svećenici - župnici u raznim mjestima Gacke i Like.
Moguće je da su se u okolicu Labina naselili s ovih područja za vrijeme turske opasnosti (Breg, Brovinje, Bršica, Kapelica, Koromačno, Salakovci, Raša, Sveta Marina, Sveti Baštjan, Trgetari, Brgod) Na Banovini postoji pravoslavni rod (Gornja Lovča kod Kostajnice i Martinovići kod Gline).
Rod Rajkovića ima četiri grba, od Korjenić-Neorićevog pa do 18. stoljeća. U Korjenić-Neorićevom grbovniku iz 1595. godine nalazi se grb Rajkovića koji nije u sličnosti s kasnijim grbovima (Bojničić). Plemstvo i grb podijelio je kralj Leopold I. u Beču 14. srpnja 1689. godine Vuku, Matiji Vinku i Marku Rajkoviću.
Grb Rajković III. Dodijelio je kralj Karlo III. U Beču 10. lipnja 1718. Ivanu Rajkoviću.
Grb Rajković IV. dodjelila Marija Terezija 1. travnja 1751. godine leutant Petru Rajkoviću i njegovoj obitelji (Bojničić, str. 155).
Rajkovići su se dosta raširili i na brinjsko područje pa ih nalazimo u popisu brinjske posade iz 1701. godine.
Poznata je legenda o pomalo zaboravljenoj babi Rajkovićki. Godine 1530. brinjski kraj teško su poharali Turci. Spaljena su i uništena sva sela. Tom je prilikom turska vojska opsjedala i sam Sokolac, ali je nije mogla osvojiti. Iz pisanih dokumenata bilježimo da je baba Rajkovićka obranila grad lijevajući vrelu vodu s brinjske kule na Turke. (Emilij Laszowski: Stari lički gradovi, Zagreb 1941
Zemljišne knjige Ogulinske regimente za Stajnicu iz 1770. sadrže podatke za dvije kućne zadruge.
Nakon oslobađanja od Turaka u 18. st. Rajkovići se naseljavaju na Kordun: Donja Mašvina (Slunj).
Osim u Otočcu, Rajkovići žive na području Like najviše u Sincu, Brinju, Jelvici, Stajnici, Plašćici, Letincu, Črncu, Dabru, i Udbini, kao i u Slavoniji: Andrijaševcima, Ivankovu, Komletincima, Rokovcima (Vinkovci), Vlatkovcima (Požega), Donjem Lipovcu, Novoj Kapeli (Nova Gradiška) Belišću, Brodskom Varošu, Podvinju, Budainki, Trnjanskim Kutima (Slav. Brod), Slavonskom Brodu, Osijeku, Budrovcima, Majaru, (Đakovo) i samom Đakovu.
U ostalom dijelu Hrvatske značajnije žive u Budaševu, Galdovu (Sisak), Pračnom kod Petrinje, Okolici Garešnice, Hlebine (Koprivnica) Hrašću (Velika Gorica), Zagrebu i okolici.
-
Prezime: Rajković
Mjesta:
Dabar
Hobar Selo
Jelvica
Jezerane
Letinac
Radotić Selo
Rajković Selo
Senj
Sinac
Stajnica
Udbina