(http://www.artgalerija.net/main.php?g2_view=core.DownloadItem&g2_itemId=15489&g2_serialNumber=2)
Ova slika stavljena je uz odobrenje Autora slike slikara M.Kneževića
Odlazak na košenje trave znao je biti i u tri ujutro. Jutarnji sati bili su najbolji za košnju, jer je obično bila rosa, a vlažna trava lakše se kosi. Znalo se kositi i po nekoliko sati, dok se ne pokosi jedno polje.
Da bi kosac mogao lagano kositi kosa je trebala biti dobro naklepana. Za jednu kosu klepanje traje do jedan sat. Pritom je važno rub kose što više stanjiti i naoštriti, a treba paziti da se ne dobije iskrivljena kosa.
Svaki kosaca za pasom nosi tobalicu i u njoj brus da prilikom košenja može malo popraviti kosu.
Nekada su ti poslovi bili najbolja teretana i sauna a i solariji.
Slike kosaca iz Saborskog dobila sam od Tome Grdića koji živi sada u Austaliji. Na slikama je on sa svojim suseljanima uslikan negdje davne 1964. godine u mjestu koje se zvalo Medvidjar.
V.B.
Klik na slike
[attach=1] [attach=2]
KOSA
U večernjem satu klepka i odzvanja,
pocikuje klepac, kosa travu sanja.
Babica je ljubi dok je klepac stiska
da bi bila tanka i sa travom bliska.
I koda se smije, pali se i grije,
dok je kosac mladi odklepao nije.
Za rana će sata u travi da ljubi,
grlit će i rušit, grickat oštri zubi.
Travica će mlada u otkose lijegat,
zadovoljan s poslom kosac će je gledat.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved