Kad se pomisli na svježinu ličkih ljeta a posebno na hladne i snježnje zime, bit će jasno da je u nekadašnjoj odjeći prevladavala vuna. Od najjeftinije ovčje vune tkali su, a zatim bojili u crno tkanine za ženske suknje. S gornjim dijelom krojenim u obliku prsluka, suknje su dopirale do gležanja, a oblačile se preko bijele platnene košulje. U struku su ih stezali lijepim pojasom, također tkanim od raznobojne vune. No, posebno se isticala vunena pregača čiji je središnji dio bio ukrašen tkanim kvadratima, rombovima i sličnim likovima, te s triju strana još optočen ukrasnim trakama i dugačkim vunenim resama. Od takvih ukrasnih vunenih tkanina bile su izrađene i torbe koje su još resili velikim vunenim kitama i izvezenim trakama. Torbe su žene i djevojke nosile kad bi odlazile od kuće. U nju bi smještale opet klupka vune, jer su bile vične da u hodu pletu bilo čarape bilo rukavice ili štogod drugo. Posebnoj ljepoti ovih starinskih odjevnih predmeta pridonose zagasiti tonovi nastali od boja koje su žene same pripremale od kore drveta ili nekih biljaka. I muške su hlače, uskih nogavica s potpetkom ispod stopala, krojili od suknene tkanine. Preko platnene košulje muškarci su rado nosili pleteni đemper od domaće bijele vune s rubovima optočenim crnim ili crvenim suknom, pa i baršunom. Kao i njihovi susjedi u dalmatinskom zaleđu, u svečanim su prilikama nosili su prsluk sprijeda prekriven metalnim pločicama. Posebno je poznato muško pokrivalo, crvena lička kapa s čijeg oboda visi kita s dugačkim crnim nitima . S obzirom na klimu, ne začuđuje da su ličani kroz cijelu godinu oblačili kožuh. Zimi bi ga nosili s krznom iznutra , a ljeti bi ga preokrenuli pa je krzno bilo izvana. Od kože svojih ovaca izrađivali su i obuću. To su bili opanci s gornjim dijelom isprepletenim tankim kožnim vrpcama,koji su zbog svoje elastičnosti bili pogodni za hodanje po krševitom tlu.
Naslov: Lička muška narodna nošnja iz Gacke doline
Autor: Gačanin - Studenoga 12, 2007, 19:33:46
Zbog nedostatka zapisa o ličkoj narodnoj nošnji po kojoj bi se mogla izrađivati uglavnom se je održala iskazima starijih žitelja. Lička narodna nošnja u Gackoj dolini nije se često mijenjala ali težnje ljudi za ljepšim i boljim donosili su neke promjene u tkanini i ukrasima. Dijelovi nošnje su najčešće izrađivani od domaćeg platna dobivenog od konoplje i lana i sukna dobivenog od vune ovaca koje je nekad imalo skoro svako domaćinstvo u Gackoj dolini. Gruba struktura konoplje, odnosno gruba nit domaće ovce pramenke uvjetovala je debljinu i gruboću tkanine. S takvim matrijalom bilo je teško izvući ljepotu predmeta, dobiti njegovu finoću čemu se težilo. Finoća niti odredjivala je finoću platna, a finoća platna simbolizirala je bogatstvo i društveni položaj. Na prelima dok se prela vuna tj. dok je nastajala nit žene su divanile (pričale), pivale, ogovarale, ali i pronosile tradiciju na mlađi naraštaj. To vrijeme otvara nostalgiju u nama iako znamo da je to vrijeme pratila bijeda i siromaštvo, a sa druge strane znamo da poboljšanje standarda nije moguce dostići tradicijskim običajima i radom. Zbog svi tih okolnosti začuđuje maštovitost žena u Gackoj dolini koje su od tih matrijala uspjele obraditi, obojiti, napraviti uzoke koji i danas plijene svojom ljepotom.
[attach=1] [attach=2]
Naslov: Lička muška narodna nošnja iz Gacke doline
Autor: Gačanin - Studenoga 12, 2007, 19:51:11
LAČE
[attach=1]
Lače su dugačke od domaćeg valjanog sukna. Boja hlača je obično siva, sura od vune domaće crne ovce. Ponekad su se nogavice uz vanjski šav ukrašavale crvenom ili crnom trakom. Već od početka 20.st. lače su promijenile kroj tj.postale su slične građanskim hlačama pridržavale su se kaišem u struku, dobile sprijeda prorez i nogavice im nisu bile tako uske pa se izgubila potreba za prorezom na listu.
ĆEMER
[attach=2]
Je kožni pojas sastavljen od nekoliko usporedo poredanih kožnih listova koji tvore đepove. U ćemeru se nosilo sječivo, duhan, novac, barut itd. Nosio se pri odlasku u grad i u drugim posebnim prilikama. Ćemer je bio ukrašen metalnim i mesinganim zakovicama te kožnim trakicama, bio je ujedno pokazatelj ugleda pojedinca
Naslov: Lička muška narodna nošnja iz Gacke doline
Autor: Gačanin - Studenoga 12, 2007, 20:18:51
PRTENE GAĆE
[attach=1]
Su žene šivale od domaćeg platna tkanog od mješavine konoplje i pamuka. Gaće su se nosile ljeti bez laća a zimi kao donje rublje. U međunožju su duboke i široke a širile su se na turu. Iznad nogavica se spuštaju resice koje se pri rubu učvršćuju opšivanjem, a u struku se vežu brdešnjakom.
KOŠULJA
[attach=2]
Je tipa tunike od domaćeg platna. Ravnog kroja i dugih rukava a šivale su je domaće seoske šnajderice. Košulja je imala ovratnik, otvor na prsima koji se kopčao pucetima, rukavi su na zapešću bili stegnuti u manšetu a dužina je sezala nešto ispod tura. Ukrasni detalj su činile dvije tri uzdužne faldice sa svake strane otvora. Na prednjem dijelu (poprsju) ušivala se uska trakica – pintica - iz koje su se spuštali blagi nabori.
LAJBAK
[attach=3]
Je prsluk bez rukava koji se sprijeda kopča pucima a odjeva se na košulju. Lajbak seže do bokova i uglavnom je crne boje od kupovne tkanine (čoje) a postavljen je domaćin platnom. Sprijeda su dva đepa a okovratnik je je u obliku fazone. Ukrasi su skoro nezamjetljivi i rijetko kad prošiveni koncem druge boje. Zbog svog jednostavnog ukrašavanja ovaj se prsluk razlikuje od prsluka ostalih ličkih, dinarskih krajeva koji su ukrašeni srebrenim i drugim metalnim pucima.
ĆURAK
[attach=4]
Je kaput od domaćeg sukna prirodne sive boje, dugih rukava, jednostavnog kroja. Ćurak ima dva oveća đepa i dužina mu seže do iznad koljena.
SUKNENE ČARAPE
[attach=5] [attach=6]
se pletu sa pet igala od bijele vune i nosile su se u svečanijim prigodama U svakodnevnoj upotrebi više su se koristile čarape od sure ili crne vune
COKLJE
[attach=7]
se pletu sa pet igala, a pletenjem se dobiju natikače koje se prošivaju stupanim suknom. Sukno se prišiva na petu, ispod tabana i na okapak (dio koji pokriva prste). Tako opšivena coklja se ponekad podšivala ovčjom ili telećom kožom radi duže trajnosti. Iznad stopala oko zgloba imaju ukras od crne ili tamno plave vunice napleten posebno na natikacu.
OPANKE
[attach=8]
su izrađivali opančari od meke boks kože. Pošto su se izrađivali na jednom kalupu razlikovali su se samo po kopči na lijevu i desnu.
KIĆENA TORBA
[attach=9]
LIČKA KAPA
[attach=10]
je izradjivana od kupovnog sukna a obod je od crnog svilenog konca.Kapa se nosi tako da grofi ili kita padaju po plečima. Grofi su izradjeni od crnog svilenog konca. Grofi su se nekad nosili iznad desnog uha i bili su dugi 3-4 cm ali ponuda matrijala na tržištu i poboljšanje standarda utjecali su na današnji oblik ličke kape.
Naslov: Lička ženska narodna nošnja
Autor: Gačanin - Ožujka 23, 2008, 00:00:26
Ženska nošnja
[attachimg=1]
Košulja-je osnovni dio ženske nošnje, služila je kao presvlačilo jer žene nikada nisu nosile gaće. Košulja je šivana dvodjelno na opleća i na krilo. Krilo je dio od struka do nožnih listova koji je šivan od izbjeljenog domaćeg platna. Na njega je našivan gornji dio, opleće košulje, od finijeg, dućanskog bijelog platna šifona ili žuca. Orukavlje nije stegnuto u zapešću već je ravno i slobodno, a osobitu mu prozračnost i čistoću izraza daje ukras od isheklane čipke špice ili šlinge. Izrez oko vrata je okrugao. Mali niski rub pasicom uz vrat i ta ogrlica uz vrat zove se jaka na košulji. Na poprsju opleća posebno je našiven umetak, otvor koji seže do pod grudi. Umetak je sa svake strane ukrašen dvjema - trima uzdužnim faldicama (tajkicama) i redovima uske čipke. Rukavi su ravni i široki dugi do zapešća, šivani na latice, ispod pazuha su prošireni ušivanjem umetka u obliku romba, a na ramenima je ušivena dvoslojna pintica.
Svetačna košulja- je od tanjeg i finijeg domaćeg platna. Ukrašena je sitnim naborima oko jake na leđima, na ramenima i oko jačice (orokavlje) na rukavima, a na prsima su prošivene tajkice (nabori) Djevojačke košulje su ukrašene čipkom oko vrata i niz prsa, a na rukavima umjesto jačica prišiven je granir (volan sa čipkom).
Presvlačilo- šivano je rukom (do kraja 19 st.) djelovi su sastavljeni po rubu, a šav je proširen, zatim ušiven (dvostruko šivanje) da čvrsto drži. Ovakva se košulja nosila ljeti kao radna odjeća bez drugih odjevnih dodataka.
Lajbak- je prsluk bez rukava krojen uz struk - žene odjevaju uz košulju. Od različitog je kupovnog materijala, od čoje, ili od samta (sameta) i baršuna (pliša), najčešće tamnoplave ili crne boje. Ne nosi se otvoren, nego se sprijeda u struku kopča pucima (pučacima) ili parima na grudima je otvoren da se vidi ukras na prsima košulje. Na lajbaku su ukrasi diskretni oko rukava našivena je uska sjajna traka, a na poprsju je sitni vez, obično motiv grančice. Seže do struka, može biti pleten ili sašiven od sukna, a nosi se i ljeti i zimi.
Alja-je od domaće vune tkana suknja sa oplećem bez rukava od finog kupovnog sukna koja seže do nožnih članaka, a oblači se na košulju, za tkanje alja se koristila najfinija ovčja vuna. Crna osnova protkana je žicama otvorenih boja koje tvore karirani desen, odnosno raspored tamnoplavih, zelenih ili tamnosmeđih škatula. Oko struka ušivene su i zvonoliko padaju uzdužne falde. Alje mogu biti u struku nabrane sa dva-tri ušitka nešto iznad poruba. Iznad poruba prišivale bi se ponekad tresine, sjajne ukrasne trake sa zagasitim tonovima. Da bi se duže sačuvao rub suknje, uz njega bi se prišivale trake skoro neprimjetnih resica. Ispod poruba nazirala se heklana ili šljingana bijela čipka unotorka (podsuknja)
[attachimg=2]
Tkanicu- su žene opasavale oko struka, to je tkani pojas izrađen iz suknene niti. Pojas je širok oko tri prsta, ukrašen šarama raznih svijetlih boja. Osim toga, kanica se šivala i od kupovne čvrste, tamne tkanine koja se ukrašavala raznobojnim svilenim koncima. Na boku se kopčala parima .
Zaslon - je pregača i sastavni je dio radne odjeće, zaslon se nosi pripaše po suknji da se vidi kanica oko struka. Zaslon je od crnog ili tamnoplavog klota ili druge tamne kupovne tkanine bez uzorka. U starija vremena zaslon se tkao tehnikom klečanja u tamnijim bojama i sa diskretnim uzorkom, optočen sa vunenim resama.
[attachimg=3]
Kiklja-je duga suknja od domaćeg bijelog platna ili kupovnog teškog platna. Ona je u struku nabrana ili šivana na falde, a rub joj je ukrašen šljingom ili starinskim šarenim vezom (štikanje cvjetnih sitnijih uzoraka). Ispod ove suknje ne ističe se čipka podsuknje. Nosila se u toplijem dijelu godine u svečanijim prilikama.
Surka-je tanji kaput od domaćeg tankog sukna ili kupovnog štofa. U struku je pritegnuta, a od struka se širi i spušta u valoviti, blagi nabor, glokn
Rubac-je služio za pokrivanje glave ženama i djevojkama. Njega se nabavljalo u trgovinama. U prethodnim razdobljima rubac je šivan od komada platna ukrašen diskretnim bijelim vezom i šljingom. Starije žene su nosile rupce tamnjijih boja, a mlađe žene su nosile svjetlijih boja i raznih obično cvjetnih motiva.
Čerape(čarape) se pletu kao dokoljenke uzorkom rupica od bunbaka (pamuka) ili tanko ispredene vune raznih boja. Djevojke su nosile bijele, crvene i smeđe, a udate žene su uvjek nosile crne ili modre čarape.
Ženski opanci- su crni, ali moglo ih se kupiti i bijelih i žutih koji su bili skuplji i cjenjeniji. Zvali su ih još i oputari, a bili su pleteni od janjeće kože.
Ženske coklje-se rade istim tehnikama kao i muške. Na njima se ističu šare od raznobojne vunice što im daje dojam osobite dekorativnosti i ljepote. Obuvaju se na vunene čarape i nose za vrijeme rada, izlaska ili po kući.
Coklje su vrsta tradicijske obuće,autohtoni proizvod Gacke i Like.Najstariji sačuvani uzorci nastali su nakon Drugoga svjetskoga rata,a stariji modeli mogu se vidjeti na starim obiteljskim fotografijama.Nije poznato do kada povjesno seže uporaba ove suknene obuće, a najvjerojatnije se model coklje kakav danas poznajemo nosio još u doba Vojne krajine.O tome nisu sačuvani izvori podataka.Kako se dijelovi narodne nošnje povjesno vezuju s autohtonom kulturomJopada(oglavlje,pojas),vjerojatno se varijanta ove vunene obuće koristila i u predpovjesno doba. Coklje je znala izraditi skoro svaka žena i nisu zabilježeni posebni majstori koji su ih izrađivali.Postoje muške i ženske coklje .Razlikuju se po veličini i po šarama,po „mustricama“ na prednjem dijelu .Žene su ih izrađivale ,odnosno plele i poštivale suknom satkanim od domaće vune ličke ovce Pramenke ,a mogle su se podšivati gumom ili box kožom.Postupak izrade coklje kakve se nose danas je ovakav:Oprana vuna se isčešlja i od pređe ispredu niti.Zatim treba prepresti dvije niti u jednu (osukati) i nakon toga na pet igala isplesti natikaču određene veličine.Natikača je unutarnji dio coklje jer se oblaže suknon.Prednji dio natikače ispleo bi se određenim uzorkom obojenom vunom po želji pletiljei po namjeni same coklje.Muške coklje tako su pretežno plave zelene kombinacije na crnoj podlozi ili čisto crne za starije osobe. Ženske coklje veselijih su boja ,crvene,žute, zelene kombinacije.Osobito se pazi na sklad boja, a po pričama starijih žena ,po tim su šarama na cokljama prepoznavali iz kojih su sela momci i djevojke.Tako su poznate lešćarske coklje sa zvjezdicama i ružicama na ženskim cokljama i kockicama u plavoj i zelenoj boji na muškim cokljama. Kad se pletu ,natikače se stavljaju na drvenu stupu i zašije se prednji otvor.Natikača mora biti čvrsto pripijena na stopu kako bi imala lijep oblik.Zatim se na nju opšiva sukno koje je prije toga uvaljano u stupi.Sukno se uglavnom od bijele vune ,a tkalo se i crno , odnosno suro sukno od kojeg su se opšivale(potšivale) coklje za starije ljude i za slučajeve žalovanja.Od sukna se iskroje djelovi za prednji dio okapak,zadnji dio zapetak i dio koji ide ispod stopala potplata.Nakon toga ti iskorijeni dijelovi „stepaju“ sa šivačom mašinom, ukrašavaju se valovitim ili cik-cak linijama bijelim ili crnim koncem.U selu su to radile žene koje su imale šivaču mašnu .Sada je sve spremno za podšivanje coklji.Najprije se našije donji dio potplala gustim slaganjem konca do konca.Onda prednji dio okapak ,pa zadnji dio zapetak.Uvjek se mora paziti da coklja ima lijepu formu i da šavovi izgledaju kao ukras.Kad je sve gotovo ,otvor se otšije,izvadi drvena stopa i ukrasnim bodom lančancem ukrasi otvor na coklji.Time je coklja završena i spreman za uporabu.Izvršeni oblik i način izrade coklje je do danas.Više se ne pletu i ne nose muške coklje s grljcima(mješavina crnim nazuvcima),a samo u pojedinim selima (Kosinj,Kuterevo,Kompolje) još može se pronaći poneki model coklje koje su opšivene kožom ili gumenim potplatama.Danas se pretežno izrađuju bijele lešćarske coklje koje su najpoznatije i koje su sadržale svoj prvobitni igled.