-
Škripavac
(http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcT_bVS5b7Po9OsGF3iK-GaLgWtigRWhvWJ_7YTUsfuAT_i83H5ssA)
Da bismo dobili 1 kilogram sira škripavca treba nam 7 litara mlijeka. Svježe pomuženo mlijeko treba zagrijati na 36 stupnjeva zatim dodamo 4 žlice soli i 1 žlicu sirišta tako podsireno mlijeko mora stajati na toplom mjestu oko 1 sat.
Nakon toga podsireno mlijeko tzv. gruš se sa pjenjačem izmješa na veličinu lješnjaka i ostavi stajati 5 minuta, nakon toga gruš se ponovno usitnjava na veličinu kukuruznih zrnaca i ostavi stajati daljnih 5 min.
Zatim se gruš izlije u cjedilo gdje se laganim stiskanjem oslobađa viška sirutke, nakon cjeđenja stavlja se u kalup u kojem stoji 1 sat, zatim ga okrenemo na drugu stranu i nakon 8-10 sati dobijemo ukusni jedinstveni škripavac.
-
BURA
[attachimg=1]
Bura je najčešći vjetar u Lici i Primorju. Hladan je i suh, katkad orkanski (do 180 km/h), a puše iz unutrašnjosti prema Jadranskom moru. Karakteristično je što puše na mahove (refule), iz sjeveroistočnog smjera, od listopada do svibnja. Udari su joj osobito jaki u Senjskim vratima i Velebitskom kanalu, što je posljedica prelijevanja hladnog zraka iz ličke zavale preko velebitskih prijevoja.
-
SNIJEG
[attachimg=1]
U Lici snijeg rano padne i dugo se zadrži. Sredinom listopada padne na vršnom pojasu Velebita i Plješivice, a na dnu zavale u drugoj polovici studenoga. Srednje maksimalne visine kreću se od 40 do 70cm u nižim dijelovima, do iznad 150cm na najvišim dijelovima. Dok se u Gospiću prosječno zadržava nešto duže od dva mjeseca, na Baškim Oštarijama skoro tri, na Zavižanu oko pola godine.
-
LIČKA PRAMENKA
(http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/3f/Ovca_iz_Visokog.jpg/250px-Ovca_iz_Visokog.jpg)
Lička pramenka je pasmina koja je nastala u planinskim područjima Like i Gorskog Kotara. One su najtipičniji oblik pramenke u Hrvatskoj.
Ličke ovce nisu se zimi selile u ravničarske predjele poput nekih drugih planinskih ovaca, već su to razdoblje godine provodile bez ispaše, smještene uz naselja, pretežito hranjene sijenom. Stoga ova ovca pripada skupini srednje razvijenih ovaca, izražene otpornosti i prilagodljivosti.
Lička pramenka je čvrsto građena i snažne konstitucije. Ovce su prosječne tjelesne težine 45-55 kg, a ovnovi 65-75 kg. U pravilu je nešto izraženije dužine nego visine trupa. Visina do grebena u ovaca je 62-65 cm, a u ovnova 67-72 cm. Vrat je srednje dug i mišićav. Leđna linija je pravilna, greben izražen. Prsa nešto uža, ali izražene dubine. Trup završava repom koji seže do ispod skočnog zgloba. Tijelo je prekriveno otvorenim runom miješane vune, sastavljeno od šiljastih pramenova. Ovnovi su rogati, ovce uglavnom šute. Tipična boja je bijela, prošarana većim i manjim crnim mrljama, a rađali su se i tamni primjerci. Ovce janje do dva janjeta. Proizvodnja mlijeka u laktaciji je 120-150 litara. Janjad u dobi od 3-4 mjeseca postiže težinu 25-30 kg.
Tipične su za one ličke predjele u kojima nisu prevladavala goveda. Rasprostiru se nekada i južno od Velebita, sve do Zrmanje, te zapadno, niz njegove padine, do samog mora. Zbog ratnih razaranja i pljački, Lika je znatno promijenila svoju već i ranije izmijenjenu, staru sliku, pa tako i onu ovčarsku. Tijekom ranije povijesti, zatim neposredno prije rata od 1991. godine, a osobito nakon njega, u taj naš kraj prispijevala su dosta brojna i jaka stada podupske (travničke) pramenke, iz kojih su lički ovčari rado koristili ovnove. Utvrđivanje razlika nastalih ovim križanjem, traži pomna istraživanja. Ličko ovčarstvo danas traži obnovu i pomoć države. U tom je kraju Hrvatske ovčarstvo stanovništvu prirodni gospodarski oslonac i ponovo će se razviti.
Pretpostavlja se da se danas uzgaja oko 5 000 ovaca i ovnova ličke pramenke, pa se ne može govoriti o ugroženosti ove pasmine, s tim da je u budućnosti potrebno odrediti točan broj grla, te definirati populaciju koju treba zaštiti od upliva drugih genotipova.
Lička pramenka je pasmina koja je nastala u planinskim područjima Like i Gorskog Kotara. One su najtipičniji oblik pramenke u Hrvatskoj.
-
LIČKA BUŠA
(http://www.brinje.hr/UserFiles/Image/izlozba_goveda_24092009/Detalj_s_izlozbe_licka_busa.jpg)
Buša spada u skupinu kratkorožnih goveda - Bos brachyeros europeus. Poznata je i pod nazivom domaće planinsko ili ilirsko govedo. Spada u primitivne (ekstenzivne) pasmine goveda koje nalazimo u krajevima u kojima je čovjekov utjecaj na uzgoj vrlo slab.
Bušu i njezine križance nalazimo u nerazvijenim brdskim, planinskim i kraškim područjima južno od Save i Dunava (Lika, Dalmacija i u nama susjednoj Bosni i Hercegovini).
Pretpostavlja se da su Iliri uzgajali sitno kratkorožno govedo. Po dolasku Hrvata na ove prostore, ilirska su se goveda križala s drugim brahicernim govedima čija su stada Hrvati doveli iz svoje stare domovine. Naša današnja brahicerna goveda najvjerojatnije su nastala ovim križanjima.
Buša je kasnozrelo govedo. Prvi put se junice pripuštaju u dobi od 2 godine. Telad je sitna, porodne težine oko 15 kg. Plodnost buše je oko 85 do 90%. Ženske životinje ostaju u rasplodu 10 do 12 godina. Živi oko 20 godina.
Lička buša je sitno govedo grube konstitucije. Greben je visine 100 do 110 cm. Krava je teška od 180 do 250 kg, a bik oko 300 kg.
Gotovo je uvijek jednobojna i to od posve svijetle, preko smeđe, prutaste (narodni naziv za buše prekrivene gustim uskim tigrastim prugama), crvene do crne boje s prugom na leđima koja je u kontrastu s osnovnom bojom. Za bušu je tipična srneća gubica tj. tamno pigmentirana sluzokoža s bijelim dlakavim vijencem oko nje. Rogovi i papci uvijek su tamne boje. Na kratkim rogovima česte su svijetle presvlake oko korijena roga, a vrhovi su redovito crni. Kosti glave su nježne, čelo redovito široko, rogovi kratki, jače ili slabije savijeni, u bazi vodoravno usmjereni. Vrat je suh, zategnute kože, s neizraženom vratnom maramom. Leđa su uska, kratka i ravna, sapi krovaste i oborene. Grudni koš je uzak, ali dubok i prostran. Noge su relativno kratke s prostranim i tvrdim papcima koji su rezultat višestoljetne prilagodbe na hodanje po golom ličkom kamenu.
Buša je rezultat slabe prehrane i oskudne njege tako da joj muznost nije veća od 700 do 800 litara mlijeka. Mlijeko je izvrsne kakvoće jer ima 4 do 6% mliječne masti. Laktacija traje oko 8 mjeseci. Proizvodnja mesa je slaba jer je buša koščata i sitna, randman mesa je oko 55%. Radna snaga buše je skromna, ali zadovoljava potrebe ekstenzivne poljoprivrede svog područja.
Kako su hranidbeni prohtjevi skromni, žilavost i otpornost je izrazita, a plodnost dobra i u vrlo lošim životnim uvjetima, buša je pogodna za pojedinačno držanje u obiteljima koje se bave ekstenzivnim stočarstvom i koje imaju skromne uvjete uzgoja, pogodna je i za jeftiniju proizvodnju goveđeg mesa i mlijeka. Odlična je za iskorištavanje strmih i malih pašnjaka, te skromnih količina zimskih zaliha koristeći usput danas neiskorištene prirodne izvore hrane.
Buša je dobra zdravlja i veoma otporna na zarazne bolesti. Goveda su se i ljeti i zimi držala vani, bilo na pašnjaku ili u toru, samo su se po najvećoj zimi i nevremenu zatvarala u staju.
Hrana im se sastojala od paše i brsta, a zimi najčešće od slame i kukuruzovine. U rano proljeće mladice drveća često su im bile jedina hrana, tako da se svojim zahtjevima za krmom više približava kozi nego govedu. Tijekom zime uz vrlo oskudnu ishranu buša bi jako oslabila, ali dolaskom proljeća i bolje ispaše izgubljenu bi težinu vrlo brzo nadoknadila. I ova činjenica svjedoči o jednoj od njezinih najbitnijih pasminskih osobina, a to je odlična sposobnost prilagodbe.
-
LIČKA KOKOŠ
(https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e9/Rjava_koko%C5%A1_v_Govejem_Dolu,_Sevnica.jpg)
Lička žujica ili žujka je lička varijanta živičarke,dakle malena kokica prilagođena uvijetima i oklini u kojoj je boravila.
Ova skromna kokica koja je po cijeli dan bila u potrazi za hranom po ličkim gričima i poljima nosila je popriličan broj jaja naspram svoje veličine.
Jedina "mana" joj je bila njena veličina i svojstvo pouzdane kvočke,pa je prije nekih dvadesetak godina zamijenjena kojekakvim hibridima i stranim pasminama kokoši,koje su bile ekonomski isplatljivije.
Kako sam veći dio djetinjstva provela u Lici,sjećam se tih kokica,bile su uglavnom u raznim varijantama smeđe boje,dakle smeđe,smeđežute, pšenične,pšeničnosmeđe itd. ali uvijek sa crnim repom,pijetao je bio uglavnom crvenocrni.
Kokica je,kao i sve živičarke,rado nalazila gnijezda u grmlju i nerijetko sama izlegla piliće koji su bili vrlo otporni.
Nekada, stanovnici svakog dvorišta, danas gotovo izumrla kokoš. Ovakav oblik kokoši, je upravo onaj stari, koji se uzgajao stoljećima u našim krajevima, dok nije došlo do uvoza raznih pasmina i stalnih križanja. Na sreću, u seoskim domaćinstvima domaća kokoš, živičarka, još i dans postoji, u svom starom obliku.
U svakom slučaju znam da se jako dobri primjerci mogu naći po Lici još kod starih ljudi da po dvorištu šetaju i čeprkaju.
-
BILJAC
Teški čupavi zimski pokrivač tkano od grublje debele vune u nekoliko boja (crvena, crna…) Obavezno se spremao za udaju i puno ljubavi se vodilo pod biljcem u dugim ličkim noćima.
Ličke noći su bile hladne i trebalo se dobro pokrit i zagrijat ispod biljca.
Najčešće kad su slive rodile, kad nije bilo struje pa su ljudi išli rano leći,nisu jimali ča delat onda su puno divanili i dicu delali.
(http://hr.img.kominoi.net/images/2/7c800a61299a241053596a24e9088204.jpg)
-
Lička soba
Spavaća soba: krevet sa slamaricom prekriven domaćom platom, šarenicom i biljcom,
do kreveta škrinja, pored kreveta zikva ili kolijevka, a na podu tkane krpare.
Mlađi naraštaj možda i nezna kako izgled,pa ako još imaju žive bake ili nekog da im bar malo zbliži.
Kako se prije živjelo i spavalo na slamnici(slami)i kako se je slama roštala svako jutro,da bi bilo ugodno za spavat.
[attachimg=1]
-
Šarenica
(http://slike.nasa-lika.com/albums/Licki%20antikviteti/33/normal_DSC05045.JPG)
Vuneni, tkani prekrivač za krevet sa šarenim uzorkom.
To su tkale naše bake ili mame, a stavljale su se i na zid.
Ukrašavali bi zid više kreveta ili stola,kad se nasloniš na zid da nebi bilo zima.
(http://slike.nasa-lika.com/albums/Licki%20antikviteti/33/normal_DSC05043.JPG)
-
Škrinja
Drveni kovčeg u kojem je djevojka spremala dotu - opremu za udaju. Ključ bi imala djevojka kod sebe, jer unutra je spremala najintimnije stvari za sebe i mladoženju. Ličke zime su jako hladne pa je tajno plela i nakurnjak za mladoženju. Svekrva je pregledavala to brižno spremano ruho, i na osnovu toga sticala prvi utisak kakva će joj snaja biti kućenica.
[attachimg=1]
-
Nakurnjak
[attachimg=1]
Ličke zime su bile nekada jako hladne pa je cura tajno plela "nakurnjak" za mladoženju i stavljala u škrinju sa dotom(djevojačka oprema) za udaju. Nije poznato da li su postojale standardne mjere, al mjeru su uzimale od mlinca za Kavu.
-
LIČKO KOLO
Ličko kolo ili đikac najsvojstveniji je ples Ličana koji se je plesao bez glazbene pratnje. Glavnu ulogu imao je kolovođa koji je morao biti najbolji plesač, a često je k tome bio i najzgodniji momak u selu, čija uloga je bila izrazito važna i poštovana od ostalih plesača. Što je kolo bilo veće, to je kolovođa bio ponosniji na svoje kolo. Magijska osnova plesanja dolazi do izražaja u komandama kola. Naredba tabanaj, nakon koje je potrebno što jače udarati nogama u pod, ima korijene u plesovima za deblji krumpir, repu i kupus, dok su visoki poskoci vezani uz rast lana, konoplje, ali i iskazivanje muškosti jer su viši skokovi poticali rast brkova koji su bili ponos svakog Ličanina.
[attachimg=1]
-
KUKUNJEŠĆE
Lički ples, a ima i rumunješće. Igra se u kolu uz zvuke tamburice-dangubice i uz pjesmu:
˝ Alaj volim tabanat,kukunješće da igram"
Klasični plesovi su bili manje zastupljeni na ličkim zabavama.
A ako ipak jesu onda je mladić djevojku molio za ples ovako nekako:
Padaj kišo i operi grije
svijet govori što istina nije.
Poslje prela momci bi išli svojim kućama vako zapjevali da se moglo čuti s brda na brdo:
I ja bi se oženio juče,
al je župnik izgubio ključe.
Mislim da se uz kukunjašće svirale citore(usna harmonika)al nisam sigurna?
-
LIČKO PRELO
Prela su se održavala u zatvorenom prostoru, u kući domaćice . Održavala su se zimi, uglavnom subotom navečer. (mladi su išli u prelo, a stariji u sijelo), zatim po danima kad se ljudi sastaju (prelo je bilo isključivo subotom, dok za sijelo nema određenih dana) te po pozivanju na sastanak (na prelo se poziva, a na sijelo ne). Iako su ponekad tim prelima prisustvovali i stariji ljudi, riječ je bilo ili o domaćinima kuće, ili o ljudima koji su došli samo radi zabave. Stariji ljudi nisu dolazili na prela da bi kontrolirali ponašanje mladih.
Djevojke su, za razliku od momaka, na prelo uvijek bile pozivane, što je slučaj na cijelom području Like. Momci su na prela dolazili sami, nepozvani,
ali ne i nepoželjni. Neki momak bi saznao da je negdje prelo pa bi obavijestio druge.Prelo je sabirala mlada neudana djevojka u kući.
Djevojka je sama pozivala druge djevojke u prelo, tražeći dopuštenje od majke pozivane djevojke, ili tu ulogu prepušta mlađoj sestri.
Postojala je još jedna značajna razlika među momcima i djevojkama: momci su, za razliku od cura, odlazili na prela i van svojih sela. Oni su smjeli, momcima mama i tata nisu mogli zabranit Navodno da je bilo zanimljivo kad su dolazili iz drugih sela momci na prelo; lokalnim momcima nije bilo drago kad su momci iz drugih sela dolazili na prela u njihovo selo, al nije bilo nikakvih ozbiljnijih svađa među njima, osim što su domaći momci znali prigovarati curama ako bi
otišle s momcima iz drugih sela.Onda bi ovi momci smijeli ići u njihova sela na prelo. Postojali su mnogi načini kako su mladi iskazivali simpatije jedno
drugom. U tu svrhu služio je migac (kad osoba migne nekome tko joj se sviđa), sjedenje jedno pored drugoga. Na kraju prela momci su pratili djevojke kući.
[attachimg=1]
-
LIČKA TRADICIJA
Kada vas Ličanin pozove na "južinu", prihvatite to bez puno premišljanja jer ćete tada doista blagovati i prikupiti dovoljno snage za izazove koje nudi Lika. Svakom će se dobronamjernom gostu ponuditi prava
domaća šljivovica,
[attach=1]
koja će zasigurno otvoriti apetit i stvoriti dobro raspoloženje za ugodno čavrljanje s domaćinom na čistom zraku, dok se na ražnju okreće sočna
lička janjetina.
[attach=2]
Lika je bogatstvo koje se ne može ponijeti u koferu, ali koje ispunjava dušu do ponovog dolaska.
Lički se stol ne može zamisliti bez
zelja polica i slanine
[attach=3] [attach=4] [attachimg=5]
A na kraju gozbe dolaze čuveni
lički uštipci.
[attach=6]
Klini na slike da se povećaju, a pogotovo na janjetinu smi jem;-
-
Za doručak jela se varenika (kuhano mlijeko) i popara, palenta ili dželadija. Za užinu (ručak) pripremalo se zelje i meso, grah i zelje, krvavice i lički kulen, kuhani krumpiri. S krumpirima su se domaćice često i šalile pa su skladale i stihove o njima i svom umijeću: Tu se kuha, tu se vari: u tri lonca devet stvari. Kud zaviri, sve krumpiri. Za večeru pripremana su lagana jela: varenika i kruh, kiselina, kuhani krumpiri, pečene pole i slanina, basa i suhi sir.
"Dodji mala kod mene u liku,dodji probaj vrucu vareniku"
Da je meni kruva i slanine, ja bi drva vuka iz planine
-
Masti i kruva (stari običaji Like)
U liki se često jilo mast i kruv,odrežeš deblje šnjite kruva pa ozgo namažeš mast, posoliš sitno narezanim lukom ili kapulom; ili pospeš ljutom crvenom paprikom; ili pocukriš (al onda ne mećeš luk)
-
KUHINJSKE KRPE ILI ZIDNJACI
Klikni i povećaj slike
[attach=1] [attach=2]
Posebna je priča sa kuhinjskim krpama tzv. zidnjacima koje su obično stavljane iznad šporeta ili već na neko prigodno mjesto u kuhinji. Vezene su običnim koncem na bijelom platnu. Konac je bio crne boje kod tužnih poruka, crvene za ljubavne poruke, plave ili pak kombinacija boja. Slike su se „Preslikavale“ na način da se na izvezenu krpu stavilo bijelo platno, uzela bi se aluminijska žlica koju bi namazali mašću ili je protrljali po kosi. Tako „pripremljena“ žlica bi na čistom platnu ostavljala zapis poput indigo papira. Pa evo nekih natpisa sa kuhinjskih krpa.
Ljubavne:
Ovo cvijeće nek nam kuću krasi d se naša ljubav ne ugasi.
Sjećaš li se na jezeru tihom ono veče izjavih ti ljubav i pođosmo put sreće.
Sreća je kao cvijeće, prolazi i vratit se neće.
Pjesmom sad kroz život kreni.
Dragi mužu točan budi u 12 sati ne dođeš li točno ja ću drugog zvati.
Oj Anice duo moja medena su usta tvoja.
Ljubi dragi samo mene za tobom mi srce vene.
Bijeli golub Pepeljugi priča da će skoro vidjet kraljevića.
Dimnjačaru đavolje stvorenje ne diraj me zagorjet će pečenje.
Kuhanje:
Kuharica malo vrijedi ako kuha a ne štedi.
Kuharice zlato moje tebe jelo hvali tvoje.
Zašto gledaš sad u lonac kad mi nisi dao novac.
Kuharice skuhaj ručak fino pa ćeš dobiti novaca za kino.
Dobar objed mužu daj pa će biti kući raj.
Objed skuhan sve u šali al će mužić da ga hvali.
Hrvat gosta rado prima s njime dijeli sve što ima.
Higijena:
Umi se svakog dana, nemoj biti neoprana.
Čistoća je pola zdravlja.
Dobro jutro.
Duhovne poruke:
Anđele moj blagi moj čuvaru dragi.
Isuse i Marijo, molite za nas.
Dječje:
Ljubav nije šala kad su srca mala.
Mladost je radost.
Nešto kasnije u trgovina su se mogle kupiti tiskane krpe (zidnjaci) koje su se također stavljale na određena mjesta u kuhinji.
Postojale su tkane krpe koje su stavljali iznad bračnih kreveta.
U dugim zimskim noćima žene su tkale platno i radile ručne radove (stihovi poznate pjesme kažu. «dugo u noć u zimsku bijelu noć, moja mati bijelo platno tka…»
-
BACANJE KAMENA SA RAMENA
[attachimg=1]
Stara lička igra koju su igrali samo muškarci,a žene i djeca bi ih gledali.
Bacanje kamena s ramena poznato je u cijelom ličkom kraju, pa i šire. Bilo je više "disciplina":
teški kamen, srednji i mali, ali i načina; s mjesta, micanjem, iz trka (za lakši kamen), odnosno samo trzajem ili pak zamahnjivanjem (opet lakši kamen). Bacali su djeca, mladi i odrasli ljudi, što je osobito bilo zanimljivo. Nedjeljom ili blagdanom skupilo bi se dosta ljudi i sa zadovoljstvom i navijanjem pratili tko će dalje baciti. Naravno da su navijači uvijek bili za svoga ili po rodu ili po prezimenu.
-
Stari zanat-kovač
Klikni na slike i povećaj
Potkivanje konja u prirodi
[attachimg=1]
Stari zanati, kovački, postepeno izumiru u ličkom kraju. Na prste jedne ruke mogu se danas nabrojati stari, vrsni majstori koji su nekada bili čuveni majstori zanata. U mom selu je još ostao jedan pravi kovač,al sve jima manje posla.
– Potkove se u to vrijeme ručno izrađivale. Znali su raditi potkovice za konje, ali i za volove. Za volove su radili dvi vrste potkovica, one koje su nosili dok su vozili teret, ali i one iz dva djela, koje su korišćene prilikom oranja njiva, da bi se volovi mogli oslanjati na brazdu. Nakon toga su došle motike, kovali su plugove i sekire. Kovači su u to vrijeme izrađivali i šinska kola. Dugo vremena su se zaprežna kola izrađivala od drveta, da bi se postepeno ubacivali i metalni djelovi, od osovine pa nadalje.
– Nekad je bilo puno konja na selu za obradu zemljišta. Nije bilo traktora i kombajna. Ručni rad je u većoj mjeri bio prisutan na selu. Još ima posla, ali to nije ni blizu kao što je bilo nekada kad se trebalo ići kod kovača da se nešto kuje. Međutim vrijeme čini svoje. Industrijska proizvodnja alata jednostavno je ugušila kovački zanat.
– Danas razni alati stižu na ovo područje iz zapadnih zemalja. Puno toga se uvozi iz Kine. Međutim, nisam sigurna da tu ima neke kvalitete. Sve se danas radi po principu: upotrebi pa odbaci – to je sve danas na traci rađeno.
-
MUŽNJA KOD KRAVA
[attachimg=1]
Postupak mužnje kod krava, kao i kod drugih životinja koje se muzu, mora proteći što brže, mirnije i bezbolnije.
Za vrijeme mužnje u štali mora vladati red i mir. U tijeku mužnje ne smije se čistiti štala, nositi i raspodjeljivati hrana,
Mužnja se može vršiti ručno ili strojno. Kod oba je načina ista mužnja.
Prije početka mužnje kravama treba svezati rep.
Nakon toga vime se pažljivo opere mlakom vodom i obriše čistom krpom.
Pri ručnoj mužnji muzač sjedi s desne strane krave (tako da mu lijevo koljeno skoro dodiruje nogu krave) i(burica) posudu u koju muze drži među koljenima. Najprije se muze prednje vime jer se iza njih lakše muze mlijeko iz zadnjih vimena. Muzač za mužnju mora koristiti samo šake. Sisa se zahvati dlanom, stisnu se palac i kažiprst i približe ostala tri prsta odozgo prema dolje tako da se istisne mlijeko te se taj postupak ponavlja. Sise se ne smiju istezati prema dolje jer to može biti opasno za zdravstveno stanje vimena.
A još ako je krava jako nemirna ,može te i lupit nogom.
-
LIČKE POLICE I SLANINA
[attachimg=1]
Priprema: Krumpire lipo opereš i presiječeš napola, metneš soli na jednu polovicu , pa utrljaš u onu drugu.
U vruću rolu metneš police složene u protvan tako da im je bijela strana odozgo i pečeš dok ne požute.
Jedeš vruće, a najbolje je kad uzmeš malu daskicu,komad slanine,kapule i luka i lipo režeš i jiš,ujutro za doručak.
-
ČIJANJE PERJA
[attachimg=1]
„Čijam perje mislim da je trava, živ mi bio ko na njemu spava“
– početak je samo jedne od pjesama koje odzvanjaju za vrijeme „čijanja perja“,
kako su to nazvali u oživljavanju ove stare tradicije.
„Koja je djevojka u selu bila prva za udaju, kod njene bi se kuće žene sastajale navečer i počele čijati perje“ „Prije nije bilo jastuka kao danas trebalo je curi za udaju pripremiti, osim „vanjkuša“, blazine i poplune, a štoih je bilo više prije su bile gotove jer su čekale da na kraju dođu dečki s
„citorima“ ili tamburicom i harmonikom onda se plesalo i pjevalo do dugo u noć.“
Bilo bi mi drago da netko još napiše o čijanju perja,ovo znam nešto jer sam pitala mamu pa mi je tako rekla.
A ima još puno pisama o čijanju nisam sve uspila upamtiti.
-
Brkovi, brčići, brke, brčine, brci..
[attachimg=1]
Još se nađe koji pravi Ličan sa svojim pravim brkom.
„Muškarac bez brkova i nije muškarac. Brkovi su nužni za muževan izgled.
U prilog jedne tvrdnje ide i čuvena holandska izreka da je „poljubac bez brkova, kao jaje bez soli“ ili, što bi naš narod rekao - „ko selo bez crkve“. U brkovima se, navodno, nakuplja statički elektricitet, pa je poljubac sa brkatima uvijek mali strujni udar. Pa neke žene ih zato i vole.
Brkovi su, dakle, bili simbol istinske muževnosti. Muškarac bez njih smatran je nesposobnim za ženidbu. Puštali su se kad dječak prelazi u momka. Bili su dokaz da je neko odrastao. Za mnoge simbol su odvažnost, moć i uspjeh.
U davnim stoljećima, muškarci su mnogo pažnje posvećivali njegovanju svojih „dlakavih izraslina“. Marljivo su ih češljali, uvijali, pazili, neretko i farbali brkove.
Da bi ostali uredni i pravilno isticali koristili su, razna pomagala poput malih češljeva četkica i malih škarica.Sedamdesetih godina prošlog vijeka, nijedan pravi muškarac koji je držao do sebe i svog imidža, nije se mogao zamisliti bez brkova.
Iako brkove danas mnogi smatraju nevrijednim, neretko se podsmijavaju onima koji ih nose... Neki se nebi odrekli svojih brkova ni u najluđem snu. Ima onih koji se kunu da se, otkako su pustili brkove, nikad nisu razbolili, pa čak ni prehladili, s obzirom na to da brkovi deluju kao filteri za bakterije i viruse.
-
IGRA PRSTENA-PRSTENAT
Omiljena igra na našem području bilo je skrivanje prstena. Ne zna kako, kada i gdje je nastala ova neobična igra. Stariji su govorili da se s prstenovima igra od kada je Boga i svijeta.
U igri prstena moglo se dobiti i priličnih "batina", jer je tu "radio" remen. Glavni igrač dijelio bi "prsten", tj. komadić drveta ili neki slični mali predmetić. Svi bi sudionici primali taj prsten u ruku, ali je samo kod jednoga on bio i odložen. Tada bi po redu pogađali u koga je prsten. Tko ne pogodi, dobiva batine (udarac remenom po otvorenoj šaci prema dogovoru) i igra teče dalje, a onaj tko pogodi, ne dobiva batine i preuzima vodstvo u igri.
[attachimg=1]
-
LIČKA BUŠA
(http://www.brinje.hr/UserFiles/Image/izlozba_goveda_24092009/Detalj_s_izlozbe_licka_busa.jpg)
Buša spada u skupinu kratkorožnih goveda - Bos brachyeros europeus. Poznata je i pod nazivom domaće planinsko ili ilirsko govedo. Spada u primitivne (ekstenzivne) pasmine goveda koje nalazimo u krajevima u kojima je čovjekov utjecaj na uzgoj vrlo slab.
Bušu i njezine križance nalazimo u nerazvijenim brdskim, planinskim i kraškim područjima južno od Save i Dunava (Lika, Dalmacija i u nama susjednoj Bosni i Hercegovini).
Pretpostavlja se da su Iliri uzgajali sitno kratkorožno govedo. Po dolasku Hrvata na ove prostore, ilirska su se goveda križala s drugim brahicernim govedima čija su stada Hrvati doveli iz svoje stare domovine. Naša današnja brahicerna goveda najvjerojatnije su nastala ovim križanjima.
Buša je kasnozrelo govedo. Prvi put se junice pripuštaju u dobi od 2 godine. Telad je sitna, porodne težine oko 15 kg. Plodnost buše je oko 85 do 90%. Ženske životinje ostaju u rasplodu 10 do 12 godina. Živi oko 20 godina.
Lička buša je sitno govedo grube konstitucije. Greben je visine 100 do 110 cm. Krava je teška od 180 do 250 kg, a bik oko 300 kg.
Gotovo je uvijek jednobojna i to od posve svijetle, preko smeđe, prutaste (narodni naziv za buše prekrivene gustim uskim tigrastim prugama), crvene do crne boje s prugom na leđima koja je u kontrastu s osnovnom bojom. Za bušu je tipična srneća gubica tj. tamno pigmentirana sluzokoža s bijelim dlakavim vijencem oko nje. Rogovi i papci uvijek su tamne boje. Na kratkim rogovima česte su svijetle presvlake oko korijena roga, a vrhovi su redovito crni. Kosti glave su nježne, čelo redovito široko, rogovi kratki, jače ili slabije savijeni, u bazi vodoravno usmjereni. Vrat je suh, zategnute kože, s neizraženom vratnom maramom. Leđa su uska, kratka i ravna, sapi krovaste i oborene. Grudni koš je uzak, ali dubok i prostran. Noge su relativno kratke s prostranim i tvrdim papcima koji su rezultat višestoljetne prilagodbe na hodanje po golom ličkom kamenu.
Buša je rezultat slabe prehrane i oskudne njege tako da joj muznost nije veća od 700 do 800 litara mlijeka. Mlijeko je izvrsne kakvoće jer ima 4 do 6% mliječne masti. Laktacija traje oko 8 mjeseci. Proizvodnja mesa je slaba jer je buša koščata i sitna, randman mesa je oko 55%. Radna snaga buše je skromna, ali zadovoljava potrebe ekstenzivne poljoprivrede svog područja.
Kako su hranidbeni prohtjevi skromni, žilavost i otpornost je izrazita, a plodnost dobra i u vrlo lošim životnim uvjetima, buša je pogodna za pojedinačno držanje u obiteljima koje se bave ekstenzivnim stočarstvom i koje imaju skromne uvjete uzgoja, pogodna je i za jeftiniju proizvodnju goveđeg mesa i mlijeka. Odlična je za iskorištavanje strmih i malih pašnjaka, te skromnih količina zimskih zaliha koristeći usput danas neiskorištene prirodne izvore hrane.
Buša je dobra zdravlja i veoma otporna na zarazne bolesti. Goveda su se i ljeti i zimi držala vani, bilo na pašnjaku ili u toru, samo su se po najvećoj zimi i nevremenu zatvarala u staju.
Hrana im se sastojala od paše i brsta, a zimi najčešće od slame i kukuruzovine. U rano proljeće mladice drveća često su im bile jedina hrana, tako da se svojim zahtjevima za krmom više približava kozi nego govedu. Tijekom zime uz vrlo oskudnu ishranu buša bi jako oslabila, ali dolaskom proljeća i bolje ispaše izgubljenu bi težinu vrlo brzo nadoknadila. I ova činjenica svjedoči o jednoj od njezinih najbitnijih pasminskih osobina, a to je odlična sposobnost prilagodbe.
NAJMANJE GOVEDO NA SVIJETU
Najmanje govedo na svijetu je lička buša, još jedna autohtona hrvatska pasmina koju je intenziviranje poljoprivredne
proizvodnje istisnulo među domaće pasmine kojima prijeti izumiranje.Do prije 100-injak godina buša je prehranjivala ličku obitelj - malo je pritom davala, ali je još manje tražila.Njeni prinosi mlijeka u odnosu na današnje standarde prilično su mali,muznost je u prosjeku od 700 do1.200 litara mlijeka godišnje, ali kad se uzme u obzir da je skromnih prehrambenih prohtjeva i praktički ne traži nikakva ulaganja, lako se d o đ e d o p o z i t i v n e e k o n oms k e računice. Tim više što je mlijeko buše, hranjene isključivo ispašom, izvrsne kakvoće i sadrži od 4 do 6 posto mliječne masti te jako puno bjelančevina i proteina. Sir od takvoga mlijeka po kvaliteti i punoći okusa nema premca.- Svaki narod vrijedi koliko drži do
svoha nasljeđa i koliko poštuje pretke, pa ako su Zagorci puni hvale za zagorskoga purana, Istrani za boškarina,Slavonci pod svaku cijenu hoće očuvati podolsko govedo,Dalmatinci magarca, valjda ima i 10 Ličana koji će sačuvati bušu, tu kravicu koja je othranila generacije i generacije, ne samo običnih smrtnika.Bilo bi interesantno znati kako stojimo jer sustavno uništavanje buše kreće od početka 20. stoljeća kada su iz AustroUgarske uvezeni bikovi. Genetika ličke
buše prilično je narušena i trebat će puno vremena i truda da se dođe do izvorne genetike. Godine 1957.veliki broj grla buše otpremljen je u Izrael, a siguran sam da ona tamo nije uništena i da bi se preko tamošnjega ministarstva poljoprivrede moglo doći do izvornoga genskog materijala, a onda i uvesti par bikova radi daljnjega genskoga čišćenja. Također je mišljenja da se p u n o p r i č a o v e l i k o j k o l i č i n i bjelančevina i minerala u mlijeku, te visokoj masnoj jedinici, ali da struka slabo poduzima korake da se to i dokaže.Kad se tome još pribroji visoka kvalitetamlijeka koja jamči proizvodnju p r a v o g , i z v o r n o g l i č k o g s i r a škripavca, na čijem bi plasmanu ibrendiranju itekako trebalo poraditi, onda i ekonomskog rezona za spašavanje buše svakako ima.
-
BILJAC
Teški čupavi zimski pokrivač tkano od grublje debele vune u nekoliko boja (crvena, crna…) Obavezno se spremao za udaju i puno ljubavi se vodilo pod biljcem u dugim ličkim noćima.
Ličke noći su bile hladne i trebalo se dobro pokrit i zagrijat ispod biljca.
Najčešće kad su slive rodile, kad nije bilo struje pa su ljudi išli rano leći,nisu jimali ča delat onda su puno divanili i dicu delali.
(http://forum.nasa-lika.com/index.php?action=dlattach;topic=667.0;attach=1901;image)
smjeh smjeh smjeh smjeh smjeh Čudo su ovi biljci,ja ih još imam pun ormar,ma nebi ih dala nizašta....neka biljci neka...redovito ja to prozračujem da moljac neujde... hoho hoho
-
Brkovi, brčići, brke, brčine..
(http://slike.hr/slika/tule1.jpg) (http://slike.hr)
Još se nađe koji pravi Ličan sa svojim pravim brkom.
„Muškarac bez brkova i nije muškarac. Brkovi su nužni za muževan izgled.
U prilog jedne tvrdnje ide i čuvena holandska izreka da je „poljubac bez brkova, kao jaje bez soli“ ili, što bi naš narod rekao - „ko selo bez crkve“. U brkovima se, navodno, nakuplja statički elektricitet, pa je poljubac sa brkatima uvijek mali strujni udar. Pa neke žene ih zato i vole.
Brkovi su, dakle, bili simbol istinske muževnosti. Muškarac bez njih smatran je nesposobnim za ženidbu. Puštali su se kad dječak prelazi u momka. Bili su dokaz da je neko odrastao. Za mnoge simbol su odvažnost, moć i uspjeh.
U davnim stoljećima, muškarci su mnogo pažnje posvećivali njegovanju svojih „dlakavih izraslina“. Marljivo su ih češljali, uvijali, pazili, neretko i farbali brkove.
Da bi ostali uredni i pravilno isticali koristili su, razna pomagala poput malih češljeva četkica i malih škarica.Sedamdesetih godina prošlog vijeka, nijedan pravi muškarac koji je držao do sebe i svog imidža, nije se mogao zamisliti bez brkova.
Iako brkove danas mnogi smatraju nevrijednim, neretko se podsmijavaju onima koji ih nose... Neki se nebi odrekli svojih brkova ni u najluđem snu. Ima onih koji se kunu da se, otkako su pustili brkove, nikad nisu razbolili, pa čak ni prehladili, s obzirom na to da brkovi deluju kao filteri za bakterije i viruse.
Bci,brkovi,brčine,,ovisno kako tko zove,ja zovem brčine smjeh smjeh smjehMora da je to bila posebna njega za brčine,veli mi muž njegov otac je ima 32 cm. smjeh smjeh duge ,a po noći ih je vezal u maramicu da se nezapetljaju i oko glave...
Imali još tko taj unikat smjeh smjeh smjeh smjeh smjeh
-
Tako i ja sačuvala dva domaća lička biljca,domaći rad(morate znat da liječe od reume,upale i alergija,a vele da i liče bolest kičme hoho hoho )
[attach=1] [attach=2] [attach=3]
-
Čuki, teme i opisi odlični! pozz: