Nasa - Lika Forum
Lika => Lička prezimena => Autor teme: Čuki - Travnja 20, 2009, 20:36:48
-
LIČKA PREZIMENA
Porijeklo prezimena i obitelji je posao bez kraja i nikada nije konačan i pitamo se kolika je točnost podataka s kojima baratamo. Neki autori su uložili veliki trud i skupili podatke i hvala im na tome radu. Navodimo podatke o nekim obiteljima koje su doselile u Slavoniju. Ubuduće će se ovi podaci nadopunjavati. Ako imate kakve podatke javite nam.
Bačić
Iz bunjevačkog roda su i u 17. st. su iz Dalmacije doselili, najprije u Sveti Juraj i druga mjesta Podvelebitskog Primorja a kasnije u Liku oko Smiljana.
Danas Bačića ima Gradišci, Vinkovcima, Brodu, Đakovu, Požegi i Miholjcu. Prema popisu iz 1930. god. osam obitelji Bačić je živjelo u Gradišci, sedam u Đakovu, pet u Brodu, tri u Smiljanu, po dvije u Slatini, Vinkovcima i Požegi, te po jedna u Čazmi, Bjelovaru, Novskoj i Miholjcu. Plemstvo i grb dodijelio je kralj Leopold I Gabrijelu Bačiću 25.08.1699. god.
Badanjak
Tipično prezime za Ogulinski kraj, posebno Oštarije. Jedno od najvećih rodova ogulinskog kraja porijeklom iz psetske župe (Cazinska krajina) nastale u 15. st. Nakon oslobođenja od Turaka neki su odselili u Kladare kraj Pitomače. Tu je prezime poznato kao Badanjek. Badanjci sele u Đabno kraj Siska krajem 19. st. Početkom 20. st. puno će ih doseliti u okolicu Kutine, posebno Kutinskoj Slatini.
Banić
Spominju se na području Gacke. Like i Krbave u pisanim dokumentima krajem 15. st. i živjeli su oko Perušića i Kosinja u selu Sokolci i potječu iz plemena Poletčića. Plemički stalež dobio je od cara Josipa II u Beču, 25.08.1783. god. zastavnik Otočke granične pješačke pukovnije Ivan Banić. Spominje se da su 1525. god. Turci nakon pada Karlobaga odveli između ostalih u ropstvo kneza Juraja Banića. Među Baniće se ubrajaju i neki potomci obitelji
Frankopan.
Danas Banići žive u Otočcu i Čoviću. Prema popisu iz 1930. u Novskoj je bilo pet obitelji Banić, tri u Brodu, dvije u Našicama i jedna u Požegi.
Bertović
Jedna od najveći rodovskih zajednica ogulinskog kraja nastala u 16. st.Nakon oslobođenja od Turaka jedni sele u Kanišku Ivu kraj Garešnice. Krajem 19. st. sele u okolicu Nove Gradiške, selo Magić Malu.
Blažanin
Stari brinjski rod podrijetlom iz sela Blagaj kod Slunja. Tijekom naseljavanja Like i Krbave, naseljavaju Ubinu, Podlapaču i još neka mjesta.
U 19. i 20. st. naseljavaju Biškupce i Budainku (Slav. Brod), Karlovac, Sigetec (Koprivnica), Požegu, Stare Mikanovce, Vinkovce i Zagreb.
Blašković
Velika rodovska zajednica nastala na području Modruša u 15. st. Prvi puta se spominju u Modruškom urbaru iz 1486. god. Tijekom nažešćih ratova s Turcima u 16. st , Blaškovići se raseljavaju a jedni sele u zapadnu Slavoniju (Radovckica, Idrija). Nakon oslobođenja od Turaka doseljavaju u područje oko Podavske Slatine. [3]
U 18. st. sele u Gornji Predrijev kraj Podravske Slatine. Krajem 19. st. sele u Planjek kraj Siska. [14]
Božić
Na području Gacke prvu puta spominju se u popisu vlaških naseljenika na Gackom polju iz 1660. god. Posljednji Božić odselio je u Požegu. [2]
Boban
Porijeklom su dalmatinsko-hercegovački ili iz ogulinskog kraja. U ispravama Krste Frankopana u Ogulinu se 1630. god. spominju Bobani. Nakon oslobođenja od Turaka sele u okolicu Virovitice, selo Bačevce. [3]
Bobinac
Porijeklo je iz sela Bobine Vasi na Krbavi. Nakon prodora Turaka naselili su se u Gacku, najviše u Gornji Prozor, kao i u Otočcu. Osim u Lici Bobinci danas žive u Petrinji, Kutini, Slavonskom Brodu, Vinkovcima, Đakovu, Županji i Valpovu. [1]
Bogdanić
Pripadaju starom rodu Hzmčana iz Bužima i Smiljana. U vrijeme tusrkih nevolja, Bogdanići iz Senja gdje su bili posada tvrđave, sele u Otočac gdje su opet bili časnici i vojnici.
Prema popisu iz 1930. Bogdanići žive u Otočcu, Brodu na Savi, Našicama, Bjelovaru, Novskoj, Pakracu, Gradiški, Valpovu i Miholjcu. [1]
Brajković
Velika rodovska zajednica nastala na području Gacke i Modruša u 15. st. U Dalamaciji također postoje Brajkovići. Za vrijeme turskih osvajanja Brajkovići su se raselili diljem Hrvatske. U Lici su došli u Otočac, Prozor, Perušić, Ličko Lešće i Sinac. Nakon oslobođenja od Turaka, Brajkovići naseljavaju Otočac.
Prema popisu iz 1930. Brajkovići su živjeliu: Otočcu, Perušiću, oko Bjelovara, Kutine, Čazme, Pakraca, Đakova, Našica, Požege, Valpova, Vukovara i Garešnice. Danas u Slav. Brodu žive Brajkovići koji su izgleda došli nakon II svj. rata. [1]
Brbot
Mala rodovska zajednica nastala u Primorju. Tijekom naseljavanja nakon 1689. sele na brinjsko područje, posebno Lipice. U 19. i 20. st. sele u Orahovicu, Valenovac (Orahovica), Sisak, Zagreb i Vukovar. [2]
Butković
Srednjovjekovna rodovska zajednica nastala u Modruškoj župi. Neki rodovi Butkovića pripadaju Bunjevcima-Krmpoćanima.
Sredinom 18. st. sele u Kanišku Ivu kraj Garešnice.
Tijekom 19. st. i između dva rata, kao i nakon II sv. rata puno obitelji je odselilo u Slavoniju: Garešnicu, Kutinu, Bjelovar, Pakrac, Gradišku, Slavonski Brod, Vinkovce, Đakovo i Našice
-
Cetinjanin
Mala rodovska zajednica nastala u 16. st. u otočkom kraju. Prvi puta se spominju u popisu vojnika u Senju, Otočcu i Brinju. Krajem 19. st. sele u Vrbovu i Strao Petrovo Selo u Slavoniji. [14]
Cindrić
Jedna od najvećih rodovskih zajednica ogulinskog kraja koja je ondje nastala u 15. st. Prezime je nastalo od riječi cindra - starinsko glazbalo tipa tambure. Prvi se put spominju u ispravi kneza Vuka Krste Frankopana iz 1630. ogulinski građani Bartol, Tomica, Ive, Juraj, Petar, Mate i Luka. U izvješću o pobuni Ogulinaca iz 1640. spominju se pobunjenici Vuk i Jure Cindrić. Sredinom 18. st. sudjeluju u naseljavanju Poilovlja gdje se nastanjuju u selu Kaniška Iva (11) kod Garešnice. U razdoblju 1765.-68. odlaze u virovitički kraj gdje se nastanjuju u Suhopolju (21) i Gornjem Predrijevu (ondje nose prezimenski oblik Cindra). Početkom 19. st. sele u brodskoposavsko selo Oprisavci (15) te u istočni Srijem gdje se nastanjuju u selima Hrtkovci, Kukujevci i Nikinci. Krajem 19. i u prvoj polovici 20. st. brojni kordunski Cindrići sele u Slavoniju: novogradiški kraj - Vrbova (88), Staro Petrovo Selo (65), Dragovci (24), Gornji Bogićevci (14), Oštri Vrh (17); istočna Slavonija - Stari Mikanovci (39), Novi Mikanovci (23), Osijek (42). [4], [14]
Cvitković
Spominju se na više strana, prpadnici plemena Vladihović iz okolice Slunja, iz plemena Nebljusa u Lapcu, iz područja Neretve, iz sela Buhovo-Krmpotić. Nakon oslobođenja Like od Turaka doselili su u Liku i Gacku, Donji Lapac i Udbinu. Spominju se kao stari rod u Otočcu, prema podacima iz 1644. god.
Početkom 20. st. u Slavoniji Cvitlovići žive u Petrinji, Garešnici, Čazmi, Slavonskom Brodu, Virovitici, Bjelovaru, Županji, Đakovu i Slunju. [1]
-
Došen
Pripadaju Bunjevcima i naselili su Smiljan, Lovinac, Bilaj i Gospić.
Prema popisu iz 1930. god. Došeni žive u Lovincu, Smiljanu, Slav. Brodu, Garešnici, Bjelovaru, Valpovu, Požegi, Vinkovcima, Županji, Čazmi, Našicama, Miholjcu i Vukovaru. [1]
Devčić
Pripadaju bunjevačkom rodu. Početkom 17. st. naselili su Smiljane i Baške Oštarije. Krajem 17. st. Devčići naseljavaju Čoviće, kasnije u Švicu. Prema popisu iz 1712. god. zapisani su na Krbavi u selu Pisač. Iz Volarica kraj Sv. Jurja dolaze u Krasno, Švicu, Prozor, Čoviće i Otočac.
U Slavoniji Devčiće nalazimo u: Petrinji, Garešnici, Kutini, Čazmi, Novskoj, Virovitici, Vinkovcima, Slav. Brodu, Đakovi i Požegi. [1]
Draženović
Porijeklom su iz Bosne iz koje su pobjegli pred Turcima. Na brinjskom području Draženovići živjeli su u Vučetićima i Kutu Velikom.
Prema popisu iz 1930. god. Draženovići su živjeli u: Brinju, Otočcu, Sisku, Novoj Gradišci, Vinkovcima, Đakovu i Petrinji. Draženovića još ima u Jezeranama i Slavonskom Brodu. [1]
Dumenčić
Potječu s otoka Raba i za vrijeme velikih seoba naseljavaju brinjsko područje. Ima ih i u Mekinjaru kraj Udbine.
U 19. i 20. st. sele u Čajkovce, Đakovo, Gornje Bogićevce, Komletince (Vinkovci), Levinovac (Virovitica), Lipovec (Slunj), Rodin Otok (Virovitica), Slobodnicu (Slav. Brod), Staro Petrovo Selo, Trapinska, Zageb i okolicu i Žubrica (Virovitica). [2]
-
Filipović
Pripadaju Bunjevcima-Krmpoćanima. Početkom 17. st. naselili su Krmpote, Pazarište i drugim dijelovima Like. Car Franjo Josip dodijelio je u Beču 12.10.1798. god. plemstvo i grb Mihaelu Philipovichu iz Dubočca.
Prema popisu iz 1930. god. Filipovići su živjeli u Garešnici, Pazarištu, Krmpotama, Gradišci, Slav. Brodu, Županji, Novskoj, Slatini, Viru, Vinkovcima, Vukovaru, Bjelovaru, Našicama i Valpovu. Ima Filipovića i islamske vjeroispovijesti.[1]
Franić
To je stara plemićka obitelj iz Makarske krajine a dio ih je kasnije odselio u Hercegovinu. Franići u Lici pripdajau bunjevačkim obiteljima.
Danas žive u Otočcu, Gospiću, Mušaluku, Rudopolju, a nekoliko obitelji je nakon II sv. rata odselilo u Grubišno Polje, Vinkovce i Požegu.[1]
Franjković
Franjkovići su velika rodovska zajednica nastala u 16. st. u Modruškoj župi. Franjkovići se prvi puta spominju u Modruškom urbaru iz 1486. god. U 18. st. sele u Poilovlje, selo Kanišku Ivu kraj Garešnice u Slavoniji. Tu im je prezime Franković. [14]
Fumić
Fumići se spominju 1549. god. kao stanovnici Blagaja i Novigrada (danas Lički Novi). Živjeli su i Kostajnici kraj Cazina 1549. god. U 16.st. pred Turcima bježe u ogulinski kraj, na otok Pag i Brinje. Nakon oslobođenja od Turaka sele u Srijem, selo Hrtkovce. [14]
Fumići su doselili 1922. iz Jezerana u Vlatkovac kraja Požege. [6]
-
Gašparović
Postoji više nesrodnih zajednica diljem Hrvatske. U 15. st. bilježimo Gašparoviće u ogulinskom kraju. Početkom 19. st. sele u Srijem, selo Golubinci. Krajem 19. st. sele u Vrbovu kraj Nove Gradiške i Stare Mikanovce kraj Vinkovaca. [14]
Grčević
Grčeviće susrećemo u Kompolju i Švici gdje je neki Petar Grčević bio vlasnik mlinice. U Švici se Grčevići ubrajaju u starije stanovnike a doselili su iz Kompolja. U selu Ponori kuću i posjed obitelji Pajić kupio je mlinar Petar Grčević. Iz Donje Švice su u prvom svj. ratu sudejlovali Petar Grčević i Mile Grčević. rođen 12.02.1899. god. Nakon I svj. rata uspostavljanja je kraljevine SHS. U početku formiranja vlasti izabrani su pouzdanici za uspostavu mira i reda. Za Švicu je jedan od njih bio Petar Grčević. [15]
Spominju se Grčevići iz zaselka Pod Krajem u Kompolju da su imali mlinice u Švici. [16]
Grdić
Prvi puta se spominju u Modruškom urbaru iz 1486. god. Početkom 19. st. sele u Srijem, selo Hrtkovce. Početkom 20. st. nekoliko obitelji doselilo je u selo Rodin Potok kraj Virovitice. [14]
-
Holjevac
Stara plemička obitelj iz Brinja. Nakon oslobođenja Like od Turaka nekoliko obitelji je doselilo u Udbinu.
Prema popisu iz 1930. Holjevci su živjeli u Brinju, Maušaluku, Novskoj, Sisku, Pakracu, Đakovu , Valpovu, Čazmi, Slav. Brodu, Rešetarima i Vukovaru.[1]
-
Ivanac
Porijeklom su iz Cazinskog kraja gdje se spominju 1494. god. Postoje nesrodne zajednice u zadarskom i makarskom kraju (Brela). Iz Cazina su pred Turcima pobjegli u ogulinski kraj. U 18. st. sele u Vlaški i Bačevce, virovitičko-slatinski kraj. [14]
Ivčević
Manja rodovska zajednica nastala u ogulinskom kraju u 16. st. Spominju se u popisu krizmanih u ogulinskoj župi 1723. god. U 18. st. sele u virovitički kraj, selo Pothumlje. [14]
-
Jelić
Jelići su 1919. iz Jezerana doselili u Vlatkovac kraj Požege. [6]
Jurjević
Pripadaju Bunjevcima iz skupine Vojnića. Jedna grana obitelji je krajem 18. st. doselila u Valpovo. Druga grana se zadržala u Hrvatskom primorju i nosi prezime Jurčić. Spominju se Jurjević u Otočcu u 16 st. Kao stari rod Jurjevići ili Jurišići spominju se kod Ostrovice u Lici.
Živjeli su u Lovincu, Ribniku, Otočcu, Podravskoj Slatini, Slavonskom Brodu, Županji, Vinkovcima, Đakovu, Garešnici, Bjelovaru, Našicama, Požegi i Vukovaru.[1]
Juričić
Prvi puta se spominju u središnjoj Lici sredinom 15. st. gdje su bili relativno veliki rod. Pred Turcima su u 16. st. preselili u ogulinski kraj. Krajem 19. st. sele u Novu Kapelu. [14]
Jurković
Prvi puta se spominju u 1359. st. u selu Tolšić a kasnije oko Donjeg Počitelja. Pripadaju rodu Bukovljana iz straog plemena Mogorovića u Lici. Rod se kasnije proširio u Brlogu, Dubravi (Brloškoj), Čanku, Perušiću, Kuterevu i drugim mjestima. Prema popisu iz 1712. spominju se Jurkovići u Budaku i Perušiću kao doseljenici iz Gorskog
-
Kaurić
Kaurić je turcizam a znači nevjernik. Nastali su početkom 16. st. na turskom području a krajem 16. st. jedan dio Kaurića dolazi u ogulinski kraj. Prvi puta se spominju u ispravi kneza Vuka Krste Frankopana iz 1630. god. U 18. st. Kaurići sele u virovitičko-slazinski kraj, selo Kozice. [14]
Klišanin
Klišani su iz Klisa. Oblik prezimena je još Klišan i Klišanić. Nakon neuspjele pobune protiv Turaka, veća skupina stanovnika Klisa preselila se u Senj i Vinodol. Početkom 17 st. sele u Klišanić kraj Brinja, Zabare kraj Otočca i ogulinski kraj. Sredinom 18. st. sele u Kanišku Ivu kraj Garešnice. [14]
Kolić
Ima više nesrodnih zajednica Kolić. Jedna od njih je nastala u 15. st. u ogulinskom kraju. Prvi puta se spominju u Modruškom urbaru iz 1486. god. Sredinom 18. st. Kolići su odselili u Kanišku Ivu kraj Garešnice. Početkom 20. st. sele u Novu Kapelu, Magić Malu i Vrbovu. [14]
Krakar
Krakari su 1922. iz Jezerana doselili u Vlatkovac kraj Požege. [6]
Krznarić
Stari otočki rod. Pripadaju starom rodu iz plemena Lapčana u Vasci, selu u Bužanima. Nastali su na području Gacke u 15. st. Krznarići iz Otočca sele u 17. st. u Brinje, Križopolje, Letinac, Lipice i Stajnicu. Nalazimo ih u Udbini.
Tijekom migracija u 19. i 20. st. sele u Andrijaševce, Otok, Retkovce, Rokovce (sve u okolici Vinkovaca), Belišće, Hrastelnicu, Budaševo i Cerje (okolica Siska), Dalj, Daruvar, Čazma i okolica, Husain, Ilova i Kutina s okolicom, Đakovo, Đurđevac, Gornje i Donje Plavnice (Bjelovar), Karlovac, Lipovača (Slunj), Lomnica (Velika Gorica), okolica Slavonskog Broda, Molve (Đurđevac), Osijek s okolicom, Podvinje (Slavonski Brod), Požega i okolica, Repaš (Đurđevac), Sisak, Valenovac (Orahovica), Varaždin, Vinkovce, Viroviticu, Vukovar, Zaluka (Karlovac), okolicu Županje i Zagreba. [2]
Kolaković
Živjeli su u Senju, Otočcu, Brlogu, Brinju i Prozoru. Spominju se još 1619. god.
Prema popisu iz 1930. god. Kolakovići su živjeli u Otočcu, Perušiću, Slav. Brodu, Vinkovcima, Sisku, Bjelovaru, Gradišci, Vukovaru, Garešnici, Petrinji i Požegi. Danas najviše obitelji ima u Prozoru. [1]
-
Luketić
Jedna od najvećih rodovskih zajednica ogulinskog kraja nastala u 15. st. na području srednjovjekovne Modruške županije. Prezime je nastalo od rodonačelnikova osobnog imena Luketa koje je izvedenica od svetačkog imena Luka. Prvi se put spominje u Modruškom urbaru 1486. u selu Gojmerje (Gomirje kod Vrbovskog) kmet Mihalj Luketić. Sudjeluju u kolonizaciji Korduna i plitvičkog kraja gdje se nastanjuju u selima Drage (24), Oštarski Stanovi (23), Crna Draga (11), Korana (83) i Rastovača (20). Također sele u središnju Liku, u kosinjski i gospićki kraj. Krajem 19. st. i u prvoj polovici 20. st. Luketići, većinom kordunski, sele u brojna slavonska mjesta. U novogradiškom kraju nalazimo ih u selima Magić-Mala (28), Starci (27) i Vrbova (18). U istočnoj Slavoniji nastanjeni su u Lovasu (35) kod Vukovara i u Osijeku (28). [5]
-
Magdić
Veliki ogulinski rod nastao u 15. st. Prvi puta se spominju u ispravi Vuka Krste Frankopana iz 1630. god. U 18. st. sele u Bačevce kraj Virovitice. Početkom 20. st. Magdići sele u vovogradiški kraj: Vrbovu, Starce i Vladisovo. [14]
Majer
Porijeklom su iz Gorskog Kotara. Živjeli su u Senju, Brinju i Sincu. Danas žive u Otočcu, Novom i Švici a pripadaju starim otočkim rodovima.
Prema popisu iz 1930. živjeli su Majeri u Otočcu, Našicama, Novome, Gradišci, Županji i Valpovu. Majera ima i u Slav. Brodu. [1]
Maraković
Mala rodovska zajednica iz ogulinskog kraja, nastala u 16. st. Prvi puta se spominju 1613. god. u ispravi kneza Vuka Krste Frankopana. U 19. st. sele u Slavoniju u Slatnik kraj Đakova i Rešetare kraj Nove Gradiške. [14]
Marinić
Velika rodovska zajednica nastala u 15. st. na području Primorja i Gorske Hrvatske. Prvi puta se spominju 1466. god. u selu Galščić na Krbavi otoku Krku. Nakon oslobođenja od Turaka Marinići doseljavaju u Kosinj i okolicu Slunja. Najviše ih je u Kuterevu, Sušanj, Poljanka i Kruščica kod Perušića, Švica, Dulibe, Tisovac kod Otočca i Delnice s okolicom.
Tijekom 18. i 19. st. sele u Davor (Nova Gradiška), Čazmu i okolicu, Dugu Resu, Jastrebarsko, Gornju Jelensku (Kutina), Gundince (Županja), Karlovac, Krasno, Novu Gradišku s okolicom, Slavonski Brod s okolicom, Nijemce i Rokovce (Vinkovci), Novsku, Osijek, Pakrac, Orahovicu i okolicu, Požegu i okolicu, Viroviticu i okolicu, šire područje Zagreba (Hrvatski Leskovac). [2]
Matešić
Rodovska zajednica nastala na modruško-ogulinskom području, sela Malik i Zdenac i području Novog Vinodolskog.
Danas žive u Lasinju (Gvozd), Goljak (Jastrebarsko), Gornji Popovac i Lumbardenik (Slunj), Kaptol (Požega), Karlovac i okolica, Komor (Krapina), Krivaj (Novska), Rašćane (Krioževci), Rijeka, Garešnica, Zagreb i Stajnica. [2]
Medved
Postoji više nesrodnij rodovskih zajednica u Hrvatskoj. Jedna je nastala na području Modruške župe i prvi puta se spominju u Modruškom urabaru iz 1486. god. U 19. st. Medvedi sele u Slavoniju: Nove Mikanovce, Stare Mikanovce i Razbojištu kraj Našica. U Srijem u 19 st. doselili su u Hrtkovce kraj Sr. Mitrovice i Kukujevce kraj Šida. [14]
Mesić
Jedna od najvećih i najpoznatijih brinjskih rodovskih zajednica. Prvi puta se spominju 1551. na popisu brinjske vojne posade. Kroz stariju povijest Mesići su naselili Stajnicu, Jezerane, Razvali, Lipice, Letinac, Brinje i okolicu, Smoljanc (Slunj), Mušaluk, Udbinu i Gospić.
Tijekom 19. i 20. st. raselili su po Hrvatskoj: najviše oko Belišća, okolici Jastrebarskog (Prhoč, Orešje i Klinč Selo), Budainka, Oprisavci i Svilaj (Slavonski Brod), Budaševo, Tišina, Novo Selo, Hrastelnica i Galdovo (Sisak), okolici Đakova (Budrovci), Cernik (Nova Gradiška), Cetingrad, Drežnik i Rakitje (Samobor), Golobrdci (Požega), Našice, Gotalovo, Peteranac i Hlebine (Koprivnica), Hrastovac (Garešnica), Jamarici, Krivaja (Novska), Belišće, Orahovica, Osekovo i Voloder (Kutina), Osijek, Podgrađe, Retkovci (Vinkovci), Rijeka, Sesvete, Sisak, Požega, Županja i najviše u Zagrebu. [2]
Mihalić
Postoji više nesrdonih rodovskih zajednica. 1439. god. prezime se spominje u selu Steničnjaku (danas Lasinjski Stjeničak) u Donjem Pokuplju. U Buškoj župi spominju se Mihalići 1450. god. U Modruškom urbaru Mihalići se spominju 1486. god. U 18. st. jedni Mihalići sele u Poilovlje, u Kanišku Ivu i u slatinski kraj, selo Vaški. [14]
Mihanić
Mala rodovsk zajednica nastala u ogulinskom kraju. Prvi puta se spominju u zemljišnim knjigama 1775. god. Između dva svjetska rata jedan ogranak seli u Gornju Jelensku kraj Popovače. [14]
Miletić
Pripadaju bunjevačkom rodu iz skupine Krmpoćana. Najprije su odselili u Lič (Gorski Kotar) a zatim u Karlobag, Ledenice i Krmpote u Primorju. Iz Ledenica jedna skupina je doselila u Pazarište, Smiljan i Lovinac. Miletići su i stari senjski rod i spominju se 1518. god.
Prema popisu stanovništava iz 1930. god. Miletići su živjeli u Smiljanu, Lovincu, Slavonskom Brodu, Podgorju, Pazarištu, Gradišci, Požegi, Pakracu, Sisku, Županji, Glini, Kutini, Čazmi, Bjelovaru, Vukovaru, Slatini, Đakovi u Našicama. [1]
Mlinac
Mala rodovska zajednica nastala u 17. st. u ogulinskoj dolini. Prvi puta se spominju u knjigama ogulinske župe 1724. god. Sredinom 18. st. sele u Kanišku Ivu kraj Garešnice. Početkom 20. st- Mlinski sa Korduna sele u Oštri Vrh kraj Nove Gradiške. [14]
Modrić
Pripada bunjevačkom rodu koja je doselila u Podgorje u prvoj polovini 17. st.
Danas Modrići žive u Podgorju, Krasnu, Kuterevu, Senju, Otočcu, Garešnici, Čazmi, Bjelovaru, Vinkovcima, Požegi, Županji itd. Prema popisu iz 1930. god. Modrići su živjeli u Podgorju, Čazmi, Garešnici, Požegi, Valpovu, Županji, Senju, Krasnom, Otočcu i Đakovu. [1]
Movrić
Mala rodovska zajednica nastala u Primorju. Tijekom seljenja nakon 1689. god. doseljavaju u Stajnicu.
Raseljavanjem Stajnice sele u Bečić (Slavonski Brod), Čačince (Orahovica), Janju Lipu i Staru Subocku (Novska), šire područje Slav. Broda, Zagreb i okolicu. [2]
Mudrovčić
Stara su hrvatska obitelj iz Gacke, Like i Krbave gdje i danas žive.
Prema popisu iz 1930. god. Mudrovčići su živjeli u Otočcu, Ribniku, Sisku, Našicama, Gradiški, Slavonskom Brodu i Čazmi. [1]
Murković
Mala rodovska zajednica nastala na brinjskom području. Tijekom migracija u 19. i 20. st. odselili su u Ferćance (Orahovica), Komletince, Otok (Vinkovci), Gospić i Zagreb. [2]
-
Nikšić
Prvu obitelj u dokumentima nalazimo u Gackoj 1644. god. Iz Otočca krajem 17. st. raseljavaju se u Prozor, Jezerane, Kompolje i Brinje. Krajem 17. st. Nikšići iz Sinca naseljavaju Široku Kulu i Lički Osik. Danas žive u Otočcu, Širokoj Kuli, Brinju, Barletama, Ličkom Osiku i Gospiću.
Prema popisu iz 1930. Nikšići su živjeli u: Otočcu, Širokoj Kuli, Slav. Brodu, Vinkovcima, Brinju, Đakovu, Gospiću, Našicama, Valpovu, Barletama, Novskoj, Novome, Županji, Bjelovaru, Čazmi, Garešnici, Grubišnom Polju, Kutini, Pakracu, Požegi, Slatini i Vukovaru. [1]
-
Orešković
U Gackoj se Oreškovići spominju prvi puta 1644. god. Vjerovatno su u Otočac doselili 1551. god. iz Grižana ili Ogulina. Oko 1672. god. Oreškovće nalazimo u Prozoru. Oko 1701. god. sele u Pišač kod Udbine a iz Sinca sele u područje Vrhovina i Babina Potoka. Nakon oslobođenja od Turaka, Oreškovići sele u Široku Kulu, Oreškovića Varoš i Osičko Novo Selo. 1712. god. Oreškovići su u Perušiću.
Prema popisu iz 1930. god. Oreškovići su živjeli u: Slunju, Glini, Petrinji, Sisku, Kutini, Čazmi, Bjelovaru, Đakovu, Požegi, Vukovaru, Slatini, Virovitici, Pakracu, Gradiški, Vinkovcima, Našicama, Valpovu, Miholjcu, Grubišnom Polju i Slavonskom Brodu. [1]
Oreškovići su 1919. iz Like doselili u Vlatkovac kraj Požege. [6]
-
Pađen
Srednje velika rodovska zajednica nastala u Vinodolu. Matočno rodovsko naselje je u ledeničkom zaseoku Crna u zaleđu Novog Vinodolskog. Krajem 16. i početkom 17. st. nekoliko obitelji seli u u sjevernu Liku. Jedan rodovski ogranak doselio je ranije u Brinje a 1618. god. spominje se vojnik Juraj Pađen. Sredinom 18. sele dio Pađena seli u Kanišku Ivu gdje se susreće oblik prezimena kao Pađan. [14]
Palijan
Srednje velika rodovska zajednica nastala u 16. st. u modruškoj župi. 1699. god. zabilježen je vojnik Jure Palijan u Modrušu. 1712. god. spominju se kao naseljenici u gospićkom kraju, Kaluđerovcu i Ribniku. Sredinom 18. sele u Kanišku Ivu kraj Garešnice. Krajem 19. st. sele u Slavoniju, Lovas, Tovarnik, Andrijaševce i u novogradiškom kraju u Vrbovu i Vladisovo. [14]
Prebeg
Jedna od najvećih rodovskih zajednica ogulinskog kraja. Nastala je od izbjeglog stanovništva iz središnje Like, Bihačke krajine i sl. u 16. st. Krajem 18. st. sele u Bačevac kraj Virovitice i Vašku kraj Slatine. Krajem 19. st. sele u Brodski Stupnik i Novo Topolje u okolici Slav. Broda i u Bili Brig kraj Nove Gradiške. [14]
Pribanć
Jedna od najvećih rodovskih zajedniva ogulinskog kraja nastala u početkom 15. st. Prvi puta se spominju 1464. god. u selu Toliću. Sredinom 18. st. sele u Kanišku Ivu kraja Garešnicu. [14]
Puškarić
Jedna od najvećih rodovskih zajednica ogulinskog kraja nastala na području starohrvatske pseteke župe (Cazinska krajina) u 15. st. Prodorom Turaka dio Puškarića preselio se oko 1500. god. u Ogulin gdje su bili među prvim stanovnicima. Dio Puškarića je ostao u Cazinskoj krajini i poturčio se. Sredinom 18. st. dio seli u Gornju Garešnicu. Krajem 19. st. i početkom 20. st. sele u Sibinj i Bučje kraj Slavonskog Broda, Vođice kraj Vinkovaca i Vrbovu kraj Nove Gradiške. [14]
Pavličić
Jedna od većih ogulinskih rodovskih zajednica, nastala vjerojatno u 15. st. u modruškoj župi. U 18. st. sele u Gornje Predrijevo kraj Virovitice. Krajem 19. st. sele u Lovas. [14]
Pavlović
Pavlovići su 1922. iz Jezerana doselili u Vlatkovac kraj Požege. [6]
Perković
Stari brinjski rod. U popisu brinjske vojne posade. se spominju 1653. god. U Senju se spominje vojnik Brana Perković 1540. god. Nakon oslobađanja od Turaka, u 18. st. Perkovići sele u gospićko područje (Oštra), Udbinu i Podlapaču.
Tijekom 19. i 20. st. migriraju u: Orahovicu, Kutinu, Čačince, Osijek i okolicu, Vinkovce i okolicu, Otok, Valenovac, Sisak i okolicu, Budaševo, Timarce, Slovince, Petrinju, Đakovo, Belišće, Bilje, Čepin, Našice, Komletince, Nuštar, Ivankovo, Slatinu, Virovoticu, Požegu, Pleternicu, Slavonski Brod, Gornju Vrbu, Donje Andrijevce, Brodski Stupnik, Bjelovar, Rijeku, Dugo Selo i najviše Zagreb. [2]
Pleše
Pleše su 1921. iz Gornjeg Kosinja doselili u Vlatkovac kraj Požege. [6]
Plivelić
Srednje velika rodovska zajednica nastala u 15. st. u modruškoj župi. Spominju se u modruškom urabaru iz 1486. god. U ispravi kneza Vuka Krste Frankopana iz 1630. god. spominje se ogulinski građanin Jure Plivel. U 19. st. kordunski Plivelići sele u Slavoniju, u Apševce i Stare Mikanovce kraj Vinkovaca, u Brodske Zdence kraj Slavonskog Broda i u Hrtkovce u Srijemu. [14]
Poljak
Postoji više nesrodnih rodovskih zajednica. U ogulinskom kraju rod Poljak nastao je u 16. st. Ogulinski građanin Ive Poljak spominje se prvi puta u ispravi kneza Vuka Krste Frankopana iz 1633. god. Početkom 19. st. jedni sele u Slankamen u Srijemu. [14]
Portner
Portneri s pridjevkom "de Hoflen" potječu iz ugledne plemićke časničke obitelji baruna iz Augsburga, čiji su članovi kao časnici doselili u Liku u !7. st.
Prema popisu iz 1930. god. Portneri su živjeli u Mušaluku, Gradišci, Brodu, Našicama i Vukovaru. [1]
Porubić
Mala rodovska zajednica nastal u 16. st. u okolici Ogulina. Popis vojnika 1699. god. u Ogulinu bilježi vojnika Miku Porubića. U 19. st. sele u Srijemsku Mitrovicu. [14]
Požega
Manja rodovska zajednica nastala u Modruškoj župi u 15. st. Sredinom 18. st. dio seli u Sirač kraj Daruvara. U 19. st. Požege naseljavaju istočni Srijem, Staru Pazovu, Hrtkovce i Nikince. [14]
-
Radinčić
Mala rodovska zajedniva nastala na modruško-ogulinskom području. Nakon 1689. god. dolaze u Stajnicu gdje i danas žive. Iseljenici su u Budakov
Rendulić
Jedna od najvećih rodovskih zajednica ogulinskog kraja koja je ondje nastala u 15. st. U 16. st. Formiraju se dva rodovska ogranka - jedan u matičnom modruškom kraju a drugi u obližnjem bosiljevskom kraju. Ondje su potvrđeni u ispravi iz 1650. U bosiljevskom kraju Rendulići su razvili manje rodovsko naselje - selo Rendulići nadomak Bosiljeva.
Početkom 19. st. sele u Novi Slankamen i Hrtkovce. Krajem 19. st. i početkom 20. mnogi Rendulići, ponajviše kordunski, sele u istočnu Slavoniju gdje se nastanjuju u selima Lovas i Bogdanovci kod Vukovara, Cerna kod Vinkovaca i Radikovci kod Donjeg Miholjca. U međuratnom razdoblju jedan ogranak seli u Kletište kod Kutine, a drugi ogranak u Lipovljane. Rendulića ima i u Slavonskom Brodu. [2]
Rukavina
Pripada bunjevačkom rodu. Prvi Rukavine spominju se 1644. god. u Jesenicama. Doselili su iz okolice Ražanca u Dalmaciji u Sveti Juraj i Volarice, a kasnije su doselili u Gacku i druge krajeve Like.
Prema popisu iz 1930. god. Rukavine su živjeli u: Perušiću, Pazarištima, Svetome Jurju, Smiljanu, Brlogu, Lovincu, Slav. Brodu, Gradišci, Vinkovcima, Novskoj, Slatini, Gospiću, Našicama, Petrinji, Požegi, Slunju, Čazmi, Pakracu, Županji, Đakovu, Vukovaru, Kutini, Sisku, Valpovu, Kutini, Sisku, Valpovu, Bjelovaru, Garešnici i Glini. [1]
Rupčić
Jedno su od najstarijih hrvatskih plemićkih rodova. a podrijetlom su iz Bosne. Prema popisu iz 1948. god. Rupčići su živjeli u 165 naselja u Hrvatskoj.
Osim u Zagrebu živjeli su u Švici, Ličkom Lešću, Rastokama, Bužimu kod Gospića, Munjavi Modruškoj, Desmercima kod Ogulina, Zagonu kod Novog Vinodolskog i Svetom Jurju. Najstariji dokument s ovim prezimenom je iz 1371. god. Oko 1700. god. Rupčići dolaze u Gacku i Liku odakle će se raseliti po cijeloj Hrvatskoj. Početkom 18. st. iz Senja su Rupčići doselili u Podgorje i zatim u Pazarište, Lovinac, Perušić, Udbinu i Smiljane i pomiješali se s Bunjevcima. Doselili su i u Ličko Lešće, Rastoke kraj Gospića i Rupčiće kraja Gračaca. Oko 20-ih godina 20. st. Rupčiće nalazimo u Slavoniji, Baniji, Podunavlju, Bjelovaru, Slavonskom Brodu, Čazmi i Kutini. [1]
Po popisu stanovništva iz 1712. godine nalazimo ih u Lici u: Pazarištu, Udbini, Svetom Roku i Ričicama. U Gacku, tj. u okolicu Otočca naselili su se početkom 18. stoljeća iz Senja u mjesta Čović, Lešće i Švicu. [7]
u (Virovitica), Feričancima, Osijeku i Sisku. [2]
Rajković
Stari otočki rod. Rajkovića ima katolika, pravoslavaca i muslimana. U 15. st. pojavljuje se prezime u Dubrovačkoj republici. Rajkovići su na područje Gacke u drugoj polovini 16. st. vjerovatno doselili iz Gorskog Kotara i Pokuplja.
Osim u Otočcu, Rajkovići žive u Sincu, Brinju, Jelvici, Stajnici, Plačćici, Letincu, Črncu, Dabru i Udbini. U Slavoniji Rajkoviće nalazimo u Andrijaševcima, Ivankovu, Komletincima, Rokovcima (Vinkovci), Vlatkovcima (Požega), Donjem Lipovcu, Novoj Kapeli, Belišću, Brodskom Varošu, Podvinju, Budainci, Trnjanskim Kutima, Slavonskom Brodu, Osijeku, Budrovcima, Majaru kraj Đakova i Đakovu. [2]
Rajkovići su 1924. iz Jezerana doselili u Vlatkovac kraj Požege. [6]
-
Sabljak
Rodovska zajednica nastala u 15. st. na području srednjovjekovne Psetske župe (Cazinska krajina). U prvoj polovici 16. st. jedna skupina seli uslijed turskih ratova u Modrušku župu. Dio koji su ostali prešli su na islam.
Krajem 19. st. i u prvoj polovici 20. st. brojni Sabljaki, posebice kordunski, nastanjuju mnoga slavonska sela. Najviše Sabljaka je u novogradiškom kraju, u selima Magić Mala (20), Bili Brig (10), Starci (16) i Vrbova (14). Skupine Sabljaka nastanjuju i Slavonski Brod (19) i Lovas (78) kod Vukovara. Krajem 19. st. sudjeluju u ogulinsko-modruškom seljenju u sisački kraj gdje se nastanjuju u selu Galdovo Erdedsko (10), Hrastelnica (16) i Palanjek (8). [2]
Salopek
Jedna od najvećih rodovskih zajednica ogulinskog kraja nastala u drugoj polovici 14. ili u prvoj polovici 15. st. u modruškom području. Prvi puta spominju se u Modruškom urbaru 1486. god. u selu Zavrhu.
Početkom 19. st. dio ih seli u Hrtkovce u Srijemu. Početkom 20. st. sele pretežito kordunski Salopeki u Slavoniju, ponajviše u istočnoslavonska sela na području između Slavonskog Broda i Vinkovaca: Novi Mikanovci (29), Stari Mikanovci (19), Ivankovo (15) i Donji Andrijevci (8). Također odlaze i u novogradiški kraj (Staro Petrovo Selo, Starci). [2]
Samardžija
Samardžije su 1940. iz Krasna doselili u Vlatkovac kraj Požege. [6]
Sekulić
Senjski plemićki rod senjski rod koji su došli u Liku i Gacku nakon oslobođenja od Turaka. Nalazimo ih oko Otočca, u Brinju, Ribniku, Prozoru i Lovincu. S tih su područja u 19. st. odselili u Slavoniju, pretežito oko Slav. Broda.[1]
Sertić
Strai brinjski rod. U dokumentima se spominju 1645. god. Podrijetlo Sertića je sa Udbine a u Gacku (Sinac i Brinje) naselili su se nakon Krbavske bitke. Sertići su bili i uskoci prema popisu iz 1540. god. Nakon oslobođenja od Turaka Sertići sele na područje Krbave, Like i Korduna (Udbina, Breštane, Sertić Poljana, Podlapac i Plitvički Ljeskovac (Korenica), Drežničko Selište (Slunj), Gospić, Saborsko, Podlapaču itd.
Krajem 19. i početkom 20. st. dseljavaju u Slavoniju i ostale dijelove Hrvatske: Bjelovar, Brekinska (Pakrac), Cernu, Vođince i Komletince (Vinkovci), okolicu Nove Gradiške (Starci i Vrbova), Crni Potok, Donje Andrijevce, Grabarje, Podvinje, Trnjanske Kute, Brodski Stupnik, Slavonski Brod, Čačince (Orahovica), Čajkovce, Đakovo, Daruvar, Đurđevac, Gola, Sigetec i Peteranec (Koprivnica), Zaistovec (Križevci), Gudovac (Bjelovar), Hrastin (Osijek), Karlovac, Kutinu i okolicu, Levinovac, Rodin Potok (Virovitica), Markovac i Martin (Našice), Osijek, Rijeku, Sladojevački Lug (Podravska Slatina), Požega, Šarengrad (Vukovar) a u Zagreb je doselilo oko 150 obitelji. [2]
Sertići su 1924. iz Jezerana doselili u Vlatkovac kraj Požege. [6]
Smolčić
Iz svog matičnog mjesta Ledenica tijekom 17. st. selili su u Brinje, Dabar, Otočac i ostale dijelove Like. Pred I svjetski rat puno ih je odselilo u Slavoniju i Podravinu.
Prema popisu iz 1930. god. živjeli su u Dabru, Brinju, Vinkovcima, Novome, Pazarištu, Slav. Brodu, Smolčićima kod Novog Vinodolskog, Lovincu, Našicama, Toliću, Glini, Međudražju, Viru, Čazmi, Đakovu, Grubišnom Polju, Podlipiku, Slatini i Valpovu. [1]
Stanišić
Postoji nekoliko nesrodnih rodovskih zajednica, na Korčuli, u Senjskom primorju Bunjevci, pravoslavni Stanišiči i rod iz modruškog kraja. Prvi puta se spominju u Modruškom urbaru 1486. god. Krajem 17. st. jedan ogranak seli u otočki kraj, Prozor. Krajem 19. st. sele u Bili Brig i Vrbovu kraj Nove Gradiške. [14]
Stipetić
U 16. st. Stipetići napuštaju prapostojbinu u Primorju i jedan dio ih seli u modruški kraj. Prvi puta se spominje u Senju 1551. god. vojnik Jakob Stipetić. Jedan ogranak početkom 19. st. seli u Ilok i Hrtkovce. [14]
Stošić
Jedan od posljednjih većih rodova nastalih u ogulinskom kraju u 16. st. Prvi puta se spominju 1630. god. u ispravi Vuka Krste Frankopana. U 18. st. dio ih seli u središnju Liku. U drugoj polovini 18. st. sele u Feričance kraj Našica. [14]
Sudarić
Mala rodovska nastala u 17. st. u ogulinskom kraju. Nekoliko obitelji krajem 18. st. seli u Crnac kraj Orahovice. [14]
-
Škrbina
Škrbine su 1904. iz Korenice najprije doselili u Trnavu pa zatim u Vlatkovac kraj Požege. [6]
Šprajc
Mala rodovska zajednica nastala u okolici Čabra u Gorskom Kotaru. Nakon 1689. god. Naseljavaju Stajničko polje.
U 19. st. sele u područje oko Slavonskog Broda (Brodski Varoš i Gromačnik), područje kraj Siska (Dubrovčak Desni, Galdovo i Hrastelnicu), Šarampov (Ivanić Grad) i Vinkovce. Izvan Like Šprajcevi još žive u Zagrebu. [2]
Špehar
Velika rodovska zajednica nastala u modruškoj županiji u 15. st. Neke obitelji u 18. st. su doselile u Kanišku Ivu. Početkom 19. st. sele u selo Starce, Vrbovu i Vladisovo kraj Nove Gradiške i u Ivankovo kraj Vinkovaca. [14]
Štefanac
Veća rodovska zajednica nastala u modruškoj županiji u 17. st. Početkom 19. st. sele u Hrtkovce i Nikince u Srijemu. Krajem 19. st. sele najviše u Starce i Vrbovu kraj Nove Gradiške. [14]
Štefanić
Stari brinjski rod koji je tu doselio s Krka. Nakon oslobađanja od Turaka naseljavaju Piplicu kod Gračaca.
U 19. st. naseljavaju Lipovo Brdo (Bjelovar), Petrinju i Slavonski Brod. Danas žive još u Zagrebu, Rijeci i Stajnici. [2]
-
Tonković
Doselili su iz ogulinskog kraja a pripadaju starom otočkom rodu. Spominju se u popisu Otočca iz 1644. god. Tonkovići stari rod i u Vinodolu. Iz Otočca su odselili u Brušane, Bunić i Žabice.
Prema popisu iz 1930. Tonkovići žive u: Otočcu, Petrinji, Vinkovcima, Garešnici, Kutini, Buniću, Našicama, Brodu, Gradišci, Miholjcu, Žabicama, Brušanima, Đakovu, Županji, Novskoj, Požegi i Vukovaru. [1]
Tominac
Rodovska zajednica nastala u Primorju, na širem području Novog Vinodolskog. Nakon 1689. god. doseljavaju u Stajničko polje.
U 19.st. i početkom 20. st. sele u Belišće, Bijeljinu, Valenovac i Čačince (Orahovica), Velimirovac (Našice), Hrastelnicu (Sisak), Komletince, Andrijaševce i Retkovce. Kasnije naseljavaju Budaševo (Sisak), Osijek, područje oko Bjelovara, Dugo Selo i Zagreb. [2]
Tomljanović - Tomljenović
Porijeklom su Bunjevci koji su se početkom 17. stoljeća u drugoj seobi naselili Lič iz Dalmacije (Podzrmanje) s mletačkog područja. Tomljanovići su uglavnom prisutni u Primorju, a u Lici i Podgorju su Tomljenovići. Iz Podgorja i Baga (Karlobaga) Tomljenovići se naseljavaju u Baške Oštarije, Brušane, Crni Dabar, Smiljan i Rizvanušupa ih je tada bilo oko 70 kuća. U Smiljanu, Trnovcu i Brušanima Tomljenovići žive već preko tri stoljeća.
Prema popisu stanovništva iz 1930., nalazimo ih: u Krmpotama (Krivi Put) 142 obitelji, Podgorju 70, Smiljanu 40, Liću 26, Viru 15, Gradišci 12, Lovincu 10, Slunju i Vinkovcima po sedam obitelji, Senju šest, na području Otočca, u Petrinji i Pakracu po pet obitelji, u Novskoj i Slatini po tri obitelji, u Županji dvije, te po jednu obitelj u Bjelovaru, Čazmi, Sisku, Valpovu i Vukovaru. [9]
Turkalj
Veća rodovska zajednica ogulinskog kraja nastala od Hrvata pobjeglih pred Turcima. U 18. st. sudjeluju u osnivanju sela Nova Bukovica kraj Slatine. Početkom 19. st. sele u Nikince, Hrkanovce i Zemun. Krajem 19. st. sele u sela kraj Nove Gradiške: Brđane, Dragovce, Gornji Lipovac, Oštri Vrh, Staro Petrovo Selo i Vrbovu. Dio je odselio u Lovas kraj Vukovara i Gornju Slatinu kraj Kutine. [14]
-
Vrkljan
Pripadaju staroj bunjevačkoj obitelji koja je najprije doselia u Senj a zatim u Lovinac i Pazarište, oko 1691. god.
Prema popisu iz 1930. god. Vrklajni su živjeli u Lovincu, Pazarištu, Slav. Brodu, Županji, Požegi, Vinkovcima, Čazmi, Gradišci i Valpovu. [1]
Vukelić
Postoje dvije nesrodne rodovske zajednice. Lički Bunjevci iz Alana, Jablanca i Krasnog. Drugi Vukelići su pravoslavci iz Plašćanskog polja. Prvi puta se spominju kao doseljenici Bunjevci u Lič 1627. god. [14] Vukelići su 1929. iz Lešća doselili u Vlatkovac kraj Požege. [6]
Vukasović
Nakon pada Bosne 1463. god. pod tursku vlast, Vukasovići sele u Poljice u Dalmaciju. Nakon pada Klisa 1537. god. doselili su u Senj. U staroj jezgri Senja sagradili su raskošnu palaču i postali ugledna plemićka obitelj. U palači je danas gradski muzej. U popisu stanovništva Otočca iu 1644. god. nalazimo Vukasoviće koji su doselili iz Senja. Kasnije Vukasoviće nalazimo i po drugim mjestima Like. Danas Vukasovići ne žive u Senju. Najviše ih je u Dugopolju i Poljicama kraj Splita a ima ih i udrugim dijelovima Hrvatske. [8]
Vuković
Prezime rasprostranjeno po cijeloj Hrvatskoj. Prvi puta se spominju 1129. god. u darovnici zadarskog biskupa. U Ogulinko-modruškoj udolini prezime se javlja 1630. god. Nakon osolobađanja od Turaka, ogulinski Vukovići sele u brinjski kraj (Mali Kut, Lipice, Brinje, Jezerane i Stajnicu), na Kordun, Saborsko i Plaški.
Prema popisu stanovnika iz 1930. god. Vukovići su živjeli u: Brinju, Slav. Brodu, Vinkovcima, Gradišci, Sisku, Viru, Čazmi, Đakovu, Kutini, Budaku, Našicama, Novskoj, Miholjcu, Mušaluku, Podlapcu, Valpovu i Vukovaru. [1]
-
Zdunić
Pripadaju bunjevačkom rodu Krmpotića. Početkom 17. st. sele u Senj, Krmpote, Lič i Liku.
Prema popisu iz 1930. god. Zdunići žive u Lovincu, Žabicama, Ličkom Novom, Đakovu, Vinkovcima, Gradišci, Slav. Brodu i Glini. [1]¸
-
huhu;jj
Čuki, nedostaju ti lička prezimena, Matovina, Štefančić i Biondić, koja su također raseljena po Slavoniji.
pozz:
-
Matovina
Podrjetlo
Matovine su Hrvati, najvećim dijelom iz Saborskog u okolici Ogulina. Razmjerno najviše Matovina u proteklih sto godina rođeno je u Saborskom, gdje se svaki deveti stanovnik prezivao Matovina. U Hrvatskoj danas živi oko sedamsto Matovina u više od dvjestopedeset domaćinstava (966. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno petsto, pa se njihov broj do danas povećao za nepunu polovinu.
Migracije
Glavni migracijski pravci Matovina u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Saborskog u Ogulin, iz Saborskog u Rijeku te iz Saborskog u Zagreb.
Raspostranjenost
Matovine su prisutne u gotovo svim hrvatskim županijama, u ukupno 63 općine i 88 naselja, pretežito u urbanim sredinama (56%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (130), Saborsku kraj Slunja (80), Ogulinu (60), Rijeci (60) i u Suhopolju kraj Virovitice (45).
-
Biondić
Podrjetlo
Biondići su Hrvati, najvećim dijelom iz Senja (ili okolice Senja), prema nekim izvorima iz Bribira u Ravnim Kotarima. Razmjerno najviše Biondića u proteklih sto godina rođeno je u Stolcu, Crnom Kalu i Melnicama kraj Senja, mjestima u kojima se svaki treći stanovnik prezivao Biondić. U Hrvatskoj danas živi oko tisuću Biondića u više od petsto domaćinstava (333. prezime prema brojnosti). Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog stoljeća.
Migracije
Glavni migracijski pravci Biondića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Senja u Zagreb, iz Senja u Rijeku te iz Senja u Slavonski Brod.
Raspostranjenost
Biondići su prisutni u gotovo svim hrvatskim županijama, u ukupno 90 općina i 147 naselja, pretežito u urbanim sredinama (63%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (250), Senju (180), Slavonskom Brodu (100), Virovitici (100) i u Rijeci (60).
-
NEKIĆ
Podrjetlo
Nekići su Hrvati, najvećim dijelom iz Senja, a prema nekim izvorima iz Hercegovine (Ravno, ili Jasenice kod Mostara). Razmjerno najviše Nekića u proteklih sto godina rođeno je u Stolcu kraj Senja, gdje se svaki treći stanovnik prezivao Nekić. U Hrvatskoj danas živi oko dvije tisuće Nekića u više od šesto domaćinstava (196. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno tisuću, pa se njihov broj do danas gotovo udvostručio.
Glavni migracijski pravci Nekića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Jasenica u Zadar, iz Senja u Rijeku te iz Jasenica u Zagreb.
Nekići su prisutni u gotovo svim hrvatskim županijama, u ukupno 112 općina i 165 naselja, znatno više u urbanim sredinama (68%). Danas ih najviše živi u Senju (300), Zadru (250), Zagrebu (250), Posedarju kraj Zadra (160) i u Rijeci (90).
-
Podrjetlo
Štefančići su Hrvati, dobrim dijelom iz okolice Našica. Razmjerno najviše Štefančića u proteklih sto godina rođeno je u Kršincima kraj Našica, gdje se svaki osmi stanovnik prezivao Štefančić. U Hrvatskoj danas živi oko devetsto Štefančića u oko tristopedeset domaćinstava (649. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno sedamsto, pa se njihov broj do danas povećao za jednu trećinu.
Glavni migracijski pravci Štefančića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Perušića u Rijeku, iz Perušića u Zagreb te iz Pakraca u Zadar.
Štefančići su prisutni u većini hrvatskih županija, u ukupno 82 općine i 140 naselja, pretežito u urbanim sredinama (64%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (160), Rijeci (70), Našicama (45), Slavonskom Brodu (40) i u Karlovcu (30).