-
Tu su mi se upisali prijatelji sa nekim pjesmicama...
Zanima me jeste li ih i vi pisali?
Čuvate li ih i sad? Sjećate li se svih tih osoba iz razreda? Znate li išta o njima sada? Da li se to druženje nastavilo i danas sa nekima od njih?
Kao ono...od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba ili kad se popneš na brdašce,metni ruku na srdašce,pa se sjeti mene i školske uspomene...
Čuvate li vaše spomenare? One bilježnice malo čvršćih korica između kojih se ugnjezde naša mlada razmišljanja, poneka ljubavna iskrica (kao, reći ću mu - joj, a da niko ne skuži osim prave osobe), Čuvam ga kao dragocjenost, kao jednu od najslađih uspomena iz mladosti. Više imam pisanih pjesmica nego crtanih. Pa da počnem pisat.
“Ko za spomen prijateljstva želi da mi pruži dar, neka želju srca svoga upiše u spomenar, i “Sve prolazi kao sjena, kao brzi morski val, samo jedno što ostaje - prijateljski je osećaj”. Da se zajedno podsjetimo tih školskih uspomena.
Pa nastavite ko ima kakvih uspomena na školu:
Evo ove male spomenare da započnemo jednom pjesmicom:
Od koljevke pa do groba
najljepse je djacko doba
kad se kriju mnoge stvari
kad se pisu spomenari
prva ljubav i drugari
Mala moja iz osnovne skole
zbog tebe sam dobijao dvojke
danas majka mi govori
ozeni se,ne juri djevojke
Mala moja iz osnovne skole
ti si ona koju sada zelim
ako pamtis poljupce i pisma
cijeli zivot s tobom cu da djelim.
Mladost svaka brzo prodjea godine ko da lete
nema onog ko ne zeli
da ponovno bude djete.
Rastasmo se posle škole
svako svojim putem ide
ali oni sto se vole
mogu opet da se vide
"Kada vidis ladju
i u njoj mornara,
ti se sjeti mene i
mog spomenara"
Nemoj se zaljubiti jer
ljubav nema lijeka,
neće te izliječiti,
cijela apoteka!
"Ja sam A,
ti si B,
oboje smo sladoled"
Od koljevke pa do groba
najljepše je đačko doba
teško onom ko ne ume
đačko doba da razumje.
-
Život je kratak,
mladost još kraća!
Što jednom prođe više
se nikad ne vraća!!!!!
-
Kad budeš išla spavati
operi zube, da te
dečki slađe ljube!!!!
U moru života što vječno kipi,
što vječno hlapi,
stvaraju se opet,
sastaju se opet,
možda iste kapi.
I kad prođe vječnost
zvjezdanim putem,
jedna vječnost pusta,
mogla bi se opet u poljubcima,
naći neka ista usta!
[/color]
-
Jaoooooooooooo Cuki opet si me sad frcnula toliko godina unazad, nećeš mi vjerovati al sam se popela ne tavan i tražila sam svoje spomenare, napokon sam ih našla al nepitaj kakvi izgledaju, puni prašine i sad sam našla jednu sliku koju sam godinama tražila, HVALA CUKIIIIIIIII smijem
-------------- EVO I MOJIH STIHOVA IZ MOJEG SPOMENARA-------------------
Od koljevke pa do groba,
najljepša su đačka doba......
Kada jedeš jabuku ti ogrizak baci,
pa se sjeti mene kad smo bili đaci..........
Kada vidiš mačku da se uz plot penje,
povuci je za rep i sjeti se mene............
Golub ljubi golubicu što imade krila,
a ja tebe zlato moje što si meni mila...........
Kada vidiš lastu u dalekom letu,
ti se sjeti mene u dalekom svijetu..........
Ti me pitaš koga volim,
Evo da ti odgovorim,
Brzo čitaj prva slova,
Evo tebi odgovora...........
Ne beri trnje kad nije cvjeće, Pišem ti spomen želim ti sreću,
ne ljubi onog tko tebe neće........... da bi sa dragim pala u vreću..............
Ide medo preko mosta,
spomena je sada dosta
Ime ti ne ostavljam,
al te mnogo pozdravljam smijem smijem smijem
-
Cure moje, jednostavno nemam riječi, zanjemila sam kad sam čula za spomenar. Davno je to bilo, oni krasni crteži i rjeći ispod njih od školskih prijatelja. Na žalost svoj spomenar nisam sačuvala i mnoge druge drage uspomene kad sam napustila domovinu.
-
Ej da si vino da te popijem,
još jače s tobom da se opijem,
da mi ko vino kreneš kroz vene jer ti si jedini čovik za mene.
-
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Prošlo je već puno godine od kad sam otišla iz Like ali školski prijatelji iz moje Osnovne Škole ostaju još uvjek u mojim mislima uz pomoć ovog Spomenara. Škola se danas zove OŠ Luka Perković (prije se zvala Srđan Uzelac)
Iako nismo baš mladi ljudi za internet u jednoj nadi sam da će jedan od tih prijatelja naići na ovu webstranicu ili neko kome je poznata opisana osoba pa da se javi.
To bi zbilja bilo nešto, bar bi se dopisivali i znali bi gdje je ko, ča ne?
Isto tako bi rado želila da čujem od ljudi okolo svijeta koji isto tako kao i ja imaju te školske Spomenare i dali su uz pomoć tog Spomenara održali sjećanje svojih školske prijatelje kao ja.
Pozdrav od Čuki...
-
Jednom se rađa
Jednom se diše
Jednom se voli
i nikada više
Mladost je kratka,
a ljubav još kraća
što jednom prođe
više se ne vraća !
Jednom se rađa
Jednom se diše
Jednom se voli
i nikada više
Kad sklopiš oči svoje
ja ću doći zlato moje.
Da te ljubim, da te mazim,
cijele noći da te pazim.
Da te čuvam od svih zala
jer te volim srećo moja mala
Evo ti slika stalno je gledaj,
ako me voliš nikom je nedaj,
ako ti srce za drugom pati,
izvini mali sliku mi vrati.
-
Kad ti prva mladost prođe
i odlete divni snovi,
kad ti prva suza padne
sto se mladost ne ponovi,
tada uzmi knjigu ovu
spomenarom sto je zovu,
tad se sjeti divnih dana,
punih nada, punih sreće,
sto se vise vratit neće...
-
_________________
Vrijeme leti
Ovo pišem
Ludo volim
I uzdišem
Potok teče tok tok tok ja te ljubim cmok cmok cmok.
Tuga vlada
Eh ljubavi gde si sada..
u lončiću voda vri
volimo se ja i ti
Ne otvaraj molim te jer tu piše volim te.
Spomenar se po razredu kreće, ode naša ljubav na razredno veće.
_________________
-
Ako te iko bude pitao ko ti je ovaj spomenar pisao
ti mu reci srca laka jedna mala vragolanka
u Letincu zna me svako
a i ime mi je lako
osam slova mog imena
a pet prezimena
nek ti bude uspomena
Zivot je kratak,mladost jos kraća,
ono sto izgubiš više se ne vraća.
Nikad ne dopusti da za nešto moliš,
ali bori se za ono što zaista voliš.
Tebe vise nema
a noć tako duga
sa strahom se pitam
šta ce biti sutra.
Tebe vise nema
osta samo tuga
umorna se budim
kišna su mi jutra
Kad ti srce stegnu uspomene
i kad suzu puste tvoje oči snene,
znaj da sve osim prijateljstva vene,
znaj da ćeš uvijek imati MENE!
****Tu su kuće i uski sokaci,
to je mesto gde se ljube djaci****
****Morem plove jedrilice,
dečki su varalice,
ako hoce da te ljube,
ti šaku, pa u zube....*****
*****Kad prelazis preko mosta,
pogledaj u rijeku,
pa se sjeti mene,
bar jednom u vijeku.*****
Ima jedan cvijetak,
al mu ne znam ime,
mislim da se zove:
"Ne zaboravi me!"
Što radiš - radi spretno,
kada ljubiš - ljubi sretno,
što je lijepo - rado gledaj,
a koga voliš - nikom ne daj!
_________________
"Prijateljstvo je zvijezda koja život krasi,
a uspomena ju čuva da se ne ugasi"
Svako muško kaže pravo da je svako žensko đavo
ali svaki boga moli da ga neki đavo voli
_________________
-
Prošla jedna ljubav povratka joj nema,
ostao je datum kao teška uspomena.
Niko nezna što smo htjeli,
niko nezna što smo bili.
Al ipak ostajemo dobri prijatelji.
Sve iz djetinjstva,
ljepote i čari,
pamte jedino
spomenari.
Spomenar ovaj
čuvaj vječno,
u njemu je vrijeme
koje bješe sretno.
"Svaki cvijetak uvenut će,
samo jedan nikad neće.
A taj cvijetak što ne vene,
to su naše uspomene."
Jedino ti znaš što mi treba.
Tvoj topli osmijeh i ljubavi do neba.
Jedino ti to mozeš da mi daš,
zato te i VOLIM,samo da znaš!!!
Mladost nema vijeka.
Mladost nema lijeka.
Mladost traje kratko,zato živi slatko.
Mladost prolazi u letu,ova poruka je za najdražu drugaricu na svijetu!!!
Kad poželim sunce-ono me grije.
Kad poželim lijep dan-on mi se smije.
Kad poželim kišu-oluja se sprema,a
Kad poželim tebe-nigdje te nema!!!
Možda kad bude svanulo juče´.
Možda kad razum srce potuče.
Možda kad sunce ugase kiše.
Možda te tada neću voljeti više!!!
KADA JEDEŠ KRUHA I SALAME , SJETI SE MENE I ŠKOLSKE GALAME
KADA VIDIŠ MAČKU NA PLOT DA SE PENJE,POVUCI JE ZA REP PA SE SJETI MENE
-
Rastasmo se posle škole
svako svojim putem ide
ali oni što se vole
mogu opet da se vide
"Kada vidiš lađu
i u njoj mornara,
ti se sjeti mene i
mog spomenara"
Ljubav je jaka
ali nije za đaka
za đaka je cvijet
i ocjena pet..
nemoj bit u komi,
nemoj bit tužna.
frankestain je također
bio-RUŽAN!
-
ĐAČKA MOLITVA
Profesore naš
Koji sjediš
Za imenikom,
Sveti se pero tvoje
Nestani kraljevstvo tvoje
Budi volja naša,
Kako na mjestu,
Tako i pred pločom.
Dvojku našu svagdašnju
Daj nam danas i zaboravi jedinice naše,
Kako mi zaboravljamo
Gradivo vaše,
I ne izvedi nas pred ploču
Nego nas ostavi na mjestu.
AMEN
-
Profesori jel vam žao
što niko od nas nije pao,
ovo nam je zadnja šala....
od srca vam svima HVALA!!
-
Ako te....
Ako te nekad naljute ljudi
ako te duša jako zaboli
sjeti se da postoji netko
ko te iskreno voli
Voli onog ko je dobar
a ne onog tko je lijep
jer dobrota sreću stvara
a ljepota sve razara......
-
S P O M E N A R
U hrpi starih knjiga, uspomena,
jedna me sjeti na stara vremena.
Spomenar stari iz đačkih dana,
i onih prvih, dječijih, rana.
Prvih pisamaca ispod đačke klupe,
tuge, žalosti, suza što se skupe.
Prijateljstva vječnog, danih obećanja,
nevinosti, mašte, divnih dječjih sanja.
Sanjani, nedosanjani,
željenih, neispunjenih
u spomenar vječno upisanih!
V.B.
Već dugo gledam ovu temu. Znam da sam imala spomenar, kao uostalom svi. Mislim da nema nikoga tko nije barem se upisao u nečiji spomenar. Evo ovih dan sam pronašla svoj spomenar pa ću malo da podsjetim i sebe i vas tih nekadašnjih đačkih poruka, pjesmica i ljubavi.
-
MOJ SPOMENAR
-
Bravo Vera, baš lipo kad se čuvaju uspomene,,, ;masem; ;masem; ;masem;
-
(http://i53.tinypic.com/eoyoo.jpg)
-
[attachimg=1]
[attachimg=2]
[attachimg=3]
[attachimg=4]
[attachimg=5]
[attachimg=6]
[attachimg=7]
[attachimg=8]
[attachimg=9]
-
Evo još malo sijećanja na osnovno školske dane.
-
Davno je to bilo
i sjećanja bljede,
nema više ploče,
pobrisane krede.
Al spomenar stari
sijeća na te dane
na dječije želje
i ljubavi rane.
V.B.
-
Ti se sjeti mene-uspomena
Ne pišem ti spomenar
da ti trošim vrijeme,
već da me se sjetiš
i radi uspomene.
Ja te neću zaboravit
Ovaj mali spomen
nek ti čuva sreću,
a ja tebe (?)
zaboravit neću..
Ja sam vlasnik spomenara,molim da mi se po njemu ne šara.
Lijepo piši,gumicom ne briši,
ali dobro znaj ,listove mi nekidaj.
Listovi su svi na broju,
prepoznat ću ruku tvoju.
-
SPOMENAR
Spomenar ti pišem
sjećanja radi
jer nećemo uvijek
biti mladi
možda će starost
sjećanja da briše,
možda se nećemo vidjeti više.
Zato ti pišem
spomenar taj
da našem prijateljstvu
ne dođe kraj.
-
....Zbogom lišće šapće,
cvijeće lagano vene,
a ja te tiho,tiho molim,
sjeti se,sjeti mene...