-
ZVONO ZOVE....
Svanuo je dan
od Boga darovani.
Prekriž'te se i zahval'te
tako se to radi.
Evo zvoni zvono
s tornja Crkve naše...
jeca, plače i zove nas
da molimo za sve grijehe naše.
Spremimo se, otiđimo
do oltara k Bogu,
pokajmo se, pomolimo,
grijehe svoje izrecimo,
Boga dragog oprost zamolimo!
Bog je dobar
on će naše grijehe oprostiti
a mi ćemo duše mirne,
srca čista
lakše kroz život kročiti!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
IDEJE....
Svi pitaju otkud ideje
za stihove crpim?
Neznam ni sama
kako ih stvaram
i na papir skupim.
Znam samo da sjednem
u kut kuhinje male
zapisujem misli ko od šale.
Trenutna stanja i raspoloženja
pišem na papir i to me mijenja.
Praznim se smirujem i lakše dišem
kada na papir sve napišem.
Nekada su stihovi teški i tužni
tad su mi dani tmurni i ružni.
Nekada opet veselje vlada
ni traga nema od kakvog jada
Tada i šale sa svima zbijam
no to je rjeđe da sva sijam.
Što još o stihovima da vam kažem
a da ne pomislite da vam lažem;
to su vam sve očitovanja
mojih čežnji, stanja i osječanja.
V.B. 29.08.2009.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Dobro jutro želim
rosi na cvijetu,
dobro jutro
pčelici na cvijetu,
dobro jutro
ptičici na grani,
što je čula noćas
neka ne divani! ;ljubi;
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
NEDAJU MIRA...
Nježnost, osjećajnost
i dobrotu duše
došli demoni
hoće da uguše.
Ne daju duši
da mirno sniva
sve rade zlobno
da se osjeća kriva.
Kradu joj njeno
sve što stvori
kradu joj zlobno
i žele da boli.
Sve svoje sanje
i želje što dijeli
demoni zlobni
uzet su htjeli.
Borit za svoje
samo je htjela
al zlobno kažu
da to nije smjela.
O, što je ovo
na svijet došlo
da sve je ovako
po zlu pošlo.
Zar više neće
smjeti da sniva
zar uvijek
da se osjeća kriva?
Zar nježnost,
osjećajnost i dobrotu
može da bude
za sramotu?
I zašto žele
tuđe da kradu?
I kad ukradu
mira joj ne dadu!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
JESEN
Magla....
svježina...
i rosa blista
sa stabala lete
list iza lista.
Šaraju boje
voćnjake, polja
i šume moje.
I sve se šareni,
žuti , crveni,
sve vedre boje,
drveće obuklo
halje svoje.
Kukuruzna polja
šuškaju, žute,
berači gržđem
napunili pute.
Ljetinu skuplja
i čovjek i mrav,
treba spremiti
urod sav.
Bogata jesen bojom,
rodom i plodom i
budimo sretni
pod nebeskim svodom!
V.B.
-
BERBA KUKURUZA
Polje široko,
kukuruz se žuti,
između njega
široki puti.
Putem se voze
kombajn, traktori,
oberu kukuruz
i odmah ori.
Nekada prije
konji se pregli,
staviš mu sersam,
mahneš bičem,
đija, on tegli!
Ljudi se skupe,
sepete, korpe
uzmu u ruke,
pa beru vrijedno
klipić, po klipić
jutro jedno.
Naveče dođu,
kod gazde se skupe,
perušaju kukuruz
vrijedne ruke.
Bilo je pjesme
veselja i smijeha,
popilo se vina
i rakija neka.
Pekle su se krofne
il uštipci fini,
još i sada osjetim
miris u kuhinji.
Ali danas nema
ni konja, ni kola,
nit se putem
prošeta nijedna lola.
Zamrla je pjesma,
berači su ošli
u kukuruz žuti
kombajni su došli!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
[attachimg=1]
-
HVALA JESENI
Kukuruz žuti, jabuka zrela,
bojom prošarala jesen sela.
Na putu lišće tepih stvara,
sve se šareni od mustara.
Plodova jeseni korpe su pune,
spremišta puna se ne bune.
I medo lički na sebi radi,
deblja se, s medom se sladi.
Sprema se medo za zimski san
do proljeća neće iz brloga van.
I sve se priprema za zimu bijelu
najviše vidi se to po selu.
Vrijedno se sprema zimnica cijela
mirisi fini idu iz sela,
pekmezi fini, miris se širi po kuhinji.
Paprika, cikla kuha se - vari,
što puno je posla nitko ne mari.
Kupus se riba u kace meće
al one moraju biti veće.
Kiseli kupus zimska je hrana,
na razne načine, svakoga dana.
Kupus sa grahom,
pa sa suhim okršnjakom,
kupus salata s palentom masnom
i sa šnjitom šunke slasnom.
Pa dalje da vam ne brojim
jer za zdravlje vaše se bojim.
Zbog obilja hrane, prirodne ljepote,
hvala jeseni za sve divote.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MARINO SELO - 29.09.2009.
Dan je sunčan, sunce prži
društvo pošlo da se druži,
dogovor je pao i za jelo
pa se ide u Marino Selo.
Majstor rašlje za šarana sprema
od šarana boljega niti nema.
[attachimg=1]
Kotlić krčka, nad vatom se vrti
malo ribe i feferon ljuti.
Na stolu se našlo orahovca,
kojeg nema kod nikog˛ trgovca,
pa još vina fina,
što od grožđa pa i od kupina.
Društvo stoji oko stola, priča,
prazni čaše toga finog pića.
Kotlić gotov, paprikaš miriši,
[attachimg=2]
sjeli za stol, tanjur, žlica,
malo kruha pa po njemu srči, siši.
Svima pogled sa tanjura
prema rašljam leti,
[attachimg=3]
šaran cvrči, bit će dobar,
svak se toga sjeti.
Slan je šaran, crveno zapečen,
ljepljiv, sladak na komade sječen.
Slasno svi smo prste oblizali,
jeli, jeli al smo i prestali.
Šaran slan je traži zalijevanje,
ide vino ali voda manje.
[attachimg=4]
Svira CD, Vinko Coce pjeva
društvo sito, nekima se zijeva.
Došlo vrijeme kući da se pođe,
bit će šanse da se opet dođe.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PEČE DIDA RAKIJU...
Baka i djed su stari
al svaku šljivu skupe
ne smije ništa propasti
neće rakiju da kupe.
Kace su pune šljiva
kom počeo da vrije
došlo je vrijeme da se
rakija peče i pije.
Djed kazna priprema
drva slaže sa strane
ništa slučaju ne prepušta
ne smije da omane.
Puši se ispod kotla
vatrica lagano pucketa
djed već pomalo nestrpljiv
okola kazana šeta.
Zagleda, nestrpljivo, čeka,
kapljice prve da krenu
mora da proba,
odredi jačinu njenu.
Lagano kap po kap,
i već u mlazu curi
uzima djedica čašu
i probat se rakiju žuri.
Od svakog kazana koju
djdica probat je htio
al već bilo je kasno
dok shvati da nije smio.
Sve nekuda ga mota,
lagano u glavi bruji
čuje i pjesmu neku
koda mu pjevaju slavuji.
Doziva baku svoju
da pomogne poći mu leći
za danas mu dosta bilo
sutra će opet peći.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Ovi Sarani i kotlic me vratise u natrag mnoge godine ,, Da nebi se sjetija bas tako da nam Vera ne stvai ovako ljepo u stihovima , i pjesmicama ,,Ali sve romanticno i ljepo docarano ,, Pitam se odkuda nasoj Verici toliko snage za sve ovo sto nam salje na ove stranice ,, Ma znao sam da je Verica porjeklo iz slavnog mog Saborskog ,pa eto zato je i nadarena sa svim mogucim znanjima ,, Hvala Verice trazim i vise ovakovih vrucih pjesmica ,, BAY ,,,Puno pozdrava ,,, plovi ;skandal huhu;jj
-
ŽIVOT…
Vrijedi li život ovaj
ustajanja svakoga jutra,
dal se smiijem nadat
ikada boljem sutra?
Čemu sve žrtve i priče
kad nitko ne vidi ništa,
čemu patnje i boli
kad nije brige za išta?
Zbog koga život živim
kad nikoga nije briga,
koga zato da krivim,
što me je stigla stigma?
Život je gorak i težak,
na najgori način učim,
eto, dopalo mene
i moram da se mučim!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SKITNICA
Sama na mostu stoji
žena u crnom kaputu,
pogled joj luta daleko
negdje po nekom putu.
Pogled kao da traži
neko poznato lice
a usne šapuću potiho
vrati se molim te
meni voljena skitnice.
Samo stoji i gleda
želja iz srca izvire
samo da dođe dragi
da se zagrle i izmire.
Oprostit spremna je sve mu
i skitnje i besane noći
samo da dođe već jednom
da vide ga njene oči.
Al skitnica bio i osto
ne mari za želje žene
on luta i dalje putem
ostavlja na srcima sjene.
Gdje god da svrati priča
nema nikoga svoga
ne pominje ženu u crnom
ni sina što ostavi svoga.
Ne boli ga srce za njima
samo sebi ugađa
i plovi putem života
nosi ga skitnička lađa.
A ona, jadnica, još čeka,
nada se povratku i sreći,
nezna da skitnica može
biti samo gori i veći.
Sinu, tepa i priča da
otac daleko radi
da su sretni tako,
ipak, još su mladi.
Ne želi da prizna ni sebi
a kako da djetetu kaže,
da otac skita svijetom
i da mu samo laže.
Boli je sve što život
donese joj na pleća mlada
al pogleda očima sina
i bori se za njega sada.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
OGNJIŠTE
Čađave grede, zidovi tamni,
zemljani pod neravni
i u sredini ognjište prašno,
na njemu sunce
igra se nestašno.
Kroz prozorčić viri,
malo svjetla širi
u staricu kuću
baca zraku vruću
i kao da želi ognjište veseli
da plamičak gori,
s kotlićem se bori,
da palentu kuha
i da peče kruha.
U večernje sate
kada svi se vrate
da kuću ugrije,
večerom opije.
Kraj ognjišta sjedu,
želadiju jedu,
palente i mlika,
kud ćeš boljeg lika
za umorne, gladne
djecu, ljude radne.
Još plamičak gori
s zaboravom bori,
želi da se pamti,
da ognjište plamti,
da se sve zapiše,
ništa ne izbriše.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
[attachimg=1]
-
TUĐINA
Daleko od doma, rodne grude svoje,
mnogi život žive, misli im se roje.
Tuđina ih tišti, grudi stišće jako,
čežnja vuče domu, ni se vratit lako.
Tuđinu bi lako svi zaboravili,
jer ni u njoj nisu lagodno živili.
Ali svitom gnjezdu sa podmlatkom cijelim,
nije lako reći; sve nas doma selim!
Samo srce znade kako teško pati,
koliko bi htjelo domu da se vrati.
Da još nađe svoju staričicu majku
i sa ocem starim bude na uranku.
Da pokupe šljive i peku rakiju
da se nađu s društvom,
da se šale smiju.
Pa da oru njive, vrtove da sade,
i sve što su nekad da sad opet rade.
Da udaju kćeri i žene sinove
u veselju žive i prave pirove.
Opustjelom domu život da podare,
razvesele svoje roditelje stare.
Al život je ovaj neumoljiv, gorak,
kako domu doći, učinit taj korak?
Opustjela sela, nisu ko i prije,
svaka druga kuća naseljena nije.
Polja pusta, nerađena, zarasla u drače,
teško sve to gledat a da se ne plače.
Sve odvukla tuđina je za boljim životom
a srce nam ostalo je, tu za našim plotom!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SVE JE CRNO...
Znam da pomoći nema,
gušim se, tuga me slama,
nikom ne mogu sve reći
a kako dalje sama?
Suze mi pomoći neće
teku ko potok niz lice
gušim se od tuge i jada
one su moje izdajnice.
Ne mogu skriti više
nesreću što me je snašla
i prokletstvo života ovog,
što nisam bolji našla.
Da sama sam na svijetu ovom
pobijegla bih daleko
tamo gdje nikoga nemam,
gdje ne bi prepoznao me netko.
Ovako ne mogu da odem,
srce će pući od srama,
što od nas učini živote,
ne znam dal ću izdržati sama.
Pred svima jaka se pravim,
neću da priznam slabost,
htjela bih zbog milih svojih
imati čeličnu jakost,
ali i kod čelika dođe
do zamora materijala,
ko sada što došlo je meni
i život mi se razara.
Crne misli se vrte
samo u mojoj glavi,
nigdje ni tračak svjetla,
da mi se barem javi.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
[attachimg=1]
-
GORČINA
Ljepota života
svela se na nulu
od pametne žene
napravila mulu.
Radosti života
tugom potrpane,
sve veselo ošlo
ostale su rane.
Nema više sreće
niti će je biti,
sve što bilo ošlo
nema se što kriti.
Samo je gorčina
ostala da grize,
da nagriza rane
i da suze klize.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
[attachimg=1]
-
ŽIVOT BOLI...
Nitko ko nema nezna,
kako zna život da boli,
kako je bolno i teško
kad iznevjeri te ko te voli.
Bol u grudima buja,
širi se, raste, zrije,
znam da napolje mora
a nedam, jer za druge nije.
Ne želim da me žale
jer znam, iza leđa se smiju
i sretni su neki možda,
što život na slamku mi piju.
Na papir suze mi cure,
natapam svako slovo
al moram da pišem,
bar negdje da izbacim ovo.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
............................
U polumraku sobe sjedim,
očiju bolnih od plača
sama sebi besjedim
da volja za život ojača.
Piliće svoje pogledam,
zbog njih moram da živim,
volim ih nikom ih ne dam
zbog njih ću da se smirim.
Borit se moram sada
za svjetlije dane života,
potaknuti srce da se nada,
dignuti glavu ni sramota.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
DALI ...
Ne mogu ti reći kako teško patim,
i svejedno opet hoću da te vratim.
I kada pomislim da si sasvim blizu,
opet čujem tajne, za srce me grizu.
Dali ću ti moći ikad vjerovati,
može li se vjera ponovno da vrati.
Ni slutila nisam poroke u tebi
jer ja tebe nikad prevarila ne bi.
Poljuljana vjernost u meni se širi,
mašta, bukti, raste, neće da se smiri.
Dali bi ja mogla tebi isto tako
da te varam, lažem pa nek patiš vako.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
* * *PAHULJICE* * *
Krajolici bijeli, pusti,
na njih sipi snježić gusti.
Pahuljice snježne lete,
na zemljicu tvrdu slete.
U letu se ljube, grle,
dok na tvrdu zemlju hrle.
Igraju se, vrte,
koda traže laganije pute.
Čipkaju se, ljepe, mrse
sve odjednom da okuse.
I stvaraju tepih bijeli,
tiho, nježno razapeli.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
LUTANJE
Ulicom sama lutam
bez cilja, pognute glave
uzdišem i suze gutam
jer tužne misli se jave.
Nemoćna, ne znam što radit
teturam, slabo mi je,
čekam da će se javit
al mobitel zvonio nije.
Izloge blagadnske vidim
do blagdana još malo ima,
tugu pokazat se stidim
teško objašnjavat je svima.
Hladni vjetar me tuče
po mokrom licu od suza,
netko za rukav me vuče
i suhi rupčić mi pruža.
Tek tad shvatih gdje stojim,
na rubu ceste u mraku,
oh Bože, tek sad se bojim
za svoju odluku svaku.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ODLUKE TEŠKE
Muče me odluke teške,
izlaza naći ne mogu,
okolo hodam pješke
lagano s noge na nogu.
Daleko da mi je ići,
što više vremena trebam,
u ovoj životnoj priči
svaki trenutak vrebam.
Kupujem vrijeme u hodu,
odluke teške stvaram
ne čujem, ne vidim prirodu
a srce koda nožem param.
I opet sve mi je isto
suze mi vid magle,
dođoh na isto mjesto
bez ikakve odluke nagle.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
BORI SE...
Treba da budeš čvrsta
o svemu da brigu vodiš,
moraš glavu da digneš
da dalje svijetom hodiš.
Nikako sve pod tepih
ne smiješ da pospremaš,
za život treba da se boriš
iako nikoga nemaš.
Sve palo je na tebe
nitko pomoći neće
samo svi pitaju,
i sve tebi se nameće.
Kao da krivac za sve si
što drugi učini životu
a ovakva kakva jesi
trpiš svu sramotu.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
BOŽIĆNA PORUKA
U malenoj kući trošnoj
pored peći stare,
sjedi mala djevojčica
obrazi se žare.
Ruke male mrzle pruža
nad pečicom grije,
'vakav Božić od rođenja
još imala nije.
Nema majku, nema oca,
niti jednog hranioca.
Tužna, sama,
od tuge se srce slama.
Dobri ljudi, dobra srca
pružiše joj malo sunca,
malo sreće i radosti,
jadnom domu od starosti.
Koru kruha, topla mlijeka,
dizanica topla čeka.
Nije puno al' od srca,
djevojčici srce puca,
što od tuge, što od sreće,
dobre ljude zaboravit neće,
niti Božić ovaj cijeli !
Bit je svega da se dijeli!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
NOVOGODIŠNJA NOĆ
U mračnoj sobi sam sama,
kroz prozor daleko svjetlo gledam,
od tuge srce se slama
al suzama na oči nedam.
Tamo daleko svjetlo gori,
veselje, muzika svira,
pjesma najdraža se ori
u srce notama dira.
Svi slave godinu Novu
sa čašom pjenušca u ruci,
žele si bolju no ovu
a ja sam i dalje u muci.
Želja je moja ista:
nikada ne ponovila se,
ova da mi zablista,
mir, zdravlje, dobrota nek je krase.
Al nemam nikog kraj sebe
da dijelim želje i misli,
samoća, tuga i čemer
u srce duboku se stisli.
I suza mi ipak kane,
valjda će jednom bit dosta,
a tužna suza moja nek
ko pečat na papiru osta!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
S P O M E N A R
U hrpi starih knjiga, uspomena,
jedna me sjeti na stara vremena.
Spomenar stari iz đačkih dana,
i onih prvih, dječijih, rana.
Prvih pisamaca ispod đačke klupe,
tuge, žalosti, suza što se skupe.
Prijateljstva vječnog, danih obećanja,
nevinosti, mašte, divnih dječjih sanja.
Sanjani, nedosanjani,
željenih, neispunjenih
u spomenar vječno upisanih!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Z I M S K A V E Č E R
Na vrhu brijega, trošna i sama
kućica stara, na krovu joj slama.
Prozorčić mali, kapak ga skriva,
tiho unutra, kao da nema ni duša živa.
No ispod vrata tračak svjetla viri
iznutra večere miris se širi.
Sa zida lampa svijetlost sobom baca
na staricu baku i na djeda starca.
Kraj ognjišta toplog baka vunu prede
a djed lulu puši gladi brke sjede.
Na klimavom stolu od dasaka zbitom
miri kruh pod pekom pečen poslastica sitom.
Pored kruha komad slaninice masne
i pole krumpira za večere slasne.
Za zaliti pored bukarica vina,
večera skromna al nadasve fina!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
DA NE ZABORAVIM
U sobi praznoj i tihoj,
svud oko mene je tama,
samo na zidu sat kuca
sjeti me da nisam sama.
Dok misli glavom mi idu
uzimam olovku i pišem
misli se brzo roje
pa pišem i opet brišem.
Životne priče se vrte,
mijenjaju u mojoj glavi
i svaka od njih bi htjela;
"na papir mene stavi".
Ljubavne sretne i tužne,
sve imaju svoje mjesto,
rijetke sa sretnim krajem
a s tužnim jako često.
Al ipak na papir ih sričem,
sjećanje dok ne izbljedi,
možda nekad ćemo i čitat
dok budemo stari i sjedi.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
[attachimg=1]
-
smijem Jako ljepe pjesmice od moje Saborcanke ,,Samo nastavi Verice
-
ŽIVOT JE ZAMKA
Sve što je lijepo
sve kratko traje,
ne vjeruj sljepo
da život daje.
Jer život je zamka
ispočetka slatka,
al što te čeka,
sreća je kratka.
Med i gorčina
kada se spoje,
nikom milina
od njih dvoje.
Zaboravi slatki
život što je bio,
ionako kratki
nikom nije mio!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
NEMA PROŠLOSTI
Suze joj teku niz lice,
nemože život da shvati,
sjeti se vremena davnih
i želi da ih vrati.
Al došlo je drugo vrijeme,
a i neki drugi ljudi,
sve nestalo je u vjetar
samo sjećanje prošlost budi.
Tuga joj srce steže,
suze još jače lije,
nikada prošlosti više,
kao da bilo je nije.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
[attachimg=1]
-
ŽIVOTNE TUGE
O živote moja tugo,
što nesreću pamtim dugo?
Zašto život "vakav živim,
kad ću moći da se smirim?
Čije kazne moram trpit,
dal ću život ikad skrpit?
Tuge gorke grizu, peku
od nikoga riječ lijepu.
Samo šute, miču, bježe,
zbog toga mi još je teže.
Ni prijatelj više nije
što je nekad bio prije.
Snage nemam, gdje je skupit,
tko da sluša, tko će trpit.
Opeko me život proklet,
al ga živim ipak opet.
U prsima grč me steže
niz obraze suze bježe.
Suze gorke krišom brišem
dok na papir tuge pišem.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ZA TUGU SE RODI
Noći se nižu,
sama bez njega,
vene ko cvijeće
bez kapi vode.
Oluje stižu,
u srcu ničega,
suza joj teče
niz lice ode.
Sunca ne vidi
samo su noći
u mraku traži
ruku da je vodi.
I sama sjedi
sklopila oči.
Sreća ne važi,
za tugu se rodi!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
[attachimg=1]
-
OJJ SUNCE...
Ogrij me sunce,
razgali sreću,
za dušu i srce,
žalit se neću.
Podari sjaja,
licu sužnom
nek sja bez kraja,
bez grča tužnog!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
[attachimg=1]
-
[attachimg=1]
-
IMA LI …
Ima li netko sreće da daje,
Da malo oči moje za sjaje,
Obriše suzu sa lica tužnu,
Zakrpa ranu na srcu ružnu.
Ima li netko želje da dijeli,
Samo kad bi malo zajedno sjeli
Da zbacim malo tereta, gorčine
da odmaknem od tužne sudbine.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PROLJETNI PLJUSAK
Pljušti, lije,
umiva sunce,
sunce se smije.
Dugine boje
šaraju nebo,
proljetni pljusak
baš je treb'o,
zemlju suhu
da skvasi,
žeđ biljčica
da ugasi!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
[attachimg=1]
-
HOĆU LI???
Na jastuku suza a u srcu tuga,
gdje izgubih svoga voljenog druga?
Gdje nestaše dani ljubavi i sreće
zar je to moguće da se vratit neće?
Kud nestaše htjenja, planovi i snovi,
mogu li mi dani bit gori neg ovi?
Hoće li mi suza od sreće da kane,
hoću`l više ikad imat sretne dane???
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SLAMKA SPASA
Nesretna i tužna
slijedi svoje misli
srce tužno plače
zbog gorčine, jada
što se u njem stisli.
U beznađu duša
dno samo dotakla,
luta tamom kraja,
nikud se ni makla.
U bezdane tone
za slamku se hvata
iz tame da ode
k suncu svom' od zlata!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MOLIM...
Sjedim u tišini
i kavom se budim
u mislima strah je
bojim se da ludim.
Na pomolu nema
riješenja ni dobra
nad životom mojim
nadvila se kobra.
Prijeti da proguta
moje drage, mene
zaštite od nikud
bojim se i sjene.
Dragog Boga molim
da molbe usliši
nek me spasi svega
život nek me liši.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
[attachimg=1]
-
NA RASKRIŽJU
Uplakana, sama na raskrižju puta,
kud´ da sada krene a da ne zaluta.
Voljela je život, i jednog čovjeka,
kako će da živi što je sada čaka.
Nesreća i sudba raniše joj srce
od suza na vidi ni mjesec ni sunce.
Gorčina je mlavi, proždire i jede,
svakog dana više broji kose sjede.
A svakog trenutka zaboravu teži
al´ misli se vrte, ne može da bježi.
I još uvijek stoji na raskrižju puta
s mišlju kud da krene a da ne zaluta.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
TUGA…
Kad tuga obuzme srce,
mislima i tijelom vlada
sve drugo nema smisla
nestaje svaka nada.
Samo patnja, jecaji, suze
koje se nemogu kriti,
ni misliti, ni pričati,
niti priseban biti.
A utješne riječi nema,
nit nade da je čujem,
o Bože, zašto tako,
ne mogu da vjerujem.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
GDJE NAĆI
Između sreće i tuge
crta je tako mala,
uvijek misleć na druge
sreća za mene je stala.
Tuga stisnula srce,
misli su stale i plaču.
O Bože gdje nesta sunce
gdje sreću opet naću?
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PODNE POD MURVOM
U hladu duboku, murve ispred kuće,
kamen sivi gledam, sunce prži, vruće.
Dok lagani vjetrić s listićem leluja,
na kamenu vrućem sunča se i zmija.
Pčela mala, žuta, oko smokve kruži,
zuji, leti, slijeće sa smokvom se druži.
U vrtlu pod zidom, cvrčak pjesmu pjeva,
podne je, tišina, nigdje nikog nema,
uljuljkana time i meni se drijema!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PIJANICA
Pije;
Gdje si bio, kuda si se skito
jesi li se za ženu zapito,
dok tuđe si plotove obijo’
dok si s društvom rakiju ispijo'.
Dal’ si jednom sjetio se mene
svoje prve i jedine žene?
Rakija i društvo ti je draže,
nastrado si, ljuta sam ti vraže!
Prisjest će ti društvo i rakija
bit će tebi žena najmilija!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Vraguljica - Rakijica
[attachimg=1]
-
Jesenji darovi
[attachimg=1]
-
BOGATA JESEN
[attachimg=1]
-
ŠLAJS
Sunčano, jesenje jutro je rano
za odlazak u šumu meni je dano.
U košaru piće i hranu stavljam,
sjekiru, pilu ne zaboravljam.
Dičake svoje na dogovor skupim
na šlajs u šumu tad se uputim.
Pješke do šume niz brdo kotrljam,
o Bože dragi kud ja to srljam???
Niz brdo lako s teretom sići,
a kako ću natrag uz brdo stići.
U šumu stigoh, dičaci samnom,
pristupih poslu , šlajsanju slavnom.
Malo se vrtim, nešto mi muka,
što ću ako ugledam vuka.
Dal da ga pitam za oči i uši
ili da bježim da se sve puši.
Od silnog straha i velike muke
uzimam košaru odmah u ruke.
Slanine, kruha, luka i vina,
bit će to dobra, slasna užina.
Dičaci odmah, vatricu lože,
o judi dragi, tako se može.
Slanina pucka, cvrči i miri
šumom se miris opojni širi.
Fino za nepce, slasno i pitko,
o šlajsu više ne misli nitko.
Flaša je prazna, košara isto,
dičaci i ja siti na čisto.
O šlajsu više nema priče,
uz brdo sad, ko mora iće!!!!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
TI KOJA SVE ZNAŠ
Već pomislim sve sam ti rekla
a onda opet ti pišem.
Znam jedino mogu tako
suze da izbrišem.
Sve tajne moje znadeš,
sva želje, razočarenja,
sve tuge i sve sreće
slušaš bez ograničenja.
Ti uvijek si ovdje,
čekaš me bijela i čista
da sjednem pored stola
i pišem list iza lista.
Ponekad šaram te suzom,
ponekad veseljem te pišem,
ponekad samo te listam
i krišom suze brišem.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
VRIJEME
(09.12.2010, Virovitica)
Vrijeme više nije što je nekad bilo,
sve na na svijetu ovom i to promijenilo.
Proljeće i jesen izgube se lako,
il´ je strašno vruće, il´ je hladno jako.
A u ljeto sunce ne sija ko prije,
pa ni ljeto više kao prije nije.
Zime više nema, a ni snijega bijela
da pokrije kuće gradova i sela.
Godišnja se doba zaigrala malo
kad je tko po redu nije se to znalo.
Miješaju se proljeća i ljeto, jesen zima grli,
onda opet proljeće u zimu pohrli.
I u jednom danu izmijeni se svega
od kiše i sunca do bijelog snijega!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MAČKA
U snijegu na putu
šapicama čačka
u crnom kaputu
jedna crna mačka.
Ogleda se dal je
itko otkud gleda,
žalna, tužna zato je
nitko pažnje neda.
Kad kraj sebe ugleda
dječaka što šeta,
stade s njime hodati
vjernije od pseta.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MOLIM ZA SREĆU
U noćima dugim
spavatii ne mogu,
tiho plačem, tužna
i moliim se Bogu.
Zazivam ga snage
da sve patnje prođem,
s pameti ne skrenem,
da k pameti dođem.
Nesretna sam, boli,
srce, duša pate,
moliim se za sreću,
radost da se vrate!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ŽIVOT JE KOCKA
Život mi se sveo na kockanje,
ne znam više ja za drugo stanje.
Rulet svakog dana vrti kolo,
danas, sutra i uvijek okolo.
Nikad ne znam dal' će bijelo biti
il' će crno moj život zaviti.
Na kraj dana životu zahvalim
što još živim i mogu da hvalim.
A u jutro pomolim se njemu
da mi dade opet bijelu šemu.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ŽIVOT
Život je ko vrijeme
vedro ili mračno,
sve češće je prevrtljivo
sunčano, oblačno.
Dani se il' mrači,
vedri il' oblači
pa se onda mrči
dan ka noći trči.
Rijetko sunce sija,
mutno sve je više
a kako je meni
u stihu vam piše.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
NOVI DAN
U tišini, tihog jutra
uz šalicu kave,
gledam dan se budi
i pijetli se negdje jave.
Dan novi već sviće,
sunce će skoro doći,
ja opet ću budna sanjat
po danu kao i noći.
Sanjalica tužnoga srca,
romantična u snu i javi,
za tugu i sreću, sve isto,
suza se u oku javi.
Još uvijek u tišini jutra,
na licu mi sunčeva zraka,
o Bože daj mi snage
i ovaj dan da budem jaka.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MOJI STIHOVI
Na papir bijeli crtam,
slovo do slova nižem,
riječ do riječi slažem,
rečenice, točim i pišem.
Tajne, nade i želje,
sreće, tuge, veselje,
rod, djecu, roditelje
i svoje drage prijatelje.
Ravnice, rijeke, jezera,
planine, šume i kuće,
sve ono što srcu mi drago,
gdje srce želi i vuče.
Na papiru bijelom sve stoji
upisano u raznoj boji,
iz srca spjevani mali,
dragi stihovi moji.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
NISAM PJESNIK
[attachimg=1]
-
SANJALICA
U mislima sanjalica,
slobodna kao ptica,
zadovoljna, sretna,
lepršava, sjetna,
skrivena u snima
uživam u njima
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
TREŠNJA MOG DJETINJSTVA
Još uvijek je pamtim
rascvjetanu bijelu,
najljepša je bila
proljećem u selu.
Okićena plodom
rozkasto-crvenim,
mami da se na nju
ispeti poželim.
Na vrh vrha njenog
najslađe su bile
za slasno ih pojest
tako su mi mile.
Razgranate grane
i sad su do vrha
samo što je stara
oronula, suha.
Ni roda, ni lista,
živjeti je stala,
odrezana, tiho
na zemlju je pala.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
KAPLJA KIŠE
[attachimg=1]
-
ZVONČIĆI
[attachimg=1]
-
NA MOGU I NE ZNAM
Ne mogu i ne znam
više da se snađem,
svoje želje, sreću
nigdje da pronađem.
Ne mogu i ne znam
pohvatati niti,
pokupiti život,
malo sretna biti.
Ne mogu i ne znam
početak, kraj naći,
izbjeći nesreću
a sreću pronaći.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ZA SRETNE DANE
Sve želje, snove i jade,
sve ono što mi rade,
sve tuge, veselje i sreće,
nitko, baš nitko, ćut neće.
Na listak papira ih pišem
tužna i suze brišem
i opet pišem sjetno
za dane kad živjeh sretno!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
KOS
[attachimg=1]
-
VRTLOG ŽIVOTA
U vrtlogu života, sreće i nesreće,
život ide dalje, zastat malo neće.
Osvrćem se malo, lijevo ili desno
u vlastitoj koži osijećam se tijesno.
Izići ne mogu iz vlastite kože
ali zato papir istirpit sve može.
Tjeskobe, sve ljutnje, htijenja, želje, priče
i sve što u glavi vrti se i viče.
I sve suze, tuge stanu na papiru,
isplakt ih mogu slobodno na miru.
Samo papir bijeli sve to može skupit
i vrtlog života opet dalje vrtit.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SREĆA JE KRATKA
U životu sreća kratkoga je vijeka,
jer nesreća vreba, iza ugla čeka.
Jedva prođe jedan od tri il' dva dana
da ne budem tužna, oka uplakana.
Misli mi se skupe, raštrkaju, trpe,
oduzmu i zbrajaju, srce mi razaraju.
I sve mi se svodi na danas do sutra,
proplakane noći, tužna čekam jutra.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
NEMAM
I danas sam svojim prošetala gradom
obuzeta tugom, sama svojim jadom.
Zamagljenog vida i još više misli,
emocije, osjećaji, zbili se i stisli.
Nigdje više svoga nemam ja nikoga,
nestala je sreća, povjerenje, sloga.
Uvukla se tiho zloća, pakost, jal,
svakog dana sve mi teže i još više žal.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
O DA MOGU
Tišina se oko mene čuje
a u duši oluja razara,
srce trepti, ništa ne smiruje,
misli lete na vremena stara.
Obljeva me tuga i samoća,
gorčina se nakupila teška,
čemu pakost i sva ljudska zloća,
zašto svak se podrugljivo smješka?
Čemu maske, čemu sva ta lica,
zašto nitko srce više nema,
da sam barem ja na nebu ptica
što nadljeće i sletit se sprema.
O da mogu kao ona biti,
izdići se iznad svega svijeta
biti sretana i tugu sakriti,
pokopat je da me ne ometa.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SUNCE BEZ OSMJEHA
Da barem jedno jutro
sunce se s osmjehom javi,
da barem jedno jutro
sreća nad nesrećom slavi.
Mutno je sunce već rano,
nesreća nad srećom vlada,
nema sunca sa smješkom,
gubi se svaka nada.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
NEMAM ...
Nisam dobro volje, srce mi se steže,
plačljiva sam, tužna, svud mi misli bježe.
Nemam zadovoljstva, niti mira više,
odnjele ga davno još proljetne kiše.
Sve češće mi suza niz obraz pojuri
čak i ona od mene pobjeći se žuri.
Nigdje nikog nemam, nit' s kim da se družim
da ubijem tugu i da se potužim.
Samo papir bijeli sve mirno istrpi,
tintu, tuge, moje suze na se sve pokupi.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
OSJEĆAJI
Budna jutro dočekujem
zora rana rudi,
u mislima slika
meni dragih ljudi.
Prelila se čaša
suza isplakanih
zbog razloga nekih
znanih i neznanih,
Možda povod ima
razlog ne postoji,
al su ipak uzburkani
osjećaji moji.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
NADANJE
Kako boli čekanje
i nada za sutra,
kako teško s nadanjem
dočekati jutra.
I opet se nadati
i dalje čekati,
u dubine duše
za sve ipak znati.
Znati nade nema,
niti će je biti,
samo čeznut, venuti
i u sebi kriti.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Nada je sjemenka iz koje se razvija biljčica vjere.
-
SUZE
U samoći gluhe noći
suza svaka ima svoje,
ima razlog, ima moći
da pokvasi lice moje.
Jedna drugu njemo stiže
ne pozdravlja, teče njema,
niz obraze samo kliže
i više joj natrag nema.
Svaka plače samnom skupa,
oplakuje nekog moga,
dok mi srce tužno lupa
plačem zbog života svoga.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MUNJA
Grmljavinu stvara,
bljeska, nebo para.
Oblakom se igra
vesela ko čigra.
Osvjetli u trenu
al' ne stvara sjenu.
Čuješ prasak samo,
amo, tamo il' onamo.
Sve tiša je tiša,
sve smiruje kiša.
S oblako se tukla
odlazi promukla,
kišu je privukla.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Predivno verek hgv hgv ;ljubav ;ljubav ;ljubav ;ljubav ;ljubav ;ljubav
-
MALA MURVA
Pognuta, svijena,
ka moru se svila.
Burom opijena
oduvijek je bila.
Stara a malena,
nikada odrasla,
malena joj sjena
od sunca me spas’la.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
JESEN I KRUŠKA
Šulja se tiho i šuška,
na putu joj našla se kruška.
Plodove joj miluje, žuti,
krošnju oplahuju skuti.
Njiše je, boji i mijenja
sad već šarena halja je njena.
Na kraju moga sela
jesen se s kruškom srela.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
BOBICA I PČELA
Na bobicu grožđa sjela
žuta, mala, sitna pčela.
Što bi ona s bobom htjela?
Gladna valjda da bi jela!
Bobica je zdrava,
do nje druga spava,
jedra, okrugla i plava,
manja - veća joj glava.
Slasna se pčelici nudi
dok jesen se rana budi
a pčelica nek' se potrudi
jer skoro će ubrat je ljudi.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
BAJKA NIJE
Eh, da može srce
puklo bi od tuge
s osmijehom na licu
zavaravam druge.
Da život je bajka
još mnogi si misle
a mene već dugo
teške misli stisle.
Nema princa, bajke
ni bijeloga konja
samo ljudska zloba
što daleko vonja!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MISLI
Dok suza mi kliže
stih po stih se niže,
sve dalje pa bliže,
misli se razbiže!
Tko i što sve kaže,
oči da mi maže,
slušam, sve mi laže.
Istine se traže!
Što dalje, sve bliže,
suza suzu stiže,
niz lice mi kliže,
tuga me obliže!
Misli dalje kruže,
kraće pa sve duže
dok ne zaokruže
pa se i ne druže!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Ah Verice.....
-
KIŠNI OBLAK
U oblaku sivom
pretače se, ljulja,
stenje, cvili oblak
kao da ga žulja.
Nakrivo, okrenuo
istresti bi kišu htio,
ne zna gdje bi,
dal' bi smio!
I ipak je hrabar bio,
stao, stenjo i izlio!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
JESEN
Pogledajte samo ove krasne boje,
jesen šara šume Like moje!
Od crvene smeđe, žute
isplela joj šarene kapute.
Šuška, šušti, priča, tiho pjeva,
pomalo će na spavanje umorna je zijeva.
Sa posljednjim listom nestati će jesen
a sa ovom slikom sva'k' će bit zanesen!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
[attachimg=1]
-
IM'O NIŠTA ILI IŠTA
Iz oka mi suza viri,
tijelom hara grč se širi,
ništa više da me smiri
već vrag crni da otpiri!
Crno, crnje, mrko, mračno,
nema sivo, sve oblačno,
ništa svijetlo ni prozračno,
sve je golo i prostačno.
Život gorak, pušiona,
tko god bio on ili ona,
sve se svodi sad na ništa,
im'o ništa ili išta!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
BUĐENJE
Na obzorju sunce se javlja
u meni nova nada se budi,
sve prije se zaboravlja
oko mene su sretni ljudi.
Vedrina dana što diše ljepotom
dolazi nježno, širi se i krijepi,
udisaj svaki - želja za životom,
dani i godine da budu lijepi!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
HEJ ŽIVOTE!
Umorna sam od života,
od ljubavi i od vina.
Muti mi se pamet, razum,
što mi nosi još sudbina?
Hej živote, hej ljubavi,
topim vas u čaši vina,
ma nek ide sve do vraga
ovaj život i sudbina!
Slažem čaše oko sebe
pijanica još ću biti
sve me više srce zebe
al' prestati neću pitii!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
NOĆNA LUTALICA
Postala sam noćna ptica,
sanjalica, lutalica.
Praznih misli, prazna srca
što još tiho jedva kuca.
Noćni leptir, k svjetlu letim
tražeć' mjesto gdje da sletim,
da se smirim, krila širim
sa sudbinom da se mirim.
Dašak vjetra još sam samo,
lelujam se tamo, amo,
ne znam kamo,
lutalica to sam samo!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PAHULJICE BIJELE
Ravnice se bijele,
brežuljci još više,
gusti snijeg sipi,
hladni vjetar briše.
Na ravnom su brda
nikla od pol' metra
od snježića bijelog,
hladnog, britkog vjetra.
Vrteć' se u zraku,
leteć' na sve strane,
pahuljice bijele
okitile grane.
Šuma sad je isto
bijela kao polje
pod teretom grane
svile su se dolje.
Sa prozora gledam
iz kuhinje tople
po snijegu se vrte
dvije crne lopte.
Male, Cica, Mica
u lov su se dale
na pahulje bijele
pa se zatrpale.
Cio dan već sipe
pahuljice bijele,
igraju se zrakom
i djecu vesele.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ŠKRIPI ZIMA
Pod nogama škripi,
za nos štipa gadno
već odavna ’vako
nije bilo ’ladno.
U suhu živicu
zapleo se vjetar,
napravio nanos
ponegdje i metar.
U sjećanje došle
iz djetinjstva slike,
vreće pune slame,
brda puna cike.
Škrip’o snijeg pod nama,
pršt’o na sve strane,
sjećanja su lijepa
iz mladosti rane.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PROLJEĆE U ŠUMICI
Oživjela opet šumica kraj kuće,
ptice pjevaju joj, već pomalo vruće.
Sunce zlatno grije, visibabe vire,
ljubičice miris svud' po zraku šire.
U čoporu jaglaci žute se k'o zlato,
odmor su za oči i voli ih svatko.
Kukurjek zeleni, dig'o se visoko
na zelenu travu baca svoje oko.
A šafrani razni svuda razbacani
po šumici isto kao i livadi.
Nježno bijeli zvončič nik'o uz potočić
iz kojeg se čuje tok, klo-klokotić.
Sve miriši, miri, proljeće se širi.
Još samo trenutak, u svaki će kutak,
da miri, zaviri, širi da se smiri.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PROLJEĆE U ŠUMICI
Oživjela opet šumica kraj kuće,
ptice pjevaju joj, već pomalo vruće.
Sunce zlatno grije, visibabe vire,
ljubičice miris svud' po zraku šire.
U čoporu jaglaci žute se k'o zlato,
odmor su za oči i voli ih svatko.
Kukurjek zeleni, dig'o se visoko
na zelenu travu baca svoje oko.
A šafrani razni svuda razbacani
po šumici isto kao i livadi.
Nježno bijeli zvončič nik'o uz potočić
iz kojeg se čuje tok, klo-klokotić.
Sve miriši, miri, proljeće se širi.
Još samo trenutak, u svaki će kutak,
da miri, zaviri, širi da se smiri.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
*****(petica!)
-
DOLAZI JESEN
Nježno, tiho dolazi
noćnom svježinom grli,
danju suncem mazi
šuljajuć' k' nama hrli!
Prstiće širi lagano
miluje voće i cvijeće,
ništa joj nije strano
zaboravit nikoga neće!
Dok kolo svoje vrti
mrežu rasteže meku,
zvuci njeni su škrti
a slike samo teku!
Zelenu boju briše
smeđkasto-žuta se javlja,
življe je sve više
paletu svoju dok stavlja!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
DOBRO JUTRO
Dobro jutro!
Pjet’o kukuriče,
ustajte, svima
nov’ dan sviće!.
Sunce se diže
koljevku sprema
na pos’o ide
odmora nema.
Nov’ dan nas zove
ljeptom jutra,
kako je danas
nek’ bude i sutra!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
A lipo si ovo draga napisala samo da i ovde pjevac ne kukuriče. Svako jutro kukurikanje ma si probudila kog treba i kog netreba. Nedaš narodu mira ni svetkom ni petkom gora si od Japanca. Morat će taj tvoj pjevac u juhuhuuuuuuuuhuuuu i to pod hitno. ist; ist; huhu;jj
-
A lipo si ovo draga napisala samo da i ovde pjevac ne kukuriče. Svako jutro kukurikanje ma si probudila kog treba i kog netreba. Nedaš narodu mira ni svetkom ni petkom gora si od Japanca. Morat će taj tvoj pjevac u juhuhuuuuuuuuhuuuu i to pod hitno. ist; ist; huhu;jj
Jadranka "budnica"???? možda bolje budilica...
Budnica mi nekako zvuči na neke domoljubne pjesme o buđenju osjećaja, a kako se budilica odnosi na jutro, možda onda bolje da stoji Verina budilica....pozz
-
MIRIS DJETINJSTVA
Svakoga dana iz sijećanja
ispliva poneka slika,
najčešće majko sjetim se tebe
tvojega miloga lika.
Miris djetinjstva mi se javlja
posvuda ga još njušim,
sjećanja tužna, veselja-slavlja
u suzama se gušim.
Ničega više zapravo nema
sve otišlo je s tobom
samo još slike - miris djetinjstva
odišu cijelom sobom.
Prozori, oči kuće u svijet
sklopljeni tuguju - bdiju,
šuškanje krošnje staroga duuda
razbija čaroliju!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
RAZIGRANA JESEN
Vjetar šumi,
lišće zlati,
kišu jesen
opet vrati.
Bije, lije,
sve umije,
nesta ljetne
čarolije!
Niču gljive,
kišobrani,
svak se na svoj
način brani.
S kapom gljiva
sebe skriva,
krošnja drvo
ne otkriva.
Jesen pljušti,
lišće šušti,
pada s grana
to je jesen razigrana!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ULICAMA MOGA GRADA
Ulicama moga grada,
list po listak sada pada.
Lisnat tepih krasi park,
šaren, crven žuto-žark.
Vjetar mrsi, grane trese
lista više da nanese
na ulice, staze travu,
gledam danas jesen pravu.
U mom gradu, oko kuće,
vjetar, kiša glasno tuče.
Jesen svoje prste grči
za njom zima evo trči.
malo još se i otima
al' je zima preuzima.
Ulicama moga grada
listak više ne otpada
tepih već je izatkan
uskoro će zimski dan.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
VIŠNJA
Višnjine grane nježne,
krhke a tako snježne,
tihe, drijemaju, šute
raskošno ogrnute.
Snježno načipkane,
različito, od grane do grane,
miruju snivaju san
čekajuć’ proljetni dan!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PAHULJE U ZRAKU
Tisuću je noćas
pahulja u zraku,
dodirnut bi htjela
poneku, ne svaku.
Na toploj se ruci
rastopi u trenu,
osjetih samo
hladnoću njenu.
Roje se i lete,
čipkaju okolo
kud’ god okom svrnem
zaigrale kolo.
Zimska noć se bijeli
bogato zasuta,
nema nigdje staze,
ni ceste ni puta.
Samo lampa jedna
svijetli još u mraku,
baca nježno svjetlo
na pahulju svaku!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Obožavam pahulje i zimu i ovo je baš po mom ukusu. ;uhuhu ;uhuhu
-
Vera pošto ja neznan pisat pjesmice, a malo mi dosadno pa sam ja sam to na svoj način malo ulipšal, nadam se da vam se sviđa huhu;jj
Pahulje u zraku (http://www.youtube.com/watch?v=wiQD9mZJqQU#ws)
-
huhu;jj eto me razveseli ovim, predivno je, hvala ;ljubav!
-
KREDENAC STARI
[attachimg=1]
-
Slicnog ovome moja mama jos i sad ima u spajzi i u njega sprema zimnicu. Lipo ga je za vidit vraca me u djetinjstvo.
-
ZIMSKA NOĆ
Lagano, tiho se spušta
na brežuljke i ravnice
uvlači se u svaki kutak
kao lopov - tat kriomice.
Štipka za lice i nos,
posebno za prst svaki,
kao da iskušava
jesu li i koliko jaki.
Pomalo i sve više i tiše
razljeva se, hladna i crna
toliko gusta i čvrsta
kao za plesti vuna.
Tjera me, gledati neda,
sve manje vide oči
vani sve crno i ledi
takve su zimske noći.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Joj kako ja volim zimske nociiiiiiiiiiii ;vesel ;vesel ;vesel ;vesel
-
PUPOLJAK RAN
[attachimg=1]
-
Pocela se budit priroda oacemo se i mi valjda probudit iz zimskog sna.Ljepa i prigodna pjesmica za prve dane proljeca. ;vesel ;vesel ;vesel
-
[attachimg=1]
-
PROLJEĆE LJUBAVI
Potočnicu potok bistri ljubi,
grli, mije i sa njom se smije.
Na ledini žuti jaglac trubi
želeć samo da ga ona ljubi.
Iz šumarka stidljivo izvire
ljubičice koje lijepo mire.
Zovu pčele da se grle sretne,
da maštaju i da budu sjetne.
Zvoni sretan zvončić uz potočić,
razvio se kao pravi momčić,
miris širi, zove da se bere
k’o kitice stavi za revere.
Na hrpice razasuta, bijela
visibaba livadu zasjela,
k’o nevjesta čeka svog’ ženika,
za proljeće najveća je dika.
Sve, proljeće voli svoje cvijeće,
bez njeg’ nema za njega ni sreće,
ni svitanja, ni dana, ni noći,
nit bi došlo, nit bi znalo doći.
U proljeću ljubav buja raste,
zaljubljene vraćaju se laste,
ljubav cvijeta i posvuda širi
kao miris ljubice što miri.
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PROLJETNICE
Zumbul divlji u paprati niko
plav je lomljiv, jako mi se sviko!
Viri vitak, budi polet, volju
da se živne i bude napolju!
Pod šumarkom livade se žute
jaglac po njoj razbac’o kapute
pa se širi, šepuri i mami
da na polju ne ostanu sami.
Zvončić, šafran, visibaba mala
razasuti svuda, ne znam di bi stala.
Cica mace već se lipo žute
potočiću pokazuju pute.
Kud' god pošla i nogom i okom
proljeće me zabljesne ljepotom,
što mirisom, bojam’ i sto slika
proljeće mi ljubav je velika!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PROLJETNO BLAGO
Tratinčica mala
travnjak prošarala,
još poneki tračak
obasj'o maslačak.
Iznad njih se širi
jorgovan što miri,
bijel, ljubičast, plav
mirišljav je sav.
Pčelice se roje
došle su po svoje
sokiće iz cvijeća
blagodat proljeća!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ČIČAK
[attachimg=1]
-
ZALJUBLJENA PTICA
[attachimg=1]
-
CVRČAK
Tišinu večeri ljetne
cvrčanje cvrčka razbija,
valjda mu teško i vruće
ne spava isto k’o ni ja!
Jednim tonom se glasa
nema ni gore ni dolje,
cvrči i cvrči bez kraja
čujem ga sve bolje i bolje!
Sve bliža i jača pjesma
pod prozorom je pjev,
pažljivo probam pratit
evo, sad mi se zijeva!
Laku noć cvrčku mali,
pođi na odmor i ti,
čekaju brojni nas dani
moramo na počinak, sniti!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
KAPLJICE KIŠE
U ritmu lakom
iz oblaka siva
kaplja za kapljom,
posvuda pliva.
Niz oluk klizi,
s prozora kapa,
puni su šanci,
lokvicom šljapka.
Mjehure pravi,
u lokve mučka,
glatka i morka
kaplja se bučka.
Po prozoru svakom
pada, silazi,
pere ga nježno
pa ga pomazi.
Prozirne, sjajne,
sve tiše, tiše
niz prozore klize
kapljice kiše!
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
TOPLA JESENJA NOĆ
Tiha je kuća,
dvorište, štala,
stabla, voćnjak,
večer je stala!
U trenu tišine
jesen oćutih,
pogled u nebo,
„Hvala!“ uputih.
Uživam slušat,
osjetit jesen,
boje, šuškanje,
pogled zanesen!
Toplinu njenu
bojama svitu
tišinom noći
obavitu!
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
BREZA
[attachimg=1]
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SVITANJE
U zimsko jutro rano
sunce dok spava san,
tiho sve uokolo
počinje još jedan dan.
Toplina sobe miluje,
miris kave se širi,
s prozora promatram jutro,
sunce stidljivo viri.
Mili, šulja se lako,
pomalo jutro osvaja,
ljepoti svitanja zimskog
kao da nema kraja.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
JAGLAC ŽUT
U šumarku pokraj puta
viri jedna glava žuta.
U veljači već se javi
da se zima zaboravi.
Mali čopor rascvjetao
šumarku je sunce dao,
rasvijetlio, osvježio,
razsnježio, raznježio.
Mio cvijetak uz sam put,
proljetnica – jaglac žut.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
[attachimg=1]
-
NAJLJEPŠE PROLJETNO JUTRO
Najljepše je proljetno jutro
uz rani cvrkut ptica,
po koji jaglac žuti
rascvali miris ljubičica.
U kraju mom di šuma
tišinom obasipa,
najljepše proljetno jutro
sunce zrakama zasipa.
Trava uz rub šumarka
stidljivo se budi,
umivena jutarnjom rosom
prolaze pored nje ljudi.
Najljepše proljetno jutro
u šumi na kraju sela
cvrkutavom pjesmom ptica
zauvijek slušat' bi htjela!
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Ljepa vesela proljetna pjesmica puna neke pozitive- ;ljubav
-
SIROMAH S OSMJEHOM
Siromah sam al bogata duhom
tugu moju nitko i ne vidi,
nit’ naslutit može je u oku
osmjeh vječno na licu mi sidi!
Zavaravam širokim ih smiješkom
sve ne znane a i one znane,
niš’ ne znaju o životu teškom
okretanju na sve četiri strane!
Ne mogu me shvatit’ ni da znaju
što se krije ispod duha vedra,
ispred praga osmjesi ostaju
raspinju se briga puna njedra.
Niti hoću mijenjat a nit mogu
zauvijek se životom okovah,
sreću, tugu, povjerih sve Bogu
s osmjehom na licu al' siromah!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SKAKAVAC
[attachimg=1]
-
RANA JESEN
Predao se poslu pauk
mrežu je opleo,
uhvatio bablje ljeto
stis’o ga i spleo!
Sunašce ga milo grije,
grli ga i tepa:
„Dolazi nam jesen rana
bogata i lijepa!“
Dogodine pozdrav tebi
i dođi nam vruće,
svom ljepotom i toplinom
ne daj nam iz kuće.
A sada nas rana jesen
bogato već grli,
maglom, rosom pa sunašcem
nesputana hrli.
Mirisi su obavili
i selo, i grad,
poljskog miša, malog mrava
sad ne plaši glad.
Naj ljepše je povečerje,
cvrčak je zanesen,
cvrči, cvrčka, namiris'o
i on ranu jesen!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
Vera ;super ;super ;super ,jesen je uvijek lijepa...
-
ČUD VREMENA
(13.09.2014.)
Sastalo se nebo sa zemljicom
zamračilo cijelom okolicom!
Tutnji, bljeska, para po oblaku
ponad sela stvara buku jaku!
Guraju se, kotrljaju crni
oblak gromki dok sve ne zagrni!
Šiba, lije, lijeva i preljeva
sa svih strana pada a i sijeva!
Potočići, potok rijeke skriju,
sudaraju, jure, cestu miju!
Nevidjeh ovakovo što nikada
kako grmi, sijeva, lije, pada!
Sve u kratko a opet je dugo
pričalo se pa prešlo na drugo.
Došlo, prošlo ne ponovilo se
sva vremena svoje čudi nose!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SNJEŠKO SNJEŽIĆ
Pada, leti, vije, sipi
cijele noći, cijeli dan,
šuma, njiva, svaka cesta,
svaki put je zatrpan!
Svaka staza, svaki putić
obuk'o se je u bijelo,
dobio je svoj kaputić
svaki grad i svako selo!
Gore tmurno,
dolje bijelo,
Snješko Snježić
potrpo je grad i selo!
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SUNCE NA ZALASKU
[attachimg=1]
-
JESEN U KOSI
Jesen mi se u kosu zaplela,
na trs rodni pčela je zasjela!
Na granama listovi šarene
rana jesen opčinila mene!
Miris mami iz dvorišta sela,
mame, bake prave fina jela!
Sataraše, paprike, ajvare,
velik kazan pekmezine vare!
Slatko, slano, ljuto i kiselo,
sveg’ po malo u flašice sjelo.
Zima duga sve će da pojede
dok u kući griju se i sjede!
Jesen topla, šarena, bogata
nebom plove za seljenje jata.
Oko srca toplina mi mili
dok mi jesen u kosi se širi!
(Vera Matovina Biondić)
23.09.2015.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
VESELA JESEN
Jesen je stigla i u moj kraj,
u selo rodno polje i gaj!
S kistom u ruci žurno vije,
boja, prosipa, s’ vjetrom se smije!
Proviruje posvuda, sve dodiruje,
u skrovite kutke smjelo zaviruje!
Htio, ne htio s’ njom' si zanesen
i voliš tu bogatu, veselu jesen!
(Vera Matovina Biondić)
29.10.2015.
© by nasa-lika, all rights reserved
-
PAHULJE BIJELE
Noćas su sletjele lako
sjele ne krovove snene,
tiho, bez buke, polako
na veselje djece i mene!
S prozora gledam još lete,
u letu nježno se grle,
zatrpat tragove prijete
na njih bezglavo hrle.
Bijelilo bijelo posvuda je
bez kraja i konca,
zimsko veselje nastaje
snjegović ne može bez lonca.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
BUĐENJE
Nakrivo glavu zvončić
i smije se uz potočić.
Visibaba sama visi
zove jaglac: „Dođi, di si?!“
Iz zelene trave
ljubice se jave.
Kukurijek nam kuka
od zime mu muka.
Cice mace žute
lijepo im je, šute.
Suncu digle glave
proljeće najave.
Sve se voli, budi,
priroda i ljudi.
S proljećem je čak
vesel skoro sva'k.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ULIČNA LAMPA
[attach=1]
Ulicom ulična lampa
svjetleći zraku baci,
tišinu večeri rane
razbijaju moji koraci.
U ritmu jednoličnom
koraci tišinu biju,
ulične lampe svijetlo
stvara noćnu čaroliju.
Svijetlo se igra mrakom
lampa mu ne da se kriti,
kao i koraci moji
glasni ne daju sniti.
Ulicom ulična lampa
rano se pali i gasi,
koraci moji glasni
s večera samo su jasni!
U doba gluhe noći
ulična lampa se smije,
baca zrake svjetlosti,
u jutro nesta čarolije.
03.01.2017
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ZOVE SE JESEN
Evo je došla,
s vjetrom stigla,
zamahnula krilom
list s' voćki digla.
Bacila oko na grožđe,
na kruške, jabuke i sve što dođe.
Miriši čak i u zraku,
prepoznajem je i u mraku.
Šara lagano
po šumi i polju,
prosipa svoju
najljepšu boju.
Ime joj znamo,
godišnje jednom
dolazi samo.
Zove se jesen,
lijepa je, obilna
i ove godine
k' nama je stigla.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
JESEN
Evo je došla
i u moj grad,
u parku lišće
otpada sad.
Lipa i platana
list po list daje
u tepih žuti
tko prođe staje.
Od halje zelene
tepih zlaćani
putniče ne juri
malo zastani!
Uživaj u gradu,
u parku, u bojama
udahni jesen
uživaj sa nama!
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
ČAR MJESEČINE
S tornja sv. Leopolda zvon
razbi večernju tišinu,
ulicom praznom hodim
promatram mjesečinu.
Zvjezdice sjajne svijetle.
kao krijesnice sitne se čine,
zadivljeno gledam
čar noći vedre, čar mjesečine!
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
SJEĆANJA
Oooo ti puti i te staze
iz mladosti moje rane.
Te livade i proplanci
gdje odavna ni´k ne stane!
U sjećanju živom žive
stada krava na ispaši,
kola puna kukuruza
a vuku ih vranci naši.
Zlatno žuti kukuruzi
šušte pjesmu s vjetrom lakim,
vrijedne ruke roditelja
beru klip i klipić svaki.
Ooo sjećanja ota pusta
na izlaske i zabave,
na ljubavi mladenačke
suze mi se njeme jave.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
VILINSKO OKO
Gore, na vrh Bilogore,
jezero zeleno-plavo, široko.
na Vilinskoj kosi
Vilinsko oko!
Šuma ga grli, hladi i skriva
daleko od pogleda, puta i njiva.
Poneki lugar il' šumar naiđe,
napi se vode, odmori, otiđe.
A noću vile kolom ga grle,
velima viju, veselo hrle!
Pjevaju, plešu do zore rane,
nestaše s noći, čim zora svane.
Jezero živi, tamo gore,
Vilinsko oko na vrh Bilogore.
[/font][/size][/color]
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
[attachimg=1]
-
MJESEČINA BIJELA
Mjesečina razlila se bijela
ponad kuća gradova i sela.
Obasjala klupu, zaljubljene
među njima i tebe i mene!
Vani hladno dah nam podrhtava
srce gori niš’ nam se ne spava.
Tak’ je lijepo dok se ljubav krade
nit' nam zima, nit’ se kući dade!
Vrijeme leti mjesečina prođe
došlo vrijeme ipak da se pođe.
Nema više mjesečine bijele
zora sviće pijetli se vesele.
Kukuriću navješćuju dan
rastjeruju moj predivni san.
Mjesečinu bijelu rastjeraše
ugasnuli i poljupce naše.
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
-
JESENJA KIŠA
Došuljala se tiho,
posve neprimjetno,
oblila polja i kuće
umila ih nježno, čedno!
Listak na grani što osta
kao da plače sjetno,
sprema se na let s krajem
sa zemljom postat će jedno.
U lokvici vode karaj puta
žabice se brćkaju,
osvježene i okupane
na sve strane trćkaju.
Prva jesenja kiša
sjeta, veselje i ljepota
krase jesenji dan
slavi život života!!!
03.11.2019.
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
-
JEŽ
Danas sam srela klupko
maleno, sivo i bode,
šeta se dvorištem mojim
malo dođe pa opet ode!
I na cestu je stiglo,
kočnice cvile, auto staje
prednost ježu da prođe
savjesni vozač daje.
Maleno klupko,
bodljikavo, sivo
u dvorištu mome
jež se skrivo!
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
-
MAGLA I INJE
Spustila se, skupila se
pa oplela tanke niti
zagrlila grane voćki
kao da ih želi skriti.
I ograde okitila
iglicama sitnim, bijelim
kad ih dirneš toplom rukom
u prošlost ih odmah seliš.
Nježno inje tako moćno
zabijelilo šume, polja
dokud okom pogled seže
magla, magla sve je bolja!
16.01.2020.
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
-
VRABAC
Na prozor vrabac sjeo!
Cvrčka glasno
kao nešt´ mu nije jasno!?
Okrenuo glavu lijevo
mjeri prozor gdje je sjeo!
Opet cvrčka, krilom maše,
namješta se da mu paše.
Vrcka, cvrčka, zalepeta,
ode malo vidjet svijeta!
01.07.2019.
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
-
TAMO NA MOME BRIJEGU
Tamo gdje najljepša jutra sviću,
tamo gdje se bijeli i zeleni,
tamo je selo moje
najljepše, najdraže meni.
Tamo su jutra mirisna,
tamo se i tišina čuje,
tamo je maslačak najžući
i pčele najljepše zuje.
Tamo je moje djetinjstvo,
moj brat, tata i mama,
tamo na mome brijegu
nikada nisam sama!!!
09.04.2022.
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved
-
JASMIN
Pod prozorom stare kuće
grm starog' jasmina,
opija me miris njegov
prava je milina.
Čuvam, pazim i njegujem
zaboravu ne dam,
neka cvjeta, miris širi
i neka ga gledam.
(08.07.2022.)
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved
-
BURA
Udara, zavija, vije
u svaki kutak zaviri,
maše granama, šumi
i na tren se smiri.
Vrti, bacaka
iggra se lako,
s valom od stijene
udara jako.
More se pjeni
od siline, muke,
borba s burom
ne ide od ruke.
Ona je jača
i kada popušta,
ruga se moru
pjeni ga i gušta!
(15.08.2018.)
Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights reserved