Ana Karić
Hrvatska glumica, rođena je 13. maj 1941. u Perušiću.
Školuje se u Zagrebu, gdje 1963. završava i Akademiju za kazališnu umjetnost. Na filmu počinje kao raskošna pučka ljepotica u Carevu novom ruhu (A. Babaja, 1961.). Iste godine tumači glavnu ulogu u Pustolovu pred vratima Š. Šimatovića, gdje je osjećajna, ali i čulna aristokratkinja, koja uslijed ljubavnih nesporazuma gubi razum. Otmjena senzualnost ostaje joj osnovnom značajkom, bez obzira na to glumi li gradske žene ili seljanke, ljubavnice ili majke. U Slučajnom životu (A. Peterlić, 1969.) lakomislena je činovnica, u Babljem ljetu (N. Tanhofer, 1970.) atraktivna turistkinja, u svojoj najvećoj ulozi u Putovanju na mjesto nesreće (Z. Berković, 1971.) razočarana intelektualka, u Doktoru Mladenu (M. Mutapčić, 1975.) supruga revolucionara, a u Tajni Nikole Tesle (K. Papić, 1980.) majka, čiju blagost i ljepotu gl. junak često priziva. Više nego na filmu radi na televiziji, gdje je osobito zapažena potkraj 60-tih i poč. 70-tih godina, kada dobiva nagradu u tv-drami Adam i Eva M. Krleže (M. Fanelli, 1969.). Kao kaz. glumica osobito se ističe u predstavama putujućeg Teatra u gostima iz Zagreba. Ostale važnije uloge: Radapolje (S. Janković, 1963.); U sukobu (J. Babič, 1963.); Neka daleka svjetlost (J. Lešić, 1969.); Kuća (B. Žižić, 1975.); Živi bili pa vidjeli (B. Gamulin i M Puhlovski, 1979.).
(http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQPkZ9vo6VB6L2QGfCVOO_s9IM39ejoAu4L75aTHovPasCr-Hw&t=1&usg=__d2OEyM3WVO-6qmtjr9tsZ4Ke7R0=)