91

K / Odg: Kvarte

« Zadnji post Ančica Lipnja 07, 2017, 05:43:18 »

Ja sam cula da je ime doslo od mjere za zito..kvarta...ne znam koliko je to litara..pretpostavljam da se u Gospicu I dasnas  na placi zito prodaje na kvarte   

92

Prozor / Događanja u župi Prozor u 2016. godini

« Zadnji post Mile Svibnja 13, 2017, 07:28:04 »

ŽUPA UZVIŠENJA SV. KRIŽA - PROZOR

Veliki crkveni blagdani (Božič i Uskrs) proslavljeni su vrlo svečano. Vjernici su se u bližoj pripravi na ove blagdane pripremili sakramentom ispovijedi, da bi mogli pristupiti stolu Gospodnjem. Za Božić je crkva  Uzvišenja Svetog Križa bila lijepo okićena i rasvijetljena, dakako i popunjena pukom vjerničkim.

Prvu pričest smo ove godine u našoj župi imali 29. svibnja 2016. godine u 13 sati, kada je inače i nedjeljna sveta misa u našoj župi. Stolu Gospodnjem da se nahrane euharistijskim Isusom pristupilo je šest prvopričesnika:  Patrik Božičević, Luka Bronzović, Matej Kostelac, Ana Majetić, Andrea Mitrović i Filip Tonković.

Kroz proteklu vjeronaučnu godinu vjerno smo se okupljali u župnom stanu i proučavali  prvopričesnički katekizam, a da nam bude toplo pobrinuo se naš član Matej Kostelac (ložio je vatru). Matej, Ana i Andrea pripadaju i ministrantskom zboru naše župe.

Česta je, nažalost, praksa kod naših vjernika (roditelja) da nakon primljene pričesti ne dovode više djecu na Misu. Smatraju da su obavili svoju obavezu primljenom pričesti i sada do Krizme nije potrebno ići na Misu. Dragi roditelji, činite krivo svojoj djeci i njihovom odgoju. Zajedno s njima i vi dođite i budite dio vjernika koji redovito pohode svoju župnu crkvu i mole se s drugima svome Bogu.

prvopricesnici uzupi prozor.jpg

Prvopričesnici 2016. s vlč. Ivicom Miškulinom i vjeroučiteljem Dariom Košćakom

Križeva 2016.

Blagdan Križeve je proslavljen lijepo i u vjerničkom duhu. Neki od vjernika pristupili su svetoj Ispovijedi i Pričesti. Prijepodnevnu Misu je predvodio sam župnik, a poslijepodnevnu vlč. Mišel Grgurić, naš ovogodišnji mladomisnik iz Korenice (koji svoje korijene vuče po roditeljima iz Kosinja).  Koncelebrirali su vlč. Stjepan Zeba, župnik iz Korenice, vlč. Mile Rajković, župnik iz Švice, vlč. Jure Ladišić, svećenik u mirovini i bolnički kapelan iz Otočca, vlč. Stanko Smiljanić, župnik iz Sinca i domaći župnik. I na prijepodnevnoj i poslijepodnevnoj Misi (kao ministrant) sudjelovao je i Marko Grčević, bogoslov iz Kosinja, koji ima svoju rodbinu po majci u Prozoru (Benčiće).

Naš mladomisnik nastojao je osvjetliti u propovijedi otajstvo Kristova Križa i njegovo značenje za nas vjernike. Na koncu Mise podijelio nam je svoj mladomisnički blagoslov. Pjevanje su predvodile naše pjevačice, na čemu im se zahvaljujemo.

Cvjetne aranžmane  za blagdan donirala je gospođa Marijana Ostović iz cvjećarne  „RUŽA“ iz Otočca. Cijelu crkvu (kao i svaki put) uredila je naša mežnjarica gospođa Kaja Bobinac.

Iz župske Spomenice

     
......Godine 1900. popravljen je iz temelja i posvećen župni stan u Prozoru po poduzetniku Jurju Žagar iz Otočca sa svotom 2200 forinti od kojih je visoki patronat dao 700 forinti ostalo pako sve siromaški prozorski puk.       
   
Godine 1901. u mjesecu lipnju bje najsvečanijim načinom obavljeno sveto leto sa 3 procesijami i ispovjeđu puka prozorskog.       
   
Godine 1902. dne 2. lipnja obavio je presvietli gospodin biskup senjski Antun Maurović kanoničku vizitaciju u Prozoru. To bješe prva prava redovita vizitacija u Prozoru. Do sada su biskupi uvijek samo privatno pohađali Prozor, a protokole ili matice bi podpiševali ili u Otočcu ili u Lešću i u Sincu. Kod ove prve kanoničke vizitacije vrhovni Pastir bijaše veoma zadovoljan, kako u školi, u crkvi i u župnom stanu, a ovo svoje zadovoljstvo pokazao je tim što je 4. lipnja kod kanoničke vizitacije u susjednom Sincu imenovao prozorskoga župnika Janeza konsistorijalcem.
   
Ove  godine obavljeno bi dne 14. rujna svetkovina sv. Križa patrona  crkve veoma slavno sa šestero bratje komšija, gdje se bratski razvesele.   
   
Dne 14. listopada ove godine obdržavana bijaše ovdje u Prozoru Prva Korona, na koju sastaše se sva bratja kotarani i to: Podarciđakon i župnik otočki gos. Juraj Ibel, velečastni gos. župnik iz Krasna gos. Josip Nagy,    velečastni gos. župnik kompolski Natalis Jelačić, velečastni gos. župnik brloški Božo Mihovilić, velečastni gos. župnik lešćarski Franjo Rajković, velečastni gos. župnik sinački Daniel Bašić, velečastni gos. župnik ramljanski Nikola Legac, velečastni gos. župnik dabarski Ivan Dobrila, velečastni gos. župnik švički  Mihovil Banić, upravitelj kuterevski Ivan Kolaković, velečastni gos. župnik čanački Dragutin Lukinac te domaći župnik prozorski Janez Kocmut. Sjednica trajala je od 9 sati u jutro koja je sliedila poslije sv. Mise i zaziva sv. Duha u crkvi do pola dva popoldan u kojoj sjednici su se veoma važne i koristne stvari raspravljale kako zapisnik kaže. Poslie sjednice bio je bratski obed prijateljski razgovor i pozdrav biskupa.
   
Godine 1903. neima se ništa osobitoga ili važnoga ubilježiti. Izvanredne kakve svetkovine nije bilo, nego mali blagoslov Žagaraove ciglane na Jurjovcu. Dne 15. svibnja po domaćem župniku Janezu Kocmutu, a na 14. rujna pako obavila se svečanost crkvenoga patrona, zaštitnika sa 8 braće sukotarana, a uzveličao je ovu svečanost sa svojim prisustvom Prečastni veliki preposit i opat senjski Josip Šnidaršić. Godina bila je u obće dobra.
Godine 1904. počeo je Janez Kocmut pobolijevati te pao u vodenu bolest od koje je umro 18. listopada 1905. Bio je onizak, vrlo krupan, vanredno blage ćudi. U cijeloj Gackoj bio je poznat samo pod imenom Janez.
   
Kojih desetak dana iza smrti Janezove imenovan je administratorom župe prozorske Franjo Schlogel (rođen 22. 06. 1875.) i upravljao župom do konca oktobra 1909.  Bijaše .....   svećenik te je došao čestoput u sukob sa svojim župljanima, koji su poznatom već konzervativnošću htjeli održati svoje kojekave loše običaje u selu.
   
Pošto je u to doba bio raspisan i natječaj za župu imenovan je u mjesecu septembru 1909. za banovanja „slavnog“ Pavla Raucha župnikom  prozorskim Grga Starčević, kapelan u Bribiru. Rođen je 7. III 1878 . u Liču, kotar Delnice, svršio gimnazijske nauke u Rijeci i u Zagrebu, sjemenište u Senju; službovao kao kapelan u Jelenju, Slunju, Grižanima, Ledenicama i u Bribiru odakle je imenovan prozorskim župnikom. Službovanje u Prozoru natupio je 1. novembra 1909. Službeno instaliran 14. septembra 1910. (na Križevo).

93

Ličko Lešće / Događanja u župi Ličko Lešće 2016.

« Zadnji post Mile Svibnja 13, 2017, 07:05:08 »

ŽUPA BLAŽENE DJEVICE MARIJE OD SVETE KRUNICE - LIČKO LEŠĆE


Korizmena akcija "Pruži ruku prijateljstva"

Na dan Uskrsa 27. ožujka 2016. godine ispred crkve Blažene Djevice Marije od Svete Krunice u Ličkom Lešću održana je humanitarna akcija pod nazivom „Pruži ruku prijateljstva“. Akcija je nastala od jedne dobre ideje koja je predložena vlč. Ivici Miškulinu i Nikolini Rubčić, razrednici četvrtog razreda Područne škole Ličko Lešće. Osnivači akcije bili su roditelji i učenici četvrtog razreda sa svojom učiteljicom. Cilj akcije bio je pomoći jednom učeniku četvrtog razreda čiji roditelji nisu imali mogućnosti platiti trodnevni izlet na otok Rab i skupiti novce kako bi i on mogao zajedno sa svojim prijateljima iz razreda otići na izlet.
   
Obzirom da je bilo vrijeme Korizme i da se bližio Uskrs pitali smo župnika Ivicu Miškulina za odobrenje da akciju održimo ispred crkve u Ličkom Lešću. Župnik je akciju podržao i predložio da je održimo na Uskrs.
Roditelji i učenici započeli su sa organizacijom akcije. Učenici sa svojom učiteljicom izrađivali su uskrsne čestitke, a mame su se dogovorile da će peći kolače koje će prodavati i tako pokušati skupiti potrebni novac.
   
Kako se Uskrs približavao tako je rastao i broj čestitki koje su djeca sama izrađivala. Kolači su se pekli do kasno u noć i majke su dale sve od sebe da se napravi puno raznih kolača. Bilo je tu medenjaka, zečića, pilića, medvjedića, lizaljki, napolitanki, bananko kolačića, oblatni i još puno prekrasnih kolača. Kolačići su se potom pakovali u ukrasne vrećice, koje smo također sami izradili, slagali u košare i bili su spremni za prodaju. Djeca su napravila plakat sa nazivom akcije koja je tada dobila naziv „Pruži ruku prijateljstva“ i šarenu kutiju koja nam je služila kao blagajna. Sve je bilo spremno.
   
Na Uskrsno jutro trebalo je samo postaviti štand ispred Crkve koji je bio prekrasno uređen zahvaljujući vještim rukama i ukrasima koje su neke majke donijele. Štand je bio prepun košara sa šarenim paketićima i prekrasnim dječjim čestitkama. Iako smo vjerovali da će naša akcija uspjeti i da će ljudi prepoznati bit i osnovnu ideju ipak smo pripremajući naš štand imali dozu straha „što ako ne uspijemo?“. Vodili smo se mišlju da je bitno da skupimo barem dio potrebnog novca, a imali smo i rezervni plan ukoliko ne prodamo svoje kolačiće. Odlučili smo da ćemo ih podijeliti ljudima ispred crkve i tako im uljepšati Uskrs.
   
Složili smo svoj štand i to je bilo to, više nije bilo povratka, samo velika nada i vjera u dobre ljude da svojim prilogom pomognu našu akciju.
Kako su ljudi pristizali na svetu misu tako su oduševljeno prilazili našem štandu i kupovali naše paketiće. U sjećanju mi je ostao naš prvi „kupac“. Došla je jedna stara bakica koja je dala svoj prilog, ali nije željela uzeti paketić već je rekla da ga prodamo nekom drugom i da njoj ne treba, a da novce ostavimo za djecu.
   
Prije početka svete mise već smo bili prodali velik dio svojih kolačića, a kad je župnik na kraju svete mise pozvao sve ljude da pomognu našu akciju i rekao da su je pokrenula djeca zajedno sa svojim roditeljima da pomognu jednom svom prijatelju iz razreda, naši paketići su jednostavno nestajali iz košara. Našoj sreći nije bilo kraja kad smo shvatili da su nam košare prazne, a naša šarena kutija (blagajna) je bila puna.
   
Kad smo brojali skupljeni novac bili smo toliko iznenađeni da smo morali brojati nekoliko puta. Skupili smo toliko novaca da ne samo da je bilo dovoljno za cijenu izleta već i za džeparac, kupnju odjeće, obuće i drugih stvari koje su ovom dječaku bile potrebne, a novaca je ostalo i za još pokoji jednodnevni izlet u slijedećim razredima.
   
Ova akcija svima nam je pokazala da ljudi iz župe Ličko Lešće i ljudi iz okolnih župa koji su čuli za akciju i došli na Uskrs na svetu misu u Ličko Lešće imaju veliko srce i da su spremni pomoći svojem bližnjem.
   Mi roditelji ovom akcijom dali smo primjer svojoj djeci u kakve ljude trebaju odrasti, u ljude koji će uvijek biti spremni pomoći svom bližnjem, jer sa samo malo truda i dobre volje puno toga možemo učiniti jedni za druge.
Nadamo se da će im ova akcija ostati u sjećanju i da će se uvijek sjetiti kad im bude teško da uvijek ima ljudi koji su spremni pomoći. Mi se sa ponosom sjećamo ove akcije, a naša najveća sreća i hvala bio je osmjeh djeteta kojem smo uspjeli uljepšati dio njegovog djetinjstva.
   
Akcijom „Pruži ruku prijateljstva“ u potpunosti smo ostvarili bit korizme.  Još jednom velika hvala svim dobrim ljudima koji su svojim prilozima pokazali da imaju veliko srce, našem župniku vlč. Ivici Miškulinu koji je podržao akciju, učiteljici Nikolini Rubčić koja je na više načina pomogla akciju, učenicima četvrtog razreda Područne škole Ličko Lešće i njihovim roditeljima bez čijeg velikog i nesebičnog truda ove akcije nebi ni bilo.

                              

Branka Kolak

pruzi ruku prijateljstva.jpg

Sudionici akcije "Pruži ruku prijateljstva"
Klikni na sliku

Prva sveta pričest 2016.

   
„Pričest je najintimniji vid Kristove prisutnosti u nama, dodir koji pamtimo i od kojeg vječno možemo živjeti.“
   
U nedjelju 29. svibnja 2016. godine svoj hod sa Kristom, povjeravanje Njemu započelo je desetero prvopričesnika. Po prvi put pristupili su euharistijskom stolu: Hrvoje Čop, Gabrijel Dujmović, Marina Dujmović, Borna Kolak, Valentina Ladišić, Lana Majetić, Ana-Marija Matasić, Ivana Matasić, Sara Matasić i  Luka Orešković te u pričesti blagovali tijelo Kristovo, koji je rekao: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu“(Iv 6,56).
   
Svečano misno slavlje u prepunoj crkvi predvodio je župnik vlč. Ivica Miškulin. U nadahnutoj propovjedi vlč. Miškulin uz ostalo je istaknuo: „Dragi prvopričesnici, sveta pričest je hrana koja će biti toliko potrebna u vašem životu. Htio bi da se ovaj dan ureže u vaša mala srca. Život nije samo sreća, radost, ljubav, blagostanje već i tuga, bol, oskudica. Kako se nositi i opstati u tim trenucima?...  Bog dolazi k nama po svojoj riječi, po svom Sinu. Dao nam je Deset Božjih zapovijedi da po tim zapovijedima živimo… Dragi roditelji naučite svoju djecu Deset Božjih zapovijedi i po tim zapovijedima živite jer tada će vaša djeca biti sretna.“
   
Tijekom svete mise prvopričesnici su ispred oltara izrazili svoje oduševljenje što su dočekali ovaj poseban dan. Na dječjim licima mogao se vidjeti osmjeh i sreća zbog dana za koji su se pripremali tijekom čitave godine. Naučili su što predstavlja jedan od sedam svetih sakramenata, koji je važan za život svakog kršćanina. Veliki je to dan i za roditelje, koji su sa pravom mogli biti ponosni jer su svoju djecu doveli do bitne postaje u njihovom životu.
   
Na kraju svete mise uslijedila je podjela prigodnih uspomena te fotografiranje sa župnikom i vjeroučiteljicom Silvijom Vašarević koja ih je pripremila za sakrament prve pričesti.

                                      

Josipa Majetić

prvopricesnici sa zupnikom.jpg

Prvopričesnici 2016. sa župnikom vlč. Ivicom Miškulinom

Lozarija

Svake prve nedjelje u mjesecu listopadu župa BDM od Svete Krunice Ličko Lešće slavi svoju zaštitnicu, blagdan sv. Lozarije. I opet naše selo živne, probudi se iz neke letargije i krene s velikim ushitom s pripremama za proslavu naše zaštitnice. Svi su puni poleta, spremanja za doček svojih gostiju, ali i dolaska na misno slavlje da prije svega duhovno prožive ovaj naš blagdan, pogotovno svjesni ili ne milosti koja nam je dana baš u mjesecu listopadskih pobožnosti kad bi trebalo da sve pršti od molitve krunice i misnih slavlja svih mještana. Nažalost vrijeme u kojem živimo stalno nam nameće neke „druge“ obveze, a vremena je sve manje za obitelj, za prijatelje, za iskrena druženja, a tek za molitvu.... Moram priznanti da smo se svi pomalo uljuljali u sivu svakodnevnicu i tonemo u bezdušnom svijetu nesvjesni ljubavi Crkve, Isusa Krista i njegove Majke koji nas stalno zovu i ljube jednakim žarom, iako je malo tko od nas toga svjestan. Borimo se sa životom, a ne cijenimo njegov dar, darovan od samoga Boga. Zato me posebno veseli svake godine poveći skup ljudi u našoj crkvi koji ipak nastoje, žele i hoće slaviti Onu koja nam je Sina svoga dala za spasenje svih, koja je uvijek tu da nam pomogne i priskoči u pomoć svojim zagovorom i molitvom kod svoga sina Isusa Krista, kao što smo mogli čuti i taj dan u propovijedi vlč. Josipa Šimatovića, udbinskog župnika, a koji je predvodio naše slavlje. Njegovu propovjed s velikom pažnjom pratili su i članovi našeg župnog zbora jer vlč. Josipa znamo još od njegovih početaka, školovanja i pripreme za poziv svečenika gdje smo svi zajedno učili crkvene pjesme i napjeve jer se uvijek rado i tad odazivao našem pozivu. Propovijed je bila posebno nadahnuta  Isusovim prvim čudom i pretvorbom vode u vino na svadbi u Kani Galilejskoj učinjenim pod budnim okom i nagovorom naše majke Djevice Marije. Još jednom nam je velečasni Josip istaknuo da je Isus pretvorbom vode u vino dao znamen Božje darežljivosti, da je sam Bog prijatelj ljudskih radosti, da ga veseli biti s ljudima u njihovoj radosti, ali i u žalosti. Podsjetio nas je da se Bog voli „miješati„ u ljudske događaje i da ne vidi ljudski život samo kao neku dužnost i obvezu pod nekom komandom već gleda život kao slavlje. Ponekad mi ljudi pretjerujemo u tim slavljima, a ne vidimo smisao svega kako je spomenuo i vlč. Josip. Život je prepun iznenađenja, radosnih i žalosnih, živimo ga - a u srcu ljubavi - nema, zdravlja - nema, radosti - nema, vjere - nema, mira - nema i tad nas Marija podučava da Bog najviše djeluje u nevolji i da je na strani ljudi uvijek božanska moć. Podsjetio nas je u svojoj propovijedi na osmjeh koji liječi dušu jer mi kršćani ne smijemo biti  žalosni već nasmijani i uspravno gledati u budućnost jer najbolje tek dolazi. I opet je tu naša zagovornica Marija koja nas uvijek iznova upućuje na Isusa ("Što god vam rekne učinite!"), zagovara nas kod svog Sina i uči ljude vjerovati i tad nemoguće postaje moguće. Pretvorimo egoizam u darivanje, tugu u radost, kletvu u pohvalu, psovku u molitvu, prevaru i laž u istinu i povjerenje...... Na kraju svoje propovjedi vlč. Josip je poručio da nosimo svoj križ sami i s ponosom, a da će svjetlo prosvjetljenja već doći, gledajući kako to Marija čini i mi ćemo izaći iz svoje nesigurnosti. Ljubimo jedni druge kako nas ljubi dragi Bog.
   
Sretna sam što u našoj župi postoje ljudi koji uvijek sa iskrenim žarom sudjeluju u pripremama našeg slavlja, od našeg velečasnog Ivice Miškulina i ostalih svećenika koji se uvijek odazovu našem pozivu i uzveličaju naše slavlje, preko pastoralnog vijeća, pjevača, čitača, ali i ostalog puka koji se pobirine da naša crkva i okoliš poprime novo čisto ruho. Ne mogu ne spomenuti i članove naše KUU "Gacka", čuvare naše tradicije i običaja kao i baštine našeg kraja, koji sa svojim sudjelovanjem uvijek veselo priskoče i sa svom raskoši narodnih nošnji daju posebnu notu svečanosti na misnom slavlju. Naravno, tu su svi naši župljani, ponekad pomalo kruti i zatvoreni, ali velikog srca i želje koji su također bitan čimbenik očuvanja vjere i tradicije.
   
Na misi su krštena tri mališana: Zara Banić, Anja Matasić i Josip Ladišić što je dalo posebnu dozu svečanosti i vjere da neše selo ne izumire nego se rađaju nove snage za “bolje sutra“.
   
Popodnevnu misu predvodio je korenički župnik vlč. Stipe Zeba, a veselo ozračje napravila su dječica sela kojima je udijelio i božanski blagoslov. Velečasni je pritom istaknuo važnost svake majke u odgoju svoje djece, istaknuo njenu bezuslovnu ljubav, spomenuo i svoju majku kao i žrtve svih onih majki koje su u ogledalu majke Božje pronašle put i snagu da svoju djecu izvedu na pravi put i uvijek budu uz njih i u dobru i u zlu jer - samo je jedna majka.
   
S veseljm čekam sljedeću godinu i proslavu sv. Lozarije u našem selu, jer znam da ćemo svakim danom sve više rasti i s još većim žarom i vjerom sudjelovati u slavlju i pripremama, zato - Blažena Djevice Marijo od svete Krunice - moli za nas!
                                                                

Irena Babić

Lozarija 2016.jpg

   

Lozarija 2016.1.jpg

Lozarija 2016.

Radovi u župi 2016. godine

Djelomična restauracija slika u kapelici sv. Franje
Zahvaljujući gospodinu Radiću iz Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Zagreba djelomice su obnovljene postojeće slike iz kapelice sv. Franje u Vrilu. Slike su potrebite potpune restauracije, ali već sada se vidi velika razlika između onoga što je bilo prije i u kakvom se stanju nalaze sada.
 

Uređenje parkirališta i prilaznog puta do župne kuće
Jedan dio parkirališta pred župnom kućom i crkvom popločali smo betonskom kockom. Najprije je gospodin Ivan Matasić svojim strojevima iskopao  površinski sloj zemlje, nasuo je iskopano područje jalovinom i na fini pijesak postavio kocku.  Zahvaljujući gospodi Marku Ostoviću Turku, Ivana Oreškoviću Futriju i gopodinu Branislavu Šutiću iz Otočca dobili smo veliki dio asfaltnog parkirališta i prilaznog puta do župne kuće. Dio troškova za parkiralište financirali smo iz župnih sredstava. Asfalt je doniran.


Uređenje podrumskih stepenica u župnoj kući
Od prvog mog dolaska u Lešće ove stepenice su bila moja velika muka i briga. Sići niz njih u podrum zahtijevalo je pomalo i speleoloških vještina. Naime, one su rađene od hrastovine i obzirom da u podrumu ima dosta vlage, hrastovina je malo po malo propadala i gnjilila. Kada smo se prihvatili ovoga posla i počeli vaditi trulu hrastovinu iz podruma vidjelo se da je ona vjerojatno stara kao i župna kuća. Zanimljivo je primjetiti da onaj dio hrastovine koji nije bio u doticaju sa zemljom i dan danas je bio zdrav i čitav. Uz pomoć nekoliko kolega i članova župne zajednice napravili smo armirane betonske stepenice u podrum. A svima koji su radili dobrovoljno veliko hvala. Trošak ove investicije je samo materijal, hrana i piće za radnike i majstora.

Dovršetak pečenjare
Uz drvarnicu napravio sam i pečenjaru za roštilj i druženje. Gospodin Josip Kranjčević Joćko napravio je dvije lijepe klupe i stol. Po lijepom vremenu bit će ovdje ugodnih druženja.

Novi oltarnici
U razgovoru sa vlč Josipom Šimatovićem o uređenju svetohraništa u župnoj crkvi saznao sam za gospođu Milku Drvenkar iz Podravine. Ova žena radi oltarnike, misno i svećeničko ruho po povoljnim cijenama (povoljnije nego li je to na ostalom hrvatskom tržištu). Preporučio sam Josipu da kaže gospođi za naše potrebe i on je pristao. No, u strci oko ređenja našeg novog biskupa Zdenka Križića Josip je na dogovoreno i  zaboravio. No, jednoga lijepoga poslijepodneva netko je pozvonio na vrata župnog stana. Otvorio sam vrata a pred vratima žena u ruci drži lijepu bijelu misnicu. Nakon pozdrava kaže da želi župi pokloniti misnicu, a kasnije u razgovoru radilo se o ženi koja je došla ovdje slučajno, putujući prema svojoj kući, a žena je gđa Milka, koju smo mi trebali. Pozvao sam vjeroučiteljicu Silviju Vašarević i zajedno s njih dvije odlučili smo nabaviti crkveno ruho (oltarnike) za cijelu crkvu.  Naručeno je isporučeno prije blagdana Velike Gospe. I tako je naša prelijepa crkva zasjala novim prekrasnim ruhom. Cijena je vrlo povoljna.Naručili smo odmah i ruho u zelenoj boji i to smo dobili početkom mjeseca studenog. A prije Korizme iduće 2017. godine naručili smo ruho i u ljubičastoj boji.

Inače, zanimljiva je priča ove gospođe. Kao i mnogi drugi u Hrvatskoj ostala je bez posla zbog već poznate krize. Razmišljajući što i kako dalje odlučila se baviti kopunima (uškopljenim i tovljenim pijetlovima). I išlo joj je to jako dobro. I cijena je bila dobra. No, kasnije se počela baviti ovim radom koji sada radi i uz jednu radnicu jedva stiže ispuniti sve narudžbe. Kod ređenja biskupa Tomislava Rogića u Šibeniku ona je izradila misnice i neke albe, koje su izgledale vrlo lijepo. Možda bi bilo dobro da i netko od naših ljudi iskaže i pronađe neku ideju i počne i drugima, a ne samo sebi pomagati.

94

Sve o Lici / Odg: Stare Ličke kuće

« Zadnji post Draža Svibnja 08, 2017, 16:30:56 »

                         

95

Verin kutak / Odg: Mali stihovi slavonke ličkog porijekla

« Zadnji post Vera Travnja 28, 2017, 16:07:30 »

IMA JEDNA CESTA

Ima jedna cesta
u životu mom
koja uvijek vodi
tamo gdje je dom.
Krivudava, uska
nad krivena hrastom,
hladovinom gustom,
neznancu prekrasnom.
Ima jedna cesta
na brežuljak vodi
kući, rodnom domu
gdje me mati rodi.
Pusta je po malo
rijetko 'ko je prođe
samo sinak neki
iz tuđine dođe.
Ima jedna cesta
na brežuljku tamo
koja srce zove:
"Daj prođi me samo!"
(Vera Matovina Biondić)
© by nasa-lika, all rights reserved

96

Verin kutak / Odg: Posvećeni stihovi

« Zadnji post Vera Ožujka 30, 2017, 19:26:12 »

STRINA ANKA SABORČANKA

Starica, baka, majka i žena
čvrsta i snažna kao stijena.
Tamnoga lica od vjetra i sunca
jakoga glasa, dobroga srca.

Još uvijek radna a i fletna
dok priča život pomalo sjetna.

Život joj ispisan na licu i dlanu
djeca su o´šla sva'k na svoju stranu.
Ostala sama u velikoj kući
krati vrijeme čarape pletući.

U proljeće vrt velik zasadi
kopa, pljevi, marljivo radi.
Čvrsta, snažna, marljiva Ličanka
ta moja Saborčanka strina Anka!

Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights  reserved

97

Verin kutak / Odg: Mali stihovi slavonke ličkog porijekla

« Zadnji post Vera Ožujka 17, 2017, 19:08:25 »

LEVIN NOVAC

Legenda stara priča
o šumi, o Levinu banu,
o ljudima što dođoše k njemu,
o prodaji i kupnji u danu.

I priča o velikom novcu,
o zaradi Levina bana,
o Likotama vrijednim i jakim
što radiše svakoga dana.

Kričiše šumu na brdu,
pališe panje i granje,
praviše pute i staze
i kuće na sve strane.

Na jednom, pa drugom brdu
nicahu kuće ko gljive,
sadiše, sijaše sjeme
na brdovite plodne njive.

I priča legenda stara
o velikom novcu,
o selu na Levin brdu,
o mome Levinovcu!
(Vera Matovina Biondić)

© by nasa-lika, all rights reserved

98

Verin kutak / Odg: Posvećeni stihovi

« Zadnji post Vera Veljače 22, 2017, 19:18:52 »

SJEĆANJE NA 1972.

Brdo ponad rijeke, njive i šumarci,
sve puno je sjete o bratu i majci.
Tuga srce dodiruje, suza se kotrlja
dok sjećanja zapisujem na papiru mrlja.

Na ravnici, gore, iznad kuće naše
krumpir mladi procvjetao a mal’ brat nam maše!
K’o proljeće veselo haljine šarene
obukla je mama na sestru i mene.

Za ručice držimo malenoga brata,
iz hlada nas gledaju i mama i tata.
S osmjesima širokim pozeri smo mali,
mirni i poslušni za slikanje stali.

I sad gledam sliku i sjećam se 72.
zapisujem – opisujem
srca punog tuge!

Vera Matovina Biondić
© by nasa-lika, all rights  reserved

99

Verin kutak / Odg: Mali stihovi slavonke ličkog porijekla

« Zadnji post Vera Veljače 13, 2017, 19:29:18 »

MJESEČINA

Mjesečina ponad grada
razlila se tiha,
i ne sluteć mjesec tako
došet'o do stiha.

Razgalio srce, dušu
svojom mjesečinom,
a ja tješim srce svoje
rakijom i vinom.

Ne da mjesec mjesečini
do zore da ode,
niti meni žalosnoj
da popijem vode.

Jutro već je osvanulo,
zora, dan se budi,
po ulici moga grada
već hodaju ljudi.

Ja mamurna od mjeseca,
rakije i vina,
dočekujem novo sutra
takva mi sudbina.

(Vera Matovina Biondić)

© by nasa-lika, all rights reserved

100

Verin kutak / Odg: Vera Matovina-Biondić predstavila novu zbirku poezije “Mirisi zavičaja”

« Zadnji post Mile Veljače 07, 2017, 21:30:45 »

Evo i malo video snimka i slika.

Promocija zbirke pjesama   "Mirisi zavičaja" Vere Matovine - Biondić u Gradskoj knjižnici Virovitica 20.01.2017.

! No longer available

http://www.youtube.com/watch?v=K4o1xonpRCQ&feature=youtu.be