« : Travnja 29, 2011, 10:28:12 »
Grad Otočac krajem srednjega vijeka, kada postaje biskupsko sjedište 1461. godine, kulturno i duhovno središte, te ga uspoređuje s tada slavnim gradom Modrušem. U bližem okruženju Otočca djelovalo je nekoliko važnih glagoljaških centara, od kojih je do danas sačuvano nekoliko glagoljskih rukopisnih kodeksa. Kanonik Urban iz Otočca početkom novoga vijeka jedan je od djelatnika u senjskoj glagoljaškoj tiskari. Krajem srednjega vijeka na širem području Like bilo je više gradskih naselja, a dva su u isto vrijeme postali gradovi, biskupije: Modruš i Otočac. Modruš i Otočac imali su dosta važnu ulogu u povijesnim zbivanjima hrvatskog naroda. Grad Modruš imao je veliko političko, kulturno i vjersko značenje. Grad Otočac je bio manji, centar koji se nije isticao nekim posebnim značenjem.Grad Modruš, ispod ruševina grada Trsana, danas je prekriven humusom i krošnjatim stablima, neznatno seoce s nekih pedesetak stanovnika, a grad Otočac uređeni grad, s perspektivom budućeg razvoja. Tijekom novoga vijeka, izgled i stanje naselja sasvim se izmijenilo. Modruš je mali zaselak na padini s prostranim ruševinama podgrađa ispod golemih ruševina tvrđave Trsana, a Otočac se propinje da postane značajni gradski centar. O Modrušu postoji, temeljeno na povijesnim izvorima, određeno mišljenje da je u srednjem vijeku bio važan kulturni, gospodarski i vjerski centar. To mišljenje nastalo je s pravom na temelju saznanja o prošlosti toga grada. Krajem srednjega vijeka, u isto vrijeme Modruš postaje i biskupijsko središte, kao i Otočac. Za Modruš su vezana brojna značajna imena naše prošlosti, prije svega ističe se kao važno frankopansko središte u unutrašnjosti zemlje. Tu su boravili i vodili državničke poslove slavni knezovi Frankopani (Stjepan, Bernardin, Krsto) a nekoć i hrvatski banovi. Njihova riječ i ugled bili su kroz dva-tri stoljeća veoma cijenjeni i visoko uvaženi i u europskim središtima moći, kulture i vlasti, a njihova kulturna razina izdizala se iznad prosječne velikaške, europske feudalne gospode. U Modrušu su stolovali ugledni biskupi koji su se isticali vjerskim, kulturnim, društvenim i političkim životom, kao što je bio dobro poznati Nikola Modruški, (+ 1480) biskup modruški i dugogodišnji upravitelj papinskih posjeda u Perugi. Po svojem ugledu i značenju ne zaostaje Šimun Kožičić Benja, (+ 1536) biskup modruški, kako na duhovnom tako na kulturnom i državničkom planu. Iz Modruša ističe se, među ostalima, vrijedni glagoljski pisac Pariškog Zbornika Grgur Borislavić, nekoć javni bilježnik, kancelar Skradina, i solidan poznavalac, uz hrvatski, staroslavenskog i latinskoga jezika.Modruš je na putu prema srednjoj Europi značajno trgovačko stjecište. Za Modruš su vezani značajni i presudni datumi naše narodne, hrvatske prošlosti. Modruš se sjeća dana velikih slavlja, ali i sveopće žalosti i tuge. Doživljavao je dane procvata arhitektonskih dostignuća i klesanja monumentalnih zdanja, bio je i zgarište, mjesto plača, uništenja, požara i raznih drugih nepogoda. U svu tu slavnu i tešku prošlost danas pokušavaju zaviriti povjesničari i ljubitelji starina i narodnih korijena. A arheološka i ina specijalizirana istraživanja čekaju da ih stručna tijela i Državni zavodi stave u svoje projekte istraživanja i restauriranja.
Izvor:Petar Runje
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Otočac,srednjovjekovna biskupija i kulturni centar (Posjeta: 3137 )
