« natrag naprijed »
 Str: 1   Dolje

Autor Tema: Pučko liječenje životinja  (Posjeta: 6286 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 675
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Pučko liječenje životinja
« : Travnja 13, 2011, 07:43:54 »
PUČKO LIJEČENJE ŽIVOTINJA


Na  velebitskim obroncima od davnina je uzgajana niskopoizvodna stoka primitivnih svojstva, jedina koja je mogla izdržati sve uzgojne i ostale nedaće surova podneblja. Život te stoke odvijao se je u posebnim uvjetima                            glomazne i surove planine. Već po svojim zemljopisnim obilježjima, s obzirom na nadmorsku visinu, izuzetno velike količine atmosferlija i izrazite karakteristike kontinentalne klime, razvoj mikroorganizama i nametnika na Velebitu odvija se u drugim uvjetima nego u okolici planine. S druge strane nekada su velebitski stanovnici najveći dio svojih prihoda ostvarivali od stoke, bilo prodajom ili korištenjem životinjskih proizvoda. Sav ostali prihod nekada je bio nevažan u usporedbi s prihodom od stočarstva.
Zato su stoka i njezino zdravstveno stanje bili stočarima od životne važnosti. Lječenjem domaćih životinja bavio se narod sam, crpeći svoje znanje iz iskustva i usmene predaje, pomažući stoci od slučaja do slučaja različitim načinima liječenja i pučkim lijekovima, dobrim dijelom bez znanstvene podloge, često temeljenim na praznovjeru i čarolijama.
U neprilikama  i nezgodama puk se služio svim od starine poznatim mu sredstvima i načinima pomoći, pa i onda kada se nije nadao ni vjerovao da će ta pomoć uspjeti, ali je bio primoran jer je živio od te stoke. Često joj je posvećivao više pažnje nego ukućanima, pa je tako među gorštacima nastala surova uzrečica: sretnom čovjeku žene umiru, a nesretnom kobile ugibaju, jer s drugom ženom doći će i nova radna snaga i bilo kakav miraz, a poslije ugibanja stoke predstoji obično tegoban način nabave drugog grla.
Pri pojavi bolesti stočari su se morali nalaziti na različite načine. Pomagači pri nezgodama cijenili su se jer je njihova pomoć često bila korisna pri teškim porodima životinja, pri puštanju krvi životinjama i ostalim poznatim mu zahvatima. Sve je to skupa bilo nedovoljno da zamijeni pravog, obrazovanog stručnjaka, ali je bilo bolje nego ništa. I onda je, u trenucima kada se izlazi nije moglo naći, tražen bilo kakav lijek, bilo kakvo sredstvo ili pomagalo da se ublaži,odgodi ili smanji šteta. Najčešće je sve to malo pomagalo. Tako se razvilo bajanje, gatanje ili vračanje, kojemu je danas teško dosegnuti početak, a kako je čvrsto ukorijenjeno u narodu, može se reći da je razvijeno od samih početaka stočarstva. Tim su se bavile osobito žene i to starije iskusnije, naravno, one koje su imale sreću da im je kakvim činom koji put uspjelo pomoći bolesnoj životinji. Neke su žene od svojega bajanja stvorile donekle izvjestan kult, postale bi poznate, što im je ponekad donosilo i ekonomsku korist.
Tako su nastajali različiti prigodni običaji, cijeli rituali, koji su primjenjivali od slučaja do slučaja. Stvarani  su različiti tekstovi, uzrečice i poslovice koje su pratile pojedine zahvate. U slučajevima kad su životinje  bile ugrizene od otrovnih zmija izgovarale bi se slijedeća molitva koju bi dotična pomagačica morala naučiti na Badnja veče:
                                                      
                                             Otrovnice, gujo ljuta,
                                             da Bog dao u kamen udrla,
                                             ti, izdanku plemena Judina,
                                             ne nadjačaj pleme Davidova.

Poslije ovog teksta, popraćenog prigodnim pokretima ruku ili tijela, nastavi  bi se moliti neka vjerska molitva i onda bi se opet ponavljao prijašnji tekst.


Evidentirano
Guests can not give points :(
point 0 Points
This topic did not receive points.

Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 675
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Odg: Pučko liječenje životinja
« Odgovori #1 : Travnja 19, 2011, 08:56:18 »
Iz vremena boravka paleomediteranskoga čovjeka na Velebitu za vrijeme bajkrenoga doba Gušić navodi zanimljiv kultni običaj. Pri proljetnom izdizanju stoke na velebitske pašnjake planine su prilazile kulnom kamenu zvanom „Baba“ na Malom rujnu nedaleko od Paklenice i posipale po njemu malo žita i ulja, da bi stoka te godine bila zdrava, plodna i muzna, a paša izdašna. U taj najstariji kultni krug pada i štovanje žive vode o čemu ima više tragova na Velebitu. Tu se štovanje vode zadržalo i do naših dana. Sve do nedavno ostavljale su žene uz neke izvore (Sv.Ivan na Gori u Lici, Sv.Marko kod Gračaca, Zlatan-vrilo u Benkovcu kod Kosinja) pletiva, tkanice ili marame kao zavjetne darove. Često se koristila voda pojedinih izvora za koje se smatralo od davnina da ima ljekovita svojstva, tako na primjer se odnosila voda sa izvora iza crkvice Sv. Ivana iznad Metka. Ta bi se voda čuvala u kućama sve do sljedeće godine, sve do sljedećeg proštenja, kad bi se donosila druga. Slično je bilo s vodom koja bi se blagoslivljala u crkvama  6.siječnja, na Tri kralja. I ona bi se čuvala u kući do sljedećeg blagoslivljanja, eto za slučaj bolesti ukućana ili blaščeta.
Starinski običaj paljenja i gašenja triju svijeća smještenih u sredini božićnog kolaća govori sam po sebi kolika se važnost pridavala stoci, jer je jedna od svijeća bila namjenjena stoci, a druge dvije kućnoj čeljadi i žitu. I kad bi se na Božić pila pri ručku prva čaša vina, kućedomaćin je u tu čašu, nakon što su svi ukućani kušali iz nje malo vina, umakao odrezanu krišku kruha i kapima iz nje gasio svijeće. Najprije onu namjenjenu čeljadi, onda onu za stoku , pa za žito. Pri tom se pazilo da koliko je kapi trebalo da se ugasi koja svijeća, jer ako ih treba više, onda se govorilo da će sljedeće godine čeljad, stoka ili žito biti otporniji, zdraviji i rodniji.
Kad bi se neka neizlječiva bolest ili pošast češće ponavljala u istog pomagača i kad bi zatajila sva moguća iskušena sredstva i žrtvovanja, uslijedio bi – istina rijetko — odlazak u Bosnu, hodži, za kojeg se znalo ili govorilo da spašava od svih zala. Sve je bilo namijenjeno spašavanju bolesne stoke, a kad bi pomagači i lijekovi i molitve, zakazali, onda bi za sve bio kriv nečastivi. Zato su se nekada stočari u slučaju teških stočnih bolesti zavjetovali određenim svecima, tako bi se sv.Anti, kao zaštitniku stoke, pri proštenju donosilo runo ili kudelj vune, čak i žive životinje, a sv.Roku, zaštitniku rana, također. Osobito je bilo poznato daribvanje sv.Ante i onda kada stočar nije imao štete. Uobičajni su bili različiti načini pomaganja bolesnim životinjama, a jedan od češćih bilo je puštanje krvi. Kako su taj postupak liječenja nekada primjenjivali i ljudi, ondašnji vladari, to nije ni čudo da se primjenjivalo u životinja. Ipak puštanje krvi konjima radilo se s dužnim  oprezom zbog toga što su nespretno napravljene rane ostavljale vidljive ožiljke, a to se u konja ne dopušta; pri eventualnoj prodaji to je bio dokaz da je životinja bila bolesna i da je možda sklona kakvoj bolesti, a često je ožiljak bio i estetski nedostatak koji je utjecao na cijenu grla. Puštanje krvi obavljali su poduzetniji i hrabriji konjari, osobito drvari, pri pojavi prazničke bolesti zarezivanjem u venu jugularis. Konopčićem bi se bolesnoj životinji stegnuo vrat da dobro nabrekne jugularna vena i onda bi se oštrim nožićem jednim potezom zarezalo do vena da se ispusti nekoliko litara krvi. Zaustavljanje krvarenja nije bilo problem, vrat bi se povezao kakvom krpom, na ranu bi se stavljalo nešto usitnjena duhana u svrhu dezinfekcije i zaustavljanja krvarenja i većinom bi se sve dobro svršilo, ako bi kroz krpu, koja je predstavljala zavoj, iscurilo nešto više krvi, to bi životinji oboljeloj od prazničke bolesti dobro došlo, jer bi laici ionako ispustili manje krvi negoli je bilo potrebno.

Evidentirano

Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 675
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Odg: Pučko liječenje životinja
« Odgovori #2 : Svibnja 24, 2011, 21:19:14 »

Govedima se izrezivalo uho,rep ili  rudimentalni ostaci nekadašnjih prstiju(papčića),ovcama,kozama i svinjama uho, svinjama načešče rep,koji se onda žibao da ne nastane zgrušavanje i da isteče što više krvi.Zanimljivo je spomenuti  liječenje  pomoću pijavica .Pijavice se  obično  nalaze uz neke po njima  poznate lokve,a nekada su ih  mnoge kuće  imale u posudama po nekoliko komada.Ponegdje se i danas  pprodaju po sajmovima  i proštenjima  zabačenijih sela.I ljudima i životinjama  stavljale su se na kožu,na bolesna mjesta ,da isišu krv.To se ponavljalo  nekoliko puta,sve dok se smatralo  da nije izvučena sva bolesna krv.Ista pijavica mogla se  upotrijebiti  u jednom danu nekoliko puta uzastopno, jer se nakon jednog sisanja  mogla iz nje istisnuti krv.
Pri prijelomu  nogu ovaca i koza  upotrbljavane su dvije tanke dašćice  ,koje bi se postavile oko  mjesta prijeloma i obavijale kudeljom,na pučki način  priređenim nitima lana ili konoplja.Sve skupa oblijepilo bi se  bjelanjcem i prijelomi su večinom dobro prolazili.Za ovu vrstu zahvata  pojednicu su bili nedaleko poznati  pa su liječili i ljude.
Različite upale očiju,osobito  katarakte,tretirane su na jedan te isti način.U bolesno oko  bi se ubacivala usitnjena sol,šećer ili sitno nastrugana riblja kost,obićno sipina.Obranbeni mehnizmi  u oku reagirali bi na   ubačen mast ,pa bi često u toj reakciji nastala  i primarna bolest oka.
Ujedi  životinja otrovnih zmija  bili su česti,ali nisu stočarima  nanosili znatnije gubitke.Konji i goveda većinom  prebolijevali  uslijed svoje  veće tjelesne težine ,a manje su životinje ugibale.Najobičniji način  pomaganja bio je  izrezivanje mjesta uboda,ako se to mjesto znalo ili vidjelo.Većinom se to mjesto moglo uočiti,jer se odmah pojavilo otečenje i veoma brza  nekroza okolnog tkiva.Ugrizeno mjesto izbolo bi se iglom i kroz te otvore  istiskivao otrov.Naravno da je često korištena već spomenuta molitva i ritual s vezi s njom..
Pri količnim  napadima  u konja (grčevi u crijevima) oni su uvođeni u ovčje staje. Prema tvrdnji laika  bolesni se konji u ovčjim stajama  brzo pomokre uslijed tamo prisutnih  amonijkovih para.Pri tom popuštaju  i pazmi u ostalim djelovima tijela  i životinje  brzo ozdrave.Ta terapije nije pomogla onima  životinjama  koje su oboljele  od trovanja  hrastovim ili bukovim  pupom.Nime svakog proljeća  stoka je pri prvim danima  bez snijega izlazila  na pašnjake.U pomanjkanju  trave  uzimala je mlade pupove  sa spomenutog drveća i –pri uzimanju  većih količina—obolijevala.Nastali bi teški  probavni poremećaji ,često i  s letalnim završetkom.
Uobičajna je bila  uporaba paklina. To je bila smola crnog bora koja se  dobivala  zarezanjem kore.Kako  se paklina  upotrebljavala  pri izradi  i popravku čamaca,smatra se da je njezino  iskorištavanje  jedan od uzoraka  što  je smanjen broj  crnog bora na Velebitu.Također se misli da  je Paklenica  dobila ime po   paklini  koje se dobivala od pakleničkih borova, gdje na starijim primjercima i danas  stoje u koso  zarezani ožiljci Paklina se privijala  na različite stare rane  koje su slabo zaraščivale  ili na otekline i nagnječenja.Nekada je bila univerzalan  lijek za sve  kuntuzije u ljudi i životinja.
U  pučkom liječenju  životinja  dosta su se upotrebljavale  ljekovite trave,kao kukurijek,srčanik,odoljen,čemerika,metvica,kičica, a pogotovo lan ,odnosno laneno sjeme.Dobri gospodari starijih generacija  uvijek su čuvali u kući   nekoliko pregršti  lanena sjemena za eventualno oboljenje probavnih organa  u goveda  i ovaca,rjeđe u drugih životinja.Korijen srčanika ,spremljen u rakiju,upotrebljavao se za  liječenje  probavnih smetnji ,odoljen je bio lijek  protiv  grčeva,čemerike  je   liječila šugu i svrab,a metvica se upotrebljavala  kao antiparazitik.Za rosopas  tvrdi se  i  danas da bradavice odnosi   kao rukom sa životinjama i ljudi, a da kičice poboljšavaju  probavu.U gorštaka je popularan naziv  za ljekovite trave „trava od razgona“ to jest misli se   da spomenute trave  razgone bolest.Međutim taj izraz upotrebljavaju  manje upućeni  u primjenu i poznavanje  ljekovitih trava.Uporabu metvice  kao antiparazite  pratila je uobičajena popratna pjesmica.

                                                                         Za istirat iz criva  glistice
                                                                       
                                                                         Treba naći travice metvice.

Od opće poznatih  biljaka često se upotrebljavaju  sjemenje bundeve i bijeli luk  kao antiparaziti,pepeo od raževe slame  za zaprašivanje  gnojnih rana,čaj od hrastove kore kao lijek protiv proljeva.Naravno ,da su se često  koristili oblozi od tople i  hladne vode uz dodavanje soli,običnog ili vinskog octa.
Jedan od najstarijih načina pomaganja bolesnim životinjama ,a koji je bio raširen u velebitskim predjelima,ali i šire ,bilo je liječenje kukurijekom.To liječenje nalazimo zapisano  već u literaturi staroga vijeka, a i u pučkoj medicini drugih evropskih naroda.U našoj najstarijoj  veterinarskoj knjizi, koju je izdala god.1772.Josipa grofica Oršić pod naslovom „Vračitel betegujuće živine“.




Evidentirano
 Str: 1   Gore
« natrag naprijed »
 


Novine Posjetite Lifestyle Ličke novine TV & Radio
Večernji list Otočac Pliva Glas Gacke M.D. Kanal
Jutarnji list NP Plitvička Jezera Zdravlje Ličke Novine Gacka Dolina
24 sata TZ Otočac Ordinacija Lika Expres HR Otočac
Sportske novosti Rakovica Moj cvijet Slobodna Lika Loki TV
Glorija Sjeverni Velebit Narodni lijek Lika Plus
Back to top