Autor Tema: Prometno i strateško značenje prijevoja Vratnik u antici  (Posjeta: 4220 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 675
  • Postova: 1756
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
U radu autorica razmatra značenje prijevoja Vratnik od prapovijesnih vremena te njegovu ulogu i važnost za Seniju i širi prostor u antici. Strateški položaj gradine Kuk u Senju, na ulazu u Senjsku dragu, omogućio je akumuliranje moći i bogatstva zbog čega je, tada još naselje gradinskog tipa, postalo glavno trgovačko uporište šire okolice. Prohod kroz Senjsku dragu preko Vratnika najkraći je i najlakši put kojim se moglo proći od mora u unutrašnjost Like. Osim glavne komunikacije koja je prolazila kroz Dragu, pregledom terena ustanovljena je još jedna pješačka staza koja je vodila od gradine Kuk preko Višala na Vratnik. Nalazi amfora dokazuju  njezino korištenje i u antičkom vremenu. Osim toga, autorica pretpostavlja postojanje sporedne komunikacije koja je preko Klarićevca spajala Seniju s tadašnjom glavnom prometnicom  Tarsatica-Senia-Arupium.

Ključne riječi: Senia, prijevoj Vratnik, komunikacije, antika
 
Velebit je površinom najveća planinska struktura na području Hrvatske, koja svojom dužinom od 165 km dominira područjem od Gorskog kotara na sjeverozapadu do sjeverne Dalmacije na jugoistoku. Taj gorski masiv postavio se i kao prirodna barijera između Like i Primorja, odijelivši pritom i mediteransku od kontinentalne klime. Tijekom povijesti, te prirodne suprotnosti Velebit ipak ne će definirati kao granicu etnija. U tom kontekstu u 1. st. Velebit je spomenuo i Strabon pod imenom  Albium, opisujući pritom obalni pojas  Velebita i njegovo zaleđe. Na prvi pogled neprohodna planina bila je mjesto susreta primorskih i kontinentalnih zajednica. Stanovnici primorskih padina Velebita iskorištavali su njegovo drvo, a u sušnim, ljetnim mjesecima stoku su tjerali na viša pasišta u planinu u potrazi za kvalitetnijom travom. Pisanu potvrdu o prisutnosti primorskih stada na Velebitu, danas nalazimo na terminacijskom natpisu iz Begovače (CIL, III 15053) na kojem je zabilježeno da je primorskim Ortoplinima dopušteno korištenje izvora vode koja se nalazila na teritoriju kontinentalnih Parentina. Takav oblik transhumantnog stočarstva na Velebitu je opstao i nije se mijenjao stoljećima, sve do jačeg razvitka turizma prije pedesetak godina koji je, uz postupnu depopulaciju Podgorja, uzrokovao i promjenu načina života tamošnjeg stanovništva. Za prijelaz preko planine korišteni su prirodni prijevoji na mjestima gdje je visina planine najniža i prohod najlakši. Tisućljećima se tim stazama prohodilo i trgovalo, te su one bile putovi razmjena materijalnih i  kulturnih dobara. Svakako jedan od najprometnijih prolaza, koji je i danas zadržao istu funkciju prijevoj je Vratnik s nadmorskom visinom od 698 m. Iako se Vratnik najčešće spominje kao najkraći i najlakši prijelaz preko Velebita, geografski Velebit ipak počinje tek od prijevoja Oltari, dok Vratnik pripada Senjskom bilu. No, unatoč tomu značenje ovog prijevoja je veliko za  čitav širi prostor, pa tako i za prostor velebitskog i podvelebitskog stanovništva. Današnji grad Senj tisuće godina svog postojanja zahvaljuje upravo prijevoju Vratnik. Stalan dotok pitke vode kroz korito danas presušenog senjskog Potoka, pogodan zaljev za lučko pristanište koji se  mnogo dublje usijecao u sata hoda.Senjska draga je šumovita i obiluje vodom što je olakšavalo uspon i u ljetnim mjesecima. Značenje spomenute komunikacije posebno će porasti u antici kada je Senija postala  glavna opskrbna luka za  Liku i Panoniju. Ista trasa korištena je i u srednjem vijeku, a važnost ovog prometnog pravca kroz Senjsku dragu i Vratnik očituje se i u gradnji kasnije Jozefine u 18. st., na koju  će u moderno vrijeme nalegnuti i asfalt današnje suvremene ceste.  Pregledom terena ustanovljena je  još jednu staza koja vodi od gradine Kuk padinom brda iznad Višala lakim  usponom prema Vratniku. Da je put korišten i u antičko doba, dokazuju ulomci amfora koji su uočeni pregledom staze. Njezina širina i konfiguracija terena nisu omogućavale kolski promet. No, da je riječ o brzom i lakom usponu, dokazuje i činjenica da se on koristi i danas kopno nego danas, te neposredna blizina prijevoja uvjetovali su smještaj naselja na brdu Kuk u željezno doba, ili ranije . Iako se gradinsko naselje smjestilo u središtu neplodnog, krškog kraja, s  izrazito oštrom klimom u zimskim mjesecima te sušom ljeti, njegov topografski položaj koji dominira nad ulazom u Senjsku dragu jasno ukazuje na značenje prijevoja. Vrlo rano je gradina Kuk morala zauzeti važno mjesto na komunikaciji koja povezuje more i unutrašnjost kojom su prolazili trgovački putovi. Upravo takav strateški položaj omogućio je akumuliranje moći i bogatstva zbog  čega je, tada još gradinsko naselje Kuk, postalo glavno trgovačko uporište šire okolice. Prohod kroz Senjsku dragu preko Vratnika najkraći je i najlakši put kojim se moglo proći od mora u unutrašnjost Like. Odvijanje kolskog prometa u predrimskom vremenu za sad nije moguće dokazati. No, postojanje trgovačkih karavana ne bi trebalo biti upitno. Nadmorska visina Vratnika od 698 m uz kraća stajanja može se "svladati" u tri  Gradina Mali Goljak na istočnoj strani Vratničkog polja nalazila se na kraju spomenute prapovijesne komunikacije koja je kroz Senjsku dragu vodila do prijevoja Vratnik. Odnosno, Mali Goljak se nalazio na križanju komunikacija koje se račvaju s jedne strane prema Monetiju (Brinje), a s druge prema Avendu (Kompolje) i Arupiju (Prozor). Iako značenje ovog lokaliteta još nije potvrđeno nekim ozbiljnijim arheološkim  istraživanjima, njegovu važnost dokazuje i kontinuitet naseljavanja u antici kada postaje važno križanje na kasnijim rimskim prometnicama.  Najraniji trgovački prekomorski kontakti potvrđeni su ostatcima apulske keramike na gradini Kuk.No, pojavom antike na ovim prostorima važnost Vratnika postaje još naglašenija. Tada ovaj prijevoj postaje jedan od glavnih kojim rimski utjecaj prodire u Liku. Iako o pravoj romanizaciji možemogovoriti tek nakon izgradnje prometnica, njezini impulsi stižu mnogo ranije trgovačkim kontaktima koji se intenziviraju sve do Oktavijanovih osvajanja. U tom kontekstu možemo promatrati i nalaze kartaškog, numidskog, grčkog i rimskog republikanskog novca datiranog u 3. do 1. st. pr. Kr. kojim se trgovalo u predrimskoj Seniji.Naizgled zabačeni prostor Japoda također je intenzivno sudjelovao u trgovačkim kontaktima zbog svog izuzetnog strateškog položaja na razmeđu Jadrana i panonske unutrašnjosti, te Podunavlja. Ostave sjevernoafričkog, rimskog republikanskog i grčkog novca iz Like,svjedok su trgovačkih kontakata japodskog prostora  s razvijenijim zemljama tadašnjeg starog svijeta. Spomenute ostave se u istraživača datiraju u razdoblje 3., 2. i 1. st. pr. Kr. koje je u Japodiji obilježeno rimskim vojnim akcijama koje  će na koncu rezultirati potpunim uključenjem ovih krajeva u sklop rimskog carstva. Osnutak kolonije Akvileje 181. g. pr. Kr. bio je od presudne važnosti za daljnje događaje koji  će se odigrati na našim prostorima. Ovaj potez rimskoj vlasti je s jedne strane osigurao snažno uporište iz kojega se može kontrolirati protok robe i stvaranje novog tržišta za rastuće potrebe rimske trgovačke ekspanzije. S druge strane, osnutak Akvileje Rimu  će osigurati stvaranje strateške pozicije za smirivanje susjednih "barbarskih" naroda, a potom i daljnje infiltriranje u jadranski i panonski prostor. Tit Livije je 171. g. pr. Kr.  zabilježio pohod nezadovoljnog konzula Kasija Longina, komu je povjereno  čuvanje sjeverne Italije u Akvileji, na
Makedoniju. Pritom je prošao kroz  zemlje Karna, Histra i Japoda. Međutim, iako je u tim zemljama naišao na dobrodošlicu, Livije navodi da ih je sljedeće godine, na povratku iz Makedonije opljačkao, te je Senat bio prinuđen platiti odštetu. Pola stoljeća kasnije, godine 129. u kontekstu pohoda na Liburne, zabilježen je i pohod Gaja Sempronija Tuditana na Japode. Iako se o njemu ne zna mnogo, sigurno je da je nakon ovog pohoda liburnska obla pacificirana, a Japodi "s ovu stranu Alpa" umireni, te  da je uspostavljen  rimski nadzor nad cijelim Jadranom. Tuditanu je iste godine odobren triumf: C. Sempronius C. F. C. N. Tuditan/us/ a.DCXXIV cos. De Iapvdibvs K/alendis/ Oct/obris/, A. Degrassi, Inscr. It., XIII, I, 82 = CIL I, p. 48. Povijesna vrela ne navode točan smjer kretanja ovih vojni. Budući da je Kasije Longin boravio u Akvileji, mogao se kretati pravcem Akvileja-Tarsatika-Senija, pa otud preko Vratnika na teritorij Japoda.

ila_rendered
Prometno i strateško značenje prijevoja Vratnik u antici
ila_rendered
Prometno i strateško značenje prijevoja Vratnik u antici

Izvor:V.Glavaš,S.z.37

Guests can not give points :(
point 0 Points

This topic did not receive points.

 


Back to top