« : Lipnja 22, 2007, 19:40:53 »
RIBE I RAKOVI U vodama Plitvičkih jezera živi svega nekoliko vrsta riba. Još je uvijek potpuno neobjašnjeno pitanje prebivaju li one u ovom prostoru od davnih vremena ili su naseljene u zadnjih stotinjak godina. Većina istraživanja ihtiofaune Plitvičkih jezera provodena je tridesetih i pedesetih godina (Rossler, 1929.; Taler, 1958.).
Plitvička jezera i njihovi pritoci danas imaju sva glavna obilježja tipičnih pastrvskih visinskih voda. Stoga danas u tim vodama pastrve nalaze određeni optimum životnih uvjeta. Potočna pastrva (Salmo trutta)
jedan je od prastanovnika ovih jezera, a dolazi u dvije forme: Salmo trutta fario L. i
Salmo trutta lacustris L.
Sastav boja i oblik tijela služe lokalnim stanovnicima kao glavna osnova za razlikovanje pastrva iz raznih jezera ili pritoka. Zanimljivo je da se kozjačke i pastrve gornjih jezera razlikuju i po anatomskim obilježjima, primjerice po broju želučanih i škržnih nastavaka, bočnoj liniji, te broju kralježaka. Primjerci Salmo trutta fario L. iz Plitvičkih jezera odlikuju se krupnim, isključivo crvenim pjegama koje se osobito ističu tijekom mrijesta. Jezerska pastrva Salmo trutta lacustris L. ima pjege sjajne crne boje, a može dostići masu veću od 10 kilograma. Uvjeti za život pastrva nisu jednaki u svim jezerima.
Još 1929. Rossler je utvrdio da je planktonskim račićima, kojima se pastrve hrane, najbogatije Prošćansko jezero. Isto tako, mali bazenčići, te spojni rukavi i potočići između jezera i jezeraca daju različite mogućnosti prehrane za ovu vrstu riba. Mrijest pastrva također je bolji u nekim jezerima, budući da jedinke iz nekih jezera mogu izlaziti u pritoke, dok iz drugih to ne mogu, pa su prisiljene mrijestiti se na izljevima vode iz jezera, iznad slapova i na sličnim mjestima gdje voda manje ili više teče. Čitavo područje Plitvičkih jezera izvanredni je primjer diferencijacije pastrva nastale zbog izolacije i različitih uvjeta života u pojedinim jezerima.
Osim potočne pastrve, u jezerima je brojan pijor (Phoxinus phoxinus),
ribica čiji mužjaci u proljeće dobiju prekrasne crvene trbuhe. Ova riba najdraža je hrana velikih pastrva. S namjerom obogaćivanja ovog prostora, čovjek je u plitvičke vode unio jezersku zlatoovčicu (Salvelinus alpinus),
grabežljivu vrstu riba iz Sjeverne Amerike, kao i kalifornijsku pastrvu (Oncorhynchus mykiss)
koja se godinama uzgajala i u samom Parku, a danas se ovdje prirodno razmnožava. U zadnje su vrijeme u jezeru uočene i šaranske vrste riba, kao klen (Leuciscus cephalus)
i crvenperka (Scardinius erythrophtalmus).
Ove su vrste inače značajka nizinskih vodotoka, pa je njihova prisutnost vjerojatno posljedica promjene klime i utjecaja čovjeka na ove prostore.
Riječni rak (Astacus astacus)
nekad se izvozio na probirljivo zapadnoeuropsko tržište. Bolesti, prelov i drugi čimbenici smanjili su brojnost ove vrste u jezerima. Danas je još uvijek čest stanovnik u pojedinim vodama.
U Parku se za sada ne smije loviti riba. Ribiči su isključeni iz Nacionalnog parka u želji da ovaj prostor očuva značajke netaknute prirode.