« Odgovori #61 : Travnja 19, 2012, 06:11:13 »
Uvijek sam mislila da je to neistina, da se ne može baÅ¡ tako, JAKO, voljeti rodni (ili bilo koji drugi) kraj. Volim puno gradova i sela ali...nemam u sebi taj "prekidaÄ" koji bi me takvom silinom vezao za jedan kraj. Moje srce joÅ¡ luta posvuda. Odasvud sam i nisam niotkuda, i zato ti hvala puno na ovim stihovima. Ne samo da uživam u ljepoti tvoje jednostavnosti, iskrenosti i toplini nego i sama...tko zna...možda upravo uÄim takvom biti :)
TAMO DALEKO…
Daleko od doma svoga,
sela, rijeke, planine,
živim od sjećanja miloga
na sve ljepote domovine.
I vidim slike svog mjesta,
kuće, školu i crkvu,
ta sjeta i Äežnja je Äesta
i one me k´ domu vuku.
Al´ više ne dimi ognjište,
ni mlinice žito ne melju,
te slike srce mi tište
i bude povratka želju.
Želju da ognjište živi,
mlinice kolo da vrte,
da pepel na ognjištu oživi
a mlinice da više ne šute.
Sa željama iz srca što stižu,
po sokolu šaljem pismo:
Liko ti rodna grudo,
zaboravili nikad te nismo!
V.B.
© by nasa-lika, all rights reserved