« natrag naprijed »
 Str: 12   Dolje

Autor Tema: Poezija bivsih pjesnika  (Posjeta: 11059 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline velebitska-plava

  • Senior Član
  • ****
  • Points: 22
  • Postova: 362
  • Karma: +26/-26
  • Spol: Ženski
Zdenko Runjić
« Odgovori #10 : Srpnja 22, 2007, 19:31:59 »
Zdenko Runjić (26. oktobar 1942. - 27. oktobar 2004.), hrvatski skladatelj, jedan je od najpopularnijih i najkreativnijij autora domaće zabavne muzike, prvenstveno dalmatinsko-mediteranskog melosa. Rođen je tokom Drugog svjetskog rata u Slavoniji, iako je svoj čitav život proveo u Splitu, a svoje životno djelo posvetio Dalmaciji. Bogat muzički opus počeo ja na Festivalu zabavne glazbe Split, na kojem se prvi put pojavio 1963. godine

OTVORI PROZORE SNA

Tvoje lice, nježno lice, ranilo je srce moje,
dok za tobom ludo bije, primi ga u krilo svoje.
Tvoje ruke, nježne ruke, slutim dragi sred tišine,
vraćaju mi iz daljine miris tvoje puti meke.

Otvori prozore sna,
kraj tebe bit ću ja, da, bit ću ja,
shvatit ćeš u trenu tom
da ljubim te, da ljubim te.

Otvori prozore sna,
i sretna bit ću tad, da, bit ću tad,
u dvoje, ljubavi, znaj, je ljepše sve.

Tvoje ruke, nježne ruke, slutim dragi sred tišine,
vraćaju mi iz daljine miris tvoje puti meke.
Tvoje usne, nježne usne, kao da sva zvona zvone,
kad se plaho, poput srne, umiru na čelu mome.

Otvori prozore sna....


Evidentirano

Offline velebitska-plava

  • Senior Član
  • ****
  • Points: 22
  • Postova: 362
  • Karma: +26/-26
  • Spol: Ženski
Željko Sabol
« Odgovori #11 : Srpnja 22, 2007, 19:40:32 »
Željko Sabol (Bjelovar, 26. studenoga 1941. - Zagreb, 5. rujna 1991.), hrvatski književnik, tekstopisac i autor šansona, likovni kritičar.

SVA SU MOJA PROLJEĆA U MENI

Kada voliš, svijet ti je na dlanu
i daljine na plovidbu zovu
i sve riječi u jednu riječ stanu
u snovima slutiš ljubav novu.

Kada voliš, vode mirno teku
i nebo je kao suza čisto,
stare rane više nas ne peku
i dana za danom ništa nije isto.

I do srca vodi svaki trag
kad ti priđe onaj tko je drag.

Sva su moja proljeća u meni
i kad dođu duge hladne kiše
i kada prvo lišće zarumeni
ja te volim svakog trena više.

Sva su moja proljeća u meni
kad se zima svome bliži kraju
i kada prva grana zazeleni
sva su moja proljeća u meni.

Kada voliš, sjajnije su oči,
toplije su, vrelije su usne,
putnik nađe put u svakoj noći
sretan kao dijete koje usne.

I do srca vodi svaki trag
kad ti priđe onaj tko je drag.

Sva su moja proljeća u meni


Evidentirano

Offline velebitska-plava

  • Senior Član
  • ****
  • Points: 22
  • Postova: 362
  • Karma: +26/-26
  • Spol: Ženski
Odg: Poezija bivsih pjesnika
« Odgovori #12 : Siječnja 07, 2008, 19:51:14 »
Fran Krsto Frankopan (Bosiljevo, 4. ožujka 1643. - Bečko Novo Mjesto, 30. travnja 1671.), hrvatski plemić, ratnik, urotnik i pjesnik.

                                           

Polubrat Katarine Zrinski i šurjak Petra Zrinskog, s kime je bio jedan od organizatora urote hrvatskih i ugarskih velikaša nezadovoljnih centralizatorskom i kunktatorskom politikom Bečkoga dvora koji je sklapao ponižavajuće mirovne sporazume s Osmanlijama, najviše na štetu Hrvata i Madžara.

Fran Krsto, najmlađi sin karlovačkog generala Vuka Frankopana, prema nekim se izvorima rodio u Karlovcu 4. ožujka 1643. Nakon očeve smrti poslali su ga na školovanje u Zagreb, gdje je polazio isusovačku gimnaziju. Stanovao je u konviktu za vanjske učenike u Habdelićevoj ulici, a dodatnu je nastavu pohađao u isusovačkom kolegiju, gdje je stekao sklonost prema knjizi i pisanju.

Radi nastavka školovanja i odgoja odlazi u Italiju gdje je proučio talijansku poeziju i upoznao uglednu rimsku patricijku Julijanu de Naro kojom se i oženio. Vrativši se u domovinu pošao je očevim stopama i postao ogulinski kapetan te je sudjelovao u velikom boju s Turcima kod Otočca. Velikaš izrazite umjetničke nadarenosti; rođeni pjesnik, za života je objelodanio samo jedan književni rad, spjev "Elegia" (1656.). Današnji istraživači vjeruju da dio njegove zbirke "Gartlic za čas kratiti", što ju je priredio u posljednjim danima života kao zatočenik u Bečkom Novom Mjestu čekajući smaknuće, sve do nedavna poznata samo djelomice, sadrži i pjesme napisane u doba vedre mladosti, u danima kad je prevodio na slovenski jezik Moliereovu komediju "Georges Dandin", dok su samo one tužne nastale u tamnici. Priređujući zbirku, znajući da gleda skoroj i strašnoj smrti u oči, nije ih poredao kronološki nego ih je pomiješao.

Tragičnu sudbinu pjesnikovu slijedila je i sudbina njegove poezije, sabrane u zbirci "Gartlic za čas kratiti". Morala su proći puna dva stoljeća dok ju je otkrio tadašnji knjižničar u bečkoj Dvorskoj knjižnici Ivan Kostrenčić; on ju je prvi i objelodanio, i to odmah u knjizi (Vrtić, 1871.), ali samo u izboru, jer su neke od tih pjesama, one erotske iz "Gartlica" i ciklusa "Zganke", zbog smjelosti izraza bile suviše izazovne a da ne bi vrijeđale moralni osjećaj čitatelja. Iako je pojava te knjižice bila litararna senzacija, ipak nitko od tadašnjih kritičara, ni Vatroslav Jagić, nije u njoj prepoznao vrijednost.


Evidentirano

Offline velebitska-plava

  • Senior Član
  • ****
  • Points: 22
  • Postova: 362
  • Karma: +26/-26
  • Spol: Ženski
Odg: Poezija bivsih pjesnika
« Odgovori #13 : Siječnja 07, 2008, 19:53:16 »
DIVOJKA KRČMARKA ZNA VOLIT JUNAKA

Dva junaka skup se obljubihu,
Viru davši lipo pobratihu.
U bratinstvu pojdu drugovati,
Na pazaru konje kupovati.
Al je srića vreda namirila
Na divojku ka je krčmarila;
U liposti vridna biše ljube,
U dragosti te junačke službe.
Ter joj pojdu drago govoriti:
Bi l’se dala, divojko, ljubiti
Za prijazan i spenzu junačku;
Nimoj skratit milost divojačku.
Na to mi se grohotom nasmije,
Čašu vina gizdavo napije.
Jednomu je zdravicu napila,
A drugom čašu naklonila:
Ni vas moći jednako ljubiti,
Po vridnosti pravo ugoditi;
Veće vami na izbor ostavljam,
Tko je friži, tome se ojavljam.
Pobratini kad to bihu čuli,
Divojku su na stran ustisnuli:
Vira t’naša, divojko ljublena,
Vsaki nas je tvrđi od kamena;
Gdi se jedan uzda preskočiti,
Tu i drugi neće pogrditi;
Veće skušaj kak je koji čvrstan,
Po tom sudit tko je bolje vrstan.


MUČEĆA LJUBAV

U mučanju trvdnom je zaljubljen živil,
Milost, najam, dragost prositi želići,
Od vile predrage, vim se ni podstupil,
Neg z vustmi je mučal, srcem govoreći,
Z gustim zdihavanjem plamen svoj skazival,
Čudeć, razmišlajuć u njem izgoriti,
Prem ne prosil milost, milost je ufival,
Z mučećim jezikom htil to izprositi.
Štimal je nevojlnik z mučanjem bit srićan,
Al gorući plamen nastal objačati,
Da ni mogal dalje prebolit nesrićan,
Neg kot verna Fenix moral izažgati.
Tako služeć, mučeć oh prez smilovanja,
U ljubavi stalan volil pretrpiti;
Zamiru je štimal pomoć, zazivanja,
Ne hteć reć: vrmiram, moral je umriti. [/color]


Evidentirano
 Str: 12   Gore
« natrag naprijed »
 


Novine Posjetite Lifestyle Ličke novine TV & Radio
Večernji list Otočac Pliva Glas Gacke M.D. Kanal
Jutarnji list NP Plitvička Jezera Zdravlje Ličke Novine Gacka Dolina
24 sata TZ Otočac Ordinacija Lika Expres HR Otočac
Sportske novosti Rakovica Moj cvijet Slobodna Lika Loki TV
Glorija Sjeverni Velebit Narodni lijek Lika Plus
Back to top