Autor Tema: Senjsko groblje Sv.Vida  (Posjeta: 4516 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 675
  • Postova: 1757
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Senjsko groblje Sv.Vida
« : Studeni 18, 2011, 20:11:27 »
S e nj s k o  g r o b lj e   S v.V i d a


Lijep je običaj, da se ljudi barem jedan put u godini sjete svojih milih, koji su se preselili s ovoga svijeta. Kult mrtvih star je valjda kao i čovječanstvo. S kultom mrtvih spojena je i vjera u prekogrobni život. Ta vjera u život iza smrti svojina je svi vjekova i svih naroda, pa bili oni i najprimitivniji u svojoj kulturi. Radi prekogrobnoga života ljudi časte svoje mrtve, sjećaju ih se i na uspomenu im podižu spomenike.
Poganski narodi podizali su svojim mrtvacima velike i krasne spomenike. Egipatski faraoni grade piramide i u zidove pećina klešu grobnice. Grobnica kralja Mausola bila je jedno od najboljih djela klasičke grčke arhitekture. I kod ostalih naroda ima mnogo lijepih i velikih nadgrobnih spomenika, ali svi ti spomenici u svoj svojoj veličini i ljepoti ne doimaju se naše duše kao jednostavni kršćanski grobovi u katakombama ili koje seljačko kršćansko groblje. Priznajemo, da je poganski svijet pokazao svu svoju moć i znanje u svojim nadgrobnim spomenicima, ali u isti čas dok se tim spomenicima divimo, vidimo sve one nevolje, nasilja i izrabljivanja siromašnog i potlačenog svijeta, koji je morao za volju svojih gospodara da se muči i kini, dok se ti spomenici ne podignu. Tada u takvim grobnicama ne možemo vidjeti ljubav k preminulome, već samo ispraznost i taštinu. Kršćanstvo je tek unijelo u ljudski život pravi kult mrtvih. Kršćanin dariva svoga preminuloga bližnjega zemlji, od koje je i postao, moli Svemogućega, da se smiluje pokojnikovoj duši, a uz to se i sam sjeća, da će i po njega doći smrt i da će i on jednom stupiti pred sud božji. Zato kršćani već od najstarijih vremena stavljaju na grobove svojih milih simbol kršćanstva - križ spasenja i mučenicima palmu pobjede. Nad grobovima se sastajalo i molilo i taj običaj održao se do danas i trajat će valjda, dok bude i svijeta. Pokušaji modernih pogana, da spaljuju mrtvace ne će uspjeti. Da počaste uspomenu svojih milih ljudi su počeli grobove kititi i graditi spomenike od kamena, da se uspomena što više sačuva. Tako su nastala današnja uređena groblja. Najljepše groblje na svijetu bit će po svoj prilici Campo Santo u Genovi. Ovo veliko groblje puno je mramornih spomenika, jer u Genovi vlada običaj da i najveći siromašak mora prištediti toliko, da, kad umre, ima kameni spomenik. Lijepih groblja ima i kod nas. Jedno od najljepših groblja kod nas, mislim, da je groblje u Senju. Položeno je na vrlo zgodnom mjestu dva kilometra daleko od grada, prema Senjskoj Draži. Nalazi se na maloj ravnici podno jednog gustog crnogoričnog gaja i strmih stijena, odakle se pruža lijep pogled na more i otoke. 

Usred groblja se nalazi crkvica sv. Vida, a po njoj se i groblje tako zove.

http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/Picture_2407.jpg
Senjsko groblje Sv.Vida
   http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/Picture_2384~0.jpg
Senjsko groblje Sv.Vida
  http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/Picture_2385~0.jpg
Senjsko groblje Sv.Vida

Ovo nije najstarije senjsko groblje. Ne zna se pouzdano, kada su se ovdje počeli pokapati mrtvaci, jer su podaci o tome izgorili za vrijeme požara gradskog arhiva. Po svoj prilici se počelo pokapati u ovom groblju tridesetih godina prošloga vijeka. Najprije su u groblju pokopane kosti, što su ih u svečanom sprovodu s glazbom prenesli iz starog groblja Sv. Petra/ Groblje sv. Petra nalazilo se blizu gradskih zidina. Tu se nalazio do 1558. g. franjevački samostan, kojega je dao general Lenković iz strateških razloga porušiti. Franjevcima je sazidao iste godine novi samostan i crkvu unutar gradskih zidova. U tom novom samostanu nalazi se danas biskupsko sjemenište. Kad je samostan bio porušen, pretvorili su zemljište samostana u groblje, a to je bilo to zgodnije, što se je već i prije oko samostana pokapalo. To je groblje postalo s vremenom premaleno, jer su se uz okoliš groblja izgradile nekoje vile, počelo se pomišljati na uređenje novoga groblja. Novo groblje uređeno je, kako rekosmo, tridesetih godina prošloga vijeka oko kapelice sv. Vida.

http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/Picture_2390.jpg
Senjsko groblje Sv.Vida
  http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/Picture_2397~0.jpg
Senjsko groblje Sv.Vida


1 sama kapelica sv. Vida je iz novijega vremena. Sagrađena je god. 1849. nastojanjem i troškom senjskih građana Josipa Markovića, Antona Skorića i Vincenca Kriškovića, kako to kažu natpisi na pločama u kapelici. Oltarna slika sv. Vida potječe još iz stare kapelice sv. Vida, koja se nalazila na zemljištu nedaleko današnjega groblja i od nje se vide još ostaci zidova. Govori se, daje i tu kapelicu dao porušiti god. 1558. general Lenković, ali je to teško vjerovati, jer ne bi tom prilikom ostali zidovi, koji danas mogu služiti kao zaklonište. Dok se nije sagradila nova kapelica, oltarna se slika čuvala u sakristiji katedrale. Kako se groblje nalazi uz korito periodične gorske bujice, trebalo gaje ograditi jakim zidom, da voda ne prodre u groblje. Godine 1851. podignut je jak zid od tesanog kamena i u jednom uglu uklesan je ovaj natpis:» S neba, mili Bože, štiti od oluja, što puk senjski mira radi preminuvših željno gradi god. 1851. (MDCCCLI.)

http://slike.nasa-lika.com/albums/userpics/10545/Picture_2402.jpg
Senjsko groblje Sv.Vida


Međutim ni ovaj zid nije mogao groblje potpuno očuvati od poplave, jer nije bila bujica regulirana. Tako je god. 1856. mnogo stradalo groblje od proloma oblaka nad dragom Lukovicom. Tada je voda nosila u more križeve, lijesove i stabla. Po prilici pred četrdeset godina dovršena je regulacija senjske bujice i tako su groblje i grad potpuno osigurani od poplave. Najstariji spomenik na današnjem groblju potječe iz godine 1707. To je veliki kameni križ (3 m visok) na kamenom podnožju/Na gornjem dijelu uklesano je nevjestom rukom: »S. Ivan Nepomucni«, a na donjem dijelu godina 1707. Taj križ je prenesen iz starog groblja.
Najstariji nadgrobni natpis na ovom groblju potječe iz 1836. godine.Starijih nadgrobnih natpisa imade u kripti stolne crkve i u crkvi sv. Franje. U kripti stolne crkve pokapali su se crkveni i svjetovni odličnici do g. 1868., kada je zadnji mrtvac tamo zakopan. Iza velikog oltara u posebnoj grobnici sahranjen je veliki senjski , biskup Ožegovič. U crkvi sv. Franje pokapali su se uskočki vojvode i preneseno je nekoliko mrtvih tjelesa iz crkve sv. Petra. Imade nekoliko grobova još u crkvi sv. Marije na Artu i oko pravoslavne crkve. Danas imadu pravoslavni svoj odio uz katoličko groblje. Na današnjem Frankopanskom trgu, gdje se do nedavna nalazio samostan Pavlina, nalazili su prigodom kopanja jama za nasade mrtvačke kosti. To su bile vjerojatno kosti pokopanih Pavlina. Sada se ne zna, koliko je već mrtvaca pokopano na novom groblju, jer se nije dosada vodila službena evidencija (do 1925). Odsada će biti vođeno posebno knjigovodstvo i groblje će se dalje uređivati prema regulatornoj osnovi groblja, koju je izradilo današnje gradsko zastupstvo.Najljepše grobnice nalaze se na povišenom platou pod gajem. To su velike monumentalne grobnice najodličnijih senjskih obitelji nalik na arkade na zagrebačkom Mirogoju. Jednu od tih grobnica gradio je poznati hrvatski kipar Rendić. U zidu ispod tih grobnica nalazi se čitav niz drugih lijepih grobnica.Te grobnice su manje, ali također lijepo izrađene. Inače po čitavom groblju imade mnoštvo grobnica, ukusnih ograda, nasada i lijepih kamenih spomenika tako, da drveni križevi pored mnoštva kamenih spomenika i nasada posve iščezavaju. Prekrasan se pogled širi na groblje s male visoravni, gdje se nalazi rezervoar gradskog vodovoda. Interesantno je promatrati natpise na nadgrobnim pločama. Imade ih svakojakih. Stihovi su vrlo česti. Neke je ispjevao i Vjenceslav Novak za svoje rođake. Dosta je napisa pisano u lapidarnom slogu s nabrajanjem časti i zasluga pokojnikovih, ali na starijim pločama stoji pisano uz godinu rođenja i smrti samo: »GRADJANIN SENJSKI«. Tu u groblju senjskom, u gradu mrtvih vidimo svu senjsku slavnu i bogatu prošlost. Dolaze nam u svijest oni ljudi, kojima je dostajalo kazati: »Građanin sam senjski!« i ta je izreka onda imala efekt poznate izreke: »Civis Romanus  sum!« A danas? Građanin senjski znači biti stanovnik primorskoga grada, za koji kažu, daje nekada bio slavan i bogat. Današnji njegovi građani kao da se i ne sjećaju svoje slavne prošlosti, premda drugi kažu, da žive samo od stare slave. Nije tomu tako. Preko godine zaboravljaju na svoje djedove i staru slavu, jer su zaokupljeni dnevnim poslovima i borbom za život. Ali kad dođu Svi Sveti i Dušni dan pohrle u svečanom ruhu svi na groblje sv.Vida i tamo kite lijepe grobove svojih milih i dragih, mole se za njih i za se, pale svijećice za njih, a kad to obave, šetaju između kamenih spomenika, zelene crnogorice i raznobojnoga cvijeća, postajkujući kod kojeg važnijeg natpisa i razmišljajući o staroj slavi i novoj budućnosti.
Tada se okrepljeni vraćaju u grad, na dnevni posao, nastojeći dostizavati svoje stare.

Današnje senjsko groblje>>>Senjsko groblje

Guests can not give points :(
point 0 Points

This topic did not receive points.

Offline Draža

  • Super Moderator
  • Lički/a sokol/ica
  • *****
  • Points: 675
  • Postova: 1757
  • Karma: +68/-2
  • Spol: Ženski
  • Ljubi bližnjega svoga,kao samoga sebe..
Odg: Senjsko groblje Sv.Vida
« Odgovori #1 : Prosinac 09, 2012, 18:33:31 »
 Obnavlja se kroviše na crkvici Sv.Vida u Senjskom groblju.
                                                               


ila_rendered
Senjsko groblje Sv.Vida
ila_rendered
Senjsko groblje Sv.Vida



ila_rendered
Senjsko groblje Sv.Vida
ila_rendered
Senjsko groblje Sv.Vida



 


Back to top