« Odgovori #25 : Veljače 05, 2011, 20:32:40 »
Evo nakon 6 mjeseci tek sad sam odlučila da napišem onako u prozi, kako ja ne pišem kao što znate, komentar na feštu.
Tužna sam još i danas što ne upoznah sve koji su bili tamo. Dok gledam slike, prisjećam se dana prije samog odlaska na godišnji. Tako sam bila sretna i nestrpljiva, maštala sam tko će doći, koga ću upoznati, kako će tko reagirati jer ipak nije isto pisati na prelu i gledati se oči i oči. Na žalost sve mi je samo ostalo u snovima. Nisam ni sanjati mogla da će se upravo meni desiti da ne dođem, mislila sam da se neke stvari ne mogu dogoditi meni, one se događaju uvijek drugima. No ovaj puta se dogodilo baš meni. Iznenada mi je (kao što već neki znaju) umrla mama. Sva u bunilu, nevjerici i suzama susrela sam neke članove foruma, meni i najbliže i najdraže, sa kojima sam najviše vremena provela i najviše pisala. To su Mile (Stari Sokol, Milan) i Sanja. Sa njima su bili i njihovi supružnici a i još jednu članicu, Valenitinu. Ne sijećam se dobro ni kako smo se upoznali, niti što smo pričali, sve mi je ostalo u magli.
U toj cijeloj tužnoj situaciji nitko se nije sjetio da bi se mogli uslikati pa tako da nemam ni traga od upoznavanja.
Nadam se da će biti opet prilike i da ću ipak imati više sreće.