« : Studenoga 30, 2010, 18:50:27 »
Katedrala uznesenja Blažene djevice MarijeSenjska katedrala doista je jedan od najzanimljivijih sakralnih objekata naših krajeva uopće (M. Viličić), te ima nesumljivu vrijednost kao arhitektonski spomenik prošlosti.
Bila je predmet izučavanja dvaju istraživača Josipa Frančiškovića i Melite Viličić. Oni su doprinijeli boljem upoznavanju povijesti katedrale, njenom nastanku, stilu gradnje, rastu, dogradnjama i promjeni njene originalne fizionomije.
O vremenu njezina nastanka i o njezinoj arhitekturi postoje mnogi upitnici. Dokaz njene starosti je i zvonik iz 1000. godine koji je pred njom stajao do 1826. godine.
Senjska katedrala postaje središte religioznog života, posebice od prvog povijesno utvrđenog senjskog biskupa 1169. godine, koji se spominje i u svezi njene dogradnje, što nas navodi na pretpostavku da je katedrala i starija.
Novi pisani dokument koji se spominje je iz 1271. godine. Tada Senjani biraju Krčke knezove za stalne potestate i upravitelje grada na Starom trgu pred Crkvom sv. Marije (katedralom). Daljnji dokumenti kroz povijest upotpunjuju sliku o razvoju katedrale (vedute, planovi grada Senja i dr.)
Poslijeratna istraživanja i restauratorski radovi na katedrali, kao i njeno pročelje sa nizom romaničkih lukova - slijepih arkada u tri visinska niza na glavnom pročelju i uglu uz svetište, bili su putokaz da se katedralu grafički rekonstruira kao originalnu jednobrodnu romaničku crkvu, kako je nastalom prikazuje i poznata Valvasorova veduta iz kraja 17. st.
Katedrala je prema tome i u 15. i 16. st. jednobrodna i vjerojatno vrlo bogate fasade - dekorirana, što odgovara u to doba Senju kao bogatom kulturnom, trgovačkom i prometnom središtu.
Frančišković i Viličićka pretpostavljaju da je krajem 15. st. katedrali dograđena najprije sakristija.
Krajem 16. st. crkva je jednobrodna sa 13 oltara. Uz glavni oltar tu su još pokrajnji: sv. Petra, sv. Tome, sv. Cirijaka (Kirijaka), sv. Katarine, sv. Grgura, sv. Antuna, sv. Blaža, sv. Trojice, sv. Vida, sv. Sebastijana i sv. Jakova.
Nasuprot katedrali nalazi se Biskupski dvor koji je u to doba bio vrlo ruševan (16. st).
Prema izvješćima početkom 17. st. i katedrala je u ruševnom stanju a posvećena je Majci Božjoj.
U 17.-18. st. stanje se popravilo. Obnavlja se katedrala i biskupski dvor u prvotnom obliku u vrijeme biskupa M. Brajkovića (1699.-1703.)
Temeljito preuređenje katedrale dogoditi će se tijekom 18. st. Započeo ga je biskup B. Bedeković (1704.-1709.), a nastavio biskup A. Ratkaj (1709.-1717.) Tada je napravljeno potpuno novo svetište katedrale, srušen je voltirani svod, bočni zidovi lađe do temelja su srušeni, te sagrađeni novi ali bez volti. Katedrala je posvećena 1714. godine.
Biskup Ivan Anton de Benzoni (1730.-1745.) negoduje što se mnogi upuštaju u obnovu katedrale bez potrebnog znanja i kontrole. Po njemu je katedrala postala velika građevina bez stila i ljepote, koja je samo izvana sačuvala dijelove starine. On je dogradio desnu lađu i sagradio četiri oltara od kojih je oltar sv. Franje Ksaverskog od mramora, a ostali su drveni. Drveni je također bio i glavni oltar.
Godine 1713. spominju se oltari sv. Nikole i Gospe Karmelske. Slijedeće godine biti će dograđen i oltar sv. Franje Ksaverskog. Također se iz dokumenta vidi da nije sagrađena kripta ispod te lađe, već se pokapanja obavljaju u samoj lađi. Planirao je izgraditi i lijevu lađu ali nije uspio te srušiti stari toranj i sagraditi novi ali na drugom mjestu. Katedrala je tada imala dvije sakristije.
Za vrijeme biskupa Vuka Jurja čolića (1746.-1764.) sagrađena je lijeva pobočna lađa u kojoj su postavljena tri mramorna oltara i preuređena je unutrašnjost crkve. čolić je ponovno posvetio katedralu 1752. godine.
Godine 1764. u katedrali su postavljeni slijedeći oltari:
1. Uznesenja Majke Božje 6. Svetog Antuna Padovanskoga
2. Majke Božje Karmelske 7. Svetog Franje Ksaverskog
3. Svetog Anđela 8. Svetog Križa
4. Ivana Nepomuka 9. Bezgriješnog začeća BDM
5. Svetog Josipa
Pilari srednje lađe ukrašeni su Križnim putem (Kožarić) nakon restauracije katedrale, mnogi natpisi dobili su nova mjesta skoncentrirana oko ulaza na mjestu prve desne kapele. Tu se nalazi i kustodija koja vjerojatno i potječe iz katedrale, te grb s natpisom iz 1329. godine Donne Imie de Raduco, zatim natpis iz 1717. iz negdašnje biskupije.
Interijer je bazilikalno osvijetljen nizom od četiri prozora sa svake strane svetišta, dok su prozori sporednih lađa većinom pregrađeni oltarima.
Ispod svetišta i glavnog oltara nalazi se kripta u kojoj su grobnice senjskih biskupa: N. Pohmajevića, M. Ožegovića, A. Maurovića i više kanonika. Kripta pod desnom lađom, sve do sredine 19. st., služila je za pokapanje istaknutih senjskih građana.
Uz samu katedralu bile su crkvice: sv. Josipa, Nevine Dječice (Svetih mladenaca) i Žalosne Gospe. U blizini se spominje i kapela plemenite obitelji Vukasović, ali ne i kome je posvećena.
Senjski biskupi iz druge polovice 18. st. rade na obnovi katedrale. Biskup I. Kabalin traži sredstva za glavni oltar, kao i za dotrajali toranj za koji se kaže da je iz 1000. godine. Detalji o tome nisu poznati, ali se katedrala spominje kao nedavno obnovljena u njegovo vrijeme (1772.-1786.)
Obnova glavnog oltara katedrale se pripisuje Ivanu Krstitelju Ježiću (1789.-1833.), koji je nastavio sa obnovom, kada je napravljena kripta ispod desne lađe s 25 ukopnih mjesta. Sebi je pripisao i obnovu oltara. Godine 1826. obnovio je stari toranj.
Na obnovi oltara 60.-tih godina 19. st. radio je Santo Barbieri.
Biskup Ožegović (1834.-1869.) također radi na obnovi katedrale, ali je poznat i po izgradnji novog biskupskog dvora izvan užeg urbanog prostora godine 1839.
Godine 1900. ponovno se sprema obnova katedrale u vrijeme biskupa Posilovića i Vučića. U toj obnovi srušen je zvonik iz 1826., a na drugom mjestu u blizini sagrađen je ovaj današnji.
Popravci i oslikavanja katedrale vrše se i u 20. st. Popravak fasade 1923. godine pokazao je da se pod žbukom iznad glavnih vratiju krije
Katedrala uznesenja Blažene Djevice Marije
rozeta i pod njom kao da je bila prezidana slijepa balustrada od mramornih stupova. Interijer je oslikan 1934. godine., u istom stilu kao i 1865. godine.
U međuvremenu je zvonik dobio nova zvona.
Bombardiranjem u ratu u listopadu 1943. i veljači 1944. godine katedrala je bila teško oštećena. Bombe su srušile krov i oštetile pročelje, te je nakon skidanja žbuke došao jasno na vidjelo glavni srednji jasno artikulirani romanički korpus i obostrano nadodane lađe.
Na skicama arh. H. Bilinića mogu se na katedrali uočiti razne faze izgradnje. Romanički, srednji dio posve je asimetrično koncipiran, što je česta nepravilnost i daje biljeg ovom stilu, a na senjskoj katedrali je posebno izražena, za što vjerojatno postoje razlozi.
Glavna ulazna vrata pomaknuta su od osi udesno, zid lijevo od vratiju izveden je od dobro obrađenog kamena do iznad visine vratiju, nakon čega slijedi dio sa neobrađenim kamenim kvadrima, dok je cijelo ostalo pročelje izvedeno u opekama.
Restauracija katedrale 1946.-47. učinila je pročelje čitljivijim jer je dijelove različitih vremenskih razdoblja obnovila u različitim materijalima. Tako je lijeva pobočna lađa ostala u kamenu tesaniku, desna je ožbukana, a srednji romanički dio obnovljen je u opeci i bogato obrađen tipično romanički, kombinacijom slijepih arkada raznih dimenzija. Može se vidjeti do koje su mjere nalazi fragmenata respektirani i nadopunjeni, zatim je vidljiv ostatak obruba rozete u opeci i polje. Pročelja pobočnih lađa imala su svaka svoj otvor vratiju. Vidljiv je i nadvojni luk od opeke, te polukružni barokni prozori iznad vratiju. Na lijevoj lađi otvor vratiju je naknadno zazidan opekama, vjerojatno kada je u katedrali postavljena krstionica.
Glavna vrata su iz 1717., a vratnice obojih vrata iz 1866. godine. Desna vrata su renesansna (dovratnici i kapitel), vjerojatno prenesena iz drugih izvora i prilagođena objektu.
Najvjerojatnije je najstariji dio katedrale zid lijevo od ulaznih vratiju zbog uporabe pažljivo obrađenih kvadera kamena. Na taj način se grade crkve tog doba duž cijele jadranske obale. Strop srednje lađe je ravan i drven što ide u prilog datiranju starosti katedrale.
Senjska katedrala vrlo se različito datirala prije poslijeratne restauracije. Po jednima je trobrodna bazilika romaničkog stila, po drugima u njoj nema romaničkih elemenata i atmosfere.
Prilikom poslijeratne restauracije naišlo se na luk koji je mogao potjecati od prijašnjeg jednobrodnog romaničkog objekta. Današnji središnji, šiljasti, trijumfalni luk leži na romaničkim kapitelima u desnom dijelu luka.
Danas su ostali stupovi uzidani dok su u desnom dijelu luka vidljivi fragmenti romaničkih kapitela. Tako je definiran romanički dio kao i cijela arhitektonska masa katedrale.
Senj je, kao biskupsko središte, kroz svoju bogatu povijest morao i mogao imati monumentalnu i vrlo bogato dekoriranu katedralu.
Katedrala i ostale crkve svojim bogatim zvonima pozivale su građane u vijećnicu na vijećanje i u gradsku ložu na “sudaranje” kako to navode stari dokumenti, pa su time imale važnu ulogu u javnom životu grada Senja.
Katedrala uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala uznesenja Blažene Djevice Marije
webmaster@nasa-lika.com
Forum
Pomoć
Traži
Prijava
Registracija
Tema: Katedrala uznesenja Blažene Djevice Marije (Posjeta: 8198 )
