Autor Tema: Ličko Lešće - Događanja u župi 2010  (Posjeta: 5349 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Mile

  • Admin
  • Lički/a sokol/ica
  • *
  • Points: 985
  • Postova: 1100
  • Karma: +67/-2
  • Spol: Muški
    • www.nasa-lika.com
Ličko Lešće - Događanja u župi 2010
« : Siječnja 16, 2011, 13:54:13 »
Hodočašće u  Rim




Godine 2010. naša Biskupija proslavila je 10. godišnjicu svog osnivanja te je povodom tog jubileja upriličeno niz događanja, a jedno od njih je i organizacija hodočasničkog putovanja u vječni grad Rim. Zainteresiranih je bilo iz cijele Biskupije, a iz naše župe bilo je 11 hodočasnika na čelu s našim župnikom vlč. Miškulinom. Krenuli smo 9. veljače predvečer da bi uz molitvu, pjesmu, šalu i malo drijemanja u srijedu rano ujutro stigli u Rim. Rim je bio kišovit i prohladan, a mi smo nakon ostavljanja prtljage u svojim hotelima, krenuli na svečanu audijenciju kod Svetog Oca –najvažniji događaj našeg hodočašća. U velikoj dvorani bilo je hodočasnika iz cijelog svijeta, posebno dirljiv trenutak bio je obraćanje Svetog Oca nama, na našem hrvatskom jeziku i njegov blagoslov koji nas je sve osnažio i usrećio. Srijedu poslijepodne proveli smo u šetnji Trgom sv. Petra i razgledavanju Bazilike Sv. Petra koja nas je oduševila svojom veličinom, raskoši, umjetninama, a posebno značenjem za nas kršćane. Tu je grob prvog apostola, grobovi mnogih papa, a posebno značenje ima grob pape Ivana Pavla II. Koji je utemeljio našu Biskupiju i koji je nama Hrvatima posebno drag i blizak. Poslije obilaska Bazilike prošetali smo okolnim ulicama pazeći da se ne pogubimo. Nakon duže šetnje došli smo u našu hrvatsku crkvu sv. Jeronima na svetu misu koja je bila slavljena povodom 50. obljetnice smrti bl. Alojzija Stepinca. Biskup, koji je predvodio slavlje, govorio je o liku bl. Alojzija Stepinca kao uzoru i idealu današnjih kršćana kojeg su komunističke vlasti progonile zbog toga što je svjedočio svoju ljubav prema Rimu ne želeći se od njega odvojiti i svoju ljubav prema hrvatskom narodu zagovarajući njegovo pravo na vlastitu državu. Tu smo uz Božju riječ poslušali i o povijesti te naše hrvatske crkve, pripadajućem Zavodu i vezama hrvatskog naroda i Rima. Umorni, ali zadovoljni pošli smo u Dom hrvatskih hodočasnika „Bl. Ivan Merz“ gdje je naša grupa bila smještena te nakon večere pošli na počinak.
Malo bi bilo i cijeli ovaj godišnjak da u detalje opišem sva mjesta, trgove, crkve i svu ljepotu i bogatu prošlost Rima. Nabrojat ću samo neka mjesta. Uz Baziliku sv. Petra obišli smo i Lateransku baziliku, Baziliku sv. Križa, Svete stube, Baziliku sv. Marije Velike, crkvu sv. Petra u okovima i mnoge druge. Obišli smo nekoliko trgova, vidjeli mnoge fontane, obeliske, Rimski forum, velebni Koloseum, Panteon……..Vrlo su nas se dojmili Vatikanski muzeji gdje se nalazi stoljetna baština iz cijelog svijeta. Iz Vatikanskih muzeja gledali smo kako pada snijeg, što je u Rimu prava rijetkost (nije padao 15-ak godina). Naravno, mi nismo bili toliko iznenađeni kao Rimljani!
Obišli smo i katakombe sv. Sebastijana – kršćanska groblja pod zemljom gdje su pokapani prvi kršćani, a tu su bila i njihova tajna okupljališta zbog progona rimskih vlasti. U istoimenoj crkvi slavili smo svetu misu koju je predvodio naš biskup dr. Mile Bogović. Tu smo imali priliku i za svetu ispovijed.
Zadnji dan našeg boravka u Rimu, 13 veljače, bilo je sunčano. Poslije doručka krenuli smo našim autobusima u Baziliku sv. Pavla izvan zidina. Prošli smo kroz najmoderniji dio Rima zvan EUR. Nažalost, nismo imali priliku prošetati tim dijelom, ali smo zato uživali došavši pred Baziliku sv. Pavla. Na glavni ulaz ušli smo kroz veličanstveno četvrtasto predvorje okruženo sa 156 granitnih stupova u čijoj se sredini nalazi veliki kip sv. Pavla. Bazilika ima petora ulazna vrata od kojih su jedna zatvorena kao i na još tri velike rimske bazilike (sv. Petra, sv. Ivana Lateranskog, sv. Marije velike), a otvaraju se samo za jubilarne godine – svakih 25 godina. Unutrašnjost bazilike ostavlja dojam duboke pobožnosti, zadivljuje svojim granitnim stupovima (ima ih 80), kipovima apostola s lijeve i desne strane i medaljonima papa počevši od sv. Petra. Strop bazilike izrađen je od slavonske hrastovine koju je poklonio biskup Josip Juraj Strossmayer. Nakon razgledavanja sudjelovali na svečanom euharistijskom slavlju koje je predslavio biskup dr. Mile Bogović, a propovijedao je dr. Božidar Mrakovčić. U svojoj propovijedi govorio je o liku sv. Pavla koji je prošao put od žestokog progonitelja kršćana do najgorljivijeg propovjednika Radosne vijesti. Na orguljama je svirao bogoslov Josip Šimatović, a u pjevanju su sudjelovali svi hodočasnici, osobito članovi župnih zborova.
Nakon svete mise još smo se malo zadržali u blizini Bazilike u kupovini suvenira za naše najmilije i za uspomenu na ovo predivno hodočašće u kolijevku kršćanstva. Smjestili smo se u autobus i uz molitvu za sretan povratak, krenuli put Hrvatske. Ostala je želja za ponovni povratak u Vječni grad Uz mnogo pjesme, šale, smijeha sretno smo stigli kućama. Veliko hvala organizatorima i svim hodočasnicima na lijepom druženju!

Đurđa Orešković

Hodočašće u Ludbreg



Prvim zrakama prvosvibanjskog sunca, vesela skupina hodočasnika župe Ličko Lešće i Prozor  krenula je na još jedno u nizu hodočasničkih putovanja. Na samom početku veseli i bezbrižni žamor grupe smirila je molitva krunice predvođena našim velečasnim Ivicom Miškulin, koji je i bio vođa puta. Molili smo našu Gospu za blagoslov i za njen zagovor kod svoga sina Isusa Krista Gospodina našega.  U opuštajućoj atmosferi raspjevanog autobusa približavali smo se prvom odredištu, veličanstvenom dvorcu Trakošćan, smještenog u sjeverozapadnom dijelu Hrvatskog Zagorja, nastao u 13. st., a od 1584.  godine u vlasništvu vlastelinske obitelji Drašković, koja je rodom iz Pazarišta. S velikim oduševljenjem uputili smo se u razgledavanje dvorca, prolazili smo kroz sobe uzvišene ljepote pri tom postajući dio vremena kroz koje smo prolazili. Puni dojmova, uljuljani mislima u živote vlastelinske obitelji lagano smo krenuli dalje prema sljedećoj našoj destinaciji. Dobro raspoloženje pratila je ljepota raznolikosti krajeva kroz koje smo prolazili što je samo još više podizalo naše raspoloženje i uzbuđenje jer smo se približavali čuvenoj Lepoglavi. Zaustavili smo se pred crkvom Bezgrešnog začeća  blažene Djevice Marije. Topla dobrodošlica domaćina, župnika Andrije Kišićeka , njegove tople riječi o prekrasnom zdanju velebne crkve sve nas je ostavila nijemima  pred remek djelom arhitekture, slikarstva i kiparstva koje krase taj Božji dom. Za nas vjernike sve je rečeno u natpisu slavoluka „OVO NIJE NIŠTA DRUGO NEGO KUĆA BOŽJA I TU SU VRATA NEBESKA„. Mislim da nitko nije ostao ravnodušan ispred glavnog oltara okruženog s mnoštvom anđela,  okupanih prelijevanjem  sunčevih zraka i blještavilom staroga zlata kao krune prizora ispred nas. Tu su još i oltar sv. Križa, oltar sv. Pavla Pustinjaka, oltar Trpećeg Isusa, prekrasne orgulje koje rado posjećuju vrhunski orguljaši svjetskog   imena, kako nam je rekao naš domaćin. A onda smo svi zastali i skrušeno se pomolili pred Oltarom posvećenom Nadbiskupu zagrebačkom  Alojziju Stepincu, pogotovo kad svi znamo da je svoj mučenički put započeo baš  1946. godine  u lepoglavskoj  kaznionici koja se nalazi u pozadini  ove Crkve, te je svoj križ nosio strpljivo i drage volje upravo onako kako nas to uči i naša vjera. Malo vremena, a puno toga još pred nama, put nas dalje vodi do Varaždina,  kralja baroka. Obilazimo Stari grad, debele gradske zidine pišu svoje priče, odlazimo do Varaždinske katedrale i čuvenog Varaždinskog groblja, zaštićenog spomenika prirode, stvaranog  vizionarskom dušom Hermana  Hallera. Pomalo umorni, ali puni oduševljenja svu svoju pažnju usmjerili smo na vrhunac našeg hodočašća, na dolazak u „CENTAR SVIJETA“, i konačni cilj našeg putovanja, u Ludbreg, SVETIŠTE PREDRAGOCJENE KRVI ISUSOVE.  Čim smo stupili na to sveto tlo odmah je potekla molitva i pjesma s naših usana Presvetoj  Krvi Isusovoj. Svatko je zastao na tren i tiho izrekao svoje nakane i molitve i sa najčvršćom vjerom smo ih predali Presvetom. Tad je uslijedio i najsvetiji i najsavršeniji dio dana, prisustvovali smo Svetoj misi u župnoj crkvi Presvetog  Trojstva iz 14. st.  Na kraju  mise svećenik nam je na Oltar  izložio pokaznicu s relikvijom Presvete Krvi, te smo u poniznosti predali sve naše molbe, nakane  i potrebe pri tom moleći na oproštenje i uslišanje naših molbi.  Nadahnuti novim iskustvom, novom nadom i utjehom u našim srcima kao i spoznajom smisla patnji i tegoba  u našim životima u kasnim večernjim satima uputili smo se  našim domovima i našim obiteljima. Bogatiji za novo iskustvo, puni ponosa i sreće što smo bili dio vesele ekipe hodočasnika, nestrpljivo iščekujemo  novo putovanje.

 Irena Babić

Prva sveta pričest



Na blagdan Duhova, 23. svibnja 2010. godine četvero prvopričesnika: Magda Bobinac, Luka Grčević, Sebastian Kolak i Fabijan Orešković po prvi put je pristupilo sakramentu euharistije.  Ovoj velikoj svečanosti prethodio je sakrament pomirenja kojem su kandidati za prvu pričest i njihovi roditelji pristupili prethodni dan. Sama svečanost prve svete pričesti protekla je dostojanstveno i pobožno.  Na početku mise okupljenim  se vjernicima u ime  roditelja obratila Josipa Bobinac, a prije obnove krsnih obećanja svijeće je upalio Robert Grčević. U tijeku slavlja svi su se prvopričesnici aktivno uključili ili molitvom ili recitacijom i tako pridonijeli da se ova svečanost pamti cijeli život.
Kao uspomenu na ovaj veliki dan prvopričesnici su dobili prigodne uspomene. Na kraju je uslijedilo zajedničko fotografiranje i zakuska u Pastoralnom centru.

Lozarija



U nedjelju, 3. listopada naša je župa svečanim euharistijskim slavljem proslavila  blagdan svoje nebeske zaštitnice  Blažene Djevice Marije od Svete Krunice u narodu poznate kao Lozarije. Misno slavlje je predvodio gvardijan Franjevačkog samostana Hercegovačke franjevačke provincije iz zagrebačke Dubrave mr. fra Draženko Tomić u koncelebraciji s  vlč. Jurom Tutekom, župnikom iz Brinja i otočkim dekanom,  don Jurom Ladišićem, pastoralnim suradnikom za slijepe i slabovidne osobe naše Biskupije i vlč. Ivicom Miškulinom, lešćarskim župnikom.            
Fra Draženko je u svojoj propovijedi je istaknuo: „U mislima nam je danas naš lijepi zavičaj - naše Ličko Lešće - koje čuva uspomenu na lijepe običaje iz daleke prošlosti među kojima se posebno ističe godišnja proslava Gospe od sv. Krunice – „Lozarije“. Danas se molimo za sve nas i molitvu stavljamo u zalog za našu svijetlu budućnost. Okupio nas je spomen na zajedničko podrijetlo. Ista krv teče našim venama. Okupila nas je vjera u zajedničko bolje sutra, molitva uz izvornu kršćansku poruku o čovjeku i njegovu dostojanstvu…
Kršćanstvo se ne poistovjećuje ni s jednim društvenim uređenjem, ni s jednim narodom, ni s kakvom političkom stvarnošću ali, prihvaćajući sve ljude kao svoje, smatra se odgovornim za oplemenjivanje svakoga čovjeka, svakoga naroda, njegove kulture, politike, gospodarstva, odgoja, stranke, države, svakodnevice i cijeloga života. Bijeg od odgovornosti za ovaj svijet nema ništa s kršćanskim moralom jer na području društvenoga djelovanja kršćanstvu ništa nije tako strano kao mogućnost da se svijet prepusti „svijetu“. Crkva želi na svoj način prenijeti poklad vjere na buduće naraštaje. U njoj je djelatna ona ista ljubav koja je bila u Isusu Kristu, okrenuta svakom čovjeku, i spremna se žrtvovati za svakog čovjeka.
Pitamo se, hoćemo li mi uspjeti prenijeti na iduće naraštaje najdragocjeniji dar svete vjere, kulture i običaja koji smo primili od svojih roditelja. Mi stariji ponekad plačemo za starim, možda, dobrim vremenima, a dobra su bila jer smo bili mladi i poletni. Međutim, i ovom svijetu i ovim vremenima treba pomoći. I ovaj svijet treba voljeti, za njega se žrtvovati, raditi na njegovu spasenju.
Ipak, žalosna je činjenica da današnji naraštaj izgleda slab prenijeti blago vjere na iduće naraštaje. Djeca vjeruju i zanimaju se za nešto drugo, nešto što je njihovim roditeljima nepoznato. Nekad je sin od oca učio ono što mu je bilo potrebno za život, a kćerka od majke. Danas je drugačije i to zbog suvremenog okružja i brzog napretka koji jedva da se može slijediti. Slabost se očituje i u našim obiteljskim odnosima kroz slabljenje poštovanja i čuvanja obiteljskih vrijednosti. Dijete treba iščitati iz očeva i majčina ponašanja što je to vjera, koje su temeljne vrijednosti: poštenje, radinost, poštivanje. Jedan vjernički poklon u crkvi, jedan vjernički znak križa prije posla, duboko će se urezati u djetinju dušu. Osjetit će Božju prisutnost u obitelji i nju će doživjeti i poslije lako prihvatiti. Jedan stari običaj, neka tradicija vezana uz rodni kraj mnogo će značiti i postati dio njihova života.
Vjerujem da ste svi danas ovdje okupljeni duhovno pripremili za veliki blagdan nebeske zaštitnice BDM od sv. Krunice. Da ste u svoje nakane uključili i potrebe svih vaših suseljana koji su ostali doma i bore se s nevoljama života. Obratimo se našoj zaštitnici ovom molitvom: Blažena Djevice Marijo, brani nas u boju protiv pakosti, u zasjedama đavolskim budi nam zaklon. Ti kraljice vojske nebeske Sotonu i druge zle duhove koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom krepošću od nas otkloni. Amen!

Svečanom ozračju pridonio je svojim pjevanjem crkveni zbor, a orguljama ga je pratila s. Krešimira Vuleta, kojoj se zahvaljujemo što nam s radošću uvijek priskoči u pomoć. Zahvaljujemo se i gospođi Marijani Dujmović (cvjećarna „Mimoza) na darovanom  aranžmanu cvijeća koji je krasio glavni oltar.  
Poslije podne sveta misa s blagoslovom djece služena je u 17 sati, a predvodio ju je vl. Josip Štefančić, župnik iz Križpolja.


                                
Silvija Vašarević
                                                                        Foto: Ivan Bižanović

Radovi u župi

Ove smo godine također nastavili obnavljati i adaptirati crkvene objekte u našoj župi. Jasno, uvijek je u pitanju novac, koji je prijeko potreban u obnovi, a ova situacija nije baš najpogodnija (ekonomska kriza svijeta, Europe i naše Hrvatske). No, usprkos tome nešto smo napravili. Počet ćemo s onim najvećim, a to je sakralni prostor kapelice sv. Franje u Vrilu.
I ove godine Ministarstvo kulture RH doniralo je u sklopu svog natječaja za kulturna dobra 100.000,00 kn za kapelicu. Većini je to poznato, no moram napomenuti da je sv. Franjo jedna od najstarijih crkvenih građevina na području Gacke doline, i među ostalim smo i zato ušli u ovaj program Ministarstva kulture. Dobivenim smo sredstvima sanirali pod spomenute kapelice. Stavljene su kamene ploče od lijepog kamena. Ispod je stavljena betonska podloga i izolacijski sloj zbog vlage. U tijeku  je izrada hrastovih vrata i prozora, koji će biti postavljeni tijekom ove godine. Tako će ova prelijepa kapelica, na obali rijeke Gacke, pored koje se rado zaustave turisti i prolaznici, dobiti nadamo se svoj izvorni izgled. Radovi su izvedeni pod budnim okom naših konzervatora iz Gospića, a građevinske radove je izvelo poduzeće „Špelić“ iz Slunja, čiji je vlasnik Nikola Špelić, vrijedni i pošteni poduzetnik. Što se tiče građevinske sanacije, ona je završena. Idućih godina nam još ostaje restauracija slika u kapelici.
U Crkvi (tj. od postojećeg crkvenog inventara) obnovili smo kaleže i ciborij (ovo potonje je posuda u kojoj se čuvaju posvećene prilike Tijela Kristova u Svetohraništu). Pozlatu i druge radove vezane uz obnovu izveo je g. Davorin Horvat iz Zagreba. Kada sam s njim stupio telefonski u kontakt i rekao mu odakle zovem, onda se on nadovezao i rekao da mu je poznat ovaj kraj. U daljnjem razgovoru otkrio mi je da i on jednim dijelom potječe iz ovih krajeva, štoviše da je i rođak pokojnog župnika Lešća i Sinca, g. vlč Drage Banića – Štumbera, koji je rodom iz župe Lešće. Radove je izveo vrlo lijepo, tako su dva kaleža i ciborij zabljesnuli u svojoj punoj ljepoti. Donatori za ovaj posao bili su g. Ivan Marković – Paca ( i ne prvi put), zatim g. Ivan Banić – Majsić i njegovi i moji prijatelji. Svim darovateljima od srca hvala i Božji blagoslov.
U župnom stanu smo obnovili dvije prostorije. U kuhinji su stavljene pločice, izvučena podloga za njih, promijenjena instalacija vode i struje, renovirana viseća kuhinja. Obnovili smo i dnevni boravak i primaću sobu zbog dotrajalosti. Izbacili smo stare podove, koji su propali, betonirali podlogu, armirali, izolirali i postavili laminat. Tako je ovaj dio stana dobio novi, ljepši i funkcionalniji oblik.
Na ulazne stepenice do crkve postavili smo nove pločice. Sve ove radove financirali smo sami iz župne blagajne. Dakako, sve ovo ne bismo mogli napraviti bez dobrih ljudi. Tako je sav majstorski posao izveo g. Ivica Kovačić – Žućo i to na dar, dobrotom. Pomagali su mnogi i na tome im od srca hvala.  Ne mogu, a da posebno ne spomenem Tomu Marića – Bracu, koji nam svojim prijevozom doveze tolike stvari iz Zagreba, kojih ovdje nema ili su skuplje. I Nikolu (Ninu) Rubčića, koji toliko puta ispeče janje ili odojka. Besplatno. Hvala im!
Rano u proljeće organizirali smo akciju čišćenja crkvene ograde. Živica se proširila i razišla po velikom djelu zemlje. Sve smo to porušili i zapalili. Porušili smo i stara stabla šljiva koja su dotrajala. No, zemlju nismo ostavili posve pustu. Zasadili smo nešto voćaka i desetak šljiva. Više nećemo ni saditi jer vidimo da se neće smjeti peći rakija – a to je bila jedna od tradicija ličkog i hrvatskog čovjeka. Izgleda da će nam Europa zabraniti i svinjokolju i pečenje rakije. Morat ćemo kupovat industrijsku robu, a ono što je domaće i dobro – izgleda da ćemo morati zaboraviti.

vlč. Ivica Miškulin, župnik


Viđenje  jednog  Krampusa



Nakon što je sveti Nikola darivao dječicu i kako je sve protjecalo u razdraganoj atmosferi, oni malo neposlušniji ponadali su se proći neprimjetno. Nitko nije očekivao nezvanog gosta, ali netko je vrebao svoj trenutak!
Virio sam kroz ključanicu i čekao strpljivo svoju priliku da im pokvarim raspoloženje. Zategnem malo svoje crno odijelo, popravim crvenu grivu na glavi i zaoštrim rogove pa uskočim unutra i tresnem vratima. Krampus! Krampus! - povikaše ta stvorenja! Skakao sam kao da me munje bodu i mlatarao lancem što sam ga držao u ruci. Ubrzo zavlada strah i iščekivanje kako će moja visost zaista nekome pokloniti šibu na dar, kao što mi je i bila namjera....
No kad sam vidio njihove suze u prestrašenim očima koja su me u čudu gledala, zastadoh i pomislih: A da ovaj put napravim iznimku?  bespomoćna bića sa rumenim obrazima od ličke zime i svijetlucavim očima kako prestrašeno gledaju u mene, pomislim. Ovaj put ću napraviti iznimku!
Posegnem u torbu te umjesto šiba počnem dijeliti bombone i lizalice što sam ih sebi ponio kako bih se putem zasladio! Eto, nisam ni ja crn tako kao što se priča! Možda bih i ja mogao biti dobar!

             Moja visost Krampus



Aoj Liko kamena državo,
tebe mi je ostaviti žao.
Guests can not give points :(
point 0 Points

This topic did not receive points.

 


Back to top