Autor Tema: Lički izvodjači pjesama  (Posjeta: 2548 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline vuksamotnjak

  • Opći Moderator
  • Stariji Ličan/ka
  • *****
  • Points: 3
  • Postova: 222
  • Karma: +7/-1
  • Spol: Muški
Lički izvodjači pjesama
« : Srpanj 25, 2011, 20:34:49 »


Opcepriznat kao jedan od najboljih tamburasa u Sjedinjenim Drzavama, a i u svijetu, i dobitnik prestizne nagrade Nacionalne zaklade za umjetnost,  Jerry Grcevich rodjen je u malom mjestu Turtle Creek, kraj Pittsburgha. I njegovi roditelji su rodjeni u Americi, a njihovi u Ameriku dosli iz raznih mjesta u Hrvatskoj – iz Ozlja, Karlovca, sela Segetac, u Podravini.  Jerry je odrastao u glazbenoj obitelji.  Njegov otac Joseph Grcevich, takodjer dobro poznati tamburas, uvrsten je u Tamburitza Hall of Fame kao sto je, uostalom, i sam Jerry, kao najmladji tamburas kojemu je ta cast ukazana.  Svoje prvo glazbeno obrazovanje i dobio je od oca, jos kao dijete od nekih 7 godina, ali i od ujaka Marka Grcevicha.

“Otac bas nije imao puno strpljenja sa mnom, ali ujak jest... tata je htio da odmah budem dobar, ha-ha.  Imao sam dara, da, i dobru desnu ruku.  Note, istina, nisam znao tada citati, to sam kasnije naucio, tijekom svog formalnog glazbenog obrazovanja, ali imao sam sluha i ljubavi za glazbu i nastavio sam se glazbeno razvijati iz godine u godinu.”

U kuci je uvijek bilo puno ploca s hrvatskom glazbom, narocito tamburaskom, i madjarskom, romskom.  Kad bi ocev orkestar vjezbao, Jerry je uvijek bio tu i slusao.  Roditelji bi ga cesto i vodili na koncerte kad je bio mali, zaspao bi tijekom veceri, na tri stolice, iza pozornice, uz zvuke glazbe. Sa 10 godina, Jerry je vec i sam svirao u tamburaskom orkestru svog oca.  G. 1972, kad je navrsio 20., Jerry, koji je vec imao i vlastiti orkestar, otisao je, po prvi put, u Novi Sad da bi ucio i kod velikog Janike Balaza.  Ti ce se susreti ponoviti jos nekoliko puta tijekom sdamdesetih i osamdesetih godina.  Tada je sreo i Zvonka Bogdana kojega ce kasnije cesto pratiti na njegovim gostovanjima u Sjedinjenim Drzavama i Kanadi, zadnjih godina i na njegovim koncertima u Hrvatskoj. Zadnjih godina, Jerry i provodi dobar dio vremena u Hrvatskoj, da bi proucavao stari i prikupljao novi materijal i da bi se, kako kaze, “kao tambura-glazbenik okusao u maticnoj sredini, u kojoj je taj instrument jos uvijek pripada sredisnjoj struji, jos uvijek je ‘mainstream’... Ona je [tamo], jos uvijek, vise dio kulture pa kad ljudi nesto slave – rodjendane, krizmanje, mature....kad su svadbe, oni se uvijek vracaju svojim korijenima, a ti su korijeni, u Hrvatskoj, tamburaska glazba.”

U Americi, Jerry tu glazbu izvodi vec vise od 30 godina i majstor je na svim glazbalima koja cine tamburaski ansambl – na bracu, na tamburica-celu, na bugariji ili kontri, ritmickom instrumentu, kao i na berdi odnosno begesu, basu ili kako vi u Zagrebu kazete, rekao mi je, bajsu.  Kao primas, medjutim, Jerry je pravi virtuoz na bisernici, vodecem instrumentu.  Jerry je i izuzetno talentirani skladatelj.  Jedna od najpopularnijih pjesama iz njegovog repertoara, njegov “znak raspoznavanja,” njegova je vlastita - “Moja Juliska,” koju mi je, drzeci slusalicu ramenom, spremno i odsvirao, preko telefona.

Glazba je njegova, a tekst je napisao Miroslav Skoro, s kojim se susreo u Americi, 1990. godine.  Neko su vrijeme, na Jerryjevo veliko zadovoljstvo, zajedno radili i jedan album snimili.  “Moja Juliska” bila je, na tom albumu, samo jedna od nekoliko zajednickih pjesama.  “Uvijek sam prizeljkivao da naidje netko kao Miro, netko tko je tako talentiran, tko zna lijepe tekstove pisati koji su meni, onda, uzitak uglazbiti.”  Jerryju je prije toga slicnu suradnju pruzio Ivan Podnar, prije puno godina i nas kolega ovdje, na Glasu Amerike.  Te suradnje Jerry pamti i duboko cijeni, jer iako je hrvatski jos kao dijete naucio, priznaje da to nije dovoljno da bi sam pisao i tekstove, da nije bas jako siguran u gramatici.

Gdje nabavlja svoje instrumente?  Za bisernicu, koju smo culi uz “Moju Julisku,” kaze da mu je nju netko donio iz Zagreba,  inace “sjajna izrada Dusana Rajkovica, iz Sremske Mitrovice. Imam i jedan vrlo dobar prim od Zeljka Kosa, iz Pitomace, imam i jedan Steve Tatica, iz Osijeka i jedan lijepi, mali Andrije Franica, iz Zupanje...imam ih puno, neki su vrlo stari.”

Jerry ostaje vjeran tradicionalnim glazbenim korijenima cak i onda kada sklada nove melodije, blize ukusu danasnje generacije. On i njegov ansambl sviraju na svim mogucim slavljima u hrvatsko-americkim zajednicama, sviraju i na koncertima diljem Sjedinjenih Drzava, kad Zvonko Bogdan dodje, Jerry ga prati na nastupima, ali da bi se maknuo od mikrofona, da bi bio s ljudima i medju njima, poceo je u veljaci, sa svojim momcima, svirati u restoranu Gipsy Cafe, u centru Pittsburgha.  Kad je on odrastao u Pittsburghu, prisjeca se, bilo je u njemu puno restorana s glazbom, na uzem podrucju moglo se cuti cak tri-cetiri tamburaska orkestra, danas je to prava rijetkost.  Stoga je odlucio obnoviti tu tradiciju.  Razvili su jedinstveni stil, sviraju uglavnom hrvatsku glazbu, ali i madjarsku i rumunjsku i glazbu susjednih zemalja, a ako je gost Irac i pozeli nesto irsko, odsvirat ce za njega i – nesto irsko!  Sve sviramo, kaze Jerry, da bi goste zabavili i da bi oni bili sretni. Svoje koncertne programe takodjer nastoji uciniti zanimljivima i privlacnima siroj publici – uz tradicionalnu hrvatsku glazbu uvijek i - zivahna ciganska.

“Ako ljudi ne razumiju hrvatsku glazbu, ili jezik, uvijek dobro reagiraju na onu koju je snimio Zvonko Bogdan...Evo banke, Cigane moj...to uvijek vole, a i Djelem, Djelem... te dvije uvijek publiku “zapale!”


Guests can not give points :(
point 0 Points

This topic did not receive points.

 


Back to top