« : Prosinca 30, 2011, 12:39:15 »
Sveti Nikola 06.12.2010 Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
U našoj župi djece nema puno, ali su zato dobra pa ih Sveti Nikola povodom svog imendana redovno posjećuje u župnoj crkvi.
Njegov su doček 6. prosinca 2010. organizirali članovi Župnog pastoralnog vijeća i KUU-e «Gacka», a u nabavci darova, budući da je kriza, morali su pripomoći mještani i obrtnici iz Lešća i Čovića.
Iako se ranijih godina Sveti Nikola običavao kolima u pratnji članova KUU-e «Gacka» provozati župom, na radost svih mališana koji bi ga vidjeli i koji bi se s njim slikali, ovoga puta to nije bilo moguće zbog lošeg vremena. Djeca su se zato okupila u župnoj crkvi gdje su nakon službe riječi zapjevala pjesme dobrodošlice i prigodne recitacije kojima su dočekali dragoga gosta. Prigodni program osmislile su i vodile časna sestra Krešimira Vuleta i vjeroučiteljica Silvija Vašarević, a u podjeli darova i ovoga puta Svetom Nikoli je pripomogao njegov, ne baš najuzorniji ali vjerni pratitelj, Krampus. «Nije on ni tako loš» čuli smo među ostalim u jednoj od recitacija «Da nije njega tko bi pomogao Svetom Nikoli darove nositi?!». To se pokazalo točnim, naime nestašni i ne osobito pristojni gost svojim je dosjetkama i postupcima uveseljavao dječicu gotovo jednako koliko i Sveti Nikola darovima, a na kraju je zaključio «što ću …- toliko je zla u svijetu da sam ja ove godine odlučio biti dobar».
Josipa Jergović Baklaić
Posjet štićenicima Doma za starije i nemoćne, 28. prosinac 2010 Svima nam je potrebno malo pjesme i radosti – posebno u blagdanskim danima. Članovi KUU-e «Gacka» Ličko Lešće stoga već nekoliko godina na blagdan Sv. Stjepana posjećuju štićenike Doma za starije i nemoćne osobe Otočac. Pjesmom, svirkom, smijehom ovim ljudima starije dobi i krhkoga zdravlja oživljavaju vedrinu duha i unose dašak radosti i, makar jednokratni, «izlet» iz jednolične svakodnevice.
Nije nam ni teško ni naporno nastupati ovdje, slažu se članovi KUU-e «Gacka», malo našeg truda i dobre volje, te dva – tri sata utrošenog vremena ovim ljudima znači puno. Zvuci tambura i domaće pjesme podsjećaju ih na mlade dane i neka bolja vremena. Očekuju nas svake godine, znamo čuti «Na Stipanju ćedu nan doć Lešćerani», iskreno se raduju i uistinu su zahvalna publika.
Nije li to, uostalom, pravi božićni dar koji se, doduše ne uklapa u danas sveprisutniju blagdansku potrošačku groznicu, ali je besplatan – dar od srca.
O tome je prilikom posjeta folkloraša Domu, koji je bio organiziran 28. 12. 2010. govorio i prof. dr. Milan Šimunović umirovljeni prof. na Teologiji u Rijeci. Rekao je kako su članovi KUU-e «Gacka», pjevači, plesači i svirači svoj dar dobili od Boga te su ga i dužni dijeliti s drugima.
Uz dr. Šimunovića i članove KUU-e «Gacka» na blagdan sv. Stjepana štićenike Doma za starije i nemoćne i ovaj je put posjetio župnik vlč. Ivica Miškulin.
Josipa Jergović Baklaić
Hodočšće: Visovac - NP Krka – Šibenik, 30. travnja 2011. Župljani naše župe i župljani Prozora krenuli su 30. travnja 2011. na hodočašće prema Kninu, Nacionalnom parku Krka i otoku Visovcu koji se nalazi u sklopu parka te starom gradu Šibeniku i njegovoj poznatoj katedrali sv. Jakova.
Prvo zaustavljanje bilo je u Kninu gdje nas je u crkvi sv. Antuna Padovanskog dočekao gvardijan i župnik fra Petar Klarić. Upoznao nas je s povijesti crkve, franjevaca u Kninu te stradanjima Knina u Domovinskom ratu. Nakon molitve i zajedničke fotografije počastili su nas u samostanu obilnim doručkom. Od srca im hvala!
Nakon Knina otišli smo do otočića Visovca na koji su nas svojim brodicama prevezli tamošnji fratri. Otok Visovac darovan je franjevcima u 15. stoljeću nakon što su bili prisiljeni pobjeći pred turskim osvajanjima u primorske krajeve. Ovaj otočić tijekom burne povijesti uvijek je bio oaza mira i tvrđava duhovnosti, morala, vjere, hrvatske kulture i nacionalnog identiteta. Na otoku se nalazi crkva Gospe Visovačke i samostan u kojem se nalazi značajna arheološka zbirku, manja etnografska, zbirka crkvenoga ruha i posuđa, te bogata knjižnica s desecima vrijednih knjiga i inkunabula, a posebno mjesto ima zbirka turskih isprava od kojih su neki od samih sultana. U crkvi Gospe Visovačke imali smo svetu misu koju je predvodio naš župnik vlč. Ivica Miškulin. Nakon svete mise jedan od franjevaca ispričao nam je o povijesti Visovca te o bogatim zbirkama koje se čuvaju u samostanu. Prošetali smo otočićem, udisali miris borova, kupili ponešto suvenira i krenuli istim brodicama na obalu gdje nas je čekao autobus da nas odveze do prekrasnih slapova rijeke Krke. Krka izvire u blizini Knina i sa svojih sedam sedrenih slapova krški je fenomen koji nam je priroda poklonila i ostavila na čuvanje za buduće naraštaje. Najpoznatiji slapovi su Skradinski buk i Roški slap, a stotine drugih manjih slapova, rukavaca i potočića čine predivnu cjelinu u čijem okrilju prebivaju mnoge vrste životinjskog i biljnog svijeta od kojih je dosta endemskih i zaštićenih vrsta. Obišli smo cijeli park, etno zbirku, okrijepili se u restoranu i krenuli put Šibenika.
U Šibeniku naše odredište bila je prvenstveno katedrala sv. Jakova koja se od 2000. godine na UNESCO-voj listi zaštićene kulturne baštine kao jedinstven spomenik sakralnog graditeljstva. Njezina gradnja počela je 1431., a završena 1536. godine. počeo ju je graditi Juraj Dalmatinac, majstor kasne gotike, nastavio Nikola Firentinac, a završili su je Bartolomeo i Giacomo de Mestre. Posebnost katedrale je u gradnji isključivo od kamena bez upotrebe drugih elemenata pa je i krov od kamenih ploča. Krstionica katedrale djelo je Jurja Dalmatinca, puna je kamenih ukrasa, a svod je oslikan likom Boga te likovima anđela. Nakon razgledavanja i zajedničkog fotografiranja ispred glavnog ulaza katedrale u manjim grupama prošetali smo gradom te se puni dojmova vratili svojim kućama.
Neka nas dragi Bog poživi da možemo uživati u ljepotama drage nam domovine Hrvatske!
Đurđa Orešković
Sveta potvrda 21. svibnja 2011. Na svečanom misnom slavlju u subotu 21. svibnja 2011. gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović podijelio je svetu potvrdu 25 krizmanika. Na svetoj misi koncelebrirali su župnik domaćin vlč. Ivica Miškulin, vlč. Pejo Ivkić i vlč. Jure Ladišić. Na početku slavlja u ime svih krizmanika ocu biskupu obratio se Patrick Dujmović, a buket cvijeća uručila mu je Glorija Ladišić. Čitanje je čitala Mihaela Kovačić, a molitvu vjernika predvodili su Nikolina Matasić i Alen Klobučar. Slavlje je uveličao župni zbor kojeg je sviranjem pratila s. Krešimira Vuleta.
Za ovaj čin krizmanici su se cijelu školsku godinu pripremali učeći o istinama vjere, dolaskom na svetu misu i uključivanjem u druge aktivnosti u župi. Dan prije susreli su se s biskupijskim kancelarom vlč. Marinkom Miličevićem pred kojim su pokazali što su naučili o kršćanskom nauku. Slijedio je sakrament ispovijedi kako za krizmanike tako i za njihove kumove i roditelje.
Krizmanici i krizmanice bili su: Franjo Bobinac, Josip Bobinac, Marko Cetinjanin, Josip Dujmović, Patrick Antun Dujmović, Marijan Jakšić, Alen Klobučar, Daniel Kovačić, Igor Kranjčević, Ivana Kovačić, Mihaela Kovačić, Glorija Ladišić, David Majetić, Danijela Matasić, Ivana Matasić, Nikolina Matasić, Sara Matasić, Valentina Matasić, Slavica Mudrovčić, Marija Orešković, Marijo Orešković, Ivana Orešković, Luka Pataran, Danijel Pećarić i Marijan Vašarević.
Prva pričest 29. svibnja 2011. Prva sveta pričest u našoj župi slavljena je 29. svibnja 2011. Na početku misnog slavlja u ime svih roditelja prvopričesnika sve prisutne pozdravila je Snježana Orešković. U ime prošlogodišnjih prvopričesnika pozdrave i poticaj da ostanu na Kristovom putu onima koji su po prvi puta na taj dan primali Isusa pod euharistijskim prilikama, izrekla je Magda Bobinac. Prvopričesnici su aktivno sudjelovali u misnom slavlju predvodeći pokajnički čin i molitvu vjernika. Svoje oduševljenje i radost zbog susreta s Isusom izricali su molitvama, recitacijama i pjesmama. Nakon lijepog i dostojanstvenog euharistijskog slavlja uslijedila je podjela uspomena i zajednička fotografija. Po završetku mise roditelji prvopričesnika priredili su zakusku za sve prisutne u župnom pastoralnom centru.
Prvopričesnici naše župe 2011. godine su: Hrvoje Brajković, Marija Čorak, Goran Kranjčević, Matea Orešković, Patricia Orešković, Marko Pećarić i Anamarija Žalac.
Katolički skauti kod kapele sv. Franje, 17. kolovoza 2011. Katolički skauti boravili su u kampu kod kapele sv. Franje u Vrilu u razdoblju od 9. kolovoza do 17. kolovoza 2011.
Došli su iz mjestašca Lippetala koji se nalazi na sjeveru Njemačke u pokrajini Nordrhein-Westfalen. Pohađaju odgojnu ustanovu za mladiće (internat) „Kolleg Kardinal von Galen“ koji je smješten u renesansnom dvorcu, a vode ga Sluge Isusa i Marije (Servi Jesu et Mariae - SJM), redovnici koji su osobito posvećeni odgoju mladića, a dio njihovog rada odnosi se na pastoral izviđača. Svi ovi mladići pohađaju obližnju gimnaziju, a nakon škole posvećuju se učenju i rješavanju domaćih zadataka u čemu im pomažu svećenici. Slobodno vrijeme nije samo „slobodno“ već po izboru sudjeluju u različitim aktivnostima kao što su izviđači, biciklizam, razni izleti, jedrenje, učenje sviranja na različitim instrumentima, organizacija raznih kulturnih događanja, priredbi za roditelje, rodbinu i prijatelje i slično.
Tako su u sklopu svojih slobodnih aktivnosti došli i do kapele sv. Franje gdje su podigli svoj kamp. Ondje su, kako su sami rekli, našli prekrasnu prirodu, a i smještaj kapele im je izvrsno odgovarao budući da su svakodnevno odvajali vrijeme za molitvu i pohađanje svete mise. Prepuni pozitivnih dojmova, obećali su da im ovo nije i posljednji posjet našoj župi.
Silvija Vašarević
Tupale – sv. misa za stradale nakon II. svjetskog rata., 17. rujna 2011. Na području Tupala, 12. rujna 1946. g. razmeđu između župa Sinac i Ličko Lešće strijeljan je neutvrđeni broj civila, od kojih nekima znademo imena i prezimena. Po svjedočanstvu pokojnog župnika ovih župa Drage Banića – Štumbera, bilo je strijeljano šesnaest osoba.
Po svjedočanstvu gospođe Blaženke Častek iz Otočca, Kralja Zvonimira 18, koja je bila povjerenik Komisije za utvrđivanje žrtava II. svjetskog rata i poraća, poznata su nam neka imena, koja ćemo ovdje navesti:
1. Ljuba Banić, Čovići
2. Mandica Bodlović rođ. Žagrović, Sinac
3. Kata Banić rođ. Vašarević. Čovići
4. Manda Orešković – Ćajina, Lešće
5. Franka Tonković, Sinac
6. Franjo Brajković, Prozor - Obilje
7. Ilija Kostelac, Prozor - Obilje
8. Franjo Orešković, Lešće
9. Jure Šimunić, Čovići
10. Franjo Ladišić, Lešće
11. Milan Žagrović, Sinac
12. Josip Bukovac - Dovedina, KuterevoNavodno im je pročitana presuda o krivnji iznad rake, prije strijeljana i svi su tamo ubijeni. Pokopani su na mjestu ubojstva. Na mjestu njihova stratišta imali smo ove godine prvi puta Sv. Misu 17. rujna 2011. Svetu misu predvodio je vlč. Stanko Smiljanić, župnik iz Sinca u suslavlju sa župnikom iz Ličkog Lešća vlč. Ivicom Miškulinom. Mjesto pokopa označavaju samo dva križa i mjesto je neograđeno.
vlč. Ivica Miškulin
Lozarija, 2. listopada 2011. U nedjelju, 2. listopada 2011. godine proslavljen je u Ličkom Lešću blagdan zaštitnice župe Blažene Djevice Marije od svete Krunice. Svetu misu je predvodio mons. Dinko Popović, umirovljeni svećenik, a koji je dugo godina službovao u Donjoj Vežici u suslavlju s vlč. Jurom Tutekom, vlč. Jurom Ladišićem i župnikom vlč. Ivicom Miškulinom. Prije početka svete mise vlč. Ivica Miškulin pozdravio je okupljene vjernike i zahvalio braći svećenicima na dolasku na proslavu blagdana. Zahvalio je predvoditelju slavlja mons. Dinku Popoviću koji je od 1967. do 1970. godine bio župnik u Ličkom Lešću i Prozoru.
U svojoj propovijedi vlč. Dinko Popović je naglasio kako nas je na današnju svetu misu sve zajedno okupila Gospa od Svete Krunice, Isusova majka Marija kojoj je posvećen mjesec listopad. Marija je blagoslovljena kćer od Boga Svevišnjega više od svih drugih žena na zemlji. Marija je uzvišena dika roda našega. U današnjem Lukinom evanđelju Isusu prilazi neka žena sa riječima: Blažena utroba koja je tebe nosila i prsi koje si ti sisao. Žena je hvalila Isusovu Majku Mariju, njegov dom, njegovu kuću i obitelj. Obitelj – to je sve… I mi danas ako pogledamo unatrag, za sve što smo u životu postigli imamo zahvaliti svojoj majci i svome ocu, svojoj kući, svojoj obitelji. Najveće je blago u životu imati dobre roditelje, dobru kuću, iz dobre kuće dolazi dobar narod, dobri ljudi. Takvi ljudi su i danas bogatstvo za Domovinu nam Hrvatsku i za Crkvu u Hrvata. Obitelj je i danas put naroda i put Crkve. Vjerski odgoj djece i mladih počinje u obitelji. Prilikom svojih pohoda našoj domovini pokojni papa blaženi Ivan Pavao II kao i sadašnji papa Sveti Otac Papa Benedikt XVI u svojim su obraćanjima naglašavali važnost kršćanske obitelji. Na ovogodišnjem misnom slavlju na hipodromu u Zagrebu Sveti Otac Papa Benedikt XVI izričito je pozvao kršćanske roditelje: "Dragi roditelji, trajno se obvežite učiti svoju djecu moliti, i molite s njima; približite ih sakramentima, osobito euharistiji… uvedite ih u život Crkve; u intimi doma nemojte se bojati čitati Sveto pismo, obasjavajući tako obiteljski život svjetlom vjere i hvaleći Boga kao Oca. Budite poput male Dvorane posljednje večere, poput one Marijine i učenika, u kojoj se živi jedinstvo, zajedništvo, molitva".
Mons. Dinko Popović propovijed je zaključio slijedećim riječima: „Završimo ovo današnje razmišljanje; vaša Gospa od svete Krunice – Lozarija nas je sve gledala s osmijehom sa lica; živimo s tim osmijehom Djevice. Pozdravite sve Vaše kad dođete kući osobito bolesne i nemoćne ljude kao i sve starije, odnesite im dio svete mise i osmijeh Djevice – Gospe od Krunice. Budite svi, braćo i sestre, hrabri i jaka srca, svi koji se u Boga uzdate. Neka nam obitelji i naš dom čuva Božja Mati, Gospa od svete Krunice. Gospodin Bog je naš Kralj, On će nas spasiti, On će nam pomoći, imajmo vjere! Čuvao Vas sve Gospodin Bog od zla svakoga! Amen!“
Na popodnevnoj svetoj misi u 17 sati upriličen je blagoslov djece. Tijekom misnih slavlja svirala je časna sestra Krešimira Vuleta. Gospođa Marijana Dujmović iz cvjećarne „Mimoza“ Otočac poklonila je cvjetne aranžmane koji su krasili oltare župne Crkve.
Silvija Rubčić Kovačić
Proslava blagdana sv. Huberta, 5. studenog 2011. Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
Na inicijativu župnika vlč. Ivice Miškulina i predsjednika Lovačkog društva „Orao“ Kosinj Boška Varićak Keranović te predsjednika Lovačkog društva „Ravna gora“ Sinac Mate Jankovića članovi spomenutih lovačkih društava proslavili su u kapelici sv. Franje Asiškog u Vrilu 2009. i 2010. godine blagdan sv. Huberta, zaštitnika lovaca. Na prošlogodišnjoj proslavi kojoj su nazočili predsjednik i tajnik Lovačkog saveza Ličko – senjske županije Ivica Marković i Mile Ugarković najavljena je i proslava blagdana sv. Huberta na županijskoj razini. Proslava je održana 5. studenog 2011. godine u župnoj crkvi Blažene Djevice Marije od svete Krunice u Ličkom Lešću kada su se okupili predstavnici 12 od 36 lovačkih društava Ličko - senjske županije: LIKA Gospić, GACKA Otočac, BRINJE Brinje, CVITUŠA Lovinac, PANOS Vrhovine, ORAO Kosinj, KUNA Lički Osik, JELEN Vodoteč, TETRIJEB Pazarište, JASTREB Janjačka Kosa, PLITVICE Plitvice i ORAO Dabar te domaćin RAVNA GORA Sinac.. Svetu misu predvodio je don Anđelko Kaćunko u suslavlju sa vlč. Stipom Zebom, župnikom iz Korenice i vlč. Ivicom Miškulinom, župnikom iz Ličkog Lešća.
Propovijed don Anđelka Kaćunka donosimo u cijelosti:
„Braćo i prijatelji, dragi lovci! Ovaj ulomak svetog evanđelja (Lk 5,1-11) svjedoči nam da je i Isus sudjelovao u lovu – jer i ribolov spada u lov. Čuli smo, upravo ta riječ "lov" spominje se pet puta. A apostol Pavao, u prvom čitanju (Ef 6,10-17), govori o borbi, kršćane potiče na stjecanje kondicije i vježbanje ter nabraja različito oružje koje nam je za život potrebno: oklop, štit, kacigu i mač. Jasno, to oružje ima duhovno značenje.
Sve je to, dragi vjernici, za nas kršćane, bez obzira čime se bavimo, veoma znakovito i važno, a za vas lovce to ima dvostruko značenje.
Prvo, morate biti svjesni da je danas u cijelom svijetu, posebno u Europi i Americi, na sceni vrlo jaka ideologija tzv. Novog doba (New age). To je zapravo jedan novi pokret na temeljima staroga poganstva, koji čak i sâmo kršćanstvo smatra suvišnim, nepotrebnim – doslovce, kako kažu – "potrošenom paradigmom", nečim što će odumrijeti.
Zatim, pripadnici toga novog mentaliteta, koji se širi i reklamira u javnosti, tvrde da su veoma zabrinuti za "Majku Zemlju" pa jako zaziru također od lova i žestoko mu se protive. Među njima ima čak i kršćanskih teologa. Neki od njih, kao npr. prof. dr. Erich Grässer, pretjeruju tvrdeći da će tema "Crkva i zaštita životinja" u 20. stoljeću jednom predstavljati jednako crno poglavlje kao tema "Crkva i spaljivanje vještica" u srednjem vijeku!
Zato je važno da svi mi, a posebno vi lovci, dobro znademo što Crkva naučava o lovstvu i što o lovu govori Biblija. Tako valja istaknuti kako već Stari zavjet za Noina praunuka Nimroda ističe da je "voljom Božjom bio silan lovac" (v. Post 10,9). A na prvoj stranici Sv. pisma, u opisu stvaranja svega, ističe se da je Bog sve podložio čovjeku da svime upravlja i svime se u prirodi služi. No ako Stari zavjet, kako neki tvrde, ostavlja kakvu dvojbu glede korištenja životinja za čovjekove prirodne potrebe, Novi zavjet otklanja u tome svaku sumnju. Od mnogih primjera neki su posebno zanimljivi. Tako apostol Petar spominje "životinje, po naravi rođene za lov" (2 Pt 2,12), a Isus, kako smo čuli, ne samo da naređuje Petru: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov" (Lk 5,4), nego čak temeljno poslanje svojih učenika – evangelizaciju – prispodobljuje lovu, rekavši upravo Šimunu-Petru: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude" (Lk 5,10). Kaže, dakle, LOVITI ljude. Ipak, najjasniji, "najplastičniji" i, netko će reći, 'najdrastičniji' novozavjetni izraz glede korištenja životinja za jelo, navodi se kao viđenje, dakle kao glas Božji, opet apostolu Petru dok je bio gost u kući nekog Šimuna kožara u Jopi. Petar je tada, u dvojbi između tzv. čistih i nečistih životinja za jelo, doživio trostruko viđenje jedne posude "poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, gdje s neba silazi na zemlju, u kojoj su bili svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske, i čuo je glas: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!" (v. Dj 10,1-16).
To su dakle primjeri i dokazi Božjega jamstva za održivi razvoj u Njegovu poretku - ako se čovjek pridržava Božjih zapovijedi!
Zato, u ovom 'ludom vremenu', u kojem su potpuno poremećeni odnosi ne samo između ljudi i narodâ, nego je također sve jači nesklad između čovjeka i prirodnog okoliša, Katolička crkva na temelju biblijske objave i tradicije uči da su i životinje Božja stvorenja. No čovjek ih ima pravo upotrebljavati u svom radu, ali tako da im nikada ne nanosi nepotrebnu bol, a može ih i ubijati da bi se njima hranio, ali nikada iz čistoga egoizma, zabave ili inata. U tom smislu ne treba životinji pripisivati nikakva PRAVA – što danas veoma naglašavaju animalisti i razni "prijatelji životinja" – jer prava uživaju samo oni koji imaju i dužnosti, a to znači da moraju posjedovati svijest o sebi, slobodu i odgovornost. Zato mi naglašavamo da je poštivanje lovačke etike i običaja ne samo vrlina lovaca, nego i njihova nezaobilazna obveza. To valja danas još više isticati jer je i u Hrvatskoj sve jača kampanja protiv lovaca i lova. Evo ovih je dana krenula jedna nova akcija, u kojoj polugola atletičarka kliče: "Lovite rekorde, a ne životinje!" Izvještaji o tome lijevali su "krokodilske suze" i za vukove i za medvjede, a sjetimo li se rasprave oko španjolske koride i neizvjesne sudbine našega "kolinja", nije teško naslutiti da je krajnji cilj 'novodobnih globalista' da i lovce potpuno razoružaju.
Sve nam to, dragi vjernici, posvješćuje ono što je istaknuo Apostol Pavao – da smo kao kršćani pozvani biti širitelji Evanđelja, ali i da smo stalno u borbi protiv raznih zabluda. Svi smo mi, dakle, svojevrsni borci za istinu, dobrotu i ljepotu ter 'lovci' koji će duhovnim oružjem iskorjenjivati laž i zlo iz našega okoliša – to je naša zadaća na polju tzv. duhovne ekologije. Dakle, u toj borbi i u tom 'lovu' ne koristi nam tvarno oružje, nego – kako Apostol ističe – moramo "obući svu opremu Božju, da se možemo oduprijeti lukavstvima đavlovim"! Jer iza mnogih suvremenih naizgled lijepih ideja, nažalost, stoje "upravljači ovoga mračnoga svijeta" i "zli duhovi".
Neka nam u svemu, poglavito u našoj dvostrukoj zadaći, pomognu naši sveti zaštitnici, a posebno Sv. Hubert. Amen.“Molitva vjernika kojom su se lovci na ovoj svetoj misi obratili Gospodinu bila je izrečena je i na proslavi dana sv. Huberta u Beču.
Poslije svete mise okupljenim lovcima prigodnim riječima obratio se i predsjednik Županijskog lovačkog saveza Ivica Marković. Vlč. Ivica Miškulin zahvalio se braći svećenicima, okupljenim lovcima, č.s. Krešimiri Vuleta i pjevačima župa Ličko Lešće i Sinac i izrazio zadovoljstvo zbog održavanja prve proslave blagdana sv. Huberta na županijskoj razini u nadi da će se proslave nastaviti redovito održavati svake godine i po drugim župama Gospićko – senjske biskupije.
Na ručak i druženje u Lovačkom domu u Sincu okupljene je i ove je godine pozvao predsjednik Lovačkog društva „Ravna gora“ Mate Janković.
Silvija Rubčić Kovačić
Pastoralni život župeNaša župa (sela Čovići i Lešće) danas broji 1224 stanovnika, a od toga je katolika 1218 tj. onih koji primaju svećenika prilikom blagoslova obitelji. Prosječni broj članova po obitelji je 2,98. Na žalost, svake godine broj stanovnika se smanjuje što se dobro vidi ako usporedimo podatke iz Matica krštenih, vjenčanih i umrlih.
slika
* podaci do 10. studenog 2011.
U župnoj crkvi sveta misa slavi se svake nedjelje i zapovijedanog blagdana u 11 sati. Ukoliko je neki blagdan radnim danom sveta misa služi se poslijepodne. Pola sata prije svake svete mise moli se krunica, a svi oni koji žele mogu se i ispovjediti. Priliku za svetu ispovijed župljani imaju osobito pred veće blagdane kada se slavi i pokorničko bogoslužje, a dođe i veći broj svećenika iz našeg dekanata. Međutim, u tim prilikama dođe manji broj župljana, a kasnije se ne stignu ispovjediti jer nastane pred ispovjedaonicom dugi red. Stoga potičemo župljane da ozbiljnije pristupe duhovnoj pripravi za blagdane, a osobito sakramentu ispovijedi jer je to najbolji temelj za rast u ljubavi, milosrđu, čistoći i svetosti. Za Uskrs i Božić župnik pohodi starije i nemoćne koji se žele ispovjediti, a koji se su se prije toga javili u župni ured. Osobito želimo ovom prilikom skrenuti pozornost naših župljana na činjenicu da mnogo naših bolesnih i starijih umire bez sakramenta ispovijedi, pričesti i bolesničkog pomazanja. Nekako se nerado zove svećenika k bolesniku radi bolesničkog pomazanje jer se nekad ovaj sakrament shvaćao kao „posljednja pomast“, što je ostalo do danas unatoč tome što je župnik već nekoliko puta na misi govorio o značenju ovog sakramenta. Mnogi čekaju zadnji čas pa često bude prekasno. Međutim, na prvom mjestu trebala bi biti briga za ono što je neprolazno i nadnaravno – spasenje čovjeka za vječni život, a najveću ljubav prema svom bližnjemu pokazujemo tako što se brinemo za spas njegove duše.
U kapeli sv. Franje u Vrilu sveta misa je na blagdan sv. Franje Asiškog, Uskrsni ponedjeljak i Duhovski ponedjeljak kada se okupi veliki broj vjernika, osobito iz Vrila.
Svaki četvrtak u 18 sati je misa i klanjanje Isusu u Presvetim oltarskom Sakramentu gdje se okupi desetak vjernika. Povod da se započne s ovom pobožnosti bio je Papin dolazak u Hrvatsku. O ovoj nam pobožnosti, koju Učiteljstvo uvijek iznova hvali i preporučuje, svjedoče brojni sveci svojim primjerom. Na osobit se način u tome istaknuo sv. Alfonzo Marija Liguori koji je zapisao: „Među svim pobožnostima, klanjanje Isusu u Presvetom Sakramentu prva je poslije sakramenata, Bogu je najdraža, a nama najkorisnija.“ Stoga pozivamo i druge župljane da nam se pridruže prenoseći Isusov poziv: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti" (Mt 11, 28).
Kroz vrijeme Došašća kao duhovna priprava za blagdan Božića svete mise su u 6 sati poslijepodne.
U Korizmi svakog petka i nedjeljom prije mise moli se pobožnost križnog puta.
U župi se održavaju svibanjske i listopadske pobožnosti kad molimo krunicu, a nakon toga slijedi sveta misa. Ove pobožnosti su osobit znak štovanja Blažene Djevice Marije te potičemo župljane da se odazovu u većem broju.
Angažiranost samih župljana prepoznaje se i u mnogim drugim župnim aktivnostima kao što su Župno pastoralno vijeće i Župno ekonomsko vijeće. Članovi ŽPV-a i ŽEV-a sastaju se svaka dva do tri mjeseca, a na sastancima se uz aktualnu problematiku obrađuju i teme iz kršćanskog nauka. Neformalni susreti članova ŽPV-a su svake nedjelje poslije svete mise.
U okviru Župnog pastoralnog vijeća djeluje i Župni karitas koji dva puta godišnje, u Korizmi i Došašću, organizira akciju prikupljanja hrane za najpotrebitije župljane. Članovi Župnog karitasa na raspolaganju su i tokom čitave godine, bilo da je potrebna jednokratna pomoć ili kao koordinatori između više subjekata koji su voljni pomoći u nekim većim i zahtjevnijim akcijama kao što je npr. popravak kuće i sl. Uz ovu akciju župa redovito sudjeluje i u biskupijskoj akciji prikupljanja novčanih sredstava na 3. nedjelju Došašća.
Uz župnika u pripremu liturgijskog slavlja uključena je i nekolicina vjernika laika koji su prisutni kao čitači i pjevači. Župa ima župni zbor koji predvodi Silvija Rubčić Kovačić. Nažalost, nedostaje nam netko tko bi uveličao liturgijsko slavlje sviranjem. Za veće blagdane priskoči nam u pomoć č. s. Krešimira Vuleta iz Otočca.
Župna kateheza održava se za prvopričesnike i krizmanike tijekom cijele školske godine i to petkom poslijepodne. Ministranti se okupljaju nedjeljom sat vremena prije svete mise.
Za čišćenje crkve i okoliša crkve svaki mjesec zadužen je jedan član ŽPV-a, a prilikom većih akcija čišćenja uključe se i drugi. To je vrlo pohvalno jer se vidi da se među vjernicima polako produbljuje svijest o zauzetoj i odgovornoj pripadnosti Crkvi u kojoj su svi vjernici „jednaki po dostojanstvu, a različiti po službi“.
Župa izdaje jedanput mjesečno župni listić koji služi kao sredstvo komunikacije sa svim župljanima, a gdje se mogu pročitati duhovne misli uz određeni blagdan i obavijesti o aktualnim događanjima u župi i šire.
Kao župljani sudjelujemo, u većem ili manjem broju, na raznim susretima na razini biskupije kao i na hodočašćima koji su nam prilika da se duhovno izgradimo, da produbimo svoj vjerski život i da preusmjerimo svoj životni put prema Bogu.
Silvija Vašarević
Radovi u župiU vrijeme dok smo bili na hodočašću u Svetoj zemlji (od 9. 2. do 18. 2. 2011.) vrijedni župljani g, Ivica Kovačić – Žućo i g, Tomo Jagodić – Tule potrudili su se i stavili nove keramičke pločice u hodnik župnog stana. Dapače, gospođa Katica, supruga Žućina glancala je vrijedno pločice da zasjaju kad se mi vratimo s hodočašća. Hvala im!
Nastavili smo i ove godine obnovu crkvenog posuđa.Tako smo obnovili jedan noviji kalež i patenu, a posebno lijepo izgleda Pokaznica, koju koristimo svakog tjedna za naše klanjanje. Sada je većina našeg crkvenog posuđa uređena i sjaji novom (starom) ljepotom prigodom naših liturgijskih slavlja.
Dosta veliki problem zadavala su nama naša zvona. Često je trebalo zvati majstore da poprave, pogotovo veliko zvono koje se dosta često kvarilo. Problem je bio u početku u veličini zvona koje je preteško (preveliko) za prostor u kojem zvoni. Zbog utjecaja atmosferalija (kiše i snijega) nosive grede su popuštale i postojala je velika mogućnost da zvona padnu i razbiju se, što bi onda predstavljalo veći problem. Zvali smo nekoliko poduzeća koja se bave ovom problematikom i izabrali od pristiglih ponuda najpovoljniju i po cijeni i po obimu radova koje će izvesti. Tako smo izabrali poduzeće „Bosilj“ iz N. Marofa, koji rade po licenci ljevaonice zvona Grassmayer iz Innsbrucka. Dogovoreno je i učinjeno. Postavljeno je čelično postolje (pocinčano)
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
umjesto starog drvenog, dotrajalog. Izvedena je elektrifikacija zvona i povezani smo preko satelita s centralnim europskim satom u Frankfurtu, koji regulira i našu točnost sata i zvonjenja. Popravili smo i sat koji otkucava četvrti i pune sate. Cijena svih radova iznosi 91.174,61 (devedest i jednu tisuću, sto sedamdeset i četiri kune i šesdeset i jednu lipu). Polovicu ovoga iznosa dala nam je naša Biskupija, a za drugi dio iznosa smo pozvali župljane da se odazovu svojim prilogom sa dvjesto kuna po domaćinstvu. Jedan dio vjernika (dok ovo pišem) već se odazvao. Zvona su za blagdan Svih svetih prozvonila i nadamo se da će dugo zvoniti na slavu Božju i na korist nas župljana.
2 slika
Htio bih vam, dragi vjernici, napomenuti čemu služe naša zvona. Mnogi misle da su ona bitna samo onda kad netko umre, da se javi da je netko preminuo i da zvone u vrijeme sprovoda. To jest, zacijelo bitno. No, zvona imaju i drugu svoju funkciju. Ona zvone ujutro, o podne i navečer. Zašto? Zbog molitve koju smo mi kršćani pozvani moliti u ovo vrijeme. Moli se anđeosko pozdravljenje (molitva Anđeo Gospodnji). Vidim kad smo s djecom na vjeronauku da se ta molitva baš i ne moli u našim obiteljima, jer je ne znaju. A trebalo bi!!! Dalje, naša zvona zvone i nedjeljom u 9, 10 i 11 sati. Zašto? Pozivaju nas na najsvetiju i najbolju molitvu, a to je Sv. Misa. No, u to vrijeme kao da su naša zvona za mnoge župljane nijema. Ne čuju ih, a trebali bi. Od sada pa nadalje naša će zvona zvoniti svakog petka u čast Kristove smrti u 15 sati. Kada ih čujemo, zastanimo, izmolimo makar Slava Ocu ili koju drugu molitvu.
Početkom ranog proljeća (11. 02.) počeli su župljani uređivati naše groblje koje je vapilo za novim izgledom. Inicijativu za ovo je pokrenuo Josip Žanić - Jožgo iz L. Lešća (Vrila).
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
On je osmislio i plan obnove i način kako doći do financija za ove radove. Prvi korak je bio okupiti ljude i informirati ih što će se raditi. I ljudi su se odazvali (no, i ovdje je na djelu bio poznati hrvatski jal i „pametovanje“, razna podmetanja). Sve to nije smetalo u prevelikoj mjeri našega Jožga (makar je koji puta i on bio crven u licu, ali ne od „prehlade“). Uz odaziv mještana započeli su radovi i dobrovoljni prilozi. Najprije su porušena stabla uz groblje koja su nagrđivala spomenike.
Uređen je glavni ulaz u groblje s krovom i znakom križa.
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
Kasnije su postavljena lijepa vrata od inoksa.
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
Zatim se pristupilo ravnanju zemlje oko groblja i navoženju iste.
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
Istovremeno je rađena betonska pasica za podzide oko groblja i postavljani rubnjaci za stazu unutar groblja.
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
Navožen je materijal (jalovina) kojim je popunjena staza unutar groblja. Dovedena je voda u groblje i postavljena slavina s koritom za pranje ruku.
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
Na koncu je oko groblja postavljena žičana ograda i zasađene tuje,
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
koje će kad izrastu do pune svoje veličine učiniti još ljepšim privremena počivališta naših dragih pokojnika. Izgrađena je grobnica – kosturnica za one kojima neće imati tko održavati kasnije grobove.
Uz novčane priloge mnogi su donirali i razne vrste materijala potrebne za uređenje groblja. Utrošeno je 3745 radnih sati, a radilo je 176 ljudi na uređenju groblja. Radovi su trajali od 11. 02. 2011 do 03.11. 2011. godine. Ovo je bila prva faza uređenja groblja, a dalje trebat će još uz manji novčani prilog mještana Čovića i Lešća privesti radove kraju (asfaltiranje staze unutar groblja, postaviti sistem navodnjavanja tuja, i zatvoriti ulaze kovanim ogradama).
vlč. Ivica Miškulin Crkva sv. Rozalije u Ličkom Lešću Mrtvačnica
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
Ličko Lešće - Događanja u župi 2011
MOLITVA PRIJE SPAVANJAFala Bogu prođe danak i dolazi slatki sanak,
ali prije neg' ću spati tebe Bože ću prizvati.
Da mi budeš u pomoći i po danu i po noći.
Da me svaka bijeda mine i opet žarko sunce sine.
Marija Blažena Djevica budi meni uvijek zaštitnica.
Svaka noć ima moć
Isuse, Marijo i Josipe budite mi u pomoć.
Molitvene nakane: Za sriću i zdravlje svoje dice (svoje obitelji):
Da ji dragi Bog čuva i na putu i na domu.
Da ji dragi Bog čuva od svake ružne bolesti i zlobne duše, napasti.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu….
Za dušu moga pokojnoga muža, za moje i njegove pokojne roditelje, za pokojnu braću i sestre:
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu…
Pokoj vječni daruj im Gospodine. I svjetlost vječna svjetlila njima. Počivali u miru Božjemu. Amen.
Znak križa
Kazivala: Anka Rubčić, rođ. Mudrovčić (14.07.1930.g.)
Zapisala: unuka Silvija Rubčić Kovačić, siječanj 2011. g.